Namazi se moraju klanjati u propisanim vremenima, i nije dopušteno zbog posla izostavljati namaze pa ih naklanjavati; to je veliki grijeh. Propisani (farz) namazi moraju se klanjati u stojećem položaju čineći ruku’ i sedždu; nije dopušteno klanjati u sjedećem položaju, osim ako čovjek nije u mogućnosti da stoji, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Kada je riječ o broju rekata koji se navodi u ilmihalima, to je u globalu ispravno. Ispravno je prije podnevskog farza klanjati samo dva rekata sunneta, a poslije farza dva, a može se klanjati prije farza četiri i poslije farza četiri rekata. To je preneseno u vjerodostojnim hadisima. Lijepo je s vremena na vrijeme praktikovati i ove varijante, mada ne smeta da čovjek pretežno klanja četiri rekata prije, a dva poslije farza.

Šerijatom je utemeljeno prije ikindije ponekad klanjati samo dva rekata, tim prije jer je preneseno da je Resulullah, ﷺ, klanjao prije ikindije dva rekata. (Zabilježio Ebu Davud, a imam Nevevi ovaj hadis smatra vjerodostojnim.)

Trinaest rekata jacija-namaza koji se spominju u ilmihalima odnose se na četiri rekata sunneta prije farza, zatim četiri rekata farza, te dva sunneta (sun-sunneta) poslije farza, a potom tri rekata vitr-namaza. Kada je riječ o legitimnosti četiri rekata sunneta prije jacijskog farza, nema jasnog predanja. Naime, nije preneseno niti jedno predanje da je Vjerovjesnik, ﷺ, prije jacije klanjao ni dva ni četiri ni više rekata, nije ni preporučio ni zabranio klanjanje nafile prije jacijskog farza. Jedino što se u vezi s tim može uzeti kao argument jeste sljedeći hadis koji su zabilježili Buharija i Muslim: “Između svakog ezana i ikameta može se klanjati dobrovoljni namaz.” Naime, u hadisu nije određen broj rekata, već je ustvrđena legitimnost dobrovoljnog namaza prije jacije u općem smislu. Otuda, može se klanjati dva ili više rekata, a Allah najbolje zna. (Ovo je pitanje razmatrao Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 2/127.)

Vitr-namaz ne ubraja se u jacija-namaz. Vitr je poseban namaz, u vezi s kojim je Resulullah, ﷺ, jednom prilikom kazao: “Allah vam je dodao još jedan namaz: vitr, pa ga redovno klanjajte.” (Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Dakle, vitr-namaz poseban je namaz, a njegovo vrijeme traje do zore, dok vrijeme jacija-namaza, po jačem mišljenju, traje do pola noći, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Stojanje u namazu (kijam) elementarni je dio svih propisanih namaza, bez kojeg namaz, po konsenzusu učenjaka svih pravnih škola, nije validan, ako postoji mogućnost za kijamom. (Vidjeti: Et-Temhid, 1/133, i 10/189-196, El-Muhalla, 3/59, Bidajetul-mudžtehid, 3/221, El-Medžmu, 3/236, Šerhuz-Zerkeši, 1/616-617, Fethul-Bari, 2/584, Šerhuz-Zurkani alel-muvetta, 1/1/399.)

Drukčije rečeno, ko klanja sjedeći, a može stojati, mora ponoviti namaz, i to po jednoglasnom mišljenju islamskih pravnika, tvrde imam Tahavi, Ibn Abdulberr, Nevevi i neki drugi učenjaci. (Vidjeti: Šerhul-meani, 1/318, 341, Et-Temhid, 6/144, i El-Medžmu, 3/236.)

Islamski autoriteti drže da onaj čovjek koji bezrazložno odobri obavljanje namaza bez stojanja (kijama) ili kijam ne smatra elementarnim dijelom namaza – izlazi iz okvira dini-islama i postaje otpadnik.(Vidjeti: El-Medžmu, 3/236.) Imam Ebu Jusuf, Muhammed b. Hasan, učenjaci malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske pravne škole, smatraju kijam elementarnim dijelom namaza čak i kada je riječ o namazu na lađi, gdje postoji velika opasnost od utopa. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/2, Bedaius-sanaia, 1/292, Hašijetu Ibn Abidine, 1/445, El-Insaf, 2/3, El-Furu, 1/335, El-Iklil, 2/97, El-Muhalla, 4/185, Fethul-Bari, 1/498, i Muhtesaru ihtilafil-ulema, 1/354.)

Ako je obavezno stojanje u namazu koji se obavlja na lađi, šta onda reći za kopno, gdje ne postoji takva opasnost po klanjača?! Dakle, kijam je obavezan, osim ako postoji šerijatski validno opravdanje, kada s obveznika spada kako kijam, tako i ostali elementarni dijelovi namaza, tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje.(Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 21/242 i 23/224.) Spomenuti propis vrijedi isključivo za propisane (farz) namaze. Džabirovo, radijallahu anhu, predanje: “Allahov Poslanik, ﷺ, klanjao je na jahalici kud god se usmjerila, a kada bi obavljao propisane (farz) namaze sjahao bi i okrenuo se prema kibli”(Buharija, 400.); po drugoj verziji: “Vidio sam Vjerovjesnika, ﷺ, da klanja dobrovoljne namaze na jahalici”(Buharija, 4140.), odnosi se na nafile; propisani namazi, u mjestu boravka i na putu, klanjaju se u stojećem položaju. Tome u prilog ide i Ibn Omerova izjava koju je zabilježio imam Buharija: “Resulullah, ﷺ, klanjao je na putu jašući, ali ne propisane namaze.” U drugoj verziji koju je zabilježio imam Muslim stoji: “…a propisane namaze nije klanjao na jahalici.” Iz prethodnog se može razumjeti da namaz obavljen u prijevoznom sredstvu sjedeći, ali uz mogućnost njegovog obavljanja u stojećem položaju, nije validan, i da se mora ponoviti. Stoga, uvaženi brate, gdje god te zatekne namasko vrijeme, izađi iz kamiona i obavi namaz na propisan način, nimalo se ne stidi svoje vjere, ona je najveći Allahov dar čovječanstvu, kada bismo samo znali!

Kada je riječ o kraćenju namaza, to je, po većini prvih učenjaka, obavezno, tvrdi imam Hattabi. (Vidjeti: Mealimus-sunen, 1/225.) Ibn Bettal i Begavi kažu da je to stav većine islamskih učenjaka kada je riječ o kraćenju namaza u globalu. (Vidjeti: Šerhul-Buhari, 2/8, od Ibn Bettala, i Šerhus-sunne, 4/162.)

Ne postoji autentično predanje da je Allahov Poslanik, ﷺ, ikada upotpunio namaz na putu. Spajanje namaza velika je olakšica za putnika. Dopušteno je spojiti podne i ikindiju u podnevskom, ali je to bolje učiniti u ikindijskom vremenu, a akšam i jaciju u akšamskom, ali je to bolje učiniti u jacijskom vremenu, na osnovu jakih argumenata koji govore o spajanju u vremenu drugog namaza.

Kada je riječ o abdestu, njega je bolje uzeti za svaki namaz, mada se može klanjati više namaza s jednim abdestom. Obveznik mora uzeti abdest samo onda kad je uvjeren da je izgubio abdest; sumnja nije mjerodavna, a Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hadisi u vezi s dizanjem ruku pri početnom tekbiru, pri polasku na ruku’ i prilikom vraćanja s ruku’a (također prilikom dizanja na treći rekat) nalaze su u devet poznatih zbriki, ali i u gotovo svim drugim hadiskim zbirkama. Vidjeti prijevod skraćene verzije Muslimovog Sahiha, 1/260/272. Ti hadisi također su zabilježeni kod Buharije, i to pod sljedećim rednim brojevima: 736, 737, 738 i 739, gdje se spominje dizanje ruku prilikom ustajanja na treći rekat. Ko želi više informacija o tome neka vidi knjigu: Svojstva Poslanikovog, ﷺ, namaza, str. 123-128 ili str. 191-195 u novom izdanju.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović