Većina islamskih pravnika smatra da brak sklopljen bez staratelja nije validan. To dokazuju Poslanikovim, ﷺ, riječima: “Koja god žena uda sama sebe, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan.” (Ebu Davud, 2083, Tirmizi, 1102, Abdurrezzak, 6/195, i Tajalisi, 3/72, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ponuda i pristanak (idžab i kabul) trebaju biti od mladoženje i mladinog staratelja (velija). Dopušteno je također da brak ponudi mladoženjin zastupnik. Mlada ne može imati zastupnika već staratelja iz rodbine, odnosno vladara, odnosno kadiju, odnosno učenog čovjeka. Imam Maverdi u djelu El-Havil-kebir, 9/113, zapisao je: “Zastupnika mogu imati samo mladoženja i staratelj, ali ne i mlada, jer ona ne može osobno sklopiti bračni ugovor, pa nije ni ispravno da ima zastupnika.” Ovo je mišljenje svih učenjaka koji uvjetuju pristanak staratelja: malikijski, šafijski i hanbelijski autoriteti. Od hanefijskih pravnika za ovo se mišljenje opredijelio Muhammed b. Hasan. (Vidjeti: El-Mebsut, 5/10.)

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Koja god žena uda sama sebe, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan.” (Ebu Davud, 2083, Tirmizi, 1102, Abdurrezzak, 6/195, i Tajalisi, 3/72, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Imam Abdurrezzak, 6/198-201, zabilježio je predanja od Ibn Abbasa, Ibn Omera, Aiše, Ikrime i drugih koja jasno ukazuju da žena ne može samostalno sklopiti bračnu vezu, mada je njen pristanak prilikom sklapanja braka neophodan. Samo prisustvo staratelja (oca, djeda itd.), nije dovoljno; za ispravnost bračnog ugovora nije dovoljna namjera niti zadovoljstvo, već se mora iskazati jasnim riječima. Većina učenjaka koji uvjetuju pristanak staratelja za ispravnost bračne veze, osim malikija, smatraju da čovjek (mladoženja ili staratelj) koji je u mogućnosti govoriti, ne može potvrditi svoj pristanak znakom: pokretom ruke, glavom, osmijehom i sl., već se mora izjasniti riječima.

Dakle, izgovaranje i razumijevanje riječi mladoženje i staratelja jesu uvjet za ispravnost bračnog ugovora. (Vidjeti: Ahkamuz-zevadž, str. 90, od dr. Eškara.)

Ovdje se, svakako, izuzima slučaj nijeme osobe koja svoj pristanak mora potvrditi pismenom formom, po meritornijem mišljenju koje zastupaju neki islamski učenjaci, u krajnjem slučaju, jasnim išaretom iz kojeg se razumije pristanak. (Vidjeti: El-Mugni, 6/71, El-Insaf, 8/49, El-Fevakihud-devani, 2/57, Mevahibul-Dželil, 3/422, i Mugnil-muhtadž, 3/141.)

Ako nijem staratelj ima ovakav status u islamu, kako onda može valjati bračna veza u kojoj staratelj uopće nije upitan za pristanak, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Elementarni dio islamskog vjerovanja (akaida) jeste vjerovanje u tevhidur-rububijje (priznavanje Allaha za jedinog Tvorca i Onoga Koji sve opskrbljuje). Svi muslimani čvrsto vjeruju da opskrbu daje isključivo Svemogući Allah. To je teoretski dio. Međutim, kada je riječ o praksi, neki ljudi govore: “Allah daje opskrbu, ali…”, pa se pozivaju na neke nerazumne, neobjektivne i blijede razloge koji, ustvari, negiraju uvjerenost u gornju teoriju, ili govore da je to uvjerenje slabo. Svakom čovjeku određena je opskrba još dok je boravio u majčinoj utrobi, a hadis s tim u vezi zabilježili su Buharija i Muslim. Nafaka nije vezana za brojčano stanje, i nema nikakve veze s porodicama ni zajednicama. Allah, dželle šanuhu, kaže: “I ne ubijajte svoju djecu iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi opskrbljujemo…” (El-Isra, 31.) Ajet jasno ukazuje da prisustvo djece ne umanjuje opskrbu, i otuda je Svemogući Allah prvo spomenuo opskrbu djece pa opskrbu roditelja.

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Brak je moj sunnet, a onaj ko zapostavi moj sunnet ne pripada mi. Ženite se, jer ja ću se ponositi vašim brojem na Sudnjem danu!” (Ibn Madže, sa ispravnim lancem prenosilaca.) U drugom hadisu Resulullah, ﷺ, preporučuje nam: “Ženiti ljupke žene i rotkinje, ja ću se ponositi vašim brojem na Sudnjem danu.” (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Dakle, vjera nas obavezuje na razmnožavanje, s jedne, ali isto tako, za stvaranje adekvatnih uvjeta i pružanje ispravnog odgoja novih naraštaja, s druge strane. Danas mnogi ljudi žive između dvije krajnosti: jedni imaju mnogo djece a ne vode računa o njihovom odgoju, a drugi se ograniče na jedno ili dvoje vodeći računa o njima. Treba tražiti sredinu između tih krajnosti. Ako pogledamo medinsko društvo za vrijeme ashaba, vidjet ćemo da su se mogli ponositi brojem djece, mada su imali nezavidne materijalne uvjete za njihov odgoj. Ovo nam neminovno ukazuje da materija nije nužno sredstvo koje treba sprečavati porast nataliteta.

Osnovna stvar za uspjeh novih generacija korisnih prije svega sebi, svojim roditeljima, potomcima, ali i društvu u kojem živi jeste ispravan islamski odgoj, idealan koncept za življenje na ovom svijetu. Muslimani se trebaju razmnožavati bez obzira na stanje i podneblje u kojem žive, ali moraju iznalaziti rješenja koja će, uz Allahovu pomoć, njihovoj djeci obećati bolje sutra.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

To je dopušteno. Sva predanja u tom smislu su ili slaba ili lažna. Navedno Aišino, radijallahu anha, predanje: “Nikada nisam vidjela Poslanikovo, ﷺ, stidno mjesto” nije vjerodostojno. Zabilježio ga Taberani u djelu Es-Sagir i Hatib Bagdadi. U njegovom lancu prenosilaca nalazi se prenosilac po imenu Bereka b. Muhammed Hubuli, a on je poznati lažov. Isto tako, hadis u kojem se naređuje zastiranje prilikom spolnog odnosa, odnosno u kojem se zabranjuje upražnjavanje spolnog odnosa nag kao što to deve čine – nije vjerodostojan, tvrdi imam Busiri i neki drugi muhaddisi, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Muslimanu je zabranjeno općiti sa suprugom dok se nalazi u mjesečnom ciklusu i nifasu kao što mu je zabranjeno općenje u analni otvor. Što se tiče naslađivanja između supružnika na bilo koji drugi način u šerijatskim izvorima, koliko mi je poznato, ne postoje argumenti koji ukazuju na zabranu.

Prema tome, supružnicima je dozvoljeno međusobno oralno naslađivanje, a Uzvišeni Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović