Hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, obveznik nije dužan davati zekat na stvari koje posjeduje i njima se koristi sve dok ne donese odluku da će tim stvarima trgovati. Kad je riječ o ovom pitanju, veoma je važno napraviti razliku između robe koju čovjek prodaje i one kojom trguje. Trgovina je širi pojam od prodaje. Naime, čovjek određenu stvar, koju posjeduje, može prodavati iz više razloga, pa je može prodavati zato da je se oslobodi, ili zato što mu se ona ne sviđa, ili zbog toga što se nalazi u teškoj materijalnoj stiuaciji, ili zato što mu je potreban novac i tako dalje, dok se trgovina poduzima radi ostvarenja profita. Glede obaveznosti davanja zekata mjerodavna je namjera da se trguje, a ne namjera da se proda određena roba.

Drugo, kupnja neke robe radi trgovine i upotrebe za vlastite potrebe može imati nekoliko pojavnih oblika.

Prvi oblik jest da čovjek određenu robu kupi s namjerom posjedovanja i upotrebe za vlastite potrebe, imajući namjeru da će je prodati ako u tome vidi ostvarenje profita. Na takvu robu ne daje se zekat jer je ona kupljena prvenstveno zbog vlastite potrebe i posjedovanja. U hanefijskom djelu ed-Durrul-muhtar, 2/274, kaže se: “…ili ako čovjek kupi nešto zbog vlastitih potreba, a ima namjeru da to proda i zaradi ako mu se ukaže prilika, ne daje zekat na tu robu.” U djelu el-Muhitul-buhrani stoji: “Hišam kazivaše da je upitao Muhammeda b. el-Hasana eš-Šejbanija hoće li čovjek koji kupi određenu robu, imajući namjeru da je proda ako u tome vidi profit, davati na nju zekat. Muhammed je odgovorio: ‘Davat će zekat na tu robu samo u onom slučaju kad je kupi prvenstveno radi trgovanja njome.’” Imam es-Semerkandi naveo je ovaj slučaj u nešto izmijenjenoj verziji, pa je rekao: “Hišam je govorio da je upitao Muhammeda b. el-Hasana eš-Šejbanija: ‘Hoće li čovjek koji kupi određenu robu, imajući namjeru da je proda ako u tome vidi profit, davati na nju zekat?’ Muhammed mu je odgovorio: ‘Neće na tu robu davati zekat. Ljudi kupe zarad vlastitih potreba, pa prodaju ako u tome vide profit’” (Ujunul-mesail, str. 42). Šejh Ibn Usejmin veli: “Pretpostavimo da čovjek ima nekretnine kojima ne želi trgovati, ali bi ih prodao kad bi mu neko za njih ponudio velik iznos novca – te se nekretnine ne smatraju trgovačkom robom jer ih čovjek ne posjeduje s namjerom da njima trguje. Uostalom, svaki bi čovjek vjerovatno prodao ono što posjeduje kad bi mu neko ponudio izuzetno veliki iznos za to, pa makar se radilo o kući, autu…” (eš-Šerhul-mumti, 6/142)

Drugi oblik jest da određenu robu (auto ili stan u kojem živi ili ga daje pod kiriju) kupi s namjerom trgovine i zarad ostvarenja profita, a njome se koristi dok je ne proda. Na takvu se robu daje zekat jer je kupljena prvenstveno s namjerom trgovanja i ostvarenja materijalne dobiti, te, kad je riječ o obaveznosti davanja zekata, korištenje te stvari nema nikakav utjecaj. U djelu Hašijetu Ibni Abidin, 2/272, kaže se sljedeće: “Ako čovjek nešto kupi radi trgovine i zarade te se time koristi dvije godine, naprimjer, to i dalje ima status trgovačke robe na koju daje zekat. Zekat neće davati na tu robu onda kad odluči da njome prestaje trgovati.”

Treći je oblik da robu kupi podjednako s namjerom da se njome koristi i da njome trguje, te nijedna od tih namjera nije glavna, a ni sporedna. Primjer za ovaj oblik jest da čovjek kupi stan radi stanovanja u njemu dvije godine, naprimjer, ili radi njegova izdavanja, kao i radi toga da ga zatim proda jer će tad nekretnine poskupjeti. Kad je riječ o robi kupljenoj s ovom namjerom, većina islamskih učenjaka smatra da se na nju zekat mora dati. Oni svoj stav obrazlažu time što kažu da odluka o upotrebi te robe za vlastite potrebe ne poništava odluku o trgovanju njome. Šejh Ibn Baz kazao je: “Kad se radi o nekretninama koje su na prodaju, a koje su istovremeno date pod zakup, na njih se svake godine mora dati zekat u protivvrijednosti onog dana kad se vrši procjena njihove vrijednosti” (Medžmuu fetava, 14/168).

Četvrti oblik jest da robu kupi s namjerom da se njome koristi ili da je iznajmi, imajući namjeru da će je prodati onda kad mu više ne bude potrebna, odnosno da će je zamijeniti za neku drugu robu. U tom slučaju ne daje na nju zekat, zbog nepostojanja namjere trgovanja njome i ostvarenja profita. Kao primjer možemo navesti agencije za izdavanje auta koje auto kupe s namjerom da ga izdaju dvije-tri godine i da ga zatim prodaju kako bi kupili nov auto. U tom slučaju zekat se daje samo na zaradu, a ne na auto kao trgovačku robu. U djelu el-Muhitul-buhrani, 2/249, stoji: “Onaj ko kupi zapregu i izdaje je ljudima ne mora dati zekat nakon što prođe godinu dana, jer je nije kupio s namjerom trgovine već s namjerom ostvarenja zarade. I kad je o tome riječ, nije mjerodavna ni namjera da će zapregu na koncu prodati.” A Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Ummu Selema prenosi vjerodostojan hadis u kojem Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Kada nastupi deset dana zul-hidžeta i neko od vas bude htio zaklati kurban, neka ne dira svoju kosu i kožu.” U drugoj verziji navodi se: “…i neka se suzdrži od diranja kose i noktiju.”

Učenjaci misle da se ovdje misli na zabranu odstranjivanja dlaka brijanjem, skraćivanje čupanjem, spaljivanjem i drugim načinima i sredstvima uklanjanja dlaka. Na osnovu ovoga, zabrana se ne odnosi na češljanje i uređivanje kose, a dozvoljeno je prati i trljati kosu, pa makar pri tome ona spadala. Ako je to nenamjerno, onda to ne smeta. Dakle, ženi je dozvoljeno da češlja svoju kosu kada je to potrebno, a nema razlike ako se radi o dobrovoljnom kurbanu ili nekom drugom. A Allah najbolje zna!

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str.100, sakupio Muhammed el-Musnid

Da, ona je dužna izvršiti vjersko kupanje (gusul), pa makar došlo do malog ulaska muškog spolovila u rodnicu. To se temelji na hadisu: “Kada muž zauzme položaj između četiri ženina ekstremiteta i dotaknu se spolni organi, kupanje postaje obaveza, pa makar i ne došlo do ejakulacije”, kao i u hadisu: “Kada se spoje (tj. uđe jedan u drugi), dva spolna organa, kupanje je obavezno.”

Žena je također obavezna izvršiti vjersko kupanje i u slučaju da je ugradila kontracepcijsku spiralu u maternicu i u slučaju kada ostvari intimni kontakt s mužem, pa makar i ne došlo do ejakulacije, a ona se češće dešava. U slučaju da se radi samo o dodiru, bez ulaska muškog u ženski spolni organ, dovoljno je samo uzeti abdest.

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 22, sakupio Muhammed el-Musnid

Da, dozvoljeno je da žena kolje životinju predviđenu za kurban, a i drugu koja to nije, kada su za klanje ispunjeni svi drugi uvjeti. Sunnet je prilikom klanja da se napomene kome se taj kurban namjerava zaklati, bilo da se radi o mrtvoj ili živoj osobi. Ako bi se to ipak propustilo, dovoljan je nijet i ne bi smetalo da se greškom spomene ime čovjeka kome nije namijenjen, a Allah najbolje poznaje namjere. Allah upućuje na ono što je ispravno.

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 102, sakupio Muhammed el-Musnid

Uvažena sestro u vjeri, treba znati da je potiranje glave prilikom uzimanja abdesta stroga obaveza (rukn), po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka. U sunnetu Allahovog Poslanika nalazimo opis potiranja po glavi prilikom uzimanja abdesta. Od sunneta je da se prilikom potiranja glave mokre ruke stave na vrh čela (početak kose) tako da palčevi obje ruke budu na sljepoočnicama, te da se tako lagano potare sva glava sve dok se ne stigne do potiljka, a potom da se ruke vrate (potirući kosu) do mjesta odakle se počelo sa potiranjem.

Neki je čovjek došao Abdullahu b. Zejdu, r. a., i kazao: “Možeš li mi pokazati kako je abdestio Allahov Poslanik?” Kazao je: “Mogu.” Tada je zatražio da mu donesu vodu, pa je polio vodu na ruke i oprao ih dva puta, a onda je isprao usta i išmrknuo se tri puta. Nakon toga oprao je lice tri puta, a zatim je oprao svaku ruku do iza lakata dva puta. Poslije toga, objema rukama potrao je glavu, od naprijed prema nazad i od nazad prema naprijed, počevši od vrha čela (početka kose) sve dok nije otišao sa njima do potiljka, a potom ih je vratio (potirući ponovo) do mjesta odakle je i počeo, a onda je oprao noge.” (Buhari i Muslim)

Ovaj hadis jasno nam pokazuje kako musliman i muslimanka treba da potiru glavu prilikom uzimanja abdesta, pošto je osnova u propisima da se muškarci i žene ne razlikuju osim ako postoji poseban dokaz koji jednu od dvije skupine izuzima, a u ovom slučaju takav argument ne postoji.

Treba napomenuti da je drugo potiranje (povratak ruku) spomenuto u citiranom hadisu neobavezujuće, već da je pohvalno (sunnet), ako se desi nakon što je već jednom potrta cijela glava.

Učenjaci su se jednoglasno složili u mišljenju da je sunnet da se prilikom abdesta potare cijela glava, ali su se razišli u pogledu toga koliki dio glave minimalno treba da se potare prilikom abdesta, kako bi abdest bio validan. Ne želeći da vas opterećujemo time, mi ćemo vam spomenuti ono što smatramo najispravnijim. Citirani hadis nam jasno ukazuje na to da treba potrati cijelu glavu, dok drugi argument, koji indirektno ukazuju na to da je dovoljno da se potare samo jedan dio glave, nisu jasni, pošto se radi o hadisima u kojima je Allahov Poslanik potrao samo početak (čela) kose i nastavio da potire po turbanu.

Stoga smatram da je prioritetnije da musliman i muslimanka praktikuju one hadise koji su jasni i da prilikom potiranja po glavi potaru svu glavu. Na taj način će postupiti po sunnetu Allahovog Poslanika, a isto tako po mišljenju svih učenjaka, i na taj način oni nisu napravili prijestup. S druge strane, ako se zadovolje time da potaru samo jedan dio glave, po mišljenju određenog dijela učenjaka, njihovo potiranje je neispravno. Slično su kazali imam Maverdi i imam Nevevi. Iako su obojica bili učenjaci šafijske pravne škole, koja smatra da je prilikom abdesta dovoljno potrati samo jedan dio glave, spomenuli su da bi musliman trebao da prilikom abdesta potare cijelu glavu zato što je to spomenuto u hadisu Abdullaha b. Zejda, r. a., i jer se na taj način izlazi iz razilaženja islamskih učenjaka. (El-Havi el-kebir, 1/117, El-Medžmu, 1/401)

Rezime: Prilikom potiranja glave žena će postupiti kao i muškarac: staviti ruke na vrh čela (početak kose) potom će lagano potrati kosu na način da će rukama otići do potiljka. Ako joj ne predstavlja problem (zbog dužine kose ili se ne plaši da će poremetiti frizuru) od sunneta je da ruke vrati potirući po kosi ponovno do mjesta odakle je počela, ali ako joj vraćanje ruku predstavlja problem i ako se boji da će tako poremetiti kosu, onda će se zadovoljiti prelaskom ruku od početka čela do potiljaka bez vraćanja ruku i ponovnog potiranja.

Drugim riječima kazano, na bilo koji način da žena (zbog različitih frizura kod žena) potare cijelu glavu, njeno je potiranje validno, i to po konsenzusu islamskih učenjaka, kako to bilježi Ibn Abdulberr, s tim što se može desiti da je izostavila sunnet kakvoće potiranja glave. (El-Istizkar, 1/130)

U poglavlju o potiranju glave prilikom uzimanja abdesta Ibn Kudama je kazao: “A ako se radi o osobi koja ima dugu kosu i koja se boji da će se, ako vrati ruke, njena kosa poremetiti, onda ih neće vraćati.” Imam Ahmed je, praktično pokazujući kako će potrati glavu onaj ko ima kosu do ramena, jasno rekao da će tako postupiti. To znači da će on potrati do potiljka i neće ruke vraćati ponovno potirući.” (El-Mugni, 1/94)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin