Ono što bi muslimani trebali činiti jeste da, koliko god su u mogućnosti, umnože svoje potomstvo. To je stvar na koju je uputio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: “Ženite one koje mnogo rađaju i koje mnogo vole, jer ja ću se natjecati vašom brojnošću.” (Ebu Davud, poglavlje: “Brak”, 2050. i Nesai, poglavlje: “Brak”, 6/65 – 66)

Također, brojno potomstvo je brojnost za ummet, a brojnost ummeta je njegova snaga i ponos. Uzvišeni Allah, napominjući to sinovima Israilovim kao blagodat, kaže: “I učinit ćemo vas brojnijima.” (El – Isra’, 6.)

Šu’ajb je rekao svome narodu: “I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio” (El – E’ araf, 86.)

Niko ne poriče da je brojnost ummeta uzrok njegove snage i ponosa, za razliku od onih koji loše rasuđuju, smatrajući da je brojnost uzrok gladi i siromaštva. Ako se poveća brojnost ummeta, osloni na Allaha, dželle šanuhu, i povjeruje u Njegovo obećanje u Kur’anu: ”Na zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6.)

Allah, dželle šanuhu, će mu olakšati i obogatiti ga iz Svojih blagodati. Na osnovu navedenog shvatamo odgovor na postavljeno pitanje; žena ne treba koristiti pilule za sprječavanje trudnoće, osim pod dva uslova:

Prvi: da ima za tim potrebu; npr.: ako je bolesna i nije u stanju svake godine rađati ili je slabašnog tijela ili ima neke druge zapreke koje joj štete ako rađa svake godine.

Drugi: uvjet je da joj muž dozvoli, jer muž ima pravo na porod i djecu. Također je neminovno savjetovanje sa liječnikom o ovim tabletama – da li njihovo korištenje šteti ili ne.

Kada se ispune ovi uslovi, onda nema smetnje da se koriste pilule za sprječavanje trudnoće, ali ne s namjerom da u potpunosti ili zauvijek spriječi trudnoću, jer bi tako došlo do prekidanje potomstva.

Što se tiče drugog dijela pitanja, ograničavanje potomstva je neizvodivo, jer su i začeće i nezačeće u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, Ruci. Ukoliko čovjek odredi broj (djece), postoji mogućnost da taj broj pogodi kakva nesreća koja će ih sve uništiti u jednoj godini i da tada ostane bez djece i tako bez potomstva. Ograničavanje potomstva ne postoji u islamskom zakonodavstvu. Međutim, trudnoća se sprječava samo ako je nužno, kao što smo već naveli. Što se tiče trećeg dijela pitanja, da li je dozvoljeno ejakuliranje izvan spolnog organa žene pri spolnom odnosu, najispravnije mišljenje islamskih učenjaka je da je taj čin dozvoljen, na osnovu hadisa kojeg prenosi Džabir, radijallahu anhu: “Mi smo ejakulirali van spolnog organa žene, a Kur’an je objavljivan.” (Buharija, poglavlje: “Brak”, 5207.-5209. i Muslim, poglavlje: “Brak”, 1440.) 

Svakako da je to bilo za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa da je ovaj čin bio zabranjen Allah, dželle šanuhu, bi im to sigurno zabranio. Međutim, islamski učenjaci kažu: ‘Ovaj čin nije dozvoljen, kada je u pitanju slobodna žena (tj. nije robinja), osim s njenim dopustom. Čovjeku nije dozvoljeno da to čini sa svojom slobodnom ženom, osim s njenom dozvolom, jer i ona ima pravo na djecu. Pored toga, ako to čovjek čini bez njene dozvole, ona se neće potpuno zadovoljiti, jer zadovoljavanje žene neće biti potpuno bez ejakulacije. Prema tome, netraženje dozvole od žene je zapostavljanje njenog potpunog zadovoljavanja i propuštanje mogućnosti za djecu, pa zbog toga uvjetujemo da taj čin bude uz njenu dozvolu. (Šejh Ibn Usejmin, Fetve o ženama, str. 51-52)

ŠEJH IBN USEJMIN

Nema sumnje da je zabrana od strane tvog oca da se udaš za onoga ko ti je ravan i odgovarajući, zabranjen čin. Brak je bitniji od školovanja i između njih nema proturječnosti. U ovoj situaciji dozvoljeno ti je da se obratiš šerijatskoj sudnici (nadležnim vjerskim organima), da im izložiš svoj slučaj i na kraju konačan sud pripada njima. (Šejh Ibn Usejmin, Fetve, 2/754)

ŠEJH IBN USEJMIN

Između ova dva ajeta nema kontradiktornosti i nijedan od njih nije derogiran drugim. Pravednost koja je naređena je moguća i ostvarljiva, jer se odnosi na pravednost u raspodjeli i izdržavanju. Međutim, pravednost u ljubavi i u stvarima spolnog odnosa je nemoguća i na to se odnose Allahove, dželle šanuhu, riječi: ”Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim, ma koliko to željeli.”

U hadisu koji prenosi Aiša, radijallahu anha, se kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pravedno vršio raspodjelu među svojim ženama i govorio bi: ‘Gospodaru moj, ovo je moja raspodjela u onome što posjedujem, pa nemoj me koriti za ono što Ti posjeduješ, a ja ne posjedujem.’ “ (Ebu Davud, poglavlje: “Brak”, 2134; Tirmizi, poglavlje: “Brak”, 1140; Nesai, poglavlje: “Ophođenje prema ženama”, 7/64; Ibn Madže, poglavlje: “Brak”, 1971. Ibn Hibban i Hakim su hadis ocijenili vjerodostojnim.  Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.62)

ŠEJH BIN BAZ

Ako je u pitanju situacija kao što si je spomenuo, onda po Šerijatu možeš oženiti drugu, treću i četvrtu ženu prema svojoj mogućnosti i potrebi, da bi sačuvao svoje stidno mjesto i pogled. Sve to pod uslovom da budeš pravedan prema njima, postupajući prema riječima Uzvišenog Allaha: ”Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete pravedni biti, onda se ženite s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo s jednom.” (En – Nisa’, 3.)

Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “O skupino mladića, ko je od vas u stanju da se oženi, neka se oženi, jer brak bolje čuva pogled i stidno mjesto, a ko nije u stanju neka posti, jer to mu je zaštita.” (Muttefekun ‘alejhi; Buharija, poglavlje: “Brak”, 5065. i Muslim, poglavlje: “Brak”, 1400.)

Višeženstvo je uzrok brojnog potomstva, a Šerijat na to podstiče i tome poziva, a dokaz za to su Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: “Ženite one koje mnogo rađaju i koje mnogo vole, jer ću se ja natjecati vašom brojnošću na Sudnjem danu.” (Ahmed, 3/158, 245 i Ibn Hibban, 4028.)

Ono što Šerijat nalaže ženi je nesuprotstavljanje višeženstvu i da ti dozvoli da se oženiš, a ti si dužan u potpunosti biti pravedan i da ispunjavaš svoje obaveze prema njima. Sve ovo spada u potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti. Uzvišeni Allah kaže: ”Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti.” (El-Ma’ide, 2.)

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Allah će pomagati roba (čovjeka), dok on bude pomagao svome bratu” (Muslim, poglavlje: “Zikr”, 2699.)

 Ti si njen brat po vjeri, a ona je tvoja sestra i Šerijat vam nalaže da se pomažete u dobru. Prenosi se u vjerodostojnom hadisu, kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ibn – Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude ispunjavao potrebe svome bratu, Allah će njemu ispunjavati njegove potrebe.” (Buharija, poglavlje: “Nepravda”, 2442. i Muslim, poglavlje: “Dobročinstvo”, 2580.)

Međutim, pristanak žene nije uvjet za višeženstvo, ali je potrebno, da bi se među vama nastavio život na najljepši mogući način. Da Allah, dželle šanuhu, popravi stanje svih muslimana i da vam propiše svako dobro. (Šejh Ibn Baz, “El Medželletul – arabijet”, 168.)

ŠEJH IBN BAZ

Hvala Allahu! Poštovana čitateljko, smatramo da pretjeruješ sa svojim strahom o tome šta će se desiti. Da, strah od nečeg nevidljivog ili nepoznatog prirodna je pojava, ali samo ako je taj strah u prirodnim okvirima. Ali ono što ti navodiš pretjerano je, jer ti si ipak samo jedna žena među ostalim svijetom, a tvoj budući suprug je jedinka među ostalim muškarcima. Ljudi još uvijek žive na ovom svijetu i nije im se desilo ono čega se ti bojiš i što spominješ.

Možda tvoj strah dolazi iz prošlosti, zbog već isprobanog životnog iskustva, ili načina koji je ukorijenjen u tvom sjećanju, ili pak kao rezultat raznih priča koje slušaš, pa misliš da svaki brak mora doživjeti isto iskustvo.

Takvo mišljenje je pogrešno, jer dovoljno je da se greška objasni na sljedeći način: svi ljudi ne žive sa istim greškama, odnosno iste greške im se ne dešavaju, a suživot je prirodni proces i dostupan je ljudima na ovom svijetu onoliko koliko je to moguće.

Potom, pretpostavi da je tvoj strah opravdan i da život u braku doživi krah, ne daj Bože, ali je moguće i očekivano, ipak moraš znati da brak u islamu nije vječan kao što je to slučaj kod kršćana, već je Uzvišeni Allah dao supružnicima izlaz iz situacije u kojoj je zajednički život nemoguć, ili ako bilo ko od njih nije u mogućnosti živjeti s drugim supružnikom u dobru, tada je Uzvišeni Allah propisao razvod. U skladu s islamskim zakonom i supruga može tražiti od muža da je pusti, odnosno da ode od njega ako situacija ne odgovara životu s njime, ili se boji da se neće pridržavati Božijih granica ako bude nastavila život s mužem.

Zaključak: Ne slažemo se sa tobom u vezi s tvojim strahom, već kažemo: „Stvar je mnogo lakša nego što misliš.” Savjetujemo ti da posjetiš psihologa, pouzdanog stručnjaka i osobu koja se pridržava vjere, jer možda, on ima savjete koji će ti pomoći da se izbaviš iz situacije i pobijediš „strah od braka“, kako si navela.

Što se tiče prihvatanja braka sa čovjekom, vjernikom i lijepog morala, tačno je da Šerijat podstiče na to, kao što znaš, to je Allahova blagodat, zato budi oprezna kako je ne bi zanijekala. Potom, kada prođe određeni čas i vrijeme, ne dao Bog, ostat će samo kajanje i vrijeme kada kajanje neće koristiti. Zato pitaj one koje je pregazilo vrijeme, jer godine njihovog života otišle su u nepovrat, kakav je njihov život u otuđenosti, pitaj ih o samoći i bolu.

Možda takvo nešto ne osjećaš sada, jer si još uvijek mlada, živiš s porodicom, ne suočavaš se s bolom, nisi otuđena i usamljena, ali prolaskom godina stvari će se u potpunosti promijeniti.

U vremenu kao ovome, punom smutnje i strasti, potrebno je da pametan čovjek teži da sačuva sebe od smutnje i prohtjeva, te da konstantno jača svoju želju za brakom i čednošću.

Što se tiče obaveznosti stupanja u brak, neki su učenjaci smatrali da musliman, mukarac ili žena, ako se boji smutnje, odnosno da će upasti u prohtjeve, neophodno je da se oženi. Ali, ako se ne boji smutnje i toga da će se odati prohtjevima, brak je za njega potvrđeni sunnet, a ne obavezan (vadžib). Drugi smatraju da je brak obavezan svakom ko je to u mogućnosti, a ujedno i žudi za brakom, i da je ženi koju zaprosi odgovarajući muškarac dužnost prihvatiti njegovu prošnju, u skladu s naredbom Poslanika, alejhis-selam, koja je upućena omladini da se ženi, kao i zbog interesa koji se odnose na brak.

Šej Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, dao je prioritet mišljenju da je brak obavezan svakome ko je u mogućnosti da stupi u njeg, kako se navodi u djelu Eš-Šerh el-mumti’ (8/12), oslanjajući se na fetvu od Ibn Baza, Allah mu se smilovao, kad je upitan: „Da li je žena grešna ako se ne uda?“

Njegov odgovor je glasio: „Uzvišeni Allah propisao je muškarcima i ženama brak, u skladu s ajetom: ‘Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.’” (En-Nur, 32)

Poslanik, alejhis-selam, rekao je: ‘Omladino, ko od vas ima mogućnost, neka se oženi, na taj će način sačuvati svoj pogled i spolni organ, a onaj ko ne može neka posti, njemu je post štit.” Ove se riječi odnose na sve, muškarce i žene.

Dakle, brak je obaveza muškarcu i ženi ako im je to olakšica i ako su u mogućnosti. Brakom će čovjek steći uzvišene koristi; sačuvat će spolni organ od grijeha, sačuvat će pogled od požude, a umet će biti u stalnom natalitetu. Poslanik, alejhis-selam, kaže: “Ženite se umilnim rotkinjama, jer ću se ja ponositi vašim mnoštvom na Sudnjem danu.”

Božiji Poslanik, alejhis-selam, ponosit će se svojim umetom pred drugima, jer je mnoštvo umeta određeni vid vjerske dužnosti i pokornosti prema Uzvišenom Allahu, a to je ono što je neophodno. Stoga je čovjek dužan težiti ka tome, da ulaže trud dok se ne oženi.

Učenjaci se razilaze o pitanju obligatnosti braka.

Neki smatraju da je brak propisan u vjerozakonu, ali nije obavezan, osim ako se osoba ne boji za sebe da će se odati razvratu, u protivnom brak je toj osobi obavezan. Ako se osoba ne boji da će se odati razvratu i bludničenju, brak joj nije obavezan.

Tačno je da ako je neko sklon strastima, obaveza mu je da stupi u brak, ako je u mogućnosti, jer je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Omladino, ko od vas ima mogućnost neka se oženi.“ Poslanik nije rekao: „Ako se boji za sebe“, već je rekao: „Neka se oženi.“ Ovo je apsolutna naredba koja se odnosi da je nešto obavezno, jer ne postoji ništa što bi upućivalo na to da je moguće odstupiti.

Što se tiče ženske osobe, ako je sklona strastima, i želi da se uda, onda joj je brak dužnost, naročito ako bi joj brak predstavljao određeni vid olakšanja, sačuvao njen spolni organ, pogled, i odvratio je od propasti, a razlog tome je što žena, kao i muškarac, ima seksualne potrebe. Stoga, kao što je obaveza muškarcu da sačuva svoj spolni organ, spusti i sačuva pogled od zabranjenih stvari, također je to dužnost ženi. Uzvišeni Allah kaže: „I zato se bojte Allaha koliko god možete.“ (Et-Tegabun, 16)

Ako joj brak predstavlja olakšanje, i ona želi da stupi u brak, kao i druge ženske osobe, onda joj je brak obavezan, u suprotnom je grešna.

Ako joj brak ne predstavlja nikakvo olakšanje, te nije joj se pružila prilika, onda nema nikakvog grijeha, jer Uzvišeni Allah kaže: „I zato se bojte Allaha koliko god možete.“

U drugom kur’anskom ajetu kaže se: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.“

Ali, ako može da se uda, čak i ako bi uložila mali dio svoga imetka i uz mali mehr od budućeg supružnika, koji joj ujedno i odgovara, brak bi joj u tom slučaju bio obavezan, kao što bi i njena porodica bila obavezna da joj pomogne stupiti u brak, a ne da ga uništava.

Dakle, namjera iz gore navedenog obrazloženja jeste to da se ukaže na veliku korist koju bi muškarac i žena imali. Dužnost muškarca je da traži čestitu ženu, onu koja bi ga sačuvala od grijeha i uz koju dobija neophodno: njenu ljepotu i vjeru.

Ovo se također odnosi i na ženu; da teži ka tome na lijep način i da ne odbija prosidbu nekoga ko joj odgovara. Na njenim starateljima je također da ne odbijaju osobu koja je odgovarajuća, pošto je u tome ogromna korist. Stoga treba povesti računa o ovom pitanju i težiti sklapanja braka na mudar i šerijatski dozvoljen način, bez činjenja zabranjenig stvari, koje izazivaju Allahovu srdžbu. Da nam Allah svima podari uspjeh i uputu. Nije dozvoljeno izbjegavati brak ako ga je moguće ostvariti. (Sažetak je prenesen iz djela Fetava nural ed-derebi od Ibn Baza, 20/50.)

U svakom slučaju, brak je potvrđeni sunnet ili pak obaveza, ne bi trebalo da ga izbjegavaš ako se pojavi prosac koji ti odgovara. Ako imaš nekih zapreka, psihičkih i fizičkih, potrudi se da se izliječiš i izbaviš iz toga, jer za svaku bolest postoji i lijek, čak i za psihičke bolesti.

Neki ti Allah olakša situaciju, podari ti bogobojaznost, uputu, čednost i opskrbu.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info