Esma b. Jezid pripovijeda: “Bila sam jednom prilikom kod
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a ljudi i žene sjedili su kod njega.
On reče: ‘Možda postoje  ljudi i žene koji drugima kazuju o svojim bračnim odnosima!’ ‘U pravu si, Allahov Poslaniče’, rekoh, ‘žene i muškarci to uistinu čine.’ Ne radite to!’, upozori ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
” Onaj koji širi svoje intimne tajne sličan je šejtanu koji ima spolni odnos ne krijući se od ljudi ” 75

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, imam Eš-Ševkani, u djelu Nejlul-evtar, 6/351, kaže:
“Supružnicima je zabranjeno da drugim ljudima prepričavaju svoj intimni
odnos, a onaj ko to čini spada među najgore ljude i sličan je šejtanu koji
sretne demonku na putu i opći s njom dok ljudi gledaju, što je očit dokaz
da je širenje intimnih tajni zabranjeno. Naime, širenje intimnih tajni nije
samo pokuđeno (mekruh), jer da je samo pokuđeno, počinilac toga djela
ne bi se svrstavao u hrđave ljude, a kamoli da se svrsta u one koji su
najgori, te ga Poslanik ne bi uporedio s onim ko javno čini nemoral, u čiju
ogavnost nema nikakve sumnje.”

Drugo, isti ovaj islamski autoritet, 6/351, rekao je: “Ako pak
postoji potreba za otkrivanjem intimnih tajni ili korist, onda nema ništa
loše u tome, kao, naprimjer, da žena osuđuje čovjeka koji se njome
oženio zato što nije sposoban udovoljiti njenoj intimnoj potrebi i sl.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Uzvišeni Allah kaže: “O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoće da se njome oženi – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu. – A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, SO)

Urva b. ez-Zubejr, radijallahu anhu, pripovijeda: “Havla, kćerka Hakimova, bila je jedna od onih koje su se same ponudile Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se udaju za njega. Aiša je tada rekla: ‘Kako se ne stidi žena da sama sebe ponudi muškarcu za udaju?’ Ali kada je Uzvišeni Allah objavio: ‘Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš .. .’ (El-Ahzab, ), ona je rekla: ‘Allahov Poslaniče, smatram da tvoj Gospodar žurno želi da ti udovolji!”‘71

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je da se žena ponudi na udaju bez mehra, nepostojanja staratelja i dvojice pravednih svjedoka. Allahove riječi: ” .. .i samo tebi, a ne ostalim vjernicima … ” (El-Ahzab, ) dokaz su da se samo Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mogao oženiti na taj način, i niko više. Ibn Kesir u djelu Tifsirul-kur'anil-azim, tumači ovaj ajet ovako: “Tebi je, o Vjerovjesniče, dopušteno da se oženiš vjernicom koja želi da ti se pokloni, i tu bez vjenčanog dara, ako želiš s njom stupiti u brak. Ženi inače nije dopušteno da se pokloni nekom čovjeku, mora postojati saglasnost staratelja i mora se odrediti visina vjenčanog dara. Vjerovjesnikova je, sallallahu alejhi ve sellem, posebnost bila da se može oženiti ženom koja mu se ponudi. Uzvišeni Allah rekao je: ‘Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim .. .’ (El-Ahzab, ), a značenje je: ograničeni su na četiri slobodne žene (i neograničen broj robinja), uz dozvolu staratelja, vjenčani dar i pravedne svjedoke. A tebi smo, Vjerovjesniče, da ti ne bi bilo teško, u pogledu toga dali olakšicu, te ništa od toga ne zahtijevamo.”

Drugo, prilikom sklapanja braka neophodno je utvrditi vjenčani dar, dobiti dozvolu od mladinog staratelja i sklapanju bračnog ugovora moraju prisustvovati dvojica pravednih svjedoka; tad je brak ispravan, pa čak i ako je žena prva ponudila brak. U tom smislu je hadis koji prenosi Sehl b. Sa'd, radijallahu anhu: “Jedna je žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla da se radi Allaha poklanja Njegovom Poslaniku. Ja nemam potrebe za ženama!’, odgovorio joj je on. Tada neko od prisutnih povika: ‘Udaj je za mene! ‘ Daj joj odjeću kao mehr!’, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Nemam odjeće!’, odgovori čovjek.  ‘ Da joj  barem obični prsten!’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što onaj čovjek reče da nema, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘Koliko Kur'ana znaš napamet?’ Čovjek odgovori da pamti jedan dio Kur'ana pa Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Evo udao sam je za tebe na osnovu tog dijela Kur'ana koji znaš napamet!’ reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “72

Da udadbeni dar, dozvola staratelja i dvojica svjedoka nisu bili uslov za sklapanje braka, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udao bi onu ženu za onog čovjeka bez udadbenog dara, što se zaključuje iz ovog hadisa, a Allah najbolje zna.

Treće, učenjaci se razilaze u mišljenju da li se u sklapanju braka mogu koristiti sljedeći izrazi: “Poklonio sam ti svoju štićenicu”; “Prodao sam ti svoju štićenicu”; “Dao sam ti u vlasništvo svoju štićenicu” te druge aluzije. Iz sljedećih razloga priklonio sam se mišljenju da je to zabranjeno: prvo, to je Allah dopustio isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; drugo, postoji razlika između bračnog i ostalih ugovora, pa u sklapanju bračnog ugovora ne može postojati širina koja postoji u sklapanju drugih ugovora; i, treće, način sklapanje bračnog ugovora izraz je koji je definiran Kur'anom i sunnetom.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ma'kil b. Jesar, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaljubio sam se u lijepu ženu koja je visokog porijekla, ali je nerotkinja, pa hoću li se njome oženiti?” ‘Nemoj se njome oženiti”, reče mu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Onaj je čovjek dolazio još dva puta kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i postavio isto pitanje i dobio isti odgovor, s tim što je Vjerovjesnik, sallallahu aljhi ve sellem, treći put dodao: ” Ženite se ženama koje su vam drage i koje rađaju, ja ću se ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima. ‘168

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, ne treba se oženiti nerotkinjom ako se zna da ne dobiva menstruaciju ili je bila udata za drugog čovjeka i nije rađala.

Drugo, brak se sklapa radi čuvanja čistote i časti te radi rađanja djece i, otuda, omasovljenja islamskog ummeta, pa ne treba stupati u brak u kojem se neće ostvariti ovi ciljevi.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Uzvišeni je Allah rekao: “Bludnik ne treba da se ženi osim
bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna
osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.” (En-Nur, 3)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Mersed b. Ebu
Mersed el-Ganevi, izuzetno snažan čovjek koji je oslobađao zarobljenike i
prevodio ih iz  Meke u Medinu, ispričao sljedeće: “U vrijeme kad sam
trebao nekog čovjeka prevesti iz Meke u Medinu, u Meki je živjela
prostitutka koju su zvali Nesretnica. Napolju, u palmoviku, vidjela je
moju sjenku i rekla: ‘Dobro došao Mersede! Noći večaras kod mene!’ ‘O
Nesretnice’, rekoh joj, ‘znaš li da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
zabranio blud!?’ Ona povika: ‘O ljudi, evo onoga koji se krije poput miša!
Evo čovjeka koji krade vaše zarobljenike i vodi ih iz Meke u Medinu!’
Potom sam pošao prema Handemi, mekanskom brijegu, a gonilo me
njihovih osam ljudi. Stigli su me, stali iznad moje glave i počeli mokriti pa je mokraća padala po meni, ali je Allah učinio da me ne primjete. Napokon sam našao onog zarobljenika i ponio ga. Kada sam ga donio nekog žbunja, oslobodio sam ga iz okova. .. Otišao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ‘Allahov Poslaniče, hoću li se oženiti Nesretnicom?’ On mi međutim nije ništa odgovorio, pa je objavljen ajet: ‘A bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu … ‘ (En-Nur, 3). Tada me je pozvao, proučio mi ove Allahove riječi i rekao mi: ‘Ne ženi se njome'64

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Izbičevani bludnik može se oženiti samo onom ženom kqja je poput njega!”65

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je da se neporočan čovjek oženi bludnicom, kao što je zabranjeno slobodnoj neporočnoj ženi da se uda za bludnika. U vezi s tim, imam Eš-Ševkani u djelu Nqiul-evtar, 6/283, zapisao je sljedeće: “Ženi nije dopušteno da se uda za čovjeka koji je poznat kao bludnik, a isto tako ni čovjeku nije dopušteno da se oženi ženom za koju se zna da je bludnica. Nedvosmislen dokaz za to jeste kur'anski ajet: ‘ … to je zabranjeno vjernicima’ (En-Nur, 3).”

Drugo, neki učenjaci ograničavaju značanje ovog ajeta i hadisa koji se bave ovom temom na sklapanje braka s bludnicom, a kada je riječ o udatoj ženi koja počini blud, kažu isti ovi učenjaci, njenom je mužu dopušteno da nastavi živjeti s njom u braku. Dokaz im je hadis u kojem Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je neki čovjek rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Moja supruga ne odbija ničiju ruku!” “Rastavi se od nje!”, reče mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. “Bojim se da je neću preboljeti”, odgovori on. “Onda je zadrži i naslađuj se njome”, zaključi Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Izjavu onog čovjeka: “Moja supruga ne odbija ničiju ruku!” učenjaci nisu istovjetno shvatili. Naime, neki kažu da to znači: moja se supruga dopusti svakome ko je poželi, drugi smatraju da je značenje: dopušta drugim ljudima da je dodiruju kako bi se time naslađivali u tome, ali ne čini blud, a ima i onih učenjaka koji drže da ove njegove riječi imaju sljedeće značenje: ko god zatraži dio imetka njenog muža, ona ga ne odbije. Najprihvatljivije je tumačenje onih učenjaka koji kažu da izjava: “Moja supruga ne odbija ničiju rukul” ukazuje na to da ova žena ne štiti svoju čast onoliko koliko to treba činiti i da, zbog svoje naivnosti, ne odbija onoga koji je želi dodirnuti. Imam Eš-Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 6/284, tvrdi da je ovaj izraz dvosmislen i da ne postoji jasan dokaz koji ukazuje na to da je neko od ovih značenja ispravnije od drugog. Međutim, evo dokaza: da je onaj čovjek htio reći da je njegova žena bludnica, time bi postao klevetnik, što bi podrazumijevalo uzajamno proklinjanje i razvod; da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onom čovjeku preporučio da ostane u braku s bludnicom, to bi značilo da njen muž nema ljubomore, a nemoguće je pripisati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odobravanje grijeha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio bi onom čovjeku, da je njegova žena bila nemoralna, da je pusti. Sve ovo ukazuje da je drugo mišljenje ispravno, a Allah najbolje zna. Pitao sam o tome šejha El-Albanija i spomenuo mu ovo, a on je to potvrdio i rekao da je taj stav preteže.

Ibn Kesir je u djelu Tefsirul-kur'anil-azim, 3/274, ostavio sljedeći zapis: “Narav one žene bila je takva da ne odbija ničiju ruku, što ne znači da je počinila blud, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvoljava druženje sa nemoralnim osobama. Da je ona bila bludnica, njen bi muž u tom slučaju bio čovjek koji nema nimalo ljubomore, a zna se koliku će kaznu imati onaj ko ne bude imao ljubomore. Pošto je njena priroda takva da se ne opire i ne suprotstavlja onome ko je želi dotaknuti, da se kojim slučajem osami s njom, sigurno bi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ona pusti. Međutim, kada je muž rekao da voli svoju ženu, tada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejh ve sellem, dopustio da ostane s njom. Njegova je ljubav prema njoj sigurna, a to da je ona bludnica pod velikim je upitnikom, i ne može se zbog mogućnosti da počini nemoral dati prednost onome što se možda neće dogoditi, a zanemariti ljubav koja nedvojbeno postoji. A Allah najbolje zna.”

