Nagrada za epileptičara koji iskaže strpljenje u tom stanju. U tom smislu prenosi se hadis o ženi koja je bolovala od epilepsije pa je pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za pomoć, a on joj je rekao: “Ako hoćeš, budi strpljiva, imat ćeš za to Džennet”, pa je ona rekla: “Strpit ću se” … hadis 652

652 Sahih: BuharUa (5652), Muslim (2576) i Ahmed (3230).

——
PROČITAJTE DETALJNO NA TEMU POSTUPANJA BOLESNIKA OVDJE:
https://pitajucene.com/pitanje/kako-treba-postupati-bolesnik/

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

Bismillahir-rahmanir-rahim.
Dova koja je spomenuta u pitanju ulazi u sastav hutbe, tj. hutbanske dove, propis hutbanske dove je sunnet (po ispravnijem mišljenju).
Hutbanska dova može se učiti na bilo kom jeziku, pa i na bosanskom, ali se ne dižu ruke prilikom učenja te dove.
Nije bila praksa Poslanika ﷺ, niti praksa ashaba da dižu ruke prilikom učenja hutbanske dove, i zbog toga se to smatra novotarijom.
Poslanik ﷺ kao hatib nije dizao ruke osim kada bi učio dovu za kišu, a nisu ni ashabi za vrijeme hutbanske dove dizali ruke osim kada bi Poslanik ﷺ učio dovu za kišu.
Tri su pravila što se tiče dizanja ruku prilikom učenja dove:

1. Stanja u kojima se prenosi da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove, poput: dove na Arefatu, dove pored prvog i drugog džemreta, dova za kišu, tada i ostali dižu ruke.

2. Stanja u kojima se prenosi da Poslanik ﷺ nije dizao ruke prilikom učenja dove, poput: dove za vrijeme hutbe, ruke ne diže niti hatib niti ostali klanjači, (osim kad se uči dova za kišu), dova u namazu (osim kunut dove), dova posle farz namaza, tada ni imam ni ostali ne dižu ruke.

3. Stanja u kojima se ne prenosi da li je Poslanik ﷺ dizao ruke ili nije, tj, uopšteno učenje dove u bilo kojim situacijama ili bilo kojim razlozima, u toj situaciji vraćamo se na osnovu prilikom učenja dove, a to je dizanje ruku, jer dizanje ruku prilikom učenja dove je od razloga primanja dove.
Dakle, ne trebaju se dizati ruke kada imam uči hutbansku dovu, isto tako ni imam ne treba dizati ruke kada uči hutbansku dovu, ali treba se tiho aminati.
Isto tako imam ne diže ruke niti uči dove prilikom penjanja na minber, ili prilikom silaska sa minbera, sve su to novotarije.

Kako se klanja džumma sa sunnetima

Prvo: Pri ulasku u mesdžid klanja se dva rekata tehijetul mesdžida, zatim se čeka hutba.
Dakle, ne postoje sunneti prije džume kao što imaju sunneti prije podne namaza, međutim vrijeme prije početka hutbe može se iskoristiti u učenju Kur'ana, zikra, ili klanjanja više rekata (dva po dva) nafile, ali ne s nijetom džumanskog sunneta.

Drugo: Kad se prouči ezan i dova posle ezana, sluša se džumuamska hutba.
Nije dozvoljeno ništa pričati za vrijeme hutbe, čak ni drugog (koji priča) ne smije se opomenuti.
Ukoliko imam dovi sa minbera ostali klanjaci tiho aminaju, ali niko ne diže ruke za vrijeme hutbanske dove (osim ako se uči dova za kišu).

Treće: Kada imam siđe sa minbera i kada se prouči ikamet klanja se dva rekata džume namaza.

Četvrto: Posle završenog zikra klanja se četiri rekata (dva po dva) džumanskih sunneta, ukoliko se klanja u džamiji, a samo dva rekata ukoliko se klanja u kući.
Sa ovim se džuma namaz sa sunnetima završava.
Sve mimo ovoga je višak, a višak u ibadetu je novotarija.

Allah subhanehu ve teala je upotpunio vjeru, Poslanik ﷺ je prenio ashabima, a ashabi su to primjenili u praksi. Poslanik ﷺ e rekao:
“Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.”
Buhari, br. 631
Ovaj hadis je došao u imperativu, naredbi, i zato ni u vjeri, a ni u namazu (koji je stub vjere), niko nema pravo da mjenja, dodaje ili oduzima.
Prema tome onaj koji želi da upotpuni svoju vjeru neka slijedi Poslanika ﷺ i neka radi onako kako je on to radio.

Stvari koje nisu propisane a rade se za vrijeme džume namaza:

-Nije propisano da se naglas uči Kur'an prije hutbe, to se smatra kao dodatna hutba
-Nije propisano da se klanjaju džumuanski sunneti prije džume namaza
-Nije propisano da imam uči određene dove prije hutbe prilikom penjanja na minber, kao ni prilikom silazka sa mimbera
-Nije propisano da se posle džume klanja podne namaz sa sunnetima. Džuma namaz ima dva farza i četiri sunneta, pa zašto naši muslimani klanjaju šesnaest rekata?
-Nije propisano da se zirk čini posle sunneta, več je propisano da se čini posle dva rekata džume namaza.

Stvari koje nisu propisane a rade se za vrijeme dnevnih namaza:

-Nije propisano izgovarati nijet za svaki namaz, nijet je u srcu i bez riječi
-Nije propisano učiti određene sure između ezana, tj. posle sunneta i ikameta, poput:
Sure El- Ihlas
Sure El-Felek
Sure En-Nas
Ajet: Subhane rabike rabil-izzeti amma jesufun, ve selamun alel-murselin, vel-hamdu lillahi rabil-alemin
El-Fatiha
-Nije propisano klanjati sunnete odmah posle farzova.
-Nije propisano učiti zikr posle sunneta, zikr se uči posle farzova
-Nije propisano učiti zikr naglas
Nije propisano predvoditi druge u zikru, kao što mujezin radi
-Nije propisano izmišljati nove zikrove posle namaza, poput:
Ala resulillahi salavat, zatim učenje salavata
Ja rabi zel-dželali subhanallah
Baki daimen šukren el-hamdu lillah
Rabil-alemine teala še'nuhu Allahu ekber
Ve ma erselnake illa rahmeten lil-alemin
-Nije propisano učiti određene ajete u sklopu zikra, ili posle zikra, poznato kao ‘ašere’
-Nije propisano učiti fatihu u sklopu ili posle zikra
-Nije propisano da imam digne ruke i da uči dovu a ostali da aminaju
-Nije propisano dići ruke dok imam uči dovu, zatim potirati lice
-Nije propisano da se klanjači, svak sa svakim, selami posle svakog namaza

Namazi koji se klanjaju a nisu propisani:

-Namaz lejletul-regaib, koji se klanja 12 rekata, na svakom rekatu uči se sura Kadr 3 puta, sure Ihlas 12 puta
-Namaz lejletul-berat, koji se klanja, 4, ili 14, ili 100 rekata, a na svakom rekatu uči se 3, ili 7 ili 15 puta sura Ihlas
-Namaz lejletul-miradž, koji ima 12 rekata, a uči se sura Ihlas od 1 do 7 puta
-Namaz lejletul-Kadra, koji se klanja, 2, 20, 100 ili 1000 rekata, uči se sura Ihlas na svakom rekatu po 3, 7 ili 100 puta
-Posebni dnevni i noćni namazi za svaki dan u sedmici (ove namaze uglavnom klanjaju sufije), pa se tako četvrtkom, np. klanja dva rekata, na prvom rekatu uči se Fatiha 100 puta, na tom namazu uči se i sura Ihlas 100 puta.
-Namaz za podmirenje roditeljskih prava (uglavnom klanjaju sufije), klanja se uoči petka između akšama i jacije, klanja se 2 rekata, na svakom rekatu uči se 15 puta ajetul-kursijj i 15 puta sura Ihlas

Nije propisano, nije propisano, nije propisano…

Namaz je stub vjere, ako su nam ovakvi stubovi kakva nam je tek onda vjera?!
Mislim da je došlo krajnje vrijeme da se Islamska Zajednica pozabavi sa ovim pitanjima i da objasni muslimanima šta je istina a šta nije, te da prestane da se poziva na hanefijski mezheb, jer je imam Ebu Hanifa čist od ovih i svih drugih novotarija.

Molim Allaha subhanehu ve teala da nam da da budemo nosioci istine a ne zablude, i da nam da da umremo samo kao najiskreniji muslimani.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa whatsapp grupe “Delil” https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Zabranjeno je poduzimanje putovanja osim u tri džamije

Ebu Seid el-Hudri prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, Mesdžidul-aksa i moju džamiju. ‘92

Basra b. Ebu Basra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, moju džamiju i Mesdžidul-aksa. ‘93

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, poduzimanje putovanja dopušteno je samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, u Meki, Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, u Medini i Mesdžidul-aksa, u Kudsu, jer one imaju posebnosti i odlike koje druge džamije nemaju.

Drugo, poduzimanje putovanja u posjetu grobova dobrih ljudi i odabranih mjesta radi traženja blagoslova i namaza na njima zabranjeno je. To su ashabi zabranjivali. Tabiin Kaza rekao je: “Upitao sam Ibn Omera mogu li posjetiti Sinajsku goru, na šta mi je odgovorio: ‘Pusti Sinajsku goru, nemoj ići na nju; putovanje se poduzima samo u tri džamije.”‘94

Ali mnogi od onih što slijede strasti dopustili su ovu novotariju. Njima se suprotstavio šejhul-islam Ibn Tejmijja. Zato je i uzet kao “primjer suprotnog mišljenja”, i kada god hoće reći da postoji neistomišljenik, kažu: “Poput Ibn Tejmijje … ” To su iskoristili neki prvi učenjaci kada su inicirali kampanju protiv njega i rekli: “Ahmed b. Tejmijja zastranio je, ne slijedi put vjernika i dobrih generacija, suprotstavio se imamima i mudžtehidima, izjašnjavajući se da posjećivanje kabura vjerovjesnika i dobrih ljudi nije dopušteno, posebno kada je riječ o kaburu posljednjeg poslanika Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.”

Šejhul-islam živio je u vremenu kada su živjeli ljudi koji nisu poznavali džahilijet, paganstvo, pa su počeli uvoditi njihove običaje, a za vođe uzeli neznalice koje su ih odvele na stranputicu, koje ne žele da ljudi dokuče njihovo stvarno neznanje, jer time bi se prekinula njihova dominacija nad običnim svijetom i zarađivanje varanjem, pa su pribjegli učvršćenju temelja praznovjerja koje su uspjeli podići zahvaljujući tome što tadašnja generacija nije poznavala Kur'an i Hadis. Usljed toga izgrađene su kupole i kaburovi koje su ljudi obožavali mimo Svevišnjeg Allaha, kod njih su klanjali, oko njih tavafili, njima se zavjetovali. Allah se smilovao pjesniku, kao da je živio među njima, kada je spjevao sljedeće stihove:

“Zar živi nemaju opskrbu,/ a mrtvi na hiljade zlatnika imajui/Ko će mi kazati kakvu to sreću nude/mrtvi u grobovima svojim,/iznad kojih ljudi klanjaju i za njima žude!”

I u blagoslovljenoj okolici Damaska šejhul-islam pozivao je u ispravno shvatanje islama, i to je dalo dvostruke razultate: tamo je zasijalo sunce Hadisa obasjavajući i Istok i Zapad; glas istine proširio se. Ljudska priroda, koju su šejtani iskvariti, počela se popravljati. Okoštali običaji na kojima su se generacije rađale i umirale, zbog kojih je zapostavljen Kur'an – osim kojih ljudi ništa drugo nisu poznavali ni držali za mjerodavno – počeli su nestajati. Ta je sahva, buđenje, uzdrmalo vođe neznalice i pobilo njihove tvrdnje i novotarije. A kada su vidjeli da je, Allahovom, dželle šanuhu, voljom, njihova laž otkrivena, posegnuti su za izvitoperivanjem stvarnosti i iskrivljavanjem riječi, nakon što su shvatili njihovo pravo značenje: vidiš ih kako iskrivljuju značenje jasnih i autentičnih šerijatskih tekstova, da bi onaj ko ne poznaje šejhul-islama Ibn Tejmijju, njegov pravac i shvatanje vjere u koje poziva ljude – pogrešno razumio.

Pročitajte više u knjizi na strani br. 254

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije se učio ni ezan ni ikamet za bajram-namaz, tako da njihovo učenje nije od sunneta, pa čak ni riječi “es-salatul-džami'a”.

——-
PROČITAJTE DETALJNO O PROPISIMA BAJRAM NAMAZA OVDJE:
https://pitajucene.com/pitanje/bajram-namaz/

———–

Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

Zabranjeno je unošenje otkočenog oružja u džamiju

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom čovjeku koji je u džamiji dijelio strijele zabranio da ih nosa po džamiji, a da ne zaštiti njihove vrhove.77

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, u džamiju je zabranjeno unijeti otkočeno oružje, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio davanje sablje izvađene iz korice.78

Drugo, sve što uznemirava muslimane zabranjeno je činiti. Čovjek, noseći oružje, odnosno predajući ga, lahko može pogriješiti i ozlijediti muslimana, i to nas upućuje na to da je zabranjeno sve ono što za posljedicu može imati štetu, bilo da je šteta sigurna ili moguća, bilo u zbilji ili šali.

Treće, zabranjeno je oružje okrenuti prema muslimanu, to je njegovo zastrašivanje, a to je zabranjeno. U hadisu koji je prenio Ebu Hurejra, radijallahu anhu, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Neka niko od vas oružje ne okreće prema svome bratu, ta, šta zna, možda će šejtan ispaliti ili ubosti njegovom rukom, pa će čovjek upasti u džehennemsku jamu. ‘119 U drugom hadisu stoji: ”Ko prema svome bratu okrene željezo, meleki ga proklinju dok ga ne spusti, čak mu bio punokrvni brat. ‘ 80

Četvrto, također je zabranjeno dizanje oružja na muslimane. Ebu Musa el-Eš'ari i Ibn Omer, radijallahu anhum, prenijeli su sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko na nas digne oružje ne pripada nam. ‘ 81 A u hadisu Seleme b. el-Ekvea, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: ”Ko na nas digne sablju ne pripada nam. ‘82

Peto, kada je o tome riječ, javna mjesta na kojima se okupljaju muslimani: pijace, škole, svadbeni dvorci itd., imaju status džamije, a dokaz za to jesu sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada čovjek pod oružjem uđe u džamiju ili ode na pijacu, neka rukom zaštiti vrhove strijela, da ne bi povrijedio muslimana. ‘ 83

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf