Jest, Melek je žensko ime. Ali, nije dozvoljeno nadijevati imena kojima se pripisuje čistota njihovim nosiocima i ističe njihov visok položaj kod Allaha, džellešanuhu. Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem se kaže da su Zejnebi b. Ebu Selema bili nadijenuli ime Berra (ona koja je dobra, čestita, iskrena vjernica), pa je Resulullah, ﷺ, rekao: “Ne pripisujete čistotu sebi, Allah najbolje zna ko je između vas čestit!” Neko je upitao: “Koje ćemo joj nadjenuti ime?” “Nadjenite joj ime Zejneb”, odgovori Allahov Poslanik, ﷺ.

Ženskoj djeci treba nadijevati imena majki pravovjernih: Aiša, Hafsa, Džuvejrijja, Hatidža, Sevda, Ummu Selema, Mejmuna… te imena dobrih žena, kao, naprimjer, Merjema, Asija… Šejhu Abdurrahmanu el-Berraku postavljeno je pitanje može li se ženskom djetetu dati ime Melak, pa je odgovorio da takvo ime ne treba nadijevati ženskoj djeci, tim prije jer ime Melak označava meleka, i zato što je rasprostranjeno kod kršćana. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Molim Svevišnjeg Allaha da Vam podari dobru i čestitu djecu i da ona budu Vaša radost na ovom i budućem svijetu. Neki savremeni islamski učenjaci ubrajaju ime Lijana u strana imena, koja nije poželjno davati djeci. Međutim, čovjek može ženskom djetetu nadjenuti ime Lejana, što znači: mehkoća, nježnost; blagost; popustljivost. Ili, može muškom pak djetetu nadjenuti ime Lijan, a što ima otprilike isto značenje. Dakle, trebalo bi izbjeći žensko ime Lijana, tim prije jer možda ovo ime u jeziku iz kojeg potječe ima neprikladno značenje, a poznato je da svako iznese svoje ime u životu, pa bi posljedice mogle biti ružne. I ne priliči da muslimanski umet zapostavlja svoje vrijednosti i okreće se običajima i kulturi drugih naroda! Toliko je zaista prelijepih muslimanskih imena: arapskih, turskih, perzijskih, pa nema potrebe djeci nadjevati nevjernička imena. A Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

U pogledu psa, da li je čist ili ne, učenjaci imaju oprečne stavove, ja lično smatram da je pas, tj. njegova vanjština čista, osim njegove pljuvačke – zato što je o tom pitanju došao jasan hadis, o obaveznosti pranja posude iz koje je lokao pas.

Na osnovu toga možemo kazati da, ako bi se desilo da pas dodirne ili onjuši čovjeka i ne ostavi nikakvoga traga na odjeći – vlažnosti, tada nije obavezan da to pere, tj. može klanjati u toj odjeći, a to ne uzrokuje gubljenje abdesta.

Ako, pak, mjesto koje je njušio bude vlažno, onda je to obaveza oprati. (Vjerujem da vam je poznato da je Poslanik naredio – hadisi o tome su u Buhariji i Muslimu – da se posuda iz koje je lokao pas treba oprati sedam puta vodom i jednom – prvi put – sa zemljom.) Na osnovu toga učenjaci kažu da je isto tako obavezno oprati i odjeću koju pas navlaži svojom pljuvačkom.

Kada se govori o pranju, obaveza je oprati samo dio koji je vlažan od pljuvačke psa i nije zbog toga obaveza da se pere cijela odjeća, pod uvjetom da se tačno zna koji je dio odjeće isprljan, ako se ne zna koji je dio isprljan, tada je obaveza oprati cijelu odjeću.

Islam je u određenim situacijama dozvolio posjedovanje psa (a onima koji drže psa, ne iz razloga koji su dozvoljeni vjerom, prijeti se u vjerodostojnim hadisima – Buharija i Muslim – na način da im posjedovanje psa umanjuje svakim danom dobra djela za kirat, a kirat je veličine velikog brda), ali u pogledu propisa čistoće i nečistoće, ne postoji razlika, sve što važi za ‘’običnog’’ psa, isto tako važi i za psa kojeg je vjera dozvolila posjedovati.

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

Dozvoljeno je spavati u stanju džunupluka, ali je bolje i preče da čovjek ne spava sve dok ne opere spolni organ i abdesti potpunim abdestom, zbog predaje koju prenosi Aiša, r.a.: ”Allahov Poslanik, alejhis-selam, kada bi krenuo spavati, a bio je džunup, oprao bi spolni organ i abdestio potpunim abdestom.”

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 2309, 5 tom, str. 338)