Prema šafijskom i malikijskom mezhebu, sevapi od učenja Kur’ana ne dopiru do umrle osobe i ona nema koristi od tog dobrog djela koje se čini pred njenu dušu. Oni svoj stav dokazuju činjenicom da prvi muslimani, ashabi, nisu učili Kur’an te sevape poklanjali umrlim osobama. No, ipak, većina učenjaka prvih i potonjih generacija smatra da sevapi od učenja Kur’ana dopiru do umrle osobe i koriste joj. Ovaj stav, između ostalih, zastupaju imami Ebu Hanifa, Ahmed, šejhul-islam Ibn Tejmijja, en-Nevevi, potonji autoriteti šafijske i malikijske pravne škole te es-San‘ani. Ovi su učenjaci posegnuli za kijasom, analognim prosuđivanjem, pa su kazali da ako se za umrlu osobu može obaviti hadž, učiti dova, udijeliti milostinja i tome slično, može se Kur’an učiti i sevape pokloniti umrlom.

Ma koje od navedena dva mišljenja čovjek preferirao, treba znati da nijedan islamski učenjak nije dozvolio da se učenje Kur’ana naplaćuje. Zašto? Zato što je učenje Kur’ana ibadet koji će biti primljen samo ako se učini zarad Allahova lica i nagrade na ahiretu. I, ako neko prouči određenu kur’ansku suru te zasluži nagradu ali je naplati na ovom svijetu, poništio je sve sevape koje je mogao pokloniti umrlom, te od toga niko, osim onog koji uči, nema koristi. Zamolimo Svevišnjeg Allaha da u naša srca ulije bogobojaznost i da odustanemo od činjenja onoga što može imati kobne posljedice na ahiretu, onda kad se sve tajne otkriju i kad ne bude nikakvih nejasnoća! A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Šejtan je čovjekov otvoreni neprijatelj, kako kaže časni Kur’an, i nastoji ga, na bilo koji način, odvratiti od činjenja dobrih djela. Naime, ako ne uspije čovjeka odvratiti od vjere navodeći ga na podbacivanje i činjenje grijehâ, onda se upinje da mu oteža obavljanje ibadeta, to jest, navodi ga na pretjerivanje u vjeri. Ako se vjernik pak prepusti šejtanskim vesvesama, naći se u spletu nerazmrsivih misli, bezizlazu tuge, očaja i izbezumljenosti. Allahova je blagodat spram ljudi i to što je učinio da dini-islam bude lahka vjera. Evo o tome Božijih riječi: “…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185); “Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće” (En-Nisa, 28); “…i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (El-Hadždž, 78).
Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Poslan sam s monoteističkom lahkom vjerom” (Ovaj je hadis zabilježio imam Ahmed s dobrim lancem prenosilaca). Imam El-Buhari naslovio je poglavlje “Abdest se ne uzima zbog sumnje da ga se izgubilo”, gdje je naveo predanje u kojem se kaže da se Abdullah b. Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, požalio Resulullahu, ﷺ, na to da se nekome učini da je u namazu izgubio abdest, pa je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Neka čovjek ne prekida namaz sve dok ne čuje glas ili ne osjeti neugodan miris!” Rukovodeći se ovim hadisom, kao i mnogim drugim šerijatskim dokazima, islamski su učenjaci donijeli pravilo koje glasi: “Uvjerenje se ne potiskuje sumnjom.” Dakle, nakon što čovjek uzme abdest, jedanput, smatrat će da je čist za obavljanje namaza, i klanjat će određeni namaz jedanput, a abdest nema onda kad je sasvim siguran u to da je iz njega nešta izašlo. I Allah, džellešanuhu, od Svojih robova ne traži više od toga.
Uvažena sestro, to što se Vama događa nije ništa strašno i to je, uz Allahovu pomoć, lahko eliminirati. Islamski učenjaci kažu da se vesvese liječe na dva načina: prvo, spominjanjem dragog Allaha; i, drugo, nepridavanjem pažnje mislima koje se pojave. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Šejtan priđe čovjeku i upita ga: ‘Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to?’ Naposlijetku šejtan čovjeka upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kad se to dogodi, neka čovjek zatraži utočište u Allaha i neka prestane razmišljati o tome!” (El-Buhari i Muslim).
Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni sumnji i nejasnoća, pa su se neki požalili Vjerovjesniku, ﷺ, da pate od sumnji i nejasnoća. Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Neki su ashabi došli Poslaniku, ﷺ, žaleći se: ‘Osjetimo nešta o čemu se ne bismo nipošto izjasnili!’ Vjerovjesnik, ﷺ, upita ih: ‘Jeste li to već osjetili?’ ‘Jesmo’, odgovoriše oni, a Resulullah, ﷺ, zaključi: ‘To je pokazatelj snažnog vjerovanja.’” Ovaj hadis znači: borba protiv ružnih misli, preziranje i uveličavanje te iste vesvese znak je da ste iskreni vjernici. Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, ﷺ, odgovorio: “To je pokazatelj čistote vjerovanja” (Muslim).
Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, ﷺ, i požalio se: ‘Božiji Poslaniče, neki od nas izloženi su takvim mislima da bi im bilo draže izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi!’ Na to Vjerovjesnik, ﷺ, reče: ‘Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je šejtanovu spletku sveo na vesvesu!’” (Ebu Davud)
Vaša briga i tuga koja Vas obuzima zbog namaza očit je pokazatelj Vaše iskrenosti i nepobitan dokaz da niste licemjer. Molimo Allaha, džellešanuhu, da Vam olakša i odstrani od Vas vesvese pa da, inšallah, uživate u obavljanju namaza. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Hvala pripada Allahu.
Pušenje je haram i nema nikakve sumnje oko toga da je zabranjeno. Pogledajte odgovore na pitanja pod brojem 10922 i 7432.
Što se tiče razloga zbog čega kvari post, to je jer dim sadrži čestice koje dolaze do stomaka.
Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je upitan o tome da postač pomiriše miris, pa je rekao:
„Dozvoljeno je koristiti miris tokom ramazana i mirisati ga, osim tamjana, jer tamjan sadrži čestice koje dolaze do stomaka, i to je dim.“
Fetava Islamijje, 2/128.
Dim od cigareta je kao i kod tamjana, tj. oba sadrže čestice, ali su različiti po pitanju osnovnog propisa: tamjan je lijep i halal, a pušenje je loše i haram.
A Allah zna najbolje.
Odgovor: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/37765
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Ovo pitanje sadrži u sebi dva pitanja:
Prvo: Propis gledanja u žene
Drugo: Da li gledanje u žene kvari post ili obavezuje iskup?
Što se tiče gledanja u žene, to je zabranjeno. Jer je Uzvišeni Allah naredio vjernicima da obore svoje poglede, kaže:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.“(Prijevod značenja En-Nūr, 30)
I to je isto naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Od Džerira se prenosi da je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o nenamjernom pogledu, pa mu je rekao: „Okreni svoj pogled.“ Bilježi ga Ebu Davud (1836) i šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahih Ebi Davud (1880).
Tako da je obaveza postupati po naredbi Allaha i Njegovog Poslanika:
„Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (Prijevod značenja En-Nūr, 63)
Pogledajte odgovore na pitanja pod brojevima 21784 i 20229.
Drugo pitanje: Da li gledanje u žene strankinje ima uticaj na post.
O ovome je upitana stalna komisija za izdavanje fetvi u Saudijskoj Arabiji pa su odgovorili: „To ne kvari post, ali on treba da obori svoj pogled.“ Feteva li-l-Ledžeti ed-Daime li-l-Ifta, 10/274.
Tako da je obaveza muslimanu, a posebno postaču, da obara pogled od žena da ne bi upao u ono što je Allah zabranio. Onaj ko ovo uradi treba da se pokaje Allahu.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/37654
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Nema sumnje da je jelo od stvari koje kvare post, kaže Allah:
„Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 187)
„Poznato je kod muslimana da je post suzdržavanje od hrane, pića i spolnog odnosa, i drugih stvari koje kvare post.“ Medžmu'u-l-Fetava, 25/219.
Jelo je: unošenje nečega u stomak putem usta.
Pogledati: Hašijetu Ibn Kasim ‘ala er-Revdi-l-Meri’, 3/389.
I nije uslov u tome da se proguta nešto što koristi čovjeku i da bude puno. Čak kada bi progutao nešto od čega nema koristi, kao što je kamen, ili da proguta nešto malo, time je prekinuo i pokvario svoj post.
Gutanje ostataka hrane koji budu među zubima se smatra jelom, pa time kvari post, ako bi to postač uradio namjerno.
Tj. moguće je bilo da to izbaci iz usta, ali je to on ipak progutao namjerno. Ali ako bi to došlo do grla i on to proguta, i nije moguće bilo da to izbaci, nema smetnje i post mu je ispravan, jer je uslov kod svih stvari koje kvare post da ih postač uradi namjerno. Ako bi to uradio pod prisilom, bez svoje volje, njegov post je ispravan i ne treba ništa uraditi, to je već pojašnjeno u odgovoru pod brojem 22981.
Kaže Ibn Kudame, Allah mu se smilovao, u Mugniju (3/260):
„Onaj kome ostane hrane među zubima, može biti samo u dva stanja:
Prvo: Da je to malo i da nije moguće da to izbaci, pa to proguta, takav nije time prekinuo post, jer nije moguće bilo da to izbaci, kao što je i pljuvačka. Kaže Ibn Munzir: ‘Učenjaci su jednoglasni na tome.’
Drugo: Da je to u većoj količini i moguće je da je izbaci, pa ako je izbaci, post je ispravan. Ali ako to proguta namjerno post mu je pokvaren po  stavu većine učenjaka. Jer je progutao hranu namjerno, koju je mogao da izbaci, svjestan svoga posta, pa je time prekinuo svoj post, kao što bi bio slučaj i da je počeo jesti.“
Rezultat:
Ako je moguće da je izbaci, ali to on ne uradi post mu je pokvaren. Ako to proguta nenamjerno post mu je ispravan i nije ništa dužan uraditi.
Allah najbolje zna.
 
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/78438
Prevedeno sa stranice – http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com