Pet karakteristika koje su date samo Poslaniku, ﷺ, jesu:
1. neprijatelj ga se bojao na razdaljini od mjesec dana hoda,
2. Zemlja mu je učinjena mjestom za obavljanje namaza i učinjena mu je čistom,
3. dozvoljen mu je ratni plijen,
4. dato mu je pravo na šefat (posredništvo i zagovorništvo kod Allaha, dž. š.),
5. poslan je kao poslanik svim ljudima.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Dokaz da je Allahov poslanik Muhammed, ﷺ, preselio na ahiret kao šehid jesu njegove riječi koje je izgovorio na samrti: “I dalje me neprestano obuzima ono što sam pojeo na Hajberu, i, evo, konačno je došlo vrijeme da me to dokrajči (raskine mi arteriju).”

Imam Zuhri, r. a., kaže: “Allahov Poslanik, ﷺ, preselio je na ahiret kao šehid, jer su ga židovi ubili (otrovali). Shodno tome, židovi su ostali ustrajni u ubijanju Allahovih poslanika sve do posljednjega, Muhammeda, ﷺ.”

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Ako osoba ne izgovori šehadet i na taj način ne prihvati islam, nećemo za nju reći da je musliman, pa makar se ona divila islamu i priznavala da je islam velika ili najbolja vjera i sl.

Imamo primjer Ebu Taliba, amidže Allahovog Poslanika, ﷺ, koji je umro kao nevjernik. Allah, dž. š., zabranio je Poslaniku, ﷺ, da moli za svoga amidžu, iako je on branio i čuvao Allahovog Poslanika, ﷺ, a čak je u stihovima ispjevao sljedeće:

Ja znam da je

Muhammedova vjera

od najboljih vjera koje čovječanstvo ima

…da nije prigovora i opreza

od psovke i proklinjanja,

našao bi me sigurno

izdašnim prema njoj!

Ako umre neka osoba, a ne izgovori šehadet, prema njoj ćemo se odnositi (vezano za dženaza-namaz, dovu, ukop i sl.), kao prema ostalim nevjernicima, a sve ostalo vezano za nju prepuštamo Allahu, dž. š.

Ali, ako neka osoba prihvati islam iz čvrstog uvjerenja i izgovori šehadet, on se smatra muslimanom, pa makar zvanično i ne protokolisao svoj prelazak na islam kroz obraćanje šerijatskom sudu ili nekom od islamskih centara, kako bi od njih uzeo potvrdu o svom prelasku na islam ili svoju odluku javno ne razglasio među ljudima.

U slučaju smrti ovakve osobe, mi se nadamo svemu najboljem. Molimo Uzvišenog Allaha da joj se smiluje i podari Džennet! Allah, dž. š., vidi ono što Njegovi robovi čine i rade.

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 125.

U vezi s tvojim izlaskom sa nemuslimanima i činjenjem određenih stvari sa njima, uz nepoznavanje stava islama o tom pitanju, možemo reći sljedeće:

Nije ti dozvoljeno da činiš bilo šta što je prepoznatljivo za nevjernike i čime se oni razlikuju od drugih, te da učestvuješ u tome zajedno sa njima. Ako kažeš da ne znaš koji je stav islama o ovom pitanju, mi ti odgovaramo da možeš doći u situaciju, zbog svog neznanja, da učestvuješ sa njima u stvarima koje su po islamu kufr, kao što je učešće u njihovim praznicima i postu. Ako se spasiš od kufra, nećeš se spasiti od zapadanja u veliki grijeh. Ovaj stav je Ibn Kajjim iznio u knjizi Ahkamu ehliz-zimma, kao i njegov učitelj Ibn Tejmijja u knjizi Iktidaus-siratil-mustekim.

Čak i ako poznaješ ove stvari, zatim ih učiniš iz kurtoazije i učtivosti ili nastojeći zadobiti njihovu naklonost, ipak se ne možeš sačuvati i spasiti od grijeha.

