Dva različita odgovora koja ste dobili upućuju nas na razilaženje koje postoji u pogledu ovog pitanja. Ispravno mišljenje jeste da ako žena pobaci već formirano dijete, onda neće ni klanjati ni postiti jer je u stanju nifasa. S druge strane, ako pobaci dijete koje nije formirano, klanjat će i postiti jer nije u nifasu. Uz napomenu da je donja granica kada je dijete već formirano osamdeset jedan dan po začeću.

Učenjaci Stalne komisije kazali su:

Ako je fetus već formiran tako da mu se dijelovi tijela, kao što su ruka, noga, glava, jasno vide, onda nije dozvoljen snošaj sa ženom koja je takvo dijete pobacila sve dok je u nifasu, tj. četrdeset dana. S druge strane, ako se dijelovi tijela nisu ukazali, čovjeku je dozvoljeno da ima intimni odnos sa ženom, pa makar i neposredno nakon pobačaja jer krv nakon takvog pobačaja ne ubraja se u krv nifasa, već je to obični odljev i nema zapreke da žena klanja i posti.

(Fetve Stalne komisije, 5/422–423)

Šejh Ibn Baz rekao je:

“Ako žena pobaci dijete na kojem se naziru dijelovi tijela, kao što su ruke, noge, glava i tome slično, onda je ona u nifasu i za nju važe svi propisi žene koja je u nifasu, tj. neće klanjati ni postiti, niti je njenom mužu dozvoljeno da ima spolni odnos s njom, sve dok se ne očisti ili dok ne prođe četrdeset dana. Ali, ako postane čista prije nego što istekne četrdeset dana, obavezna je da se okupa i da klanja, posti, a i spolni odnos joj biva dozvoljen.

Međutim, ako se na fetusu koji je žena pobacila ne budu vidjeli dijelovi tijela, nego to bude samo grudva mesa ili zgrušana krv, onda za takvu ženu važe pravila istihaze, te ona nije u nifasu niti se računa da ima menstruaciju, samim tim obavezna je da klanja i posti, a dozvoljen joj je i spolni odnos.”

(Zbirka islamskih fetvi, 1/243)

Šejh Ibn Usejmin je kazao:

“Ako pobaci dijete na kojem se nazire ljudska forma, onda je krv nakon tog pobačaja krv nifasa, žena neće klanjati niti će postiti, a zabranjen joj je i spolni odnos sve dok se ne okupa. No, ako pobaci fetus koji nije poprimio ljudski oblik, onda je dužna da klanja i posti, a krv koja izađe nakon toga nije krv nifasa. Učenjaci su kazali da je najmanji period u kojem fetus poprima ljudski lik osamdeset jedan dan.”

(Fetve za žene muslimanke, 1/304–305)

Preveo: Fahret Kadrić, Šerijatski fakultet u Kuvajtu

Izvor: http://www.islamqa.info

fetva br. 45564

Uvažena sestro, u vašem pitanju nedostaju određene stvari koje su veoma bitne za odgovor, a to je da li ste vi nakon saznanja da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili spolni odnos ili ne, i da li ste uopće u toku spolnog odnosa znali za to?

Ako se radi o tome da ste nakon spolnog odnosa shvatili da ste tokom spolnog odnosa dobili mjesečnicu, onda vi nemate zašto da se brinete jer ste to učinili iz neznanja, greškom, a mnogo je argumenata koji potvrđuju da će ovom ummetu biti oprošteno ono što uradi iz neznanja, zaborava ili greškom.

Kazao je Allahov Poslanik: “Pripadnicima moga ummeta oprošteno je ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madža, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani potvrdio je vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih djela)

Ako se radi o situaciji da ste, nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu, svjesno nastavili sa spolnim činom, tada je odgovor drugačiji.

Prvo, to je grijeh, zbog jasne zabrane da se spolno opći u toku mjesečnice.

U Islamskom priručniku bračne intime, str. 35, navodi se:

Islam strogo zabranjuje spolni odnos sa ženom dok je u menstruaciji (hajzu) ili u postporođajnom periodu (nifasu). Uzvišeni Allah kaže: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekara, 222)

Islamski učenjaci o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom u mjesečnom ciklusu imaju jednoglasan stav.

Imam Ševkani tvrdi: “Ne postoji razilaženje među učenjacima o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom za vrijeme menstruacije.” (Fethul-Kadir, 1/343)

Imam Nevevi zapisao je: “Znaj da naslađivanje ženinim tijelom u hajzu možemo podijeliti na nekoliko vrsta: da čovjek spolno opći sa ženom u tom periodu, što je zabranjeno po jednoglasnom stavu muslimana, a dokaz za to jesu kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi…” (Sahihu Muslim bi šerhil-imam En-Nevevi, 1/474)

Nakon konstatacije da je spolni akt u toku mjesečnice zabranjen, postavlja se pitanje, da li onaj ko to prekrši (učini jasan grijeh) treba da se iskupi posebnim iskupom?

Većina učenjaka smatra da za to ne postoji keffaret – iskup, i da hadisi koji govore o tome nisu vjerodostojni. Čovjek koji počini spomenuti grijeh, po ovom mišljenju, “samo” će se pokajati Allahu zbog prekršaja koji je počinio.

Jedan dio učenjaka smatrao je da je izdvajanje keffareta – iskupa za spomenuti grijeh pohvalno, a ne obavezujuće.

Jedan dio učenjaka smatrao je da je keffaret za spomenuti grijeh obavezan (većina učenjaka hanbelijske pravne škole zastupala je ovaj stav. Od učenjaka današnjice ovaj je stav preferirao šejh Usejmin, kao i Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji. Vidjeti: El-Mugni, 1/243; Eš-Šerhul-mumtia, 1/ 479; Fetava el-ledžne ed-daima, 6/93–112)

Smatram da osoba koja svjesno počini ovaj grijeh treba da se iskupi za počinjeni grijeh, i na taj način će izaći iz razilaženja učenjaka, a isto tako, to mišljenje će ostalima (koliko-toliko) zatvoriti vrata za činjenje spomenutog grijeha, pošto živimo u vremenu kada su ljudi u pogledu prekršaja vezanih za poglavlje intime veoma neobazrivi.

Šta je keffaret i koliko iznosi?

U hadisima koji govore o keffaretu – iskupu za spomenuti grijeh, Allahov Poslanik je kazao: “Neka udijeli sadaku dinar (zlatnik) ili pola dinara.” (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža, Ahmed, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)

Težina dinara (zlatnika) iznosi približno 4,25 gr zlata.

Rezime: Ako ste za mjesečnicu saznali tek nakon spolnog akta, niste grješni i ne postoji nikakav iskup. Ako ste nastavili spolno općiti i nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu, onda iz predostrožnosti izdvojite sadaku u vrijednost od 4,25 grama zlata kao keffaret – iskup za spomenuti grijeh, uz obavezno pokajanje Uzvišenom Allahu.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Ako žena abortira, a kod ploda su se već formirali tjelesni organi, kao što su glava, ruke, noge i drugo, ona je tada žena sa nifasom i ima takav tretman. To znači da neće klanjati, postiti i imati spolni odnos sa mužem sve dok se ne očisti ili dok ne prođe četrdeset dana. Kad god da postane čista, a prije isteka četrdeset dana, dužna je okupati se, klanjati, postiti (ako je ramazan) i dopušteno je da ima spolne odnose sa svojim mužem. Za nifas ne postoji najniža granica trajanja, pa ako se desi da žena postane čista već nakon deset dana od dana kada je rodila, ili pak manje ili više, dužnost joj je da se okupa i ona se tretira kao sve čiste žene. Krv koja bude i nakon isteka četrdeset dana ne smatra se mjerodavnom i ona će klanjati, postiti i spolno općiti sa svojim mužem. Ona će za svaki namaz obnavljati abdest, kao što to čini žena sa istihazom, a na osnovu Vjerovjesnikovih, ﷺ, riječi upućenih Fatimi bint Džahš koja je imala istihazu: “Abdesti se za svaki namaz.”

U slučaju da ta krv ističe i u danima kada žena treba dobiti mjesečni ciklus, takva žena će se tretirati kao žena sa menstruacijom i zabranjeno joj je činiti sve ono sve ono što je već spomenuto.

Što se tiče slučaja kada žena abortira plod kod kojeg se nisu formirali tjelesni organi te on bude u vidu komada mesa bez tjelesnih crta ili u vidu krvi, takva žena se tretira kao žena sa istihazom, a ne sa hajzom ili nifasom i njoj je dozvoljeno sve što je dozvoljeno čistim ženama. Razlika je samo u tome što će se ona abdestiti za svaki namaz i upotrebljavat će higijenska sredstva (uloške, vatu) kao što to radi žena sa istihazom. Takvoj ženi dozvoljeno je da klanja spojeno podne i ikindiju, a akšam i jaciju, i propisano joj je da se okupa prije klanjanja spojenih namaza kao i sabah-namaza. Ovo se zasniva na pouzdanom hadisu koji prenosi Hamna bint Džahš, a žena u takvom stanju tretira se kao žena sa istihazom. Allah je Onaj koji upućuje!

Šejh Ibn Baz

Fetve o ženskim pitanjima, str. 40, sakupio Muhammed el-Musnid

Žena u ovakvom stanju ne treba ovu krv smatrati mjerodavnom zbog svoje starosti, kao i zbog neredovnih vremenskih intervala u kojima se ta krv javlja.

Iz prakse, a i iz onoga što se prenosi od Aiše, r. a., saznalo se da ženi, koja pređe pedeset godina, prestaje menstruacija i plodnost ili joj se krv javlja u nejednakim intervalima. Pojavljivanje krvi u takvim intervalima dokaz je da to nije menstruaciona krv, i žena treba klanjati i postiti i smatrat će ovu krv poput istihaze, a takva krv ne sprečava ženu da klanja, posti i spolno opći sa svojim mužem, u skladu s ispravnijim mišljenjem dvije skupine učenjaka.

Ona je dužna uzeti abdest za svaki namaz i staviti uložak i sl. Ženi koja je imala istihazu, Vjerovjesnik, ﷺ, rekao je: “Uzmi abdest za svaki namaz.” (Buhari, Sahih)

Šejh Ibn Baz

Fetve o ženskim pitanjima, str. 36, sakupio Muhammed el-Musnid

Ve alejkesSelam,

U islamu se djela cijene i vrednuju prema namjeri. Preispitaj svoje srce i saznat ces pravi odgovor. Siguran sam da ne ides tamo da bi velicao njihove svetkovine i groblja nego jednostavno da bi obavio dio posla za koji si potpisao ugovor. Ako ne mozes nista promjenuti u svome rasporedu prezri srcem to djelo i nemoj nikako da dozvolis sejtanu da ti omili njihova mjesta ibadeta i svetkovina.

A Allah najbolje zna!

Prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com