Ovo se pravilo zove “ihfa šefevi”, a izgovara se kao pravilo “iklab”: usne nisu potpuno spojene, već su blago rastavljene i izgovara se “mim” s gunnom (kroz nos), i to s dvije dužine. Ovo je ispravniji izgovor “ihfa šefevija” nego izgovor sa spojenim usnama, iako, se prakticiraju i jedan i drugi način, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Muslimani su jednoglasni u mišljenju da će islam i njegove nauke ostati sačuvane do Sudnjeg dana: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo, i zaista Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9.) Čuvanje Kur’ana (tj. islama) manifestira se na brojne načine. I nema sumnje da su islamski učenjaci primarno sredstvo u očuvanju islama, koji iz generacije u generaciju prezentiraju ljudima izvornu vjeru. U tom kontekstu Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ovo znanje nosi i čuva iz svake generacije pravedna skupina, čuva ga od raznih izvitoperenih značenja i pogrešnih tumačenja.” (Bejheki, 10/353-354, Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 1/59, i El-Hatib, u djelu Šerefu ashabil-hadis, str. 11, 28 i 29. Ovaj hadisa ispravnim smatraju imam Ahmed, hafiz Alai i šejh Albani.)

Ova skupina je uglavnom brojna, osim kada je riječ o specifičnim disciplinama koje su prenesene putem manjih skupina, kao što je slučaj s tumačenjem snova. Jedna od rijetkih islamskih nauka koja se ne uči ustaljenom rutinskom metodom, već je prvenstveno dar od Uzvišenog Allaha, jeste tumačenje snova. Obraćajući se Jusufu, alejhis-selam, Uzvišeni Allah rekao je: “I, eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te poučiti.” (Jusuf, 6.) Dakle, Allah je Taj Koji poučava tumačenju snova koga On želi. Čovjek može jedino naučiti osnovne smjernice kojih se treba pridržavati prilikom tumačenja snova, dok je rezultat samog tumačenja isključivo Allahov dar. Ovo je osnovni razlog zbog kojeg izrazita većina islamskih učenjaka nije bila poznata po tumačenju snova. Ova nauka, za razliku od drugih islamskih nauka, nema fiksna pravila i principe, već svaki san ima vlastite kriterije na osnovu kojih se tumači. Ne samo to, već se isti san kod različitih ljudi, ne tumači na isti način. Pri tumačenju snova neophodno je u obzir uzeti vjeru, moral, izgled, porijeklo, zanimanje, običaje, fizičko i psihičko stanje onoga koji je usnio san, zatim mjesto i vrijeme u kojem ga je usnio itd. (Vidjeti: El-Mufhim, 6/22, Bedaiul-fevaid, 2/208, Fejdul-Kadir, 4/65, i El-Bedrul-munir fi ilmit-tabir, str. 152-153.)

Na osnovu spomenutog vidimo da nije ispravno uzeti jednu ili više knjiga koje se bave ovom tematikom i shodno tome tumačiti snove, to su islamski učenjaci zabranili. Imam Nefravi rekao je: “Nije dopušteno tumačiti snove iz knjiga kao što čine neke neznalice. Kada im se kaže da je neko usnio određeni san, uzmu Ibn Sirinov sanovnik i tumače san shodno onome što se nalazi u njemu. To je zabranjeno (haram) jer se tumačenje snova razlikuje od čovjeka do čovjeka, od vremena, mjesta i osobina onoga koji je usnio san.” (Vidjeti: El-Fevakihud-devani, 2/457.) Šejh Derdir veli: “Snovi se ne tumače na osnovu knjiga, kao što čine ljudi koristeći Ibn Sirinov sanovnik, to je zabranjeno. Mora se poznavati stanje onoga ko je usnio određeni san i vrijeme u kome ga je usnio, da bi se san adekvatno protumačio.” (Vidjeti: Šerhu akrebil-mesalik, 5/285.) Ali Saidi zapisao je: “Nije dopušteno na osnovu sanovnika tumačiti snove, to je haram, jer se snovi razlikuju od osobe do osobe, stanja i vremena u kome se usnio određeni san.” (Vidjeti opaske šejha Saidija na djelo Šerhul-kifaja, 2/465.) Pored toga, kada bi se ljudi ograničili na tumačenje snova shodno onome što je zabilježeno u knjigama, većinu snova ne bi mogli tumačiti, jer za njih nema odgovora u sanovnicima.

Također, nije dopušteno svakome tumačiti snove, jer su snovi četrdeset šesti dio poslanstva, rekao je Poslanik, ﷺ. (Buharija i Muslim.) Neko je upitao imama Malika: “Da li svako može tumačiti snove?”, na šta je odgovorio: “Zar se s poslanstvom igrati?!” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 9/131, i Et-Temhid, 1/288.) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Snovi se ostvaruju shodno njihovom prvom tumačenju.” (Ibn Madža i Ebu Ja‘la.) Iako ima mahanu u svom lancu prenosilaca, značenje ovog hadisa potvrđuje drugi hadis u kojem Vjerovjesnik, ﷺ,  kaže: “Snovi su na ptičijoj nozi (tj. neće se ostvariti) dok se ne protumače, a kada se protumače, onda će se ostvariti.” (Edu Davud i Tirmizi. Imam Tirmizi ovo predanje smatra ispravnim, a hafiz Ibn Hadžer dobrim.) Naravno, san će se ostvariti samo onda ako ga protumači onaj ko poznaje ovu nauku i pogodi u svom tumačenju, kako tvrdi imam Buharija i neki drugi učenjaci. (Vidjeti: Umdetul-kari, 24/169, i Šerhul-Kermani, 24/136-137.)

Kada je riječ o snovima vjernika, njih treba lijepo protumačiti, jer je tako činio Allahov Poslanik, ﷺ. Imam Darimi u svojim Sunenima, 2/109/2163, zabilježio je preko Aiše, radijallahu anha, da je neka Medinjanka imala muža trgovca. Skoro uvijek, kada bi otputovao, ona bi ostala trudna i usnila bi da se slomio jedan stub u njenoj kući i da je rodila ćoravo dijete. Ovaj san se ponovio nekoliko puta. Poslanik, ﷺ, svaki put bi joj rekao: “Lijep san si usnila: tvoj će se muž vratiti živ i zdrav, i rodit ćeš dječaka dobročinitelja.” Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je jednog dana, za vrijeme Poslanikovog, ﷺ, odsustva, došla ta ista žena i kazala: “Želim da mi Vjerovjesnik, ﷺ, opet protumači isti san; svaki put bi mi kazao: ’Lijep san si usnila…’” Aiša, radijallahu anha, reče joj: “Obavijesti me, šta si to usnila, o čemu uvijek pitaš Poslanika, ﷺ?” “Ne, nikako, neću te obavijestiti dok ne dođe Allahov Poslanik, ﷺ”, odgovorila je. Majka pravovjernih govorila je: “Tako mi Allaha, nisam je ostavila na miru sve dok mi nije ispričala šta stalno sanja, a kada mi je ispričala, rekla sam joj: ’Tako mi Allaha, ako je istina to što si sanjala, tvoj će muž umrijeti, a ti ćeš roditi pravog nevaljalca.’” Kada je to čula, sjela je i počela plakati. Kada se vratio Poslanik, ﷺ, upitao je Aišu zbog čega ta žena plače, pa ga je obavijestila o razlogu. Vjerovjesnik, ﷺ, reče: “O Aiša, polahko! Kada tumačiš snove muslimanu, protumači ih na lijep način, jer snovi se ostvaruju shodno njihovom tumačenju.” Nakon toga, umro je muž te žene i rodila je dječaka nevaljalca. (Hafiz Ibn Hadžer kaže da je ovo predanje dobro. Vidjeti: Fethul-Bari, 12/450-451.)

Stoga je pohvalno lijep san ispričati samo onome koga čovjek voli; ako ga ispriča onome koga ne voli, postoji mogućnost da ga ružno protumači, pa da se ostvari. Ebu Katade prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Lijepi su snovi od Allaha, i zato, kada neko usnije lijepe snove, neka ih ne kazuje osim onome koga voli, a ako usnije ružne snove, neka traži utočište kod Allaha od njih i od šejtana, neka simbolično pljucne tri puta na lijevu stranu i neka ne govori nikome šta je usnio, tada mu ti snovi neće nauditi.” (Buharija i Muslim.)

Pogledajmo kako je Ebu Bekr, radijallahu anhu, najbolji rob poslije Allahovih poslanika i vjerovjesnika, bio optimista kada je riječ o tumačenju snova. Jedne noći Aiša, radijallahu anha, usnila je da su tri mjeseca pala u njenu sobu i kada taj svoj san ispričala Ebu Bekru, on je rekao: “Lijep si san usnila; ako se taj san obistini, u tvojoj će kući (sobi) biti ukopana tri na Zemlji najbolja čovjeka.” Kada je Poslanik, ﷺ, ukopan, Ebu Bekr je rekao: “Ovo je prvi i najbolji mjesec.” (Ibn Abdulberr, 24/47-48, Taberani, 23/48/128, Hakim, 4/437/8192, Ibn Ebu Šejbe, 6/179-180, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, pobratio Selmana Farisija i Ebu Bekra. Jedne noći Selman je usnio neki san pa je počeo izbjegavati Ebu Bekra. Kada ga je sreo, Ebu Bekr ga je upitao: “Brate, zašto me izbjegavaš?” “Usnio sam da su tvoje ruke presavijene ka tvome vratu (kao što će biti učinjeno s džehennemlijama)”, odgovori Selman. Kada je to čuo, Ebu Bekr reče: “Allahu ekber, moje ruke će biti presavijene, i neću činiti zlo do Sudnjeg dana.” Nakon toga, neko je obavijestio Poslanika, ﷺ, o ovom događaju pa je rekao Ebu Bekru: “Da, tvoje su ruke povijene, i nećeš činiti zlo do Sudenjeg dana.” (Ebu Kutejbe, u djelu Tabirur-ru’ja, str. 132/31, i Ibn Ebu Šejbe, 6/179, a on navodi da se ovdje radilo o Suhejbu, a ne o Selmanu. Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 14/442, ovo je predanje ocijenio vjerodostojnim.)

Napomena: sanovnik Tefsirul-ahlam koji se pripisuje Ibn Sirinu poznat je i mnogo korišten u cijelom islamskom svijetu. Preveden je na brojne, pa i na bosanski jezik. Međutim, ovo djelo nije napisao Ibn Sirin, već ga je napisao Ebu Seid Vaiz, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Svaki dobrovoljni namaz se moze klanjati tokom cijeloga dana i noći, osim u tri vremenska perioda: kada sunce izlazi, kada je tačno na sredini neba, i kada zalazi (jer izlazak i zalazak njegov biva između šejtanskih rogova, pa kako ne bismo bili od onih koji se klanjaju njemu), u tim periodima nema namaza.

Zanijetiš srcem da klanjaš namaz a Allah najbolje poznaje naše namjere. Nemoj se previše mučiti oko sporednih detalja. Najbitinije je u bilo kojem ibadetu, misli i pažnju usmjeriti ka Allahu, kako ne bismo bili poput šupljega debla koje stoji mirno određeni vremenski period. Skrušenost uz bogobojaznost će najprije polučiti primanjem djela kod Allaha.

Prof. Jasmin Djanan

Sto se tice zdravlja moga, hvala na pitanju dobro je i molim Allaha subhaneh da te obilato nagradi za to amin.

Pitanje potiranja vrata je jasno. Nama je naredjeno da slijedimo Poslanika a.s. u onome sto je doslo od njega u Sunnetu. Nekada odredjeni propis ima kao dokaz slabiji hadis ili izreku koja nema tacan lanac prenosilaca ili onaj koji je definisao propis nije znao za jasniji i tacniji hadis od onoga kojeg je imao. To su sve moguci uzroci koji su doveli do toga da je hadis prosao u islamskoj literature. Ali nama je cilj da ukazemo sa dokazom koje radnje su tacno okarakterisane kao sastavni dijelovi nekoga propisa a koje nisu.

Drugo pitanje je vise konstatacija, a ne nesto konkretno na sta bih trebao da odgovorim. Uistinu je dobro i pohvalno sa tvoje strane to sto bi pomagao drugima, ali si opet sebe ogradio uslovom KADA BIH IMAO. Islamu nije poznat takav nacin pomaganja. Ono sto imas trebamo i ja i ti pa i ostali da ulozimo na Allahovom putu, a Allah ce dati bereket u tome malo, jer je to, kod Allaha veoma veliko.

U kur’anu se o tome kaze…

Sura: 3 [Ali-’Imran (Imranova porodica)], Ajet: 92

Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udjelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.

A Allah najbolje zna!

Prof. Jasmin Djanan