Dvadeset osnovnih propisa o dobrovoljnom postu (Novo)

1. Najbolji dobrovoljni post jeste post Davuda, alejhis-selam, koji je postio svaki drugi dan.

2. Pohvalno je postiti u svakom mjesecu po tri dana. Pošto se u islamu djela nagrađuju deseterostruko, tako onaj ko posti u mjesecu tri dana, kao da je postio trideset dana u mjesecu, pa ako to ponovi u svakom mjesecu, računat će mu se kao da je postio cijelu godinu.

3. Pohvalno je postiti bijele dane, a to su tri dana u svakom mjesecu: trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan lunarnog mjeseca.

4. Pohvalno je postiti ponedjeljak i četvrtak. Ponedjeljak i četvrtak su dani u kojima se naša djela izlažu Gospodaru, pa je te dane Allahov Poslanik postio, želeći da bude postač u danima kada se djela izlažu Allahu.

5. Pohvalno je postiti dan Arefata. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da se onome ko posti dan Arefata opraštaju (mali) grijesi iz protekle i buduće godine.

6. Dan Arefata prvenstveno je pohvalno da poste osobe koje nisu na hadžu, kako ih post ne bi oslabio i spriječio u činjenju ibadeta na Arefatu.

7. Prema mišljenju nekih učenjaka, i hadžija može da posti dan Arefata ako ga post neće oslabiti i tako spriječiti da čini ibadet na Arefatu.

8. Pohvalno je postiti dan Ašure. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da se onome ko posti dan Ašure opraštaju (mali) grijesi iz protekle godine.

9. Pohvalno je uz dan Ašure postiti i dan prije ili čak, prema nekim učenjacima, i dan poslije Ašure.

10. Prema mišljenju velikog broja učenjaka, a taj je stav preferirao i šejhul-islam Ibn Tejmijja, nije pokuđeno da se posti samo dan Ašure, odnosno nije pokuđeno da se uz dan Ašure ne posti deveti ili jedanaesti dan mjeseca muharrema.

11. Ako bi se desilo da dan Ašure ili Arefata bude u subotu, nema smetnje da čovjek posti samo subotu. Većina islamskih pravnika smatrala je pokuđenim post subotom u slučaju ako je to opća nafila, ali ako se radi o nafili s povodom – kao što je dan Ašure ili Arefata, tada su smatrali da to nije pokuđeno.

12. Pohvalno je postiti šest dana u mjesecu ševvalu. Onaj ko isposti ramazan, a potom u ševvalu posti šest dana, kao da je postio cijelu godinu.

13. Šest dana ševvala može se postiti u bilo kojem dijelu mjeseca: na početku, u sredini i na kraju, i ne mora se postiti dan za danom, uzastopno, već se može postiti svih šest dana zajedno, a može se postiti i s prekidima.

14. Nema smetnje da žena koja nije postila nekoliko dana u ramazanu, prvo posti šest dana ševvala, a potom da tokom godine naposti propuštene dane ramazana. Ako bi mogla prvo napostiti dane ramazana i stići postiti šest dana ševvala, to bi sigurno bilo bolje.

15. Pohvalno je postiti prvih devet dana mjeseca zul-hidžeta. Prvih deset dana zul-hidžeta su dani u kojima su dobra djela najdraža Uzvišenom Allahu, a pošto je post jedno od najboljih djela koje čovjek može učiniti, u tim danima pohvalno je i postiti. Deseti dan zul-hidžeta je Bajram, kada nije dopušteno postiti, po konsenzusu islamskih učenjaka.

16. Post u mjesecu muharremu. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da je Allahov Poslanik za post u mjesecu muharremu kazao da je najbolji post nakon ramazanskog posta, stoga je pohvalno što više postiti u mjesecu muharremu.

17. Post u mjesecu ša’banu. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da je Allahov Poslanik izrazito mnogo postio u mjesecu ša’banu, pa je stoga pohvalno što više postiti u ovom mjesecu.

18. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da osoba koja želi postiti dobrovoljni post namjeru za post može donijeti i nakon nastupanja zore, pa i nakon izlaska sunca, samo ako nakon nastupanja zore do donošenja namjere nije učinila ništa što kvari post.

19. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da osoba koja posti dobrovoljni post ima pravo prekinuti post ako za time postoji potreba i da nije obavezna da taj dan napašta, niti je grješna zbog toga.

20. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da žena čiji je muž kod kuće, a koja želi postiti dobrovoljni post, treba da od muža traži dozvolu za post.

Priredio: Pezić Elvedin

(Minber.ba)
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila:
https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2469540850028975

MREŽNI MARKETING

Stav učenjakā u vezi s mrežnim marketingom

Govoreći o sistemu piramidalnog ili mrežnog marketinga, savremeni islamski učenjaci navode nekoliko spornih detalja. U narednim tačkama rezimirat ćemo njihove najbitnije zamjerke, a ko bude želio detaljnija objašnjenja i dokaze, može se vratiti na fetve savremenih islamskih učenjaka.

Apsolutna većina savremenih učenjaka smatra zabranjenim ovaj način poslovanja, a kao zamjerke navode sljedeće:

Prvo, uslovljavanje kupovine proizvoda (različitih paketa) za ulazak u mrežni sistem, što se ne tretira legitimnim uslovom u trgovini. Na ovaj se način, prema mišljenju učenjaka, ulazi u skriveno kamatno poslovanje, jer u suštini, kupovinom startnog paketa dolazi do mijenjanja novca za novac s kvantitativnom razlikom i odgodom, što je zabranjeno.

Drugo, primarni cilj ovog poslovnog modela vezan je za proviziju, a ne za robu kojom se trguje. Roba predstavlja samo pokriće, masku ili izgovor da bi se došlo do zarade. Ista roba je, pa i po nižim cijenama, bila prisutna na tržištu i prije pojave mrežnog marketinga, ali nije izazivala posebno interesovanje kupaca. Kada se ukazala mogućnost jednostavne zarade kroz mrežnu proviziju, drastično je porasla prodaja robe, što jasno aludira na to da roba nije primarno ciljana, već je cilj provizija.

Treće, ova vrsta poslovanja utemeljena je na velikom riziku jer osoba ne zna da li će moći privući dovoljan broj klijenata ili ih neće moći privući.

Četvrto, žrtva mrežnog marketinga je zadnji sloj ili skupina koja nije u mogućnosti pronaći nove klijente. Koliko god se mrežni marketing određene kompanije razvijao i granao, mora doći do svoga kraja. U tom slučaju klijenti koji pripadaju zadnjim slojevima, a naročito zadnjem sloju, ostaju u gubitku, a korist i dobit ostvaruju slojevi iznad njih. Piramidalni sistem ne može opstati osim uz postojanje sloja koji će na kraju pretrpjeti gubitak.

Najpoznatije institucije koje mrežni marketing smatraju zabranjenim jesu:
– Stalni kolegij (KSA),
– Islamsko vijeće (Sirija), sastavljeno od devetnaest učenjaka,
– Jordansko vijeće za fetve,
– Palestinsko vijeće za fetve,
– Vijeće za fetve – Ensarus-sunna el-Muhamedijja, Egipat,
– Vijeće za fetve Halep,
– Vijeće za fetve “Centar imam El-Albani”, Jordan,
– Vijeće za islamske fetve Katar (website),
– Sudanski fikhski kolegij.

Izrazita većina savremenih učenjaka smatra zabranjenim ovaj način poslovanja, a neki od tih učenjaka su:

Abdullah et-Tajjar, Mustafa el-Adevi, Sa’d eš-Šisri, Selman el-Avda, Halid el-Mušejkih, Muhammed el-Munedždžid, Husamuddin Afana, Jusuf eš-Šubejli, Halid er-Rifai, Abdulmuhsin ez-Zamil, Muhammed en-Nedždi, Ahmed el-Kurdi, Abdulmuhsin Dževda, Abdulmuhsin el-Ubejkan, Husejn eš-Šehrani, Omer el-Mukbil, Hasan Šehata, Ibrahim ed-Darir, Ali el-Halebi, Sami es-Suvejlim, i brojni drugi.

Napomene

1. Ovo je opći odgovor učenjaka u vezi s ovim načinom poslovanja. Međutim, nemaju sve kompanije isti princip mrežnog marketinga i poslovanja. Neke su počinile više, a neke manje šerijatskih prekršaja u svome poslovanju. Stoga, opći propis u vezi s ovim poslovanjem jedno je pitanje, a sud u vezi s određenom kompanijom drugo pitanje. Stepen zabrane ulaska u mrežni marketing proporcionalan je obimu i broju šerijatskih prekršajā koje čini određena kompanija. Ukoliko kompanija u svom poslovanju uspije otkloniti ili zaobići šerijatski sporne detalje, njeno poslovanje će, svakako, biti dozvoljeno.

2. Među učenjacima koji zabranjuju ovu vrstu poslovanja postoji razilaženje u vezi s određenim detaljima i pitanjima, ali se ne razilaze u vezi s propisom ove vrste poslovanja.

3. Budući da se radi o novonastalom pitanju koje je podložno raspravi i debatiziranju među učenjacima, te odabiru prioritetnijeg mišljenja, musliman neće smatrati zabludjelim svoga brata muslimana neistomišljenika. Musliman koji nije stjecao šerijatsko znanje niti je u stanju doći do riječi islamskih učenjaka, shvatiti ih na ispravan način i odabrati mišljenje kojim je spreman sresti svoga Gospodara, dužan je, shodno svom ubjeđenju, pitati najučeniju osobu, potom postupiti u skladu s fetvom koju dobije. Nije mu dozvoljeno tragati za učenjakom i odgovorom koji će udovoljiti njegovim strastima.

4. Nema koristi niti potrebe raspravljati po društvenim mrežama u vezi s ovim pitanjem. Čuvajmo međuljudske odnose i naša dobra djela.

Molim Svevišnjeg Allaha da nas pouči dini-islamu, da zbliži naša srca i ujedini naše safove!

Dr. Safet Kuduzović
Sarajevo, 13. 6. 1441. h. g. / 7. 2. 2020. god.

Preuzeto sa zvaničnok facebook profila:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=2537603146515717&id=1819196525023053

Alejkumusselam.
Došlo mi je više pitanja u kojima se traži savjet o stupanju u poligamiju, pa evo jedinstven odgovor za sve.

Poligamija je dozvoljena u šerijatu, na to ukazuju Kur'an, sunnet i idžmaa učenjaka i ona je mubah po velikoj većini učenjaka a ne sunnet i mustehab. Od šartova dozvole oko kojih nema razilaženja među učenjacima su:
Prvi- materijalna mogućnost izdržavanja
Drugi- pravednost prema suprugama

Nema fikhske knjige koja ne obrađuje poglavlje poligamije, propisanosti, uslova i drugih detalja.

A što se tiče savjeta onima koji žele stupiti u poligamiju, ja ih savjetujem istim savjetom kojim već duže vrijeme savjetujem braću pojedinačno, a to je da to ne čine, iz sljedećih razloga:

– zato što većina onih koji su stupili u poligamni brak, tim činom upropaste ili prvi ili nakon kratkog vremena drugi brak
-zato što u većini slučajeva braća su generalno zadovoljna svojom suprugom ali žele stupiti u poligamni brak, ne uzimajući u obzir da druga supruga može biti čisti promašaj zbog kog ne vrijedi uništavati bračnu harmoniju
– zato što je poligamni brak pun problema, razmirica, svađa, nesuglasica, optužbi koji uglavnom rezultiraju raspadom
– zato što je višeženstvo u ovoj državi zabranjeno i nepriznato, pa zbog toga druga supruga koja nije opštinski vjenčana, ne može ostvarivati svoja prava kada dođe do sporova, nesuglasica i suda, time ona neminovno biva oštećena i zakinuta.
Ako bi neko prigovorio rekavši da u sporovima žena ima šerijatska prava koja može ostvariti, odgovor je da ono što imamo u praksi u većini slučajeva sporova tog tipa, supružnici ne traže šerijatsko riješenje, niti se može šerijatsko riješenje sprovesti u praksi tako da im ostaje sud i zakon, a ona nije vjenčana zakonski.
– zato što se zbog višeženstva naruše rodbinske (roditelji i rodbina muža) i taštinske (roditelji i rodbina supruge) veze, koji se teško mogu izgladiti i izmiriti

Prema tome, poligamija je došla u šerijatu, što je općepoznata stvar, nisam je ja izmislio niti ulema ali u praksi su se ispoljili ogromni problemi, jedno je vizija i želja a drugo činjenično stanje, zbog toga savjetujem one koji su me pitali da se ne upuštaju u to.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa telegram kanala: https://t.me/zijadljakic/1440

Alejkumusselam.

Ispravno je da se hadis o zabrani nošenja odjeće šuhreta (isticanja) ne odnosi na nošenje galabija, sevbova, šerijatskih (širokih, sa dubokim turom) hlača i slično u našoj sredini, zbog sljedećeg:

-kao što kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje, da bi imao grijeh zbog nošenja odjeće sa kojom se izdvaja u odnosu na sredinu, uslovljava se da ima nijet isticanja,

-jer se sa odjećom koju muslimani nose u muslimanskim sredinama i treba isticati među nemuslimanima,

-jer su skoro svi šejhovi iz arapskog svijeta koji su dolazili u Bosnu nosili islamsku odjeću (sevbove) čak i marame na glavi (gutra i šimaga), a nema sumnje da su se tom odjećom isticali u našoj sredini, a oni su najučeniji među muslimanima, znaju za ovaj hadis i njegov propis.

U hadisu u kom je došla zabrana nošenja odjeće isticanja nije napravljena razlika između arapa muslimana i nearapa muslimana tj da oni mogu nositi a mi ne možemo.

-u savremeno doba izmješale su se kulture, običaji i nošnje raznih naroda, skupina, grupacija, u jednom mjestu, u jednom gradu.

Sportisti nose svoju odjeću, biznismeni svoju, rokeri svoju, vojnici svoju, itd. i svi se oni ne ističu sa svojom odjećom a muslimani sa svojom se ističu, što je neobično i neprihvatljivo.

-ako bi rekli da su galabije, sevbovi i šerijatske hlače zabranjena odjeća isticanja u našoj sredini, onda je preče da bude odjeća isticanja ono što nose žene od nikaba i crne boje, a to nije niko rekao.

Ispravno je da se hadis o zabrani nošenja odjeće šuhreta odnosi na nošenje bilo koje odjeće sa kojom se osoba izdvaja u odnosu na sredinu, pod uslovom da mu je nijet isticanje među ljudima.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa telegram kanala https://t.me/zijadljakic/1426