Ve alejkumusSelam,

Dozvoljeno je, jer uslovi za ispravnost namaza, su poznati : cistoca mjesta, tijela i odjece, namaz u njegovo vrijeme… Grijeh je na tim ljudima koji su podrzali akciju I realizovali je u praksi, a ne na mjestu na kojem je izgradjena dzamija. Ono nije postalo time necisto.

Ako bi neko tvrdio da je namaz u dzamiji kupljenoj sa kamatom zabranjen onda bi uveo novi uslov koji je sherijatu nepoznat. Osim toga, misljenje trojice imama mezheba, koji su se pozabavili mes’elom klanjanja u ukradenoj odjeci ( ili dzamiji izgradjenoj na ukradenom zemljistu) osim imama Ahmeda, to dozvoljavaju.

Oni koji to osporavaju, pravdaju time da bi klanjanje u takvoj dzamiji znacilo podrzavati tu haram akciju. Mi imamo mogucnost izbora dzamije,tako da barem na taj nacin mozemo izraziti nezadovoljstvo nacinom na koji je izgradjena dzamija.
Slicna situacija je osobe koja podigne kamatni kredit u banci a potom ode u kupovinu zivotnih namirnica. Onaj ko je uzeo taj novac je gresan,dok grijeh ne obuhvata vlasnika kupljene robe.

A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Ukoliko je zena zdrava i ne osjeca nikakve posljedice po zdravlje niti opterecenje radi posta, najbolje je da posti cijeli mjesec ramazan, jer post u mjesecu ramazanu mnogostruko se vrijednuje i Allah sputava sejtane u tom mjesecu. Tako da bi bilo koje napastanje u mjesecima izvan ramazana bilo bi mnogo manje vrednovano. Sama cinjenica da je u mjesecu ramazanu Noc Kadra koja je bolja, po ajetu, od hiljadu drugih mjeseci, ne moze ostaviti mumina niti muminku ravnodusnim po tom pitanju.

Ako postoji opasnost za plod i za zivot majke,a to treba da utvrdi strucan ljekar musliman,onda slijede drugi propisi. Ukoliko bude takva situacija posaljite ponovo pitanje,pa cemo dati podesan odgovor.

A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Nema sumnje da je čovjeku zabranjeno držati psa, izuzev u slučajevima u kojima mu to Šerijat dozvoljava. Onome koji drži psa (osim lovačkog i psa čuvara stoke i usjeva) se svakodnevno umanjuju dobra djela za jedan kirat. Ako mu se dobra djela umanjuju za kirat, time biva griješan, jer je gubljenje dobrih djela kao i griješenje. Oboje ukazuje na zabranu, odnosno na ono što proističe iz tog čina.
Savjetujem sve one koji su zaslijepljeni onim što čine nevjernici, kao što je držanje pasa koji su najnečistije životinje. Pseća nečistoća se može očistiti samo sa sedam pranja, pri čemu jedno pranje mora biti zemljom. Čak ni nečistoća svinje, za koju Allah dželle šanuhu, u Kur’anu kaže da je haram (zabranjena) i da spada u nečist, ne dostiže tu granicu. Zato pas spada u nečistoću i prljavštinu. I pored toga, nažalost, vidimo neke ljude, obmanjene nevjernicima koji ne drže do čistoće i imaju pse kao kućne ljubimce. Poklanjaju im posebnu pažnju odgajajući i čisteći ih, iako se psi ne mogu očistiti, makar se i u moru prali, jer je pas sam po sebi nečist.

Zapitajmo se koliko li samo novca tako upropaste, trošeći ga na besmislice!? Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je zabranio upropaštavanje imetka.

Savjetujem sve one koji su time obmanuti da se pokaju Allahu, dželle šanuhu i da očiste svoje kuće od pasa. Onaj koji bude imao potrebu za psom radi lova, čuvanja stoke ili usjeva nije griješan, jer je to Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dopustio.

Šejh Ibn Usejmin

Fetve učenjaka dvaju harema – 96. str.

U pogledu masturbacije – onanisanja učenjaci su zauzeli različite stavove, ispravno je mišljenje onih koji su kazali da je to zabranjeno – haram, i to je stav većine islamskih učenjaka, koji su svoj stav argumentirali općenitošću riječi Uzvišenog Allaha: ”I koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.” (Vjernici, 5- 7.) U ovim ajetima Uzvišeni Allah hvali one koji čuvaju svoja stidna mjesta, i koji svoje strasti zadovoljavaju na jedan od dva načina: sa suprugama ili robinjama, a obavještava nas da je zadovoljavanje strasti na bilo koji drugi način zapravo prekoračivanje onoga što je Allah dozvolio, što svakako obuhvata onanisanje. Onanisanje nosi sa sobom mnoge neželjene posljedice, od koji je sigurno: uništavanje potencije i slabljenje nerava. Poznato je da islam zabranjuje sve ono što šteti čovjekovoj vjeri, tijelu, razumu, imetku i časti.

Fetve Stalne komisije: fetva broj 1376, 22. tom, str. 55.

Itikaf je boravak u džamiji radi činjenja ibadeta. Itikaf je sunnet, a njegova je svrha traganje za Lejlei-kadrom. Itikaf je spomenut u časnom Kur’anu: “Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama…” (el-Bekara, 187). El-Buhari, Muslim i neki drugi muhadisi zabilježili su predanje u kojem se kaže da su Allahov Poslanik, ﷺ, i ashabi boravili u džamiju u itikafu. Prema tome, itikaf je ostao važeći, to je propis koji nije derogiran. Aiša, radijallahu anha, kazivaše: “Vjerovjesnik, ﷺ, boravio je u itikafu svakog ramazana, i to u posljednjoj trećini tog mjeseca, a nakon njegove smrti u itikafu su boravile njegove supruge” (el-Buhari, 2026, i Muslim, 1172). Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, ispričao ovo: “Resulullah, ﷺ, boravio je u itikafu u prvoj trećini mjeseca ramazana, pa u drugoj trećini, a onda je rekao: ‘Tragajući za Lejlei-kadrom, boravio sam u itikafu u prvoj trećini ramazana, pa sam zatim boravio u drugoj trećini ramazana, te sam došao da budem u itikafu, i bī mi objavljeno da se Lejlei-kadr nalazi u posljednjoj trećini ramazana. Eto, neka bude tad u itikafu onaj ko želi.’ I muslimani su s Božijim Poslanikom, ﷺ, boravili u itikafu” (el-Buhari, 2027). Imam Ahmed imao je običaj kazati: “Nije mi poznato da je ijedan učenjak smatrao da itikaf nije sunnet.” I, eto, itikaf je sunnet, prema šerijatskim tekstovima i jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka.

Za itikaf je predviđen svaki mesdžid u kojem se obavljaju skupni namazi, bez obzira na to o kojoj se zemlji radilo, na osnovi općenitog značenja Božijih riječi: “…dok ste u itikafu u džamijama…” (el-Bekara, 187). A bolje je da čovjek boravi u itikafu u mesdžidu u kojem se obavlja i džuma-namaz. Upravo, ako bi čovjek boravio u mesdžidu u kojem se ne klanja džuma-namaz, bio bi primoran izlaziti napolje radi obavljanja tog namaza; ako bude boravio pak u takvom mesdžidu u itikafu, nema smetnje u tome da porani na džuma-namaz.

Potrebno je da se onaj ko je u itikafu zaokupi činjenjem dobrih djela, kao što su, naprimjer, obavljanje dobrovoljnog namaza, učenje Kur’ani-kerima, činjenje zikra… Svrha je itikafa zaokupljanje ibadetom, a može se, ako to korist nalaže, i unekolike razgovarati s onima što se nalaze u džamiji.

Zabranjeno je za vrijeme itikafa imati snošaj sa supružnicom, kao što je zabranjeno baviti se svime što vodi u to.

U vezi s napuštanjem džamije za vrijeme itikafa, islamski su pravnici naveli tri slučaja.

Prvi je slučaj napuštanje džamije radi vjerske obaveze, kao što su, naprimjer, izlazak radi obavljanja džuma-namaza, obaveznog uzimanja abdesta i obaveznog kupanja, odnosno radi tjelesne potrebe, kao što su, naprimjer, konzumiranje hrane i pića (ako čovjeku hranu i piće niko ne može donijeti u džamiju), obavljanje fiziološke potrebe… U ovom je slučaju dozvoljeno izaći iz mesdžida u kojem se boravi u itikafu.

Drugi je slučaj napuštanje mesdžida radi činjenja dobrih djela, kao, naprimjer, obilaženje bolesnika, prisustvovanje dženaza-namazu i tako dalje. U ovom je slučaju dozvoljeno napustiti mesdžid jedino u slučaju da je čovjek prije stupanja u itikaf uvjetovao uživanje ove povlastice.

I treći slučaj jest napuštanje mesdžida radi obavljanja onog što je u potpunoj suprotnosti s itikafom, kao što je, naprimjer, odlazak kući, napuštanje mesdžida radi trgovine ili snošanja sa supružnicom i tome slično. U ovom slučaju nije dozvoljeno napustiti mesdžid, pa makar čovjek prije stupanja u itikaf uvjetovao uživanje ove povlastice. A Allah je pokrovitelj uspjeha.

Šejh Muhammed b. Usejmin