Obaveza je vjerniku da se oženi vjernicom. U tome je smislu Resulullahov, ﷺ, hadis koji su zabilježili Buharija i Muslim: “Ženu udaju četiri stvari: imetak, ljepota, porijeklo i vjera, a ti odaberi vjernicu, Allah ti dao dobro!” Dakle, vjera je najvrednije kod žene. Međutim, u šerijatu postoji olakšica kada je riječ o ženjenju sljedbenicama Knjige. Svevišnji je rekao: “…i čestite vjernice su vam dopuštene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas…” (El-Maide, 5.)

Ajet jasno ukazuje da je muslimanu dopušteno da se oženi kitabijkom, ali samo onom čestitom i kreposnom; o tome islamski učenjaci ne raspravljaju baš mnogo. Prema ajetu, nije se dopušteno oženiti nemoralnom, pokvarenom i nevaljalom kitabijkom. Ipak, musliman koji se oženi kreposnom nevjernicom neće se moći sačuvati grijeha, ne zbog ženidbe, već zbog njenih posljedica. Dovoljno je to što će njegovu djecu odgajati prokleta žena koja ne vjeruje u Svevišnjeg Allaha, već Mu sina pripisuje, koja ne vjeruje u Resulullahovo, ﷺ, poslanstvo, i čiji je kraj – Vatra.

Dalje, kako živjeti sa ženom koja drugima pokazuje svoje ukrase? Kako ostati ljubomoran? Kako sačuvati taj sastavni dio imana? U našem čudnom vremenu, kada su iskušenja i smutnje sve preplavile, čovjek često ne nalazi zajedničku riječ s vjernicom, kako će je onda naći s nevjernicom?! Kako vjerovati ženi koja je iznevjerila Svemogućeg Allaha i prekršila obećanje koje je dala kada je priznala da je On, dželle šanuhu, njen Gospodar?! Nije pohvalno ženiti nevjernice, a zapostavljati vjernice, koje su se pokorile Svevišnjem Allahu, zbog čega trpe razne torture od svojih roditelja ili bližnjih, koje čekaju da dođe vjernik i da ih spasi brojnih muka na koje nailaze, a momci idu za krstašicama, nema snage ni moći osim u Allaha Svemogućeg! Onaj ko vodi računa o spomenutim stvarima, neće ni poželjeti oženiti se nevjernicom, osim u prijekoj potrebi, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Prestizanje imama u namazu je zabranjeno – haram, i ne samo to, već je to jedan od velikih grijeha, na osnovu prijetnje koja je izrečena u tom pogledu. Preneseno je da je Allahov Poslanik kazao: ”Zar se ne boji neko od vas da, ako podigne glavu prije nego što imam podigne glavu, da mu Allah neće pretvoriti glavu u magareću ili njegov izgled u izgled magareći.” (Buharija) U pogledu validnosti namaza takve osobe postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da je namaz neispravan ako svjesno pretiče imama, ali ako se to desi iz zaborava – nenamjerno, vratit će se i nastaviti slijediti imama.

(Fetve Stalne komisije: fetav broj 6278, 7. tom, str. 328)

Sunnet – pohvalno je da nakon učenja ”ve leddallin” izgovori ”amin” naglas bez obzira da li klanjač bio imam, muktedija – onaj ko klanja za imamom, ili klanjao pojedinačno. Preneseno je da su tog stava bili: Ibn Omer, Ibn ez-Zubeir. A istog stava bili su: Es-Sevri, ‘Ata, Šafija, Jahja ibn Jahja, Ishak, Ebu Hajseme, Ibn Ebi Šejbe, Sulejman ibn Davud i ashabur-r’aj. Osnova u tome je hadis Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Kada imam kaže ”amin” i vi recite, onome čije se aminanje podudari sa aminanjem meleka, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.” (Buharija i Muslim) Prenosi Vail ibn Hudžr, r.a., da je Allahov Poslanik, nakon izgovaranja ”ve leddallin”, govorio ”amin” podižući svoj glas. Ovu predaju zabilježio je imam Ebu Davud i Tirmizi sa dodatkom: ”Otežući glas pri izgovoru” i kazao je o ovoj predaji: hasen-dobar hadis.

Imam Ahmed zabilježio je od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Kada imam kaže ‘ve leddallin’, vi recite ‘amin’, jer i meleki govore ‘amin’, a i imam govori ‘amin’. Onome čije se izgovaranje riječi ‘amin’ podudari sa aminanjem meleka, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”

(Fetve Stalne komisije: fetva broj: 2079, 6. tom, str. 424)

U pogledu pitanja o propisu obavljanja namaza u džematu za muškarce, islamski učenjaci su se ‘’žestoko’’ razišli.
Jedni su smatrali da je to farz kifaje – kolektivna obaveza, dok su drugi namaz u džematu smatrali potvrđenim sunnetom, a treći su smatrali da je namaz u džematu farz ajn – stroga obaveza svakom punoljetnom pojedincu.

Ja lično smatram da su dokazi treće skupine učenjaka najvjerodostojniji i najjasniji. Spomenut ćemo nekoliko dokaza koji ukazuju na obavezu namaza u džematu:

-Uzvišeni Allah naredio je vjernicima da zajedno klanjaju namaz –džematile, u ratu / strahu.
Kazao je Uzvišeni Allah: ‘’Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.’’ (En-Nisa, 102.)
Kazao je Ibn Munzir: ‘’Uzvišeni Allah naredio je namaz u džematu u ratu / strahu i u tome je dokaz da je namaz u džematu u vremenu mira –blagostanja na višem stepenu obaveze.
-Riječi Allahovog Poslanika: ‘’Zaista su jacija i sabah najteži namaz licemjerima, a kada bi znali njihovu vrijednost, dolazili bi pa makar i pužući. Razmišljao sam da naredim da se prouči ikamet za namaz, potom da naredim čovjeku da predvodi ljude u namazu, a zatim da krenem sa ljudima koji će nosti snopove drva – šiblja prema onima koji ne prisustvuju zajedničkom namazu i da popalim njihove kuće.’’ (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)

Es-San’ani je kazao: ‘‘Ovaj hadis je dokaz da je namaz (u džematu) obavezan svakom pojedincu, a ne da je to kolektivna obaveza. Otuda jer je to već učinila jedna skupina i da je to kolektivna obaveza, oni ne bi zasluživali kaznu. Kaznom se prijeti samo kada se ostave obaveze ili počini ono što je strogo zabranjeno – haram.’’

-Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je slijepac došao Allahovom Poslaniku i kazao: ‘’Allahov Poslaniče, ja ne posjedujem vodiča koji će me odvesti do džamije’’, pa ga je upitao da mu dozvoli da klanja u kući, i Allahov Poslanik mu je dozvolio. Kada se slijepac okrenuo i pošao, Allahov Poslanik ga je zovnuo i upitao: ‘’Čuješ li poziv na namaz?’’ ‘’Da’’, kazao je slijepac. Na to je Allahov Poslanik rekao: ‘’Onda se odazovi.’’ U rivajetu Ebu Davuda stoji: ‘…ne mogu ti olakšati’’.

Kazao je Ibn Kudame: ‘’Ako slijepcu, koji ne posjeduje vodiča, nije data olakšica, onda je onima koji nisu slijepi prioritetnije ne dozvoliti tu olakšicu.’’
-Ibn Mes’ud, r.a., govoreći o odnosu ashaba prema namazu u džematu, rekao je: ‘’U našem vremenu sa namaza u džematu nije izostajao osim onaj čije je licemjerstvo bilo očigledno.’’ (Muslim)

U pogledu onoga ko potpada pod ovaj propis, možemo kazati da su učenjaci postavili odrednicu, na osnovu hadisa o slijepcu, u pogledu toga: obaveza je da se odazove ezanu – pozivu na namaz – onaj muškarac koji čuje ezan u normalnim uvjetima: da je mujezin čovjek jakog glasa, da ne puše vjetar, da ne postoji buka koja ometa slušanje ezana, da je zdravo čulo sluha kod osobe koja sluša poziv. Ako se ispune spomenuti uvjeti, i muškarac čuje ezan, obavezan je odazvati se na namaz.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Prije odgovora na Vaše pitanje, bitno je naglasiti da nismo u mogućnosti na ovaj način riješiti problem, zato što propisi zahtijevaju da se saslušaju obadvije strane i na osnovu saslušanja donese konačan sud, ali na osnovu spomenutog, kažemo sljedeće:

Postupak vašeg muža – onako kako Vi prenosite – je više nego pogrešan. Naprotiv, to je jasna i očita nepravda (zulum), pogrešno tumačenje šerijatskih propisa i bespravna manipulacija slabašnim i nezaštićenim.

Allah, dželle še’nuh, rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nepravednici (zalimi)! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.” (Prijevod značenja, Ibrahim, 42-43)
Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poseban akcenat stavili su na brigu o ženama i njihovim pravima, znajući da su one – radi njihove prirodne slabosti – često predmet iskorištavanja i bespravne manipulacije od strane muškaraca.

Iako je nadležnost i vodstvo u braku dato muškarcu, radi svima poznatih razloga, to nikako ne znači da je time oduzeto pravo ženama i da muškarci nemaju prema njima nikakvih obaveza i odgovornosti. Allah, dželle še’nuh, rekao je: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 228)

“S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 19)

“… kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 34)

“… vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 2)

“… i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 6)

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oporučujem vam da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra, a najveća krivina rebra je baš njegov najviši dio, pa ako ga pokušaš ipraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, osta kivo. Zato budite dobi prema ženama!” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim, a njihovom drugom rivajetu stoji: “Žena je kao rebro, ako ga htjedneš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se koristiš njime, ono će ti koristiti, iako je kirivo.”

U jednom Muslimovom rivajetu došlo je: “Zaista je žena stvorena od rebra, i nikada neće moći da se drži određenog pravca kojeg od nje tražiš, pa ako se budeš s njom naslađivao, naslađivat ćeš se a ona je takva (kriva), a kad je pokušaš ispraviti, slomit ćeš je, a njen lom je razvod braka.”

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi od Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ovaj svijet je samo prolazan užitak, a najbolje u njemu je dobra (čedna i odgojena) žena.” Hadis je zabilježio Muslim.

Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji od vas su najbolji prema svojim porodicama (suprugama), a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.” Hadis su zabilježli Tahavi u “Šerhu muškilil-asar” i Hakim, i hadis je dobar radi drugih predaja koje ga podupiru.

Amr b. el-Ehves, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao u svom govoru na Oprosnom hadždžu: “Njihovo pravo kod vas (tj. pravo žena) je da budete dobri prema njima, da ih oblačite i hranite.” Hadis su zabilježili Tirmizi i Ibn-Madže, a vjerodostojnim ga je smatrao Ibnul-Kajjim, rahimehullah.

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neka vjernik ne prezire vjernicu, jer ako je nezadovoljan s nekom njenom osobinom, pa, sigurno je zadovoljan s nekom drugom osobinom.” Hadis je zabilježio Muslim.

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže: Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najpotpunijeg vjerovanja od svih vjernika je onaj najbolje ćudi, a najbolji među njima su najbolji prema svojim suprugama.” Hadis su zabilježili Ahmed, Tirmizi i drugi, a Tirmizi ga smatra vjerodostojnim. (Detaljnije vidjeti: Rijadus-salihin, str. 137-139; Adabuz-zefaf, str. 196-214).

Zatim, izjava vašeg muža da će vam uskratiti bračnu intimu na minimum od jednom u četiri mjeseca – je pogrešno i površno tumačenje vjerskih propisa. Istina je da neki od islamskih pravnika spominju da je muž obavezan najmanje jednom u četiri mjeseca ili tri puta godišnje stupiti u spolni odnos sa suprugom, ali to mišljenje je neispravno i više nego slabo, jer ne posjeduje validne argumente. Naprotiv, u sebi sadrži i nepravdu prema ženi, koja također ima pravo na bračnu intimu kao i čovjek, jer su isti povodi i posljedice.

Oni koji kažu da je čovjek dužan spolno općiti sa suprugom minimalno jednom u četiri mjeseca dokazuju svoje mišljenje Allahovim, dželle še’nuh, riječima: “Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, – pa, Allah zaista prašta i milostiv je.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 226)

Tj. da je dužan više od toga ne bi mu bio dat rok od četiri mjeseca, nego manje od toga. Uvaženi šejh Ibn-Usjemin, rahimehullah, pojašnjavajući neispravnost ovog mišljenja rekao je: “Razumijevanje ovog ajeta na taj način je neispravno, zato što je zakletva iznimno stanje, tj. čovjek se zakleo da neće imati odnos sa suprugom. Ako je takvo stanje, kažemo: ‘Imajući u vidu tvoje stanje i zakletvu, dajemo ti taj rok, pa ako se vratiš svojoj supruzi i imadneš odnos sa njom, onda ništa, a ako to ne uradiš, tvoj brak je onda prekinut.’ A što se tiče onih koji nisu u takvom stanju, i ne postoji validan razlog za odgađanje, onda je obaveza da sa suprugom živi lijepo. Allah, Uzvišeni, rekao je: ‘S njima lijepo živite!‘ (En-Nisa, 19).

A zasigurno se lijepim ne smatra da mlad čovjek oženi mladu ženu i onda stupa u odnos sa njom samo jednom u četiri mjeseca. Ispravno mišljenje je da je muž obavezan imati odnos sa suprugom onoliko puta koliko je to inače običaj i dok ne zadovolji njenu potrebu. Također, bitno je napraviti razliku između mlađe i starije žene, tj. svaka od njih, shodno stanju, ima pravo na broj odnosa koji će zadovoljiti njene potrebe.” (Šerhul-mumti’a, 12/411)

Tebe, poštovana sestro, savjetujemo da se strpiš sa svojim mužem, da mu se i dalje pokoravaš i budeš mu poslušna i da na svaki način pokušaš očuvati brak, ali ne i pod svaku cijenu. Pokušaj da ga savjetuješ i otvoreno mu pojasniš da ti imaš pravo na intimu, ako već on samovoljno ne ispunjava svoje obaveze u tom kontekstu.

Ne treba požurivati sa talakom. Prije toga treba pokušati popraviti stanje i izmiriti supružnike, upravo kako nas je podučio naš Gospodar: “A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 35)

Ako i pokušaj pomirenja ne uspije, onda nema smetnje da se žena svojim imetkom otkupi od muža (tj. vrati mu mehr kako bi joj dao taklak), ako je on zadovoljan s tim, ili, ako on to ne prihvata – a ustrajno joj uskraćuje njena prava – onda će svoj slučaj iznijeti kadiji (u našem slučaju uglednom daiji ili isl. Centru i sl.) i oni će je razvesti od njega.

Vaše riječi: “Želim dodati da sam živjela u džahelijjetu,… Kad sam se udala za svoga muža, odmah sam stavila nikab,… itd.“, u ovom slučaju ne igraju neku posebnu ulogu, ali, drago nam je da ste tako čvrsti kada je u pitanju nošnja nikaba – u čiju ispravnost, utemeljenost i obaveznost kod nas nema sumnje -, moleći Uzvišenog Allaha da i Vama i nama podari ustrajnosti u svim vjerskim propisima.
Vaša želja za potomstvom je sasvim opravdana i to je vaše pravo. Mužu nije dozvoljeno da vam to osporava niti uskraćuje.

Ali, činjenica da još uvijek nemate potomstvo, neka vas ne žalosti. Čovjek ne zna u čemu je dobro po njega. Možda bi ga potomstvo, ako bi ga imao, odvelo u nevjerstvo, zabludu i sl. Najbolji primjer – za utjehu – je naša majka Aiša, radijallahu anha, koja se vrlo mlada udala za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored toga nikada nije dobila potomstvo.

S druge strane, Uzvišeni Allah podario joj je ono što nije ostalim ženama, tj. mnoštvo znanja, kojeg je prenijela ummetu, za što je nagrada neprocjenjiva. Možda je upravo činjenica da je imala više slobodnog vremena od ostalih žena bila presudna da zapamti toliko znanja i prenese ga ostalim muslimanima, a Allah najbolje zna. Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 216)

Molimo Allaha, dželle še’nuh, da vam podari sabura, da popravi vašeg muža, da vas opskrbi hairli potomstvom i oprosti vaše i naše grijehe i prijestupe. Amin! Allah, dželle še’nuh, nabolje zna.

Mr. Amir I. Smajić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com