Mekka i Medina su dva sveta grada i, po konsenzusu islamskih učenjaka, smatraju se najboljim mjestima. I Mekka i Medina imaju svoje vrline i odlike koje nemaju druga mjesta. U tom kontekstu navode se brojni hadisi od Allahovog Poslanika, ﷺ. Islamski učenjaci razilaze se u mišljenju da li je bolja Mekka od Medina. Većina islamskih učenjaka smatra da je Mekka bolja od Medine. To je stav Ataa, učenjaka šafijske pravne škole, Ibn Hazma, Ibn Tejmijje, većine učenjaka hanbelijske pravne škole, učenjaka Mekke, Kufe i nekih drugih islamskih autoriteta. (Vidjeti: Et-Temhid, 2/289, i 6/18, El-Muhalla, 7/279, El-Medžmu, 8/369, i El-Minhadž, 9/137, Medžmu’ul-fetava, 27/24, El-Insaf, 3/368 i 3/562, Tuhfetul-ahvezi, 10/327.) Dokaz za to jeste hadis u kojem se Vjerovjesnik, ﷺ, obraća Mekki govoreći: “Tako mi Allaha, ti si najbolje mjesto na Allahovoj Zemlji i Allahu najdraže mjesto, i da me moj narod nije istjerao, nikada te ne bih napustio.” (Ahmed, Tirmizi, Darimi i Tahavi, 3/328. Ovaj hadis ispravnim smatraju: Tirmizi, Ibn Abdulberr, Ibn Hazm, Ibn Tejmijje, Ibn Hadžer i Albani. Vidjeti: El-Muhalla, 7/289, Et-Temhid, 2/288, Medžmu’ul-fetava, 27/24, Fethul-Bari, 3/67, i Miškatul-mesabih, 2/832.)
Poslanik, ﷺ,  upitao je ashabe na Oprosnom hadždžu: “Koja je zemlja najsvetija?” “Ova naša zemlja (Mekka)”, odgovorili su. (Ibn Ebu Šejbe, 7/453/37154, Ahmed, 3/313/14405, Ibn Ebu Asim, u djelu El-Ahadu vel-mesani, 3/11/1298, i Ibn Hazm, 7/288. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio ispravnim. Vidjeti: Hadždžetun-Nebi, str. 88.) Svemogući Allah se u Kur’anu dva puta zakleo Mekkom. Namaz u Mekki vrijedi kao sto hiljada namaza, dok namaz u Poslanikovoj, ﷺ, džamiji vrijedi kao hiljadu namaza. Uzvišeni Allah učinio je Mekku kiblom prema kojoj se vjernici okreću u namazima i mjestom na kojem obavljaju hadždž i ‘umru. Ove činjenice ukazuju nam da je Mekka odlikovana nad Medinom. Imam Sujuti napisao je posebnu studiju vezanu za ovo pitanje. (Vidjeti: Tuhfetul-ahvezi, 10/327.) Učenjaci su jednoglasni da je hadis koji se pripisuje Poslaniku, ﷺ: “Moj Allahu, izveo si me iz meni najdražeg mjesta, pa nastani me u Tebi najdražem mjestu!” – apokrifan. (Hakim, 3/4/4261. Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 27/25, Telhisul-mustedrek, 3/4, i Kešful-hafa, 1/213.)
Međutim, nije ispravno voditi posebne rasprave o ovom pitanju, jer se radi o raspravljanju za koje nisu vezani posebni propisi, kako tvrdi imam Ševkani. (Vidjeti: Nejlul-evtar, 5/36.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Onaj koji je stvorio Džennet obavijestio nas je o svojstvima onih koji će ući u Džennet. Uzvišeni kaže: “Ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će ući; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.” (El-Mu’min, 40) Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.” (El-Ahkaf, 13–14) U suri Merjem Allah, dž. š., kaže: “Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.” (Merjem, 60)
Iz navedenog možemo zaključiti da svako ko se bude iskreno predao Allahu, dž. š., radio ono što mu je naređeno i klonio se svega što mu je zabranjeno, ući će, s Allahovom dozvolom, u Džennet.
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 101.

Uzvišeni Allah na nekoliko mjesta u Svojoj Knjizi spominje Džennet i ljepote koje je pripremio u njemu, te njegove i osobine njegovih stanovnika: “U njemu su izvor-vode koje teku, u njemu su divani skupocjeni, i pehari postavljeni, i jastuci poređani, i ćilimi rašireni.” (El-Gašija, 12–16)   U drugom ajetu navodi se: “A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao bit će dva perivoja, pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?! Puna stabala granatih, pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?! U kojima će biti dva izvora koja će teći, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! u  njima će od svakog voća po dvije vrste biti, (Er-Rahman, 46–52)
Osim ovih, postoje i drugi ajeti koji opisuju Džennet, a u nekoliko ajeta opisane su džennetske žene. Tako Uzvišeni kaže: “U njima će biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo, pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?! Biće kao rubin i biser.” (Er-Rahman, 56–58)
U drugom ajetu kaže se: “Hurija u šatorima skrivenih.” (Er-Rahman, 72) U 22. ajetu sure El-Vakia Allah, dž. š., kaže: “U njima će biti i hurije očiju krupnih.”
Mnogo je vjerodostojnih hadisa koji opisuju džennetske žene i ukazuju na to da će one na Sudnjem danu biti pripremljene za bogobojazne. Takav je hadis koji se prenosi od Ebu Hurejre u kojem se navodi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Prva grupa koja će ući u Džennet bit će poput Mjeseca u noći uštapa. Nakon njih ući će grupa poput najsjajnije zvijezde na nebu. Oni neće obavljati ni malu ni veliku nuždu, neće besposličariti niti sliniti. Češljevi će im biti od zlata, znoj će im biti misk, imat će najbolju vrstu mirisa. Za supruge će imati hurije krupnih očiju. Svi će se ponašati poput jednog čovjeka i bit će tjelesne građe kao njihov praotac Adem, šezdeset aršina visoki.” (Sahihul-džamia, br. 2015)
U drugom hadisu Poslanik kaže: “Šatori će biti od bisera, šezdeset milja visoki. Vjernik će u svakom ćošku imati suprugu koju drugi neće vidjeti.” (Sahihul-džamia, br. 3357) U ovim se hadisima spominju džennetske žene koje su pripremljene za muškarce. Allah, dž. š., u Kur’anu ih naziva hurijama. Riječ hur je množina od riječi havra’. Kurtubi u svom djelu El-Ahkam, 17/122, za ovu riječ kaže da označava “ženu izrazito bijelih očiju i crnih zjenica”. U ovo vjerujemo čvrstim imanom u kojem nema mjesta nikakvoj sumnji i nedoumici. Ovo je vjerovanje jedan od osnovnih temelja našeg imana.
Što se tiče pitanja o tome da islam u Džennetu podstiče i nagovještava nešto što je zabranjeno na dunjaluku, kao što je čovjekova vanbračna veza sa ženama, prije odgovora na ovo pitanje bilo bi lijepo ukazