Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Prema stavu 4 islamske škole, 4 mezheba, sva 4 mezheba su smatrala da je muškarcu zabranjeno da se rukuje sa ženom kojoj on nije mahrem. Šta znači kojoj on nije mahrem? Znači, žena s kojom on može stupiti u brak. Insan kada je nekoj ženi mahrem, on sa njom ne može stupiti u brak. Ženama kojima čovjek nije mahrem ne može se čovjek rukovati, i to je po stavu 4 pravne škole, zabranjeno. Allahov Poslanik, alejhi selatu ve sellam, je kazao u vjerodostojnom hadisu: ,,Da neko od vas bude u glavu uboden sa nekom željeznom iglom, bolje mu je nego da dotakne ruku žene kojoj on nije mahrem i koja mu nije dopuštena!“ Znači, na osnovu ovog hadisa a i drugih argumenata islamski učenjaci su kazali da muškarcu nije dozvoljeno da se rukuje sa ženama.

Bilo je nekih učenjaka koji su smatrali da ako je u pitanju izuzetno starija osoba, jednostavno, koja nema više svoju ljepotu niti neko mašta da bi je oženio, da u takvoj situaciji ako ima neka izuzetna potreba da se čovjek rukuje ali i to je izuzimanje iz opšteg propisa bez dokaza. Ostaje osnovni dokaz da muslimanu nije dozvoljeno, muškarcu, da se rukuje s ženama niti je ženama dozvoljeno da se rukuju sa muškarcima koji im nisu mahremi.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Islamski učenjaci su kazali, kada je u pitanju farz namaz da čovjek ne treba prekidati farz namaz osim u nekim kritičnim, teškim situacijama kada je možda u pitanju život ili nešto doista mnogo potrebno. Tada se samo može prekinuti farz namaz za razliku od nafile – dobrovoljnog namaza gdje su učenjaci bili mnogo tolerantni u pogledu prekidanja namaza. U ovom slučaju, ovo pitanje je gdje jedan naš omladinac pita nekada klanja u svojoj sobi, njegovi roditelji ga zovnu pa on pita da li da prekine namaz ili ne?! Ako je u pitanju farz namaz, Allah najbolje zna, ako doista nije nešto hitno, da zovu da je požar, da je neko, da kažemo, slomio ruku, slomio nogu ili nešto… u takvom slučaju čovjek će prekinuti farz, ali ako je to nešto standardno majka zove sina ,,Sine!“, i ništa, čuje nema ga, on će završiti svoj namaz nakon toga otići će i lijepo će pojasniti da je bio u namazu i da se nije mogao odazvati. Isto i sa nafilom.

Ako je to neko klasično dozivanje roditelja svoje djece, ne iz neke velike potrebe i tu nafilu treba upotpuniti ali ako je to nešto bitno ili ako znamo da će se naši roditelji naljutiti onda da čovjek prekine nafilu na nekom nižem je stepenu nego prekinuti farz namaz. Tako da, odgovor je: ako je u pitanju farz namaz, farz namaz se samo prekida u nekim iznimnim situacijama, za razliku od nafile koja se može i zbog manjih razloga prekinuti. Ali svakako da insan treba svojim roditeljima lagano pojasniti da im kaže ,,kada me zovnete, ako vidite da se ne odazivam, postoji mogućnost da klanjam, za par minuta ću doći. Ono što treba, ja ću, ako Bog da, naknadno uraditi, ali nemojte da prekidam namaz.“ i nadam se, inšallah, da će oni to razumjeti.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Ovo je jedan veliki problem što velik broj naše braće i sestara ili griješe kada počinju brak ili griješe kada završavaju s brakom. Nerijetko nam se dešava da čovjek kaže ,,Ja sam u braku 5, 6 godina nisam se šerijatski vjenčao, šta ću!“, ili ovakvih slučajeva, žena napustila muža i nakon 2, 3 godine ,,Da li smo mi muž i žena ili nismo?“ Pa, znači, čovjek vjernik treba da pazi kada stupa u brak da stupi onako kako je islam naredio! A isto tako kada se prekida brak, ne može doći otac i reći ,,Evo ja prekidam brak!“ U islamu razvod braka je u rukama muškarca. Ta žena treba da traži razvod braka od svog muža, ako je on razvede, pristane na to, dobro i jeste, ako ne razvede onda se tek ide u proceduru da se traži u islamu, ako je u pitanju islamska država tada je to posao kadije ili učenjaka koji čovjeku zatraže da razvede suprugu, ako ona ima ispravan i validan razlog za razvod, ako on ne želi, onda to ispred njega i za njega uradi kadija ili neki alim.

U današnje vrijeme islamski učenjaci kažu da to rade institucije poput islamskih zajednica ili islamskih centara i tako dalje… koji na sebe preuzimaju situacije kada muž čisto iz svoga hira nanosi zulum ženi, čini joj nepravdu ali čisto ne želi da je razvede, tada oni preuzimaju na sebe taj momenat šerijatske rastave braka. A kada je u pitanju opštinski razvod o tome uopšte ne govorimo. Zna se kakva je procedura. Znači da se preda razvod braka u institucije koje se time bave.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Islamski učenjaci kada govore o vrstama ljudi i njihovom znanju kvalifikovali su ljude u tri kategorije pa su kazali da postoje mudžtehidi, koji imaju toliko znanja da nikoga ne slijede, oni na osnovu dokaza koji imaju iznalaze rješenja. Imamo ljude koji su na nižem stepenu od njih ali nisu na stepenu idžtihada, ali imamo ljude koji su takozvana opća masa. Ta opća masa, ona nema mogućnost da izučava vjeru, jednostavno, ona vjeru uči od nekog učenog insana, to je njen autoritet i ona se pridržava vjere shodno onome što čuje od tog svog autoriteta.

Islamsku učenjaci su kazali da su te 4 pravne škole najprioritetnije da se one slijede zbog imanstva tih ljudi, iako je kroz islam bilo još drugih mudžtehida – velikih alima. Lično smatram da čovjek, prvenstveno treba u svom svakodnevnom životu da se trudi, da kada praktikuje određene stvari da traži dokaze Kur'ana i sunneta i da bez obzira u kojem mezhebu našao ispravan stav i mišljenje. Ali ako ima kompetenciju da to odluči i da to odabere. Ako nema kompetenciju, definitivno, pogotovo što su knjige fikha kroz mezhebe pisane na način da čovjek nauči osnove jednog mezheba, nakon toga ako, hajde da kažemo, još nastavi sa traženjem znanja može doći na nivo da može praviti komparaciju između drugih mezheba.

Tako da, ovo pitanje je poprilično kompleksno. Potreba za mezhebima sigurno i dalje postoji da bi čovjek naučio jednu pravnu školu, da bi naučio jedan mezheb, pristup dokazima Kur'ana i sunneta. E, ako čovjek uznapreduje pa izučava i druge mezhebe ima mogućnost da pravi komparaciju pa da uzme iz ovog mezheba, iz ovog mezheba… Svakako da je to po meni prioritetnije. A da li postoji potreba za mezhebima? Postoji potreba za mezhebima ali isto tako greška je, da kažemo, prijateljevati s ljudima i mrziti ljude samo na osnovu toga je li neko moga mezheba ili nije moga mezheba. Nažalost, ummet je mnogo ali mnogo koštalo to dijeljenje muslimana po mezhebima. Nažalost, muslimani nisu kroz historiju shvatali ispravno šta su mezhebi pa su zbog mezheba voljeli, mrzili, dijelili se, svađali se i tako dalje… što utemeljitelji mezheba nikako nisu imali na umu prilikom, da kažemo, osnivanja tih pravnih škola. Tako da, pristupati mezhebima insan treba da bude tolerantan, da bude spreman da prihvati i drugo mišljenje i drugačije postupke i drugačiji pristup dokazima, jednostavno da bude tolerantan u svemu tome.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Mnogo ima stavova i različitih pogleda na poklone koje žena dobija u braku ali ako su to klasični standardni pokloni. Znači, muž je svojoj ženi kupio, na primjer, prsten ili kupio joj nešto drugo od zlata, kupila joj njena svekrva, njen svekar i tako dalje… Ako je to standardna, klasična hedija – standardni, klasični poklon, insan onog momenta kada preuzme poklon on je postao njegov vlasnik, i to da li će on nastaviti živjeti u braku ili ne, više nema nikakve veze sa tim poklonom. Poklon, postaje vlasništvo osobe onog momenta kada ta osoba taj poklon preuzme. Samim tim, da li ostala u braku ili ne to više nema nikakve uloge. Tako da, osoba ako je dobila standardne, klasične poklone prilikom stupanja u brak, ti pokloni ostaju njeno vlasništvo i nakon razvoda braka.

Audio isječak odgovora