Zahvala pripada Allahu,Šejh i fekih, Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Uzvišeni Allah mu se smilovao, je rekao:

Prvo:Ibadet treba da bude u skladu sa šerijatom u pogledu njegovog sebeba(uzroka). Tako bilo koji čovjek, ako obožava Allaha s uzrokom koji nema osnove u šerijatu, takvo obožavanje će biti odbačeno, jer nije naređeno od strane Allaha niti Njegova Poslanika.

Primjer takvog djela: Proslavljanja rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i oni što proslavljaju, 27. noć mjeseca redžeba, smatrajući da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, te noći uzdignut na nebesa.1

Dakle, ova djela nisu u skladu sa šerijatom i neprihvatljiva su radi toga što:

1-Historijskim činjenicama nije potvrđeno da je noć miʹradža bila u 27. noći mjeseca redžeba. Zbirke hadisa koje su nam dostupne ne bilježe čak ni jedno slovo koje bi poduprlo tvrdnju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na nebesa u 27. noći mjeseca redžeba, a poznata je činjenica da su ovakve tvrdnje neprihvatljive osim ako su prenesene vjerodostojnim lancem prenosilaca.

2-Čak u slučaju i da se pouzdano zna da se je to desilo te noći, da li mi imamo pravo da izmislimo ibadet vezan za to ili da ga učinimo praznikom?! Nikako. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao u Medinu vidio da ensarije imaju dva dana u kojima se opuštaju i vesele, pa je rekao: „Allah vam ih je zamijenio boljim od njih.“ Pa im je spomenuo ramazanski i kurbanski bajram.

Ovo nam govori da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao bilo koji praznik osim onih koji su priznati u islamu, a kojih je tri:

Dva praznika koja se ponavljaju godišnje, a to su ramazanski i kurbanski bajram, i sedmični praznik, a to je džuma.

Dakle, čak i da je tačno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na nebesa u 27. noći mjeseca redžeba, a trnovit je put da bi se to dokazalo, ipak mi ne bi imali pravo izmisliti neki ibadet povodom tog događaja osim uz dozvolu zakonodavca.2

Već sam vam spomenuo da je novotarija krupna stvar, i njen trag koji ostavlja na srca je loš, čak i ako bi čovjek u tom momentu osjećao u srcu milinu i blagost. Međutim, nakon toga će se neminovno desiti baš suprotno; jer radost srca na neistini nikada ne ustraje, nego ga uvijek prati bol, tuga i zaljenje.

Svaka novotarija predstavlja opasnost, jer u sebi sadrži ulivanje sumnje u poslanstvo, a to iz razloga što iz te novotarije proizlazi zaključak da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije upotpunio šerijat, iako je Uzvišeni Allah rekao: Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.3

Ono što je čudno jeste da neki koji su iskušani ovom novotarijom potpuno se posvete njenom upražnjavanju, dok su nemarni prema onome što im je korisnije od nje, ispravnije i preče.

Stoga kažemo, proslavljanje 27. noći radi toga što je to noć u kojoj je uzdignut Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja novotariju; jer je zasnovana na uzroku koji nije utemeljen u šerijatu.

Drugo:Ibadet treba da bude u skladu sa šerijatom u pogledu njegove vrste.

Primjer: Da čovjek za kurban4prinese konja, pa ako bi zaklao konja na ime kurbana onda njegov postupak ne bi bio u skladu sa šerijatom u njegovoj vrsti, zato što kurban ne može biti osim od stoke, a u njih spadaju deva, krava i ovca.

Treće:Ibadet treba da bude u skladu sa šerijatom u pogledu njegove količine.

Kada bi neko rekao da će klanjati podne namaz šest rekata, da li bi taj ibadet bio u skladu sa šerijatom?! Nikako, jer nije u skladu s njegovom količinom.

Isto tako ako bi neko od ljudi rekao: „Subhanallah, Elhamdulillah, Allahu ekber trideset i pet puta, nakon svakog propisanog namaza, pa da li bimu to bilo ispravno?!

Odgovor: Mi kažemo, ako si tim činom želio robovati Allahu striktno tim brojem izgovaranja, onda si pogriješio, međutim, ako si želio učiniti više nego nam je to propisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok u suštini smatrašda je to propisano činiti trideset i tri puta, onda tvoje dodatno izgovaranje ne bi imalo smetnje, jer si ga razdvojio od robovanja striktno tim brojem.

Četvrto:Ibadet treba da bude u skladu sa šerijatom u pogledu načinanjegovog obavljanja.

Ako bi čovjek obavio neki ibadet i uskladio pri tome i njegovu vrstu, i količinu, i uzrok, ali razlikovao se sa šerijatom u načinu njegova obavljanja, onda to djelo ne bi bilo ispravno.

Primjer toga:Recimo da čovjek obavi malu nuždu, a zatim uzme abdest, s tim da prvo opere noge, zatim potare kosu, zatim opere ruke i na kraju opere lice, pa da li bi njegov abdest bio ispravan?!

Nikako, jer je njegov način na koji je obavio navedeni ibadet bio u suprotnosti sa šerijatom.

Peto:Ibadet treba da bude u skladu sa šerijatom u pogledu vremenau kojem se obavlja.

Primjer:Kada bi čovjek postio mjesec ramazan u šabanu, ili ševalu, ili obavljao podne namaz prije nego što Sunce pređe zenit, ili nakon što sjena svake stvari bude poput njene dužine. Ako bi obavio namaz prije zevala onda bi ga obavio prije nastupanja njegovog vremena, a ako bi ga obavio nakon što sjena svake stvari postane poput njene dužine, obavio bi ga obavio nakon isteka njegovog vremena, i u tom slučaju namaz bi mu bio neispravan.

Zato kažemo, ako bi čovjek namjerno ostavio namaz dok mu ne istekne određeno vrijeme, bez ikakva opravdanja, njegov namaz mu ne bi bio prihvaćen, čak ako bi ga obavio poslije i hiljadu puta.

Ovdje ćemo spomenuti jedno veoma važno pravilo vezano za ovu temu, a to je:

Svaki ibadet kojiima svoje određeno vrijeme, ako bi ga čovjek bez razloga obavio van tog vremena, on mu ne bi bio prihvaćen i bio bi odbačen.

Dokaz za to imamo u hadisu kojeg prenosi Ãiša, Allah bio njome zadovoljan, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Onaj koji uradi djelo koje nije u skladu s našom stvari bit će mu odbačeno.“

Šesto: Ibadet treba da bude u skladu sa šerijatom u pogledu mjestana kojem se obavlja.

Ako bi čovjek na dan Arefata stajao na Muzdelifi, njegovo stajanje i boravak ne bibili ispravni, zbog razlikovanja sa šerijatom u pogledu mjesta na kojem se obavlja određeni ibadet. Takođe, ako bi čovjek obavljao itikaf u svojoj kući, to ne bi bilo ispravno, jer je mjesto za obavljanje itikafa mesdžid.

Zato i nije dozvoljeno ženi da itikafi u svojoj kući, jer se ona ne smatra od mjesta gdje se obavlja itikaf. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je vidio neke od svojih žena da su podigle sebi šator u mesdžidu, naredio je da uklone te šatore te da prekinu itikaf. A nakon togaih nije uputio da obave itikaf u svojim kućama, što nam dokazuje da žena ne može obaviti itikaf u svojoj kući, zbog toga što bi se to razlikovalo od onoga što je propisano šerijatom po pitanju mjesta na kome se obavlja određeni ibadet.

Ovo je šest stavki bez kojih se neće ostvariti slijeđenje:

1-Uzrokzbog kojeg se čini ibadet.

2-Vrsta.

3-Količina.

4-Kakvoćaobavljanja.

5-Vrijeme.

6-Mjestogdje se obavlja.

Islam: Pitanje i odgovor.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod:Mirza Musić

Revizija:Ersan Grahovac

fusnote:

1Ovo uzdignuće je poznato u islamu kao miʹradž Poslanika, neka je na njega Allahov salavat i selam.(op. prev.)

2U islamu pravo zakonodavca ima isključivo Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, neka je na njega Allahov salavat i selam.(op. prev.)

3Sura El-Maide,3.

4Kurban predstavlja žrtvu u stoki koja se prinosi Allahu ciljajući time približavanjeUzvišenom Gospodaru.(op. prev.)

Zahvala pripada Allahu;A zatim:

Zaista se djelo neće smatrati ibadetom1osim ako pri sebi ne upotpuni dvije stvari, a to su: Potpuna ljubav, uz potpunu poniznost.Uzvišeni Allah je rekao: A pravi vjernici još više vole Allaha.2

I rekao je Uzvišeni: Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam3 se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.4

Ako smo shvatili ovu stvar, onda treba znati da ibadet neće biti prihvaćen osim od muslimana koji je muvehhid,5kao što Uzvišeni kaže u vezi nevjernika:

I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili, pa ih u prah i pepeo pretvoriti.6

U Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa se prenosi od Ãiše, Allah bio njome zadovoljan, da je rekla: „Rekla sam: ‘O Allahov poslaniče, Ibn Džudan je u džahilijjetu7održavao rodbinske veze i hranio bi miskine,8pa da li će mu to biti od koristi?'“

Pa je rekao: „Neće mu koristiti, jer nikada nije rekao: ‘Gospodaru oprosti mi grijehe na Sudnjemu danu.'“9

Dakle, nije bio od onih koji su vjerovali u proživljenje, niti je radio nadajući se da će sresti Allaha.Zatim, muslimanu neće biti primljen ibadet osim ako ispuni dva glavna uslova:

1-Iskren nijjet Uzvišenom Allahu: Tim se podrazumijeva da rob želi svojim cjelokupnim govorom i djelima, bila javna ili tajna, samo lice Uzvišenog Allaha,10 bez da u tome ima udjela iko drugi.

2-Usklađenost sa Šerijatom, s kojim nam je Uzvišeni Allah jedino naredio da mu robujemo, a to se postiže slijedeći Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov salavat i selam, u onome s čim je došao. Zatim, ostavljanjem razilaženja s njim, kao i ne uvođenja nekog novog ibadeta ili novog načina praktikovanja ibadeta, koji se ne prenosi od njega, neka je na njega salavat i selam.11

Dokaz za navedena dva uslova jesu riječi Uzvišenog: Ko se bude nadao susretu s Allahom, neka čini dobra djela i neka, robujući Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!12

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: „Ko se bude nadao susretu s Allahom, tj. Njegovoj nagradi i lijepoj nadoknadi, neka čini dobra djela, tj. ono što je u skladu sa Allahovim šerijatom, i neka, robujući Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!,a to je ono s čim se želi Allahovo lice, nikoga mu ravnim ne smatrajući.“

Ovo su dva stuba djela, koje će biti prihvaćeno, mora biti iskreno Allaha radi i ispravno prema Šerijatu Allahova poslanika, neka je na njega Allahov salavat i selam.

Što insan ima više znanja o Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, sve više je iskren, a što više poznaje svoga Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov salavat i selam, sve više ga slijedi. A sa iskrenošću i slijeđenjem rob postiže uspjeh na oba svijeta.

Od Allaha tražimo spas i uspjeh i na dunjaluku i na Ahiretu.

Šejh Muhammed Salih el-Munedžid.

1Ibadetje : Sveopći naziv za sve ono što Uzvišeni Allah voli i sa čime je zadovoljan, od riječi i djela, javnih i tajnih. (op. prev.)

2Sura el-Bekara, 165.

3Uzvišeni Allah u Kurʹanu na nekim mjestima o Sebi govori u množini, što je stilom u arapskom jeziku koji se koristi kada se želi ukazati na veličinu i uzvišenost onoga o kome se govori. (op. prev.)

4Sura el-Enbija, 90.

5Muvehhidje onaj koji vjeruje u Allahovu jednoću i samo Njemu ibadet čini. (op. prev.)

6Sura el-Furkan, 23.

7Dzahilijjetje period prije dolaska Poslanika, neka je na njega Allahov salavat i selam, sa objavom od Uzvišenog Allaha. (op. prev.)

8Tj. siromahe. (op. prev.)

9Sahih Muslim, 1/136

10Tj. da želi postići Njegovo zadovoljstvo. (op. prev.)

11Jer bi to uvođenje bilo novotarija u vjeri, bez obzira radilo se o novom djelu ili novom načinu obavljanja ibadeta koji je već došao u šerijatu. (op. prev.)

12Sura el-Kehf, 110.

Prijevod:Mirza Musić

Revizija:Ersan Grahovac

https://islamhouse.com/bs