Šejh Muhammed b. Salih Usejmin, r. a., kaže: “Ko bi uradio bilo šta od toga, tj. učestvovanja u njihovim proslavama, svečanostima i ceremonijama – on je grješnik, bez obzira da li to činio iz kurtoazije, nastojanja da zadobije njihovu naklonost, stida ili nekog drugog razloga. Ovakvo ponašanje smatra se licemjerstvom u Allahovoj, dž. š., vjeri i uzrokuje da se nemuslimani osjećaju snažnim, te da se ponose i diče svojom vjerom.” (Ibn Usejmin, Medžmuul-fetava, 110/3)

Ako tvoj izlazak sa njima bude povodom prisustvovanja nekoj svečanosti ili skupu koji nemaju veze sa njihovim vjerskim praznicima, ali su popraćene plesom, pjesmom, muzikom, miješanjem spolova i nedoličnim oblačenjem, onda je i takav izlazak haram i nije dozvoljen. Ali, ako tvoj izlazak sa nemuslimanima bude u cilju da prisustvujete nekom uobičajenom skupu, kao što je prisustvovanje naučnom predavanju koje nije popraćeno nedozvoljenim stvarima, onda je takav izlazak dozvoljen. Međutim, ovdje treba upozoriti na opasnost onoga u što sve možeš biti uvučen zbog učestalog druženja sa nevjernicima. Nastoj se družiti sa muslimanima koji su dobri vjernici! Neka te Allah, dž. š., uputi na svako dobro!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 127.

Sve dok si vjernik, dok mrziš širk i nevjerovanje, nikako se ne možeš smatrati nevjernikom. Ti se smatraš muslimanom sve dok si u okvirima tevhida i dok nisi učinio nikakav prijestup koji izvodi iz vjere. Ali, ono što treba da znaš jeste da muslimanu nije dozvoljeno pomagati nevjernika na bilo koji način u obilježavanju i slavljenju njihovih praznika, a u to spada prodaja onoga što im neposredno služi u tim praznicima i slavama. Šejhul-islam Ahmed b. Abdulhalim b. Tejmijja, r. a., u svom izvanrednom djelu Iktidaus-siratil-mustekim fi muhalefeti ashabil-džehim kaže sljedeće: “Što se tiče toga da muslimani prodaju nevjernicima ono što će im koristiti za vrijeme njihovih praznika, kao što su hrana, odjeća, mirisi i sl., ili im poklanjaju iste stvari, sve nabrojano potpada pod potpomaganje održavanja njihovih praznika, što je po islamu zabranjeno. Ovaj stav se zasniva na šerijatskom pravilu koje glasi: Muslimanu je zabranjeno prodavati nevjernicima grožđe ili sok koji će oni iskoristiti za pravljenje alkohola. Isto tako, nije mu dozvoljeno prodavati nevjernicima oružje koje će oni koristiti u borbi protiv muslimana.” Zatim šejhul-islam Ibn Tejmijja citira Abdulmelika b. Habiba, jednog od malikijskih učenjaka: “Zar ne vidiš da muslimanima nije dozvoljeno prodavati kršćanima bilo šta što će im koristiti u obilježavanju njihovih praznika?! Ne smiju im prodati meso, začine, odjeću, niti iznajmiti jahalicu, kao što im nije dozvoljeno pružiti im bilo kakav oblik pomoći. Ako bi se nešto od nabrojanog učinilo, onda taj postupak predstavlja uzdizanje i poštivanje njihovog širka i potpomaganje u njihovom nevjerovanju.” (Ibn Tejmijja, Iktidaus-siratil-mustekim, obrada: šejh El-Fekki, str. 229–231)

Molimo Uzvišenog Allaha da te učvrsti na Istini i da te što više udalji od zablude, te da te opskrbi halal nafakom. Neka je salavat na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 119.