‘Fatimino oko’ savremena je hamajlija. Mnogi ljudi kupuju Fatimino oko kao suvenir, ne znajući ideološku pozadinu toga.

Muslimanu nije dozvoljeno kupovati bilo kakvu hamajlija, pa ni Fatimino oko.

Muslimanu nije dozvoljeno da na sebe vješa i kači bilo kakvu hamajliju, talisman, zapis, misleći da ga to čuva od uroka i sihra.

Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2735705913412466

Odgovor prenosimo iz teksta “islamskog časopisa “El-Asr” koji je napisao HALIL MAKIĆ, PROF.

…Nakon njih (Ashaba) su najbolji tabiini (oni vjernici koji su vidjeli ashabe, a nisu vidjeli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem), a zatim treća generacija tabii-tabiini (oni vjernici koji su vidjeli tabiine, a nisu vidjeli ashabe Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem)…

Kompletan tekst pročitajte na ovom linku: https://el-asr.com/tekstovi/poslanikova-braca/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

El-isti‘aza – Traženje utočišta je traženje zaštite od nečega štetnog, od onoga što nam nije drago da nam se desi. Onaj koji traži zaštitu je čuvan od strane Onoga od koga traži utočište. Postoji više vidova traženja zaštite:

Prvi: Traženje zaštite kod Allaha. Ono sadrži potpuni osjećaj potrebe za Allahom i za Njegovim čuvanjem, zatim, uvjerenje da je Allah dovoljan Zaštitnik i Čuvar od svega u sadašnjosti i u budućnosti, od malog ili velikog, bilo da dolazi sa ljudske strane ili ne.50 Allah, sunhanehu ve teala, kaže:

Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara (od zla svih Allahovih stvorenja), i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koje u čvorove pušu (koji se bave sihrom), i od zla zavidnika kad zavidi!” (Kur’an, 113:1-5)

I kaže:

Reci: “Utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla šejtana – napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinnova i od ljudi!” (Kur’an, 114:1-6)

Drugi: Traženje zaštite kod umrlih ili odsutnih i nemoćnih da pruže zaštitu. Ovakva vrsta traženja je veliki širk. Uzvišeni kaže:

I bilo je ljudi koji su pomoć od džinnova tražili, pa su im tako obijest povećali. (Kur’an, 72:6)

Treći: Traženje zaštite kod stvorenja koja su u mogućnosti pružiti zaštitu, poput ljudi, mjesta i sl. Ovakva vrsta traženja zaštite je dozvoljena prema riječima Poslanika صلى الله عليه وسلم u kojima se govori o fitni:

“Ko se upusti u nju zauzeće ga, a ko nađe utočište i zaštitu neka se time zaštiti.” (Buhari i Muslim) Poslanik صلى الله عليه وسلم je ovdje ukazujući na utočište i zaštitu od fitne rekao: “Ko ima deve neka se brine o njima.” (Muslim)

A također, u Muslimovu Sahihu od Džabira, radijjallahu anhu, se prenosi da je žena iz plemena El-Mahzum ukrala, te su došli sa njom Poslaniku صلى الله عليه وسلم te je zatražila zaštitu kod Ummu Seleme, Allah bio zadovoljan njom. Ako se od nekog zatraži utočište od zla nasilnika dužnost je odazvati se i pomoći i zaštititi kako se najbolje može. A ako se, pak, zatraži od nekog pomoć koja iziskuje činjenje zabranjenog ili izbjegavanje naređenog, u tom slučaju pomoć je zabranjena.

(50. Allah Uzvišeni je jedini Koji otklanja nedaće i pribavlja koristi. Sve što se dešava, dešava se Njegovim htijenjem i odredbom.)

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Et-tevekkul (التوكل )u arapskom jeziku ima značenje oslanjanja i prepuštanja, pouzdanja. Oslanjanje na Allaha, subhanehu ve teala,znači: potpuno se osloniti na Allaha, subhanehu ve teala, u pribavljanju koristi i odagnavanju štete čineći razloge koje je propisao Allah.48

(48. To je istinski oslonac na Allaha, subhanehu ve teala, u svim djelima i stanjima uz poduzimanje potrebnih uzroka za ostvarenje željenog. Spomenuto je pravo značenje tevekkula, dok oni koji se oslanjaju samo na uzroke (sebebe), a i oni koji tvrde da se oslanjaju na Allaha ali ne rade uzroke, svi su pogrešno shvatili njegovo značenje i čine vjerom zabranjenu stvar.)

Takvo oslanjanje je vid potpunog imana i jedan od njegovih znakova, kao što Allah, subhanehu ve teala, kaže:

…a na Allaha se oslonite ako ste vjernici. (Kur’an, 5:23)

Ako rob bude iskren u oslanjanju na Allaha On će ga zaštititi od onoga što ga brine, kao što Uzvišeni kaže:

…onome koji se na Allaha oslanja, On mu je dovoljan. (Kur’an, 65:3)

Zatim, u nastavku ajeta, Allah  umiruje onoga koji se oslanja na Njega riječima:

Allah će, zaista, ispuniti ono što je obećao. (Kur’an, 65:3)

A niko Ga ne može spriječiti u onome što On želi.

Postoji više vrsta tevekkula:

Prva: Oslanjanje na Allaha Uzvišenog. Ovaj tevekkul je znak potpune vjere i znak iskrenosti. On je obavezan u vjeri jednog čovjeka, jer bez njega vjerovanje nije potpuno. Allah, subhanehu ve teala, kaže:

…a na Allaha se oslonite ako ste vjernici. (Kur’an, 5:23)

Što se čovjek više pouzda u Allaha, njegov iman biva jači. Potpuni tevhid se ne može ostvariti osim uz potpuni tevekkul na Allaha. Ibn Kajim, rahimehullah, spominje da je tevekkul uvjet imana, što upućuje na nepostojanje imana ako nema tevekkula.

Druga: Tajno oslanjanje na mrtvoga želeći ostvariti neku korist ili otkloniti neku štetu. Ovakav tevekkul je vid velikog širka, jer oslanjanje na mrtvog u sebi sadrži uvjerenje da taj mrtvi po svojoj prirodi ima neku tajnu moć. Pri tome, nema razlike da li je taj mrtvi poslanik, ili evlija ili tagut – Allahov  neprijatelj.

Treća: Oslanjanje na osobu u stvarima koje su u kompetenciji te osobe, i pri tome osjećati da je ona na visokom nivou, a onaj koji se oslanja pri tom osjeća kako je mali pred njim. Primjer tome je kada neko preko nekog čovjeka nastoji osigurati osnovne egzistencijalne potrebe i pri tome se osjeća manje vrijednim. Ovo je vrsta manjeg širka zbog jačine naklonosti njegova srca prema njemu i zbog oslanjanja na njega.

Međutim, da se čovjek osloni na njega samo kao na povod ili sredstvo preko koga mu je to Allah odredio, u tom slučaju ne bi smetalo, ali pod uslovom da onaj na koga se oslanja zaista ima neku ulogu u svemu tome.

Ibn Tejmije, rahimehullah, kaže: “Nije vezao čovjek svoje nadanje i pouzdanje u nekog drugog mimo Allaha, a da se nije razočarao sa te strane.”

Četvrta: Oslanjanje na drugog u situaciji kada treba zamijeniti onoga koji se oslanja, i to u slučajevima u kojima je dozvoljena zamjena. Ova vrsta tevekkula je, također, dozvoljena što potvrđuju i Kur’an i Sunnet i idžma‘.

Takav slučaj je bio i sa Jakubom  kada je rekao svojim sinovima:

O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova. (Kur’an, 12:87)

Ovim se hoće kazati da se Jakub oslonio na svoje sinove u traženju Jusufa i njegova brata.

Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je povjeravao prikupljanje zekata radnicima i čuvarima, povjeravao je utvrđivanje i sprovođenje šerijatskih kazni, opunomoćio je Aliju, radijjallahu anhu, da na oprosnom hadždžu podijeli kože i pokrivače deva od kurbana i da zakolje ostatak od stotine deva, nakon što je on svojom rukom zaklao 63 kurbana. Što se tiče konsenzusa po ovom pitanju on je općepoznat i može se zaključiti iz svega navedenog.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com