El-Begavi, u djelu Šerhus-sunna, 9/288, tvrdi: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Onda je zadrži. .. ‘ ukazuju na to da je dozvoljeno sklopiti brak s nemoralnom ženom, premda se čovjek opredijelio za mišljenje da to nije dozvoljeno, a što je stav učenjaka; a 3. ajet sure En-Nur ograničen je na povod objave.” Ove će El-Begavijeve riječi biti diskutabilne svakome ko o njima razmisli. Naime, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Onda je zadrži .. “, ne ukazuju na ono što tvrdi El-Begavi, osim prema prvom mišljenju, a ono je slabo; ajet se ne može ograničiti na povod objave jer pravilo je da se u obzir uzima općenitost izraza, a ne posebnost povoda objave ajeta ili izricanja hadisa; i, premda Seid b. d-Musejjib tvrdi da je ajet derogiran, ta se njegova tvrdnja ne može tek tako prihvatiti. Povod objavljivanja ajeta ide u prilog onima koji smatraju da je ajet punovažan i da nije derogiran. Eto to je ispravno, a Allah, opet, najbolje zna.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Alija, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio privremeni brak i jedenje mesa domaćih magaraca. 44

Er-Rebi b. Sebra ei-Džuheni prenosi od svoga oca koji je kazao da je Resulullah, sallallahu akjhi ve sellem, zabranio privremeni brak rekavši: “To vam je zabranjeno od danas pa do Sudnjeg dana; a koje nešto darovao, neka to ne uzima. ”45

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, privremeni brak zabranjen je do Sudnjeg dana, a njegova je prvobitna dopuštenost derogirana prema učenjacima ehli-sunneta.

Drugo, Ibn Abbas, radijallahu anhu, bio je na stanovištu da je privremeni brak dozvoljen, ali je odustao od tog mišljenja, i potvrđeno je da je kasnije zabranjivao ovu vrstu braka. 46

Treće, privremeni brak je onaj brak u kojem se žena uda na određeno vrijeme uz određeni udadbeni dar.

Četvrto, šiije dozvoljavaju sklapanje privremenog braka i smatraju da je ovaj brak sastavni dio vjere i vjerovanja. Kažu da je Džafer es-Sadik izjavio: “Nije od nas onaj ko ne vjeruje u povratak dvanaestog imama i ko ne smatra dozvoljenim privremeni brak.”47 Tvrde da je privremeni brak nadomješataj za opojna pića, pa je Muhammed b. Muslim prenio od Ebu Džafera sljedeće riječi: “Allah je, iz Svoje blagosti prema vama, dopustio privremeni brak kao zamjenu za opojna pića.” Nisu se čak ni time zadovoljili, nego su predvidjeli žestoku kaznu za one koji ne stupe u ovakav brak, pa su rekli: “Ko umre a ne bude stupio u privremeni brak, na Sudnji će dan doći sakat.”49 Onome ko sklopi privremeni brak garantiraju veličanstvenu nagradu, čak tvrde da će onaj ko sklopi četiri privremena braka biti na razini Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U vezi s tim, izmislili su hadis: “Ko jedanput sklopi privremeni brak imat će razinu kao Husejn, alejhis-selam, ko ga sklopi dva puta imat će razinu kao Hasan, ko ga sklopi tri puta imat će razinu kao Alija, a onaj ko privremeni brak sklopi četiri puta imat će nagradu kao ja. “50 Kod njih je privremeni brak dopušten s djevicama a bez dopuštenja njihovih skrbnika. Zijad b. Ebu ei-Hilal prenosi da je čuo Ebu Abdullaha da kaže: “Nema smetnje u tome da se sklopi privremeni brak s djevicom ako to neće dovesti do velike sramote za njenu porodicu.” Osim mazdaizma, koji zagovara spolni anarhizam, i šiija, ne postoji nijedna religija koja dozvoljava stupanje u bračnu vezu s udatom ženom; jedini oni to dozvoljavaju. Junus b. Abdurrahman upitao je Er-Ridaa: “Šta misliš o ženi koja sklopi privremeni brak potom sc razvede i uda za drugog čovjeka prije nego što joj istekne priček?” “To je njen grijeh, a ne grijeh onog čovjeka koji sc njome oženi”, odgovori on. Fadl, štićenik Muhammcda b. Rašida, ispričao je sljedeće: “Rekao sam Ehu Abdullahu, alejhis-selam: ‘Stupio sam u privremeni brak s jednom ženom, pa sam pomislio: možda ima muža. Raspitao sam se te sam ustanovio da je zbilja udata!’ Ebu Abdullah reče mi: ‘A zašto si se raspitivao!”‘53 Šiije dopuštaju privremeni brak s bludnicama i prostitutkama. Ishak b. Džerir ispričao je: “Upitao sam Ebu Abdullaha, alejhis-selam: ‘Da li mi je dozvoljeno stupiti u privremeni brak s jednom razvratnicom koja živi kod nas u Kufi?’ ‘Je li oglasila da se bavi prostitucijom?’, upita me Ebu Abdullah. ‘Nije’, odgovorih, ‘da je to razglasila, vladar bi je uzeo sebi.’ ‘Onda se slobodno njome oženi na određeno vrijeme’, reče mi Ebu Abdullah te se potom približi jednom svom štićeniku i nešto mu šapnu. Nakon određenog vremena sreo sam tog čovjeka i upitao ga: ‘Šta ti je, ono onda, rekao Ebu Abdullah?’ On reče da mu je rekao sljedeće: ‘Uostalom, da je razglasila da se bavi prostitucijom, on bi mogao s njom stupiti u brak, pomoću čega bi je sačuvao od prostitucije.”‘54

Hasan b. Zarif pripovijeda: “Poslao sam Ebu Muhammedu, alejhisselam, pismo sljedećeg sadržaja: ”Već trideset godina nisam sklopio privremeni brak, pa sam to poželio učiniti. Naime, postoji jedna žena za koju kažu da je izuzetno lijepa, i poželio sam je za sebe. Međutim, bila je prostitutka, sa svakim je imala spolni odnos i zamrzio sam je. U međuvremenu sam se sjetio da imami, alejhimus-selam, kažu: ‘Bludnicom se treba oženiti privremeno da bi se jadna sačuvala od harama.’ Pa šta ti misliš, da li da je oženim na određeno vrijeme?’ ‘Nema smetnje u tome, to je oživljavanje sunneta i suzbijanje novotarija!’, odgovorio je Ebu Muhammed, alejhis-selam, na moj dopis.”55

Šiije čak dozvoljavaju iznajmljivanje robinja za prostituciju – Allah nas toga sačuvao! Predanja u vezi s tim nalaze se u knjigama na kojima se temelji njihova vjera. Hasan el-Atar upitao je Ebu Abdullaha o iznajmljivanju robinje za prostituciju, na šta je odgovorio: “Nema ništa loše u tome.” “A. šta ako rodi dijete?”, primijeti Hasan. “Dijete pripada njenom vlasniku, osim ako on ne uslovi drukčije”, glasio je Ebu Abdullahov odgovor. 56

Očito je da je privremeni brak moralna anarhija pod plaštom uživanja i nažalost šiije su ovu vrstu braka pripisali islamu, te su tako iznijeli veliku laž i potvoru. Ova predanja, koja su šiije pripisali Ehli-bejtu, Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici (sačuvao Allah čast i dostojanstvo Ehli-bejta od šiija pokvarenjaka!), naveo sam upravo :zbog nekih ljudi koji tvrde da su sljedbenici sunneta, a u isto vrijeme tvrde da je šiizam nešto slično četirima mezhebima, te da postoje razlike (kao naprimjer, privremeni brak) koje je moguće ukloniti. 57

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf