Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Tirmizi (2914) i Ebu Davud (1464) su zabilježili predaju od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bit će rečeno učaču Kur'ana: ‘Uči i penji se, i uči kao što si učio na dunjaluku, tvoj stepen je kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš.'”
Šejh Muhammed Šems el-Hakk el-‘Azimebadi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“‘Bit će rečeno’ tj. kada ljudi uđu u Džennet.
‘Učaču Kur'ana’ tj. onome ko ga je stalno učio i radio po njemu, a ne onome ko ga uči ali ne radi po njemu.
‘Uči i penji se’ tj. na veće stepene Dženneta ili bliže Allahu.
‘I uči’ tj. ne žuri sa svojim učenjem u Džennetu.
‘Kao što si učio’ tj. u svome čitanju.
‘Na dunjaluku.’
Iz ovog hadisa se može razumiti da se veća nagrada ne može steći osim onaj ko zapamti Kur'an i nauči kako ga pravilno učiti onako kako i treba.”
‘Avn el-Me'abud fi Šerh Sunen Ebi Davud (4/237).
U odgovoru na pitanje pod brojem 169485 govorili smo o tome našta se misli pod odlikom koja je spomenuta u gornjem hadisu; da će je zaraditi samo onaj ko zapamti Kur'an i radi po njemu; vratite se na spomenuto pitanje radi više detalja.
Drugo:
Ovaj hadis koji je spomenut izad govori o odlikama učača Kur'ana. To ne znači da onaj ko nije zapamtio Kur'an da će biti na najnižem dijelu Dženneta. Nego, ovaj hadis govori o posebnoj odlici određenog djela, ne znači da će u većim stepenima Dženneta biti samo oni koji pamte ili uče Kur'an. Većina ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije zapamtila Allahovu knjigu, u smislu pamćenja učenja, ali su je zapamtili u smisli rađenja po njoj. Pa ako neko propusti ovu posebnu nagradu i vrlinu, i dalje je moguće za njega da se trudi u onome što mu je Allah olakšao, kao što je namaz, tehedždžud i kijam (dobrovoljni namaz tokom noći); ili zekat i sadaka; ili post u toplim danima; ili stalno spominjanje Allaha; ili ispunjavanje potreba ljudi… Ili bilo šta drugo što Allah htjedne od različitih dobrih djela i upute.
Buharija (3256) i Muslim (2831) su zabilježili hadis od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stanovnici Dženneta će vidjeti one koji su iznad njih u Džennetu kao što vi vidite sjajnu zvijezdu daleko na horizontu na istoku ili na zapadu, zbog razlike u stepenima među njima.” Rekoše: “O Allahov Poslaniče, da li je to stepen poslanika koji ne može niko drugi dostići?” On je rekao: “Ne, tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, to su ljudi koji su vjerovali u Allaha i u Njegove poslanike.”
Muslim (251) je zabilježio predaju od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar vam neću reći nešto čime Allah briše grijehe i podiže stepene?” Rekoše: “Da, Allahov Poslaniče.” On reče: “Upotpunjavanje abdesta u vremenima kada je u tome poteškoća, puno koračanja do džamije, i čekanje drugog namaza nakon klanjanja jednog namaza. I to vam  je bdijenje na granicama.”
Za više informacija, pogledajte odgovor pod brojem 27075.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/191930
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Ako čovjek osjeti samodopadanje i umišljenost nakon činjenja dobrog djela ili se bude plašio licemjerstva, neka se bori protiv tog osjećaja i neka ga pokuša odagnati od sebe. Pored toga, treba zatražiti zaštitu kod Uzvišenog Allaha sljedećim riječima, koje se navode u vjerodostojnoj predaji od Allahovog Poslanika, ﷺ: “Bože moj, zaštiti me da širk ne učinim prema Tebi svjesno, i molim Te da mi oprostiš za ono što počinim nesvjesno!”
Što se tiče ovog osjećaja, on spopada svakog čovjeka, ali ono što je u njegovom domenu moći jeste da se sjeti iskrenog odnosa prema Allahu, dž. š., i da zatraži oprost za učinjeni grijeh. Treba se prisjetiti da nema pomoći niti moći mimo Allaha, dž. š., jer da ga Allah, dž. š., nije pomogao da učini to dobro djelo, on ne bi bio u stanju ni učiniti ga. Hvala pripada Uzvišenom Allahu i na početku i na kraju!
Jednom prilikom Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je Muazu b. Džebelu: “O Muaze, ja te, tako mi Allaha, dž. š., volim! Savjetujem ti, Muaze, da nakon svakog namaza kažeš: ‘Bože moj, pomozi mi da istrajem u sjećanju na Tebe, u zahvalnosti Tebi, te u pokornosti Tebi!’” (Hadis je vjerodostojan, a prenose ga Ahmed, Ebu Davud, Nesai i drugi)
S druge strane, ni u kojem se slučaju ne smije ostaviti činjenje nekog dobrog djela iz straha od licemjerstva! To je samo šejtanova strategija kako bi čovjeka odvratio od činjenja onoga što Uzvišeni Allah voli i s čime je zadovoljan. Sama radost zbog učinjenog dobrog djela ne dolazi u koliziju sa iskrenim odnosom prema Allahu, dž. š., i imanom. Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju’” (Junus, 58), tj. ako se postignu uputa i iman, učini dobro i nastupi milost koja je rezultat tog dobra, onda, naravno, dolaze radost i uspjeh. To je razlog zbog kojeg je Uzvišeni Allah naredio da se čovjek raduje tim blagodatima.
Allahov Poslanik, ﷺ, u jednom hadisu kaže: “Ako se budeš radovao svojim dobrim djelima, a žalostio se zbog učinjenih grijeha, znaj da si u tom slučaju mu’min!” (Hadis je vjerodostojan, a prenose ga Ahmed, Ibn Hibban i drugi od Ebu Umame)
Isto tako, ako bi neko pohvalio čovjeka i njegovo dobro djelo, to može značiti da ga je Uzvišeni Allah obradovao radosnom viješću još na ovom svijetu. Allahov Poslanik, ﷺ, jednom je prilikom bio upitan: “Šta kažeš za čovjeka kojeg ljudi stanu hvaliti nakon što uradi neko dobro djelo?” Allahov Poslanik, ﷺ, reče: “To vjerniku predstavlja ovodunjalučku radosnu vijest.” (Hadis prenosi imam Muslim u Sahihu od Ebu Hurejre, r. a.)
To je znak da je Allah, dž. š., zadovoljan njime i da ga je zavolio, te je učinio da ga i ljudi vole. Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari ispravan nijet i dobra djela! (Preuzeto iz: Muhammed el-Mahmud en-Nedždi, Mesail ve resail, str. 21)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 132.

Da, možeš prihvatiti islam i igrati košarku, sve dok ona nije povezana sa zabranjenim stvarima i nanošenjem štete. Islam ne zabranjuje igre koje su korisne za tijelo, koje razvijaju mišiće i jačaju organe. Čovjek ima obavezu prema svome tijelu, tj. da se brine o njemu, kao što Muhammed, ﷺ, kaže: “Tvoje tijelo ima kod tebe pravo.” (Buhari, br. 4800) Jedna od koristi igranja košarke jeste i to da se ona oslanja i bazira na preciznost gađanja.
Prema tome, nema smetnje da se ona igra ako nije povezana sa nečim zabranjenim, kao što je kocka, otkrivanje stidnih dijelova tijela, uznemiravanje i namjerno udaranje, ili okupiranost i zapostavljanje namaza i sl. Usput, mislim da ti nije nepoznato da je nekoliko svjetskih košarkaša primilo islam. Savjetujem ti da se ne dvoumiš i ne odgađaš prihvatanje islama, jer nema razloga da to ne uradiš. Molimo Allaha da te uputi na slijeđenje istine i na put dobra, a Allah na Pravi put upućuje koga On hoće.
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 112.

Učenjaci imaju različita mišljenja u vezi sa značenjem riječi „ili će vam Allah lica vaša razjediniti” :

1- Jedni kažu da će im Allah, dž. š., kao kaznu, okrenuti lica prema nazad (prema leđima), savijajući njihove vratove.

2- Drugi kažu da to znači da će im Allah, dž. š., dati da se podijele u shvatanjima, što je ispravnije i jače mišljenje.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema.
Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sprovede u praksu ako prekršite ono što vam zabranjuje (hidžab), a što je jedan od uvjeta validnosti prisile. S druge strane, vaše stanje potpada pod pojam nužde, jer se nalazite u situaciji kada zbog spašavanja života i časti morate činiti ono što vam je šerijatom zabranjeno.
Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje onako kakvim ste ga nama predstavili, i ako ste doista ubijeđeni da bi vaš otac spomenute prijetnje i ostvario, ja smatram da vi trenutno imate validan šerijatski razlog – a to je čuvanje života i časti te nepostojanje onoga kod koga biste se mogli skrasiti – da trenutno ne nosite hidžab.
Nema sumnje da je punoljetnoj ženi nošenje hidžaba stroga obaveza, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, što je vama, koliko vidim, veoma dobro poznato, ali ako se žena nađe u situaciji kada zbog nošenja hidžaba dolazi u pitanje njen život i njena čast ili iz toga proizlazi neprirodna teškoća, kao što je udaranje, onda se bez imalo kolebanja ljudskom životu daje prednost nad nošenjem hidžaba.
Islam je čovjeku dopustio da u prisili izgovori riječi kufra i nevjerstva, kako bi spasio svoj život, ne smatrajući to nevjerstvom, pa otuda je mnogo preče da se privremeno odgodi nošenje hidžaba kako bi se očuvao život.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osimako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (En-Nahl, 106)
Kazao je: “On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji.” (El-En’am, 119)
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286)
“Zato se Allaha bojte koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16)
Jedno od općepoznatih šerijatskih pravila glasi: “U nuždi se dozvoljava ono što je zabranjeno”.
Mnogo je šerijatskih argumenata, kao i pravila koja su postavili islamski učenjaci, iz kojih se da zaključiti da čovjeku koji je u nuždi i čini određeni grijeh, kao što slučaj sa osobom koja jede strvinu – mrljinu da bi spasila sopstveni život, onda se činjenje tog grijeha svodi na minimum. Kazao je Uzvišeni Allah: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.” (El-Bekare, 173)
Stoga, ako već ne možete da nosite hidžab svakodnevno, vama je obaveza da svoj izlazak iz kuće svedete na minimum, na one izlaske koji su vam neophodni, a tokom boravka u kući da maksimalno izbjegavate izlazak pred muškarce koji vam nisu mahremi. Sve dok budete ostavljali obavezu samo u mjeri na koju ste prinuđeni, nećete biti grješni zbog ostavljanja islamske nošnje, hidžaba. Kazao je Allahov Poslanik: “Mom ummetu  je oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madže, od Ibn Abbasa, r.a., šejh Albani je potvrdio vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)
Isto tako, ako ne možete nositi hidžab, obaveza vam je da nosite široku odjeću, dugih rukava, košulje, suknje, jednom riječju da se maksimalno trudite da budete što bliži islamskom hidžabu. Isto tako žena u vašoj situaciji može prilikom izlaska iz kuće da pokrije kosu nečim mimo mahrame, tako što će obući neku modernu kapu koju u osnovi nose i druge žene koje to ne rade iz vjerskih razloga, već to rade iz trenda ili zbog zime, a vi na taj način postižete cilj hidžaba, pokrivanje avreta (kose).
Isto tako, ako imate mogućnost da u datom momentu prilikom izlaska iz kuće nosite hidžab, ako znate da vam to neće napraviti problem, onda kada vas vaš otac ne vidi, onda i to činite.
Isto tako, savjetujem vam da što prije stupite u brak i na taj način riješite tu dilemu. To što spominjete da vas kao takvu neće niko od muškaraca koji se drže vjere, po mom mišljenju nije tačna konstatacija. Ja lično znam više braće koji su oženili sestre sa identičnim problemima, koje se nisu mogle pokriti prije stupanja u brak i koje su se pokrile nakon stupanja u brak i koji danas žive u braku prepunom harmonije. Čak štaviše, mnogo je onih koji bi prilikom odabira buduće supruge takvoj sestri dali prednost nad nekom koja je pokrivena, želeći na taj način da pomognu sestri muslimanki. Na vama je da se obratite na pravu adresu i da svog budućeg muža tražite u krugovima onih koji se boje Allaha i koji žive po načelima vjere islama. Ja sam duboko ubijeđen da spomenuta stvar kod velikog broja braće neće biti razlog odbijanja stupanja u brak sa sestrom koja istinski želi da nosi hidžab, ali trenutno nema uvjete za to. A ako se nađe neko kome to smeta, i to je njegovo pravo, i treba ga poštovati.
Nemojte misliti da su sestre koje nose hidžab nepogrješive. Da, one su u tom segmentu pokorne Allahu, na način što nose islamsku odjeću, ali to ne znači da ne čine nešto što je možda teže kod Allaha od ostavljanja hidžaba. Isto tako, to apriori ne znači da je svaka pokrivena sestra generalno bolja od svih koje to nisu. S druge strane, ovo nikako nije poziv na ostavljanje hidžaba i omalovažavanje njegovog mjesta u islamu, ali je samo pokušaj da se u svemu bude objektivno i pravedno, te da se ljudima daju ispravne smjernice u pogledu kvalifikacije ljudi. Tako je na vama da se maksimalno potrudite da trenutni nedostatak tog djela u vašem životu (nošenje hidžaba) pokušate nadomjestiti drugim ibadetima i čuvanjem od drugih grijeha na čije činjenje niste prinuđeni.
Normalno, isto tako savjetujem ono što bih savjetovao i svojoj kćerki: čuvajte se onih koji jedva čekaju da saznaju za neku “siroticu” koja ima problema u porodici pa joj oni kao “prinčevi na bijelom konju” dođu i ponude izlaz iz te njene situacije, a i sami su potrebni da ih neko vadi iz problema. Oni jedva čekaju da se “dokopaju” neke sestre koja nema nekoga ko će se sutra brinuti i boriti za njena prava koja joj garantuje islam, pa je iz jednog belaja odvedu u drugi, koji je umotan u celofan “bratske pomoći”. Čovjek ne bi pretjerao ako bi kazao da su neki od njih ciljano ubačeni ljudi među praktičare vjere kako bi unosili nered i smutnju, te kako bi praktičare vjere prikazali u očima ljudi u ružnome svjetlu.
To što trenutno niste pokriveni, ne treba da znači da trebate da pristanete na bilo koju ponudu i na bilo koje uvjete. Pridržavajte se vjere koliko možete u drugim segmentima, a Allah čovjeka ne duži onim što je iznad njegovih mogućnosti, a ako se Allaha budete istinski bojali, On će vam sigurno podariti izlaz iz vašeg problema. Kazao je Uzvišeni Allah: “To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.‘‘ (Et-Talak, 2-3)
I na kraju, na vama je da nastavite sa činjenjem dobročinstva prema roditeljima. Na najljepši način pokušajte da pridobijete srce svoga oca. Nikada ne zaboravite da vi imate nešto što mnogi drugi nemaju – imate dovu i imate Gospodara koji je obećao odazvati se onima koji su u nevolji, kao i onima kojima je učinjena nepravda. Vi ste u nevolji i vama se svakodnevno čini nepravda. Stoga, svoje jade i tugu Njemu kazujte, a blago li se onome ko za svoga zaštitnika i pomagača uzme Svemogućeg Gospodara, Stvoritelja Zemlje i nebesa, Onoga koji kada želi nešto samo kaže “budi”, ono bude.
Poznatom web-sajtu (islamweb.net) poznat kao Centar za fetve postavljeno je više pitanja u kojima je spomenuto da je žena prisiljena od strane roditelja da nastavi školovanje u zemljama gdje je zabranjen hidžab u školama, pa su to dozvolili, na osnovu dokaza koje smo spomenuli u odgovoru. (Pogledati  fetvu broj: 75057 ili 67407)
Isto tako, uvaženom šejhu današnjice Muhammedu Salihu Munedždžidu, supervizoru poznatog web-sajta (islam-qa), postavljeno je pitanje nošenja (skidanja) hidžaba  nakon poznatih eksplozija koje su se desile u Londonu, u situaciji kada su se muslimanke bojale za sopstveni život izlazeći na ulicu pokrivene, pa je to dozvolio svodeći to na stanje nužde i na stanje kada  muslimanka doista ima potrebu za izlaskom iz kuće i kada se boji da bi mogla biti napastovana zbog hidžaba, savjetujući da ako već moraju izaći bez hidžaba, da pokušaju da nose odjeću koja je najbliža islamskom hidžabu. (Broj fetve 69432)
Napomena: Spomenuti odgovori se odnose SAMO na one osobe koje su nalaze u situaciji koja je identična vašoj ili nečemu što je gore od toga. Ovo govorim iz razloga što ne želim da se ovaj odgovor  uzme i zloupotrijebi od strane onih koji u svojoj slabosti tragaju za olakšicama, pa da u njega stavljaju sve one koji imaju  bilo koji problem vezan za hidžab ili nešto što mu sliči. Očita je razlika između  situacije gdje roditelji nisu zadovoljni sa nošenjem hidžaba, ali ako bi to djevojka učinila, oni niti bi je maltretirali, niti bi je tukli, niti bi je izbacili iz kuće, i situacije spomenute u vašem pitanju.
A Allah najbolje zna!
(Zbog specifičnosti ovog slučaja, ovaj odgovor je pripremljen uz konsultiranje više kompetentnih osoba iz struke, što obuhvata i doktore islamskih nauka)
Odgovor: Pezić Elvedin