O njemu kažem ono što je rekao Allah, dž.š. Naredio
nam je da sebe popravimo i da to bude naš prioritet. Ukoliko neki ljudi zalutaju, to neće nam štetiti, kao sto Allah kaže Svom Vjerovjesniku sallallahu alejhi ve sellem:
“Ti opominji, tvoje je da opominješ. Ti vlasti nad njima nemaš,
a onoga ko glavu okreće i neće da vjeruje, njega će Allah najvećom mukom mučiti” (El-Gašije, 21-24).

Kada je čovjek upućen, neće mu naštetiti nepokornost drugog.
Međutim, ako ljudi ne budu mijenjali zlo u dobro, Allah će ih sve obuhvatiti Svojom kaznom, kao što On u Kur'anu kaže: “I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, znajte da Allah strašno kažnjava” (El-Enfal, 26).
Nepokorni ljudi ti neće nauditi na budućem svijetu, i neće umanjiti tvoja dobra djela, niti će povećati tvoja loša djela, osim ukoliko budeš nemaran prema svojoj obavezi pozivanja ka Allahu, i ne budeš naređivao dobro niti odvraćao od zla. To ti može nauditi! Međutim, ovu štetu
ti nisu nanijeli drugi, već si je ti nanio sam sebi.

Allah Uzvišeni rekao je: “Neće vam nauditi onaj ko je zalutao
kada ste upućeni.”

Poznato je da onaj ko ostavi naređivanje dobra i zabranu zla, te pozivanje ka Allahu, koji su mu inače obaveza, neće u potpunosti biti upućen.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Ova dva ajeta ne ukazuju da od loših djela ne treba odvraćati onaj ko ih sam čini, već ovi ajeti ukazuju na odvratnost tog postupka, tj. odvratnost da čovjek drugima zabranjuje zlo, a ujedno ga sam čini, ili da naređuje dobro, ali ga ne čini. Ovo je u suštini u suprotnosti jedno s drugim, predstavlja pomanjkanje razuma i zabludu u vjeri.

Kako možeš u isto vrijeme nešto zabranjivati, a to i činiti?
Kako možeš u isto vrijeme nesto naređivati, a sam to ne
prakticirati?

Da je tvoje odvraćanje drugih od zla iskreno, ti bi bio prvi koji će ga prestati činiti, i da je tvoje naređivanje da se čini dobro iskreno, ti bi bio prvi koji ce ga i činiti. Tvoje naređivanje dobra, uz istovremeno neprakticiranje istog s tvoje strane, ili odvraćanje od loših djela uz tvoje
prakticiranje istih, predstavlja suprotnost sa razumom i šerijatom.

Zato je Uzvišeni Allah u ovom kontekstu prekorio Benu Israil
rekavši: “Zar se opametiti nećete?”

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Prije svega, mora nam biti jasno da je islam vjera cija su
pravila i norme propisani u vremenu poslanstva Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, i kao takva ona ostaju važiti do Sudnjega dana. Da su
u Kur'anu i sunnetu pojedinačno opisana i precizno definirana baš sva
dešavanja, pojave i događaji do Sudnjeg dana, onda bi Kur'an i sunnet
trebali biti neuporedivo mnogo veći i opširniji nego što to i jesu.

Međutim, islamski vjerozakon je specifičan po tome što se on gradi
na općim postavkama i generalnim pravilima, koja svojom opširnošću
obuhvataju, a ujedno i preciziraju ogroman broj pojedinačnih i sporednih
pitanja ciji broj zna samo Uzvišeni Allah. Razmislimo naprimjer
o riječima Uzvišenog koji kaže: “…i sami sebe ne ubijajte! Allah je
doista prema vama milostiv” (En-Nisa, 29), i o Njegovim rijećima:
“I rasipnicima imetke, koje vam je Allah kao sredstvo uzdržavanja
dao, ne uručujte…” (En-Nisa, 5).

Razmislimo i o riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji
kaže: “Nema štete (sebi) niti nanošenja štete drugima.” 1

Ovo su, dakle, opća Šerijatska pravila i njegove generalne postavke,
pa ćemo njima izložiti konzumiranje duhana i nargile:

Duhan je direktni povod smrti, ili bolje reći, njegovo konzumiranje
je neka vrsta samoubistva. Pogledajte samo statistike koje su napravljene
na tu temu pa ćete vidjeti koliki broj ljudi svake godine umre od
posljedica konzumiranja duhanskih proizvoda! Dakle, kao dokaz za
zabranu pušenja sigurno se može uzeti općenitost riječi Uzvišenog:
“…i sami sebe ne ubijajte!”

Pušenje je veliki uzročnik uništavanja i upropaštavanja imetka jer
od toga čovjek nema nikakve koristi. Uzvišeni Allah nazvao je imetak
sredstvom izdržavanja ljudi: “I rasipnicima imetke, koje vam je Allah
kao sredstvo uzdržavanja dao, ne uručujte…”. Imetkom se postižu
mnoga dobra za ovaj, pa i za budući svijet, dok se kozumiranjem duhana
ne ostvaruje apsolutno nikakva, ni ovosvjetska, a ni ahiretska korist.

Razmislimo o duhanu kroz prizmu riječi Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, koji je kazao: “Nema štete (sebi) niti nanošenja štete drugima” 2
. Svi doktori su saglasni u tome da je duhan izrazito štetan, pa su čak neke
napredne države, iako su u osnovi nevjerničke, zabranile njegovu upotrebu
na javnim mjestima i u javnim ustanovama, sve zbog njegove štetnosti i
pogubnosti. Stoga, zabrana njegove upotrebe se, bez sumnje, može uzeti
iz općenitosti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao:
‘ ‘Nema štete (sebi) niti nanošenja štete drugima”. Dakle, nije bilo nikakve
potrebe da se zabrana duhana spomene u posebnom Šerijatskom tekstu koji
bi tretirao samo njega, kada je ovim općim tekstovima zabranjen i on i sve
ono sto mu nalikuje. To je, kako smo već i rekli, jedna od specifičnosti i
posebnosti vjere islama, da svojim općim pravilima, normama i postavkama,
definira ogroman broj pojedinačnih i sporednih pitanja kao i novonastalih
situacija koje će se dešavati do Sudnjega dana.

1 Ibn Madže, br. 2340 i 2341, Ahmed, 1/313. Ahmed Šakir, r.h., je u valoriziaciji
Musneda imama Ahmeda ovaj hadis ocijenio slabim (br. 2867) jer je Dzabir b.
El-Dza'fi, jedan od prenosilaca hadisa, nepouzdan. Medutim, značenje ovog
hadisa je ispravno i vjerodostojno potvrdeno predajom koju biljezi Ibn Madze od
Ubade b. Samita, r.a.

2 Izvor hadisa prethodno je naveden.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Jedan od vidova upotrebe mudrosti u pozivanju ka Allahu,
dž.š., jeste i privremeno odgađanje negiranja zla. Možda nije umjesno
čovjeku koji čini dotično zlo, ukazivati na njega baš u tom trenutku.
Međutim, pozivalac ce zadržati pravo negiranja i pozivanja u istinu za
neko vrijeme kada će to biti prikladnije. U suštini, ovo je ispravan put.

Kao što nam je poznato, ova vjera je objavljivana postepeno. Ljudima
su u početku, zbog opće dobrobiti, prešutno odobravani neki postupci
i navike koje su na kraju proglašene zabranjenim. Uzvišeni Allah je u
pogledu alkohola Svojim robovima pojasnio da je u njemu velika šteta,
ali i korist za ljude, ali da je šteta veća od koristi. Ljudi su ga i dalje
konzumirali s osjećajem opreza i odbojnosti sve dok nije objavljen ajet
u kojem se upotreba alkohola apsolutno zabranjuje.

Ako čovjek smatra da je korisno da dotičnog čovjeka ne poziva
u određenom trenutku ili na određenom mjestu, te da vidi da je bolje
odgoditi njegov poziv za neko drugo vrijeme ili mjesto smatrajući to
korisnijim i plodonosnijim, u tome nema nikakve smetnje. Ukoliko
se pribojava da se to neće ostvariti, ili da će zaboraviti, pa će korist
biti zapostavljena, onda je neophodno da mu što prije pojasni istinu
i pozove ga ka Allahu, dž.š. Ovo se odnosi na situaciju kada se radi o
tačno određenoj osobi.

Ukoliko želi da se obrati uopćenim riječima, kao naprimjer da
bude na nekom javnom skupu i vidi kod ljudi neku pojavu na koju
odmah treba reagirati, onda to mora i učiniti, bez ikakve smetnje.
U ovakvim situacijama neće propuštati tu priliku jer ukoliko bi odgodio
upozorenje, bilo bi nemoguće kasnije ponovo sastaviti sve ove ljude
koji su se okupili na određenom mjestu.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf

Stav muslimana preciziran je Vjerovjesnikovim,
sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Ko od vas vidi kakvo zlo, neka
ga otkloni rukom, pa ako ne može, onda svojim jezikom, a ako ni to ne
može, neka to učini svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.” 2

Iz ovoga hadisa zaključujemo da se na zlo djeluje kroz tri etape.

Prva etapa: Otklanjanje rukom.

Ukoliko imamo ovlasti i mogućnosti da zlo promijenimo rukom,
to ćemo i učiniti. Ovaj način otklanjanja zla moguć je, naprimjer, za
čovjeka u čijoj se kući dotično zlo i čini, jer je on gazda kuće i u njoj ima
ovlasti. Dakle, on u ovoj situaciji može zlo otkloniti svojim rukama.

Naprimjer, čovjek ulazi u svoju kucu i u njoj zatječe neki
haram, šta će učiniti? On ima mogućnost da ga spriječi, što i znači
ukloniti zlo rukom.

Druga etapa: Otklanjanje zla jezikom je faza kojoj se pristupa tek
ukoliko nije moguće djelovati na prvi način, to jest, otkloniti zlo rukom.
U tom slučaju, djelovanje je dvojako:

Prvi način je da se razgovara sa osobom koja čini dotično zlo i da
joj se uputi apel da ga prestane činiti, a ukoliko okolnosti dozvoljavaju,
toj osobi treba uputiti i prijekor i pogrdu zbog onoga sto čini.

Drugi način je da se nadležni ljudi na vlasti obavijeste o dotičnom
problemu.

Treca etapa: Otklanjanje zla srcem spomenuto je u hadisu
kao najslabiji vid imana, ali je bitan, jer predstavlja način
otklanjanja zla, ali tek kada to nije moguće učiniti rukom niti
riječima, odnosno jezikom.

Djelovanje srcem znaci preziranje grijeha i činjenja zla, te želja da
uopće ne postoji.

Postavlja se pitanje, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
u hadisu rekao: “Ko od vas vidi kakvo zlo…”, šta to ustvari znači?

Da li ovo podrazumijeva spoznaju zla okom, znanjem ili
nagađanjem?

Ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne odnose se na
nagađanje i pretpostavku o nekom grijehu ili zlu, jer muslimanu nije
dozvoljeno da nagađa i da misli loše o drugom muslimanu.

Spoznaja okom znači da čovjek uistinu vlastitim očima vidi zlo.

Spoznaja znanjem znači da je čovjek čuo o tom zlu, ali ga nije
vidio, ili da ga je o tom zlu obavijestila osoba koja je povjerljiva i čijim
se riječima može vjerovati.

Očito je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio reći da
ishitreno ne osuđujemo osobu, sve dok je ne vidimo da čini neko zlo:
“Ko od vas vidi kakvo zlo, neka ga otkloni rukom, pa ako ne može,
onda svojim jezikom, a ako ni to ne može, neka to učini svojim srcem,
a to je najslabiji vid imana.” 1

Ima ljudi koji kažu: “Ja sjedim s onima koji čine zlo, ali,
tako mi Allaha, prezirem to i negiram srcem. Da li sam i ja tada
grješan ili ne?”

Čovjece, ti nisi nijekao to loše djelo svojim srcem, jer da
ga je tvoje srce prezrelo, i tvoji dijelovi tijela bi ga prezreli.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U tijelu ima
jedan komad mesa, ako je on ispravan, ispravno je cijelo tijelo, ako
je on pokvaren, pokvareno je i cijelo tijelo, a to je srce.” 2

Da je tvoje srce istinski prezrelo činjenje tog zla, da li bi mogao
da sjediš sa onima koji ga čine? Zato je Uzvišeni Allah rekao: “On
vam je već u Knjizi objavio: Kada čujete da Allahove riječi poriču
i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe
u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah ce sigurno zajedno
u Džehennemu sastaviti licemjere i nevjernike.”(En-Nisa, 140)

Kao sto sam prethodno pojasnio: Onaj ko negira zlo svojim srcem,
ne može ostati na mjestu gdje je ono prisutno, i to je neprihvatljivo
i logički i Šerijatski. Onaj ko kaže: “Mrzim ovo zlo”, a ujedno sjedi sa
onima koji ga čine, slagao je.

Jedan čovjek mi je rekao: “Ako tako kažeš, onda to znači da
nam zabranjuješ da sjedimo sa ljudima obrijanih brada, jer je brijanje
brada grijeh.”

U obzir treba uzeti dvije stvari, a to su:

– činjenje grijeha,

– posljedice grijeha.

Kada vidiš čovjeka da čini neki grijeh, ti ćes ga negirati sve dok taj
grijeh ne napusti, ili u suprotnom nećes s njim boraviti u istom društvu,
jer u nijekanje grijeha srcem spada i to da ne boravimo u društvu onih
koji ga cine.

Međutim, kada zateknemo ljude koji su vec učinili grijeh,
sa vidljivim tragovima njegovog činjenja, dozvoljeno je boraviti
u njihovom društvu, jer je ono sto vidimo na njima trag zla i grijeha.

Stoga, budimo svjesni razlike između posljedice grijeha i samog
akta činjenja grijeha.

Zato nemoj sjediti sa onima koji briju brade dok to čine, ali nakon
toga, kada ih sretneš na ulici i u prodavnici, mozež se s njima družiti.

Međutim, ne propusti nijednu priliku a da ih ne posavjetuješ, jer se
na njima vide tragovi nepokornosti. Na taj način ispunjavaš dužnost
naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Sličan primjer tome je kada se
nađes u društvu nekog čiji se dah osjeti na duhan. Nije ti zabranjeno
da sjediš s njim, ali je tvoja dužnost da ga posavjetuješ o zabrani
konzumiranja duhana. Ukoliko isti to bude činio u tvom prisustvu,
nemoj sjediti s njim, jer si u protivnom njegov saucesnik u grijehu.

1 Muslim, br. 49, od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., Knjiga vjerovanja, Poglavlje 20.

2 Dio hadisa koji biljezi Buhari, br. 52, Fethul-Bari, 1/153, Knjiga o vjerovanju,
poglavlje 39. Biljezi ga i Muslim, br. 1 599, Knjiga o zajednickom navodnjavanju,
Poglavlje 20. Hadis u potpunoj verziji prenosi En-Nu'man b. Besir, r.a.

Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf