Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Ako dođem iz dijaspore u Bosnu kod roditelja jesam li i dalje putnik, i koliko dugo smijem kratiti namaze?
Po odabranom mišljenju, kod većine islamskih pravnika povlastice putnika prestaju kada se čovjek nalazi sa svojom porodicom. (Vidjeti: Hašijetu reddil-muhtar, 1/532, El-Harši ala muhtesari Halil, 2/61-62, El-Insaf, 2/331, i Keššaful-kina, 1/509.) Prema tome, dolaskom u porodičnu kuću prestaje statusviše
Po odabranom mišljenju, kod većine islamskih pravnika povlastice putnika prestaju kada se čovjek nalazi sa svojom porodicom. (Vidjeti: Hašijetu reddil-muhtar, 1/532, El-Harši ala muhtesari Halil, 2/61-62, El-Insaf, 2/331, i Keššaful-kina, 1/509.)
Prema tome, dolaskom u porodičnu kuću prestaje status puta i prestaju sve olakšice vezane za putnika. Ako bismo, ipak, prihvatili mišljenje drugih učenjaka, tebi uvaženi brate, opet nije dopušteno koristiti te olakšice jer namjeravaš boraviti u jednom mjestu mjesec dana, a time gubiš status putnika. Oko vremena boravka u kojem je dopušteno koristiti olakšice putnika islamski učenjaci imaju jedanaest mišljenja. Po hanefijskoj pravnoj školi, taj period traje petnaest dana. (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 1/269.)
Po mišljenju malikijskih, šafijskih i po jednoj verziji hanbelijskih pravnika, onaj ko je odlučio boraviti u nekom mjestu više od četiri dana gubi status putnika. (Vidjeti: Šerhuz-Zerkeši, 2/157, El-Insaf, 2/330, El-Medžmu, 4/299, El-Harši ala muhtesari Halil, 2/62.)
Mišljenje većine učenjaka meritornije je i sigurnije, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKo su Haridžije?
Propis nošenja odjeće ispod članaka
Da li postoji neka posebna vrijednost posta u mjesecu redžebu?
Uslovi ispravnosti hidžaba – pokrivanja muslimanke
Hvala pripada Allahu. Šejh Albani, rahimehullahu te'ala, je rekao: Uslovi hidžaba: Prvo: Treba da prekriva čitavo tijelo osim onoga što je izuzeto Allah kaže: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se (tj. da se u potpunosti prekrijuviše
Hvala pripada Allahu.
Šejh Albani, rahimehullahu te'ala, je rekao:
Uslovi hidžaba:
Prvo: Treba da prekriva čitavo tijelo osim onoga što je izuzeto
Allah kaže:
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se (tj. da se u potpunosti prekriju osim očiju da vide kuda idu). Tako će se najlakše prepoznati (kao časne žene) pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:59)
Ovaj ajet ukazuje da je obavezno da se pokriju svi ženski ukrasi i njena ljepota i da se to ne pokazuje pred onima koji joj nisu mahrem osim onoga što se vidi nenamjerno, u kojem slučaju nema grijeha za nju ako požuri i to pokrije.
Hafiz Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, kaže u svome tefsiru:
“Ovo znači da ne trebaju pokazivati išta od svojih ukrasa onim koji joj nisu mahrem, osim ono što je nemoguće sakriti. Ibn Mesud, radijallahu anh, kaže: ‘U to spada ogrtač i haljina,’ tj. ono što su žene arapa nosile, ogrtač koji bi prekrio onu odjeću koju žena nosi, osim onoga što bi se vidjelo ispod ogrtača. Žena nije griješna zbog ovoga jer je to nemoguće sakriti.”
Drugo: Ne smije biti ukras samo po sebi
Allah kaže:
“…i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta…” (Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)
Općenito značenje ovog ajeta podrazumijeva i vanjski ogrtač, jer ako je ukrašen privlačit će pažnju muškaraca. Ovo značenje je pojačano i ajetom is sure El-Ahzāb:
“U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte…”(Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:33) Također, ovo je podržano u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “O trojici me nemojte pitati: o čovjeku koji napusti džemat, bude nepokoran svome vođi i takav umre; rob, muško ili žensko koji odbjegne i zatim umre; i žena čiji je muž odsutan a ostavio je sa svime što joj je potrebno, a ona se nakon toga namjerno razgolitila. O njima me ne pitajte.”(Hakim, 1/119; Ahmed, 6/19; od Fudale bint ‘Ubejda. Njegov sened je sahih i nalazi se i u Edebu-l-Mufredu)
Treće: Mora biti od deblje tkanine koja nije prozirna
Jer ako nije takva ne može ispravno pokriti. Providna odjeća čini ženu još ljepšom i većim iskušenjem. U pogledu ovog Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Pred Sudnji dan pojavit će se u mome ummetu žene koje su obučene ali gole, a na glavama će im biti kao grba od deva. Prokunite ih, one su proklete.” A u drugoj predaji: “Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, a njegov miris se osjeti sa te i te udaljenosti.” (Muslim od Ebu Hurejre)
Ibn Abdulber, rahimehullahu te'ala, kaže: “Ono što je Poslanik mislio ovime jeste žene koje nose odjeću od lahke tkanine kojaocrtaje i ne skriva. U osnovi su obučene ali su u stvarnosti gole.” (Zabilježio Sujuti u Tenvir el-Havalik, 3/103)
Četvrto: Treba biti široko, a ne usko tako da ocrtaje dijelove tijela
Svrha odjeće jeste da spriječi fitnu (iskušenje), a ovo se može postići samo ako je odjeća široka. Tijesna odjeća, čak i ako se ne vidi boja kože, idalje ocrtaje veličinu i oblik tijela i njegovih dijelova, i stvara jasnu sliku u mislima muškaraca. Pokvarenost ili pozivanje u pokvarenost je jasna u ovome. Tako da odjeća mora biti široka. Usama ibn Zejd je rekao: “Allahov Poslanik mi je dao debeli egipatski ogrtač koji je bio od darova koje mu je dao Dihjetu el-Kelbi, i ja sam to dao svojoj supruzi da ga nosi. On je rekao: ‘Zašto te ne vidim da nosiš onaj egipatski ogrtač?’ Ja sam rekao: ‘Dao sam ga svojoj supruzi da ga nosi.’ On je rekao: ‘Reci joj da obuče haljinu ispod toga, jer se bojim da će to ocrtati veličinu njenih kostiju.'” (El-Dija’ el-Makdisi u El-Ehadis el-Muhtareh, 1/442; Ahmed i Bejheki sa senedom koji je hasen)
Peto: Ne smije biti namirisan sa tamjanom ili mirisom
Ima mnogo hadisa u kojim se zabranjuje ženi da namirisana izlazi iz kuće. Citirat ćemo ovdje neke koji imaju sahih senede:
Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu anh, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka žena koja se namiriše pa prođe kraj skupine muškaraca tako da oni osjete njen miris, je bludnica.”
Zejneb el-Sakfijjeh, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neka od vas ide u džamiju, neka ne dodiruje miris.”
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka žena koja je se namirisala sa tamjanom, neka ne prisustvuje jaciji namazu sa nama.”
Musa ibn Jessar kaže da je žena prošla kraj Ebu Hurejre a da je se osjetio jak miris od nje. On je rekao: “O robinjo Silnog, da li to ideš u džamiju?” Ona je rekla: “Da.” On je rekao: “I stavila si miris na sebe zbog toga?” Ona je rekla: “Da.” On je rekao: “Vrati se i okupaj se, jer sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ako žena izađe da ide u džamiju namirisana, Allah neće pimiri njen namaz dok se ne vrati kući i okupa se.'”
Ovi hadisi su općeniti. Pa zabrana se odnosi i na mirise koji se nanose na tijelo kao i na mirise koji se nanose na odjeću, posebno u trećem hadisu, gdje je spomenut tamjan, jer se on posebno koristi da se namiriše odjeća.
Razlog zabrane je jasan, a to je da miris žene može izazvati neželjene provokacije i strasti. Učenjaci uključuju i druge stvari pod onim što žena treba izbjegavati kada ide u džamiju, kao što je privlačna odjeća, nakit koji se može vidjeti, previše ukrasa i miješanje sa muškarcima. Pogledajte Fethu-l-Bari, 2/279.
Ibn Dekik el-‘Id, rahimehullahu te'ala, je komentirao hadis iznad od Ebu Hurejre:
“Ovo ukazuje da je zabranjeno ženi koja ide u džamiju da se miriše, jer to izaziva strasti kod muškaraca. Ovo je zabilježio Menavi u Fejd el-Kadir.”
Šesto: Ne smije sličiti na odjeću muškaraca
Prenešeno je u vjerodostojnim predajama da žena koja oponaša muškarce u odjeći ili na neki drugi način prokleta. Slijede neki hadisi u kojima se to spominje za koje znamo:
Ebu Hurejre, radijallahu anh, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo muškarca koji nosi žensku odjeću i ženu koja nosi mušku odjeću.”
Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anh, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nisu od nas, žene koje oponašaju muškarce i muškarci koji oponašaju žene.”
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo ženkaste muškarce i muškobanjaste žene. Rekao je: ‘Istjerajte ih iz vaših kuća.'” Rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je istjerao tog i tog i Omer je istjerao tog i tog.” Prema drugoj predaji: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.”
Abdullah ibn Amr, radijallahu anh, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Troje neće ući u Džennet i Allah ih neće ni pogledati na Sudnjem danu: onaj ko je nepokoran roditeljima, žena koja oponaša muškarce, i dejjus (čovjek koji nema ljubomore prema tome šta žene u njegovoj porodici rade).”
Od Ibn Ebi Melikeh -čije ime je Abdullah ibn Ubejdillah- kaže: “Rečeno je Aiši, radijallahu anha: ‘Šta ako žena nosi muške papuče?’ Ona je rekla: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo žene koje oponašaju muškarce.'”
Ovi hadisi jasno ukazuju da je zabranjeno ženi da oponaša muškarce i obrnuto. Pod ovo podpada odjeća i sve ostalo, osim prvog hadisa koji je naveden, on se samo odnosi na odjeću.
Ebu Davud, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Čuo sam kako je imam Ahmed upitan o čovjeku koji svoju robinju obuče u sevb (muška odjeća kao haljina kod arapa). On je rekao: ‘Ne odjevaj je u mušku odjeću, ne čini da izgleda kao muško.'” Ebu Davud kaže: “Upitao sam imama Ahmeda da li joj može dati muške sandale da nosi?” On je rekao: “Ne, osim ako ih nosi da uzme abdest.” Rekao sam: “A šta ako je radi ukrašavanja?” Rekao je: “Ne.” Rekao sam: “A može li joj skratiti kosu?” Rekao je: “Ne.” (Mesail el-imam Ahmed, 261)
Sedmo: Ne smije ličiti na odjeću nevjernica
Pravilo je u šerijatu da muslimani, oboje muškarci i žene, ne smiju sličiti nevjernicima u pogledu obožavanja, slavlja ili odjeće koje je specifično za njih. Ovo je bitan princip koji danas, nažalost, je zanemaren od mnogih muslimana, čak i od onih koji brinu o vjeri i druge njoj pozivaju. Ovo je slučaj ili zbog nepoznavanja vjere, ili jer slijede vastite strasti i prohtjeve, ili zbog zablude, pomiješanom sa modernim običajima i imitacijom nevjernika evrope. Ovo je bio jedan od razloga mislimanskog pada i slabosti, što je omogućilo strancima da ih nadjačaju i koloniziraju. “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Prijevod značenja Er-Ra'd, 13:11) Kada bi samo znali.
Treba imati na umu da ima mnogo vjerodostojnih dokaza za ovu bitnu stvar iz Kur'ana i sunneta, a da se dokazi iz Kur'ana pojašnjuju u sunnetu, kao što je slučaj i inače.
Osmo: Ne smije biti odjeća prepoznavanja
Omer, radijallahu anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko obuče odjeću po kojoj se prepoznaje na ovome svijetu, Allah će ga zaodijeniti odjećom poniženja na Sudnjem danu, zatim će ga zajedno sa njom zapaliti.”
Allah najbolje zna.
Vidjeti: Hidžab el-Mereh el-Muslimeh, 54-67
Izvor: http://islamqa.info/en/6991
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKlanja li se dženaza djetetu koje umre na porođaju, mrtvorođenćetu?
Islamski učenjaci o ovom pitanju imaju različite stavove. Po mišljenju hanefijskih pravnika, dijete koje se rodi sa znacima života: pokreti određenih dijelova tijela, kihanje, plač i sl., podliježe propisima odrasle osobe. Nadijeva mu se ime, kupa se, umotava u ćefine i klanja mu se dženaza-namaz. Kviše
Islamski učenjaci o ovom pitanju imaju različite stavove. Po mišljenju hanefijskih pravnika, dijete koje se rodi sa znacima života: pokreti određenih dijelova tijela, kihanje, plač i sl., podliježe propisima odrasle osobe. Nadijeva mu se ime, kupa se, umotava u ćefine i klanja mu se dženaza-namaz. Kada je riječ o djetetu koje se rodi mrtvo, po konsenzusu hanefijskih učenjaka ne klanja mu se dženaza, ali se razilaze oko kupanja: Ebu Jusuf smatra da ga treba okupati, a Ebu Hanife i Muhammed kažu da ne treba. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/57, Bedaius-sanaia, 1/302, i Hašijetu Ibni Abidine, 1/594.)
Malikijski učenjaci dijele mišljenje hanefijskih pravnika: dijete koje zaplače nakon rođenja ima status odrasle osobe, ali kada je riječ o tome da li su mjerodavni drugi znakovi života, oni imaju različita mišljenja. (Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 1/179, Bidajetul-mudžtehid, 1/240, El-Munteka, 1/427, i Hašijetud-Dusuki, 2/217.)
I šafijski učenjaci dijele mišljenje hanefijskih pravnika, međutim, u njihovom mezhebu postoji i stav da se takvom djetetu neće klanjati dženaza-namaz. (Vidjeti: Mugnil-muhtadž, 2/33, Revdatut-talibin, 1/631-632.)
Međutim, hanbelijski pravnici jednoglasni su u mišljenju da se djetetu koje pokaže znakove života klanja dženaza-namaz. Imam Ahmed smatra da se kupa i da se klanja dženaza čak onom djetetu koje majka pobaci nakon četvrtog mjeseca trudnoće (nakon udahnjivanja duše). Njegovo mišljenje dijele sljedeći islamski autoriteti: Seid b. Musejjib, Ibn Sirin i Ishak. (Vidjeti: El-Mugni, 2/328, El-Insaf, 2/504.)
Mišljenje hanbelijskih pravnika moglo bi biti najbliskije općim pravilima i ciljevima šerijata, a Svemogući Allah, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeAlkohol i namaz
Čovjek koji klanja namaz upotpunjavajući namaske ruknove i uvjete, njegov namaz je validan i imat će nagradu za njega, a također i grijeh za konzumiranje alkohola. On je jedan od onih koji su pomiješali činjenje dobrih i loših djela. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onaj ko bude uradio koliko trun dobra –više
Čovjek koji klanja namaz upotpunjavajući namaske ruknove i uvjete, njegov namaz je validan i imat će nagradu za njega, a također i grijeh za konzumiranje alkohola. On je jedan od onih koji su pomiješali činjenje dobrih i loših djela. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.” (Zemljotres, 7-8.)
Fetve Stalne komisije: fetva broj 11293, 6. tom, str. 24
Vidi manjeIma li poseban nijjet za imama kad predvodi namaz?
Alejkumu selam. Imam Ibnu Nudžejm El-hanefi, rhm., kaže: „Šart je da čovjek svojim srcem zna šta čini, tj. koji namaz klanja – uslov je da čovjek zna šta čini i šta klanja. Nijjet je želja ili volja za činjenjem nečega, a uslov nijjeta je da odvaja među farzovima – kako se to naznačava u Fethul-Kadiviše
Alejkumu selam.
Imam Ibnu Nudžejm El-hanefi, rhm., kaže: „Šart je da čovjek svojim srcem zna šta čini, tj. koji namaz klanja – uslov je da čovjek zna šta čini i šta klanja. Nijjet je želja ili volja za činjenjem nečega, a uslov nijjeta je da odvaja među farzovima – kako se to naznačava u Fethul-Kadiru… u djelu Šerhul-Medžme’a, od Ibnul-Melika stoji: Ko namjeri klanjati namaz, i bude znao da li je u pitanju podne ili ikindija ili nafila ili na-kaza (naklanjavanje) – to će mu se smatrati nijjetom, i nije u potrebi za drugim nijjetom radi detaljnijeg definisanja postupka, ako odmah nakon toga učini tahrim (počne s namazom)… Znanje se spominje da je u srcu, pa je zbog toga nijjet djelo srca, i jezik nema veze s njim… Najmanji vid toga jeste da ako bi upitali čovjeka o tome što čini da nam odmah može odgovoriti bez razmišljanja…
Od Muhammeda el-Šejbanije, rhm., se prenosi da je rekao – ako bi čovjek, prilikom uzimanja abdesta, zanijetio da hoće klanjati podne ili ikindiju, za imamom, i nakon tog nijjeta ne bude se bavio radnjama ne vezanim za namaz, i kada dođe na mjesto obavljanja namaza – počne s namazom, a ništa od nijjeta više ne spomene – takav namaz mu je dozvoljen sa onim prvim nijjetom kojeg je imao prilikom uzimanja abdesta. Ovo se prenosi od imama Ebu Hanife i Ebu Jusufa.
U djelu el-Beda’i se bilježi da je Ebu Jusuf, rhm., rekao: „Ko izađe iz svoje kuće, s namjerom da obavi farz-namaz u džematu, pa kada stigne do imama, donese početni tekbir – i u tom momentu se ne prisjeti nikakvog nijjeta – takav postupak mu je dozvoljen. Imam el-Kerhi, rhm., kaže: Nije mi poznato da se iko od naše uleme razišao sa Ebu Jusufom po ovom pitanju. Islamska ulema je složna na tome da ako čovjek zanijeti svojim srcem i ništa ne izgovori – takav postupak mu je ispravan, kako to spominje velik broj učenjaka. Ono što se spominje u djelu el-Hanijja i kod imama Šafije – da je izgovor jezikom obavezan, to se ne prihvata.
Šejhovi se razilaze po pitanju izgovaranja nijjeta jezikom:
1. Mustehabb (Munjetul-Musalli) Ovo je odabrano mišljenje, u djelu el-Mudžteba označeno kao ispravno, i u djelu el-Hidaja, el-Kafi, el-Tebjin opisano kao dobar postupak za sabiranje misli.
2. Sunnet U djelu el-Ihtijar se ovo mišljenje pripisuje Muhammed b. el-Hasenu, kao i u djelu el-Muhit, el-Beda’i.
3. Bid’at U pitanju je novotarija izuzev kod čovjeka koji nije u stanju srcem donijeti nijjet sve dok ga ne izgovori jezikom. U takvom slučaju je nijjet mubah-dozvoljen. (el-Kunja)
4. Sunnet je zadržati se na nijjet srca – ali ako čovjek to izgovori jezikom, dozvoljeno je.
5. Mekruh (Šerhul-Munjeh)
Ono što je Zahir-očito u djelu Fethul-Kadir, jeste odabir da je u pitanju bid’at-novotarija. Neki hafizi kažu: Od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., se ništa ispravnim putem ne prenosi po ovom pitanju, niti sahih niti da’if – da je prilikom početnog tekbira izgovarao: klanjam taj i taj namaz, niti se to prenosi od ikog od ashaba i tabi’ina. Ono što se prenosi jeste da je Poslanik, s.a.w.s., donosio tekbir onda kada bi otpočinjao sa svojim namazom.“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik šerh Kenzul-Deka’ik, 3/93.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „El-hamdulillah; nijjet-namjera za taharet – abdest, gusul i tejemmum, te nijjet za namaz, post, hadždž, zekat, kefarete i ostale ibadete – nije u potrebi za izgovorom jezika, na čemu su složni svi islamski učenjaci. Mjesto nijjeta je srce, a ne jezik, uz njihovu opći saglasnot, tako da ako čovjek jezikom izgovori suprotno od onoga što mu je u srcu – u obzir će se uzeti ono što se imala namjera u srcu, ne ono što se reklo.
Ulema se spori samo da li je mustehabb-pohvaljeno u sebi izgovarati nijjet ili nije?
Po ovom pitanju pravnici imaju dva stava. Jedan dio imama hanefijskog mezheba, Šafija i Ahmed smatraju da je mustehabb-pohvaljeno, izgovarati nijjet u sebi, jer je to sigurnije. Jedan dio malikija, imam Ahmed i ostali kažu:
Nije mustehabb – pohvaljeno izgovarati nijjet – jer je to novotarija, ne prenosi se od Poslanika, s.a.w.s., niti od ashaba, niti je Poslanik, s.a.w.s., ikome naredio da izgovara nijjet, niti je ikoga od muslimana tome podučio. Da je taj postupak poznat i propisan, ne bi ga Poslanik, s.a.w.s., zaopostavio, niti njegovi ashabi – a Ummet je svakodnevno, jutrom i večerju, u potrebi za ovim propisom. Ovo mišljenje je najispravnije, po ovom pitanju.
Izgovaranje nijjeta se može smatrati naksom – krnjavošću u razumu i vjeri. U vjeri zato što je u pitanju novotarija, a u razumu zato što je taj postupak ravan postupku čovjeka koji želi jesti pa prije toga kaže: Odlučih da stavljanjem ove ruke u ovu posudu uzmem zalogaj kojeg ću staviti usta, sažvakati, zatim progutati kako bih se najeo i zasitio! – a Allah, dž.š., najbolje zna.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 22/232.)
Pripremio odgovor: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeTreba li izgovarati nijjet za namaz?
Namaz je ibadet, a ibadetom se smatra samo ono na što ukazuju dokazi Kur’ana i vjerodostojnog sunneta Allahovog Poslanika. Nije zabilježeno da je Poslanik izgovarao nijjet bez obzira da li bio u farz –obaveznom ili dobrovoljnom – nafila namazu. Da je on to činio, to bi bilo nama preneseno i to bi prviše
Namaz je ibadet, a ibadetom se smatra samo ono na što ukazuju dokazi Kur’ana i vjerodostojnog sunneta Allahovog Poslanika. Nije zabilježeno da je Poslanik izgovarao nijjet bez obzira da li bio u farz –obaveznom ili dobrovoljnom – nafila namazu. Da je on to činio, to bi bilo nama preneseno i to bi prakticirali ashabi Allahovog Poslanika, ali se to nije desilo. Zato možemo kazati da je izgovaranje nijjeta prije namaza novotarija. Zabilježeno je da je Allahov Poslanik kazao: ”Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, bit će mu odbijeno.” Također je kazao: ”Čuvajte se novih – uvedenih stvari u vjeri, svaka uvedena stvar je novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.”
Fetve Stalne komisije: fetva broj 2444, 6. tom, str. 323
Vidi manjeJe li dozvoljeno izaći iz džamije nakon proučenog ezana?
Nije dozvoljeno izaći iz džamije nakon proučenog ezana, osim osobi koja želi da uzme abdest ili ima fiziološku ili neku drugu potrebu, sve dok se ne klanja namaz. Ovo potvrđuje hadis Ebu Hurejre, r.a., u kojem se navodi da je vidio čovjeka kako izlazi iz džamije nakon ezana, pa je kazao: ”Što se tičviše
Nije dozvoljeno izaći iz džamije nakon proučenog ezana, osim osobi koja želi da uzme abdest ili ima fiziološku ili neku drugu potrebu, sve dok se ne klanja namaz. Ovo potvrđuje hadis Ebu Hurejre, r.a., u kojem se navodi da je vidio čovjeka kako izlazi iz džamije nakon ezana, pa je kazao: ”Što se tiče ovoga, on je nepokoran Ebul-Kasimu, alejhis-selam.” (Muslim) Propis za onoga ko je u prostoriji koja je u sklopu džamije, ne razlikuje se od propisa za onoga ko je u džamiji, jer ona uzima isti propis kao i džamija.
Fetve Stalne komisije: fetva broj 5133, 6. tom, str. 274
Vidi manje