Ako žena dobije hajz nakon što nastupi neko namasko vrijeme, npr. dobije hajz pola sata nakon zevala (kada je sunce na polovini neba), ona će nakon kupanja naklanjati namaz u čijem joj je vremenu prestao hajz, na osnovu riječi Uzvišenog: Namaz je vremenski određena obaveza vjernika.

Ona neće naklanjati namaze koji su joj prošli dok je imala hajz, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. iz jednog dugog hadisa, a koje glase: “Zar nije tako da žena u hajzu ne klanja i ne posti?!”

Ulema se slaže da žena ne treba naklanjati namaze koji su joj prošli dok je imala hajz. Međutim, ako joj hajz prestane, a od namaskog vremena ostane onoliko vremena za koliko se može klanjati samo jedan rekat ili više od toga, ona će naklanjati taj namaz u čijem joj je vremenu prestao hajz, na osnovu riječi Vjerovjesnika s.a.v.s.:

“Ko stigne (klanjati) jedan rekat od ikindije prije nego zađe sunce, stigao je ikindiju.”

Ako ženi hajz prestane u vrijeme ikindije ili prije izlaska sunca, a do zalaska ili izlaska sunca bude preostalo vrijeme u kojem je moguće klanjati samo jedan rekat, ona će u prvom slučaju klanjati ikindiju, a u drugom sabah.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Žalosti nas da se ovako nešto zbiva među ženama muslimankama. Ovo ostavljanje, mislim na ostavljanje onog što treba napostiti, može biti iz neznanja ili nemarnosti, a oboje je nesreća. Za neznanje lijek je znanje i pitanje, a što se tiče nemarnosti i neodgovornosti, za to je lijek bogobojaznost, osjećaj Allahovog s.v.t. nadzora, strah od kazne i hitanje ka onome u čemu je Allahovo zadovoljstvo.

A na ovoj ženi je da se pokaje Allahu s.v.t. od onoga što je učinila, da traži oprosta, te da odredi i proračuna koji su to dani koje je propustila, te da ih, u skladu s mogućnostima, naposti. Time će s nje spasti obaveza, a molimo Allaha s.v.t. da joj primi dovu (tevbu).

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Kažemo da žena koja je trudna ne dobiva hajz, kao što to kaže imam Ahmed, nego žene znaju da su trudne na osnovu prestanka hajza. A hajz je, kao što kažu učenjaci, stvorio Uzvišeni Allah iz mudrosti hranjenja ploda u majčinoj utrobi. Pa ako nastane trudnoća, prekida se hajz, ali nekim ženama nastavi se hajz u vrijeme kada su trebale imati hajz kao što je bilo prije trudnoće.

Hajz kod ovakve žene tretira se kao ispravan (normalan) hajz, zato što joj se nastavio i ne utječe na njega trudnoća. Ovaj hajz zabranjuje, zahtijeva i skida obavezu ženi kao i hajz van trudnoće. U stvarnosti, te krvi koja izlazi iz žene koja je trudna ima dvije vrste. Prva vrsta koja je hajz jeste ona koja se nastavila javljati kao što je bio slučaj i prije trudnoće. Znači da trudnoća ne utječe na njega. I druga vrsta jeste krv koja se javi trudnoj ženi uslijed saobraćajne nesreće, ili nošenjem nečega, ili padanjem s nečega i slično tome.

Ova krv nije hajz nego je to krv iz kapilara, pa joj se na osnovu ovoga ne zabranjuje namaz niti post, za nju čak važe propisi koji važe za čiste žene. Međutim, ako saobraćajna nesreća prouzrokuje pobačaj ploda, onda za to postoje, na osnovu stavova učenjaka, ove mogućnosti:

Ako je plod poprimio ljudske konture, krv koja se pojavi poslije pobačaja jeste nifas. Žena će za to vrijeme ostaviti namaz i post, i njen muž neće imati spolni odnos s njom sve dok se ne očisti.

Ako plod nije poprimio ljudske konture, to nije krv nifasa nego krv koja nije mjerodavna, i nije joj zabranjen namaz, niti post, a ni ostalo pored njih. Kažu učenjaci da najmanje vrijeme koje je potrebno da plod dobije ljudsku konturu jeste 81 dan zato što je plod u majčinoj utrobi, kao što kaže Abdullah ibn Mes'ud, r.a.:

“Pričao nam je Allahov Poslanik s.a.v.s. a on istinu govori i potvrđuje mu se njegova istinitost: ‘Čovjek se stvara u utrobi majke 40 dana kao sjeme. Zatim, bude isto toliko vremena zakvačak, pa bude isto toliko kao komad mesa. Potom, Allah s.v.t. pošalje meleka da mu udahne dušu i naredi da mu zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu života, njegova djela i da li će na Ahiretu biti nesretan ili sretan.'”

I nije moguće da se formiraju konture ljudskog bića prije toga.
Preovladavajuće je mišljenje da se konture ne vide prije 90 dana, kako kažu neki učenjaci.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Preče je klanjati u svojoj kući, zbog općenitosti riječi Resulullaha s.a.v.s.: “…i njihove kuće su im bolje.” Dodatni razlog za to jeste taj što izlazak žena dovodi do smutnje u mnogo slučajeva, pa je ženi bolje ostati u svojoj kući i ustegnuti se od izlaženja radi namaza u mesdžidu.

A predavanja i govore (poduku) može dobiti posredstvom kaseta, a moj savjet onima koje klanjaju u mesdžidu jeste taj da kad izlaze iz svojih kuća, ne pokazuju svoju ljepotu ukrašavanjem niti otkrivanjem.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Problemi udatih žena u vrijeme kada imaju hajz jesu more bez obala, a uzrok tome je upotreba kontracepcijskih tableta i tableta koje sprečavaju pojavu hajza. Ljudi prije nisu imali ovakvih nejasnoća i problema.

Tačno je da su nejasnoće prisutne od vremena poslanstva Allahovog Poslanika s.a.v.s., odnosno od postanka žena. Međutim, mnogobrojnost tih nejasnoća naspram čijeg rješavanja čovjek ostaje zbunjen, žalosna je stvar. Ali, opće pravilo jeste to da tek udata žena, kada se očisti od hajza i uvjeri se da joj je hajz prestao, nema smetnje da obavlja namaz, posti i ima spolni odnos sa svojim suprugom.

Pod prestankom hajza podrazumijevam izlazak bijelog iscjetka, a to je bijela tečnost koju žene poznaju kao ono što dolazi po prestanku hajza, bilo da se javi u vidu srnećkaste, žućkaste tekućine, kapljica ili mokrine. Sve ovo ne spada u hajz.

Ummu Atijja je rekla: “Žućkastu i smećkastu krv nismo niušto ubrajale.” Hadis bilježi El-Buhari, a kod Ebu-Davuda stoji dodatak: “…nakon što bi se očistile.”

Sened (lanac prenosilaca) ovoga hadisa je vjerodostojan. Na osnovu ovoga kažemo da sve što se od navedenog pojavi kod žene, nakon što se uvjeri da joj je prestao hajz, ne smeta joj niti je sprečava od obavljanja namaza, posta i spolnog odnosa s njenim mužem.

Međutim, obavezna je da ne žuri dok joj hajz ne prestane (kada vidi uobičajene znake za to), zbog toga što neke žene požure i okupaju se čim im prestane krv, a prije nego što im prestane hajz.

Zbog ovoga su žene ashaba slale Aiši, majki vjernika, uloške od pamuka na kojima je bilo krvi, pa bi im ona govorila: “Nemojte žuriti (s kupanjem) dok ne vidite bijeli iscjedak.”

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin