Hvala Allahu

Rekao je Ibnul Kajjim: “ljudi će ući u Džehennem preko/zbog tri stvari:

1. Vrata sumnje koja su dovela do sumnje u samu vjeru;
2. Vrata strasti koja su dovela do davanja prednosti svojim strastima nad pokornosti Allahu;
3. Vrata bijesa koja su dovela do ispoljavanja neprijateljstva prema Allahovim stvorenjima.”

Zato čuvajmo se upadanja u sumnje, strasti i bijes.

Molimo Allaha za spas i oprost.

Odgovorio šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/

Dobro a šta je sa muškom djecom? Ovo postoji i kod nje, ne samo kod ženske djece. Isti je propis i za mušku i žensku djecu u odabiru imena. Najbitnije je da je ime lijepog značenja. Nije nužno da je ime arapskog porijekla.

Npr. ime Jusuf,……ime Jusuf nije arapsko ime. Jusuf, Ismail, Jakub nisu arapska imena. Zekerija isto nije arapsko ime. Nijedno ime vjerovjesnika nije arapsko, osim: Hud, Salih, Šuajb i Muhammed. Ibrahim nije Arap, niti Jese'a.

Pa nije obavezno da ime bude arapsko. Jeste Allahu su najdraža imena Abdullah i Abdurrahman, tačno, ali nije nužno da imena budu arapska. Važno je da budu lijepog značenja.

Dobro, ime bude arapsko ali nije lijepo!? Ime Sejji’ (ar. loš)? Nije dozvoljeno!

Došao je čovjek Omeru, radijallahu anhu, žaleći se na nezahvalnost svoga sina. Rekao je: “Moj sin je nezahvalan.” Pa se Omer obrati tom djetetu: “Tvoj otac se žali na tebe da si mu nezahvalan.” On upita: “O vladaru pravovjernih, šta su obaveze moga oca?” On mu odgovori: “Da ti izabere dobru majku, da ti nadije lijepo ime i da te pouči Kur'anu.” Sin reče: “Što se tiće Kur'ana nije me poučio niti jedno slovo, a što se tiće majke ropkinja, a ime mi je Džu'al.” (Džu'al je jedna vrsta kukca) Pa je ovo loše ime.

Pa su po pitanju propisa nadjevanja imena isti propis i za mušku i žensku djecu. Znači otac ili majka ako nadiju svojoj djeci arapsko ime ili nearapsko ime, nema problema u tome. Ali su Allahu najdraža imena Abdullah i Abdurrahman i da odabrano ime mora da bude lijepo, da bude lijepog značenja na kojem god jeziku bila.

Nema zapreke u tome da ime bude i nearapsko ako je lijepog značenja. Ljepše je da bude arapsko, ali nije nužno. Ima u tome širine.

Odgovorio šejh Osman el-Hamis

Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/

Ja sam stava da je “lijepo ponašanje/uljudnost/laskanje” veoma lijepa stvar, ali ne kada ide na uštrb vjere! Ne znam da li sam vam ovo ikada ispričao, ali ću sada da ispričam radi koristi.

Priča o Ebu Bekru el-Bakilaniju, rahimehullah, kada je kralj jedne od franačkih država u Endelusu zatražio od jednog muslimanskog kralja da im pošalje jednog od islamskih učenjaka radi rasprave s njihovim kršćanskim učenjacima. Znači islamski učenjak da raspravlja s kršćanskim učenjacima. Pa je poslao Ebu Bekra el-Bakilanija.

Pa kada je došao na to mjesto, a rasprava se odvijala pred kraljem. Pa mu rekoše: “Gledaj, sad ćeš stati pred kralja.” On odgovori: “Hajr, inšallah.” Oni rekoše: “Kod nas je običaj da učiniš kralju sedždu kada dođeš pred njega.” On odgovori: “Ja ne padam na sedždu nikome sem Allahu.” To je bio protokol, kao i danas kod nas što mi kažemo protokol. Kažu: “Takav je običaj, moraš da učiniš sedždu.” On reče: “Ne moram učiniti sedždu.” Rekoše: “Onda nećeš ući.” On reče: “Onda neću ući. Kako hoćete, vi ste mene zvali, onda i ne moram ući.” Rekoše: “Ali, kralj te traži.” On odgovori: “Kako hoćete, ali ja neću sedždu učiniti.” Pa su popričali sa kraljem pa reče: “Nek uđe, neće učiniti sedždu i gotovo.” Pa rekoše: “Onda mu se pokloni. Da dođemo na sredinu, ni ti ni mi. Niti ćeš učiniti sedždu, niti stojati, pokloni se.” On reče: “Ne poklanjam se (ne činim ruku) nikome osim Allahu.” Pa popričaše s kraljem, pa im reče: “Uvedite ga, niti će učiniti sedždu niti će se pokloniti.” Pa mu staviše na ulazu drvo, ne bi li tako ušao poginjući se da se kralj ne naljuti, ali je on okrenuo leđa i tako ušao kod kralja.

Pouka je da nije dozvoljeno krnjiti svoju vjeru sa izgovorom da nećemo uspjeti kod njih. Nećemo ustati iz žalosti, ali možemo izraziti saučešće, jer je inšallah dozvoljeno izjaviti saučešće radi smrti nevjernika, međutim nećemo tražiti oprosta za njih (u saučešću), nego ćemo im preporučiti strpljenje, zamolićemo Allaha da im zamjeni za boljeg predsjednika itd. Ali nećemo ustati iz žalosti jer to nije od naše vjere.

Pojasnit ćemo im da to nije od naše vjere, reći ćemo kako nam je žao zbog predsjednika isl. Ali to se razilazi sa našom vjerom, izjavit ćemo vam saučešće kao što drugima izjavljujemo, ali nećemo ustajati.

Pa nije dozvoljeno ustati iz žalosti, to nije situacija u kojoj smo to nužni uraditi. Šta bi vam uradili i da ne ustanete? Neće vas ponovo zvati na konferenciju? Nije ni obavezna.

Pa je propis da nije dozvoljeno ustati, a Allah najbolje zna.

Odgovorio šejh Osman el-Hamis

Preuzeto od: https://islamhouse.com/bs/main/