Ne treba u obući hodati u Haremi-šerifu jer se na taj način običnim muslimanima koji ne drže do svetosti džamije pruža prilika da u Harem ulaze u mokroj obući koja je usto, možda, i nečista. Ukoliko postoji mogućnost da će neki postupak koji je šerijatom propisan imati za posljedicu zlo, tad se mora uzeti u obzir to zlo i od tog postupka mora sustezati.

Islamski su učenjaci ustanovili pravilo da se daje prednost otklanjanju štete, a ne pribavljanju dobrobiti u onom slučaju kad su dobrobit i šteta podjednaki, odnosno u slučaju da je šteta veća od dobrobiti. Eto, Allahov Poslanik, ﷺ, htio je srušiti Kabu i podići je na temeljima koje je ustanovio poslanik Ibrahim, alejhis-selam, no od toga je odustao zato što su ljudi bili novajlije u islamu: strahujući od štete, sustegnuo se od izvršenja onog što se trebalo izvršiti.

El-Buhari i Muslim zabilježili su da se Vjerovjesnik, ﷺ, obratio Aiši, radijallahu anha: “Da tvoji sunarodnjaci nisu novajlije u islamu, srušio bih Kabu i podigao bih je na temeljima koje je ustanovio Ibrahim. Usto, Kaba bi imala dvoja vrata na koja bi ljudi ulazili i izlazili.”

Šejh Muhammed b. Usejmin

Da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, treba odgovoriti na dva podpitanja:

Prvo, da li se alkohol smatra, po islamu, čistim ili nečistim, bez obzira što je zabranjeno njegovo konzumiranje, jer ne postoji uzročno-posljedična veza između zabrane i nečistoće, pa ćemo npr. naći da je otrov zabranjen iako nije nečist.

Tačno je da alkohol nije nečist. Osnova je da su sve stvari čiste sve dok se jasnim i vjerodostojnim dokazom ne potvrdi drugačije. U ovom slučaju takvog dokaza nema. Postoji dosta dokaza kojima su učenjaci dokazivali nečistoću alkohola, a za sve te dokaze postoji validan odgovor.

Na osnovu spomenutog, možemo kazati da, što se tiče korištenja određenih proizvoda koji su za vanjsku upotrebu, a ne unutrašnju (kao što je pasta za zube, kreme i sl.), njihovo je korištenje dopušteno, pošto ne postoji razlog za zabranu, a već smo kazali da je alkohol čist.

Drugo, što se tiče artikala u kojima se nalazi mali procenat alkohola, islamski učenjaci današnjice postavili su veliko pravilo vezano za to poglavlje: “Oni proizvodi koji u sebi sadrže toliko malu količinu alkohola da, kada bismo u velikoj mjeri konzumirali taj artikal, ne bismo osjetili tragove djelovanja alkohola, oni su dopušteni za konzumiranje.”

Ovo sve iz razloga jer je islam zabranio alkohol zbog svojstva opojnosti, onda kada se ta opojnost ne primijeti i kada se izgubi, tada nestaje i propis zabrane.

Iz spomenutog ne treba shvatiti da je mala količina čistog alkohola, koji nije pomiješan i ubačen u drugi artikal, dopuštena za pijenje, sve dok ne dovede do opojnosti. Ne, samo kap čistog alkohola (koji nije pomiješan u neki proizvod) zabranjena je kao što je to zabranjeno njegovo konzumiranje u većim količinama.

Isto tako, navedeno nikako ne znači podržavanje korištenja alkohola u proizvodnji slatkiša ili drugim proizvodima. Muslimanu nije dozvoljeno da koristi alkohol prilikom proizvodnje prehrambenih artikala. Ovdje govorimo o proizvodu koji je već neko proizveo, a u kojem postoji toliko mala količina alkohola da, ako bismo je konzumirali u velikoj količini, ne bismo osjetili tragove djelovanja alkohola.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

U prvom hadisu je kao razlog propasti prijašnjih naroda navedeno pretjerivanje, što se odnosi na pretjerivanje u ibadetima (vjeri).
A u drugom hadisu je naveden kao razlog propasti prijašnjih naroda to što su sprovodili kazne nad nejakim i slabim kradljivcima, a nad onim jakim i uglednim ih nisu sprovodili, nego su ih puštali i ostavljali. To se dakle odnosi na presudu i sprovođenje kazni.

(Prema tome, između ova dva navedena hadisa ne postoji nikakva kontradikcija niti kolizija, jer prvi hadis navodi kao isključiv razlog propasti odnos prema vjeri, tj. pretjerivanje u njoj, a drugi hadis navodi kao isključiv razlog propasti nepravdu u presudama, a to su dva različita aspekta).

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Postoji hadis u kojem se kaže: “كاد الفقر أن يكون كفرا” – “Skoro da siromaštvo ne postane nevjerstvom.”

Citirani hadis bilježe imam Bejheki u ”Šuabul-imanu”, 5/267/6612, i Muhammed el-Kudai u ”Musneduš-šihab”, 1/342/586, od Enesa od Poslanika, ﷺ.

Bilježi ga i Ukajli u ”Ed-Duafa”, 4/206/1790 od Omera i Enesa od Poslanika, ﷺ.

Ibn Redžeb u svojim opaskama na ”Ihjau ulumid-din”, 3/231, ocijenio je slabom citiranu predaju. Ovo mišljenje dijele: Ibn Dževzi, Zerhebi, Menavi, Mubarekfuri, Adžloni i drugi.

Albani ga je, također, ocijenio neispravnim u ”Daiful-džamia”, str. 605/4148 i Es-Silsiletud-daife, 9/77/4080.

Šejh Mubarekfuri u ”Tuhfetul-ahvezi”, 10/45, tvrdi da su ove riječi prenesene vjerodostojnim putem, ali kao izreka Ebu Seida el-Hudrija, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Mr. Safet Kuduzović

Ve alejkumusSelam,

Pogledaj sebi navecer, kada nastupa zora. Dodaj sebi nekih 10 do 15 min I onda mozes obaviti sabah namaz. Krajnji rok sabah namaza je pred iszlazak sunca. Ako bi se desilo da ponekad nenamjerno zaboravis ili prespis, onda po hadisu klanjas doticni namaz po njegovom rasporedu kada se sjetis, odnosno probudis.

A Allah najbolje zna!

Prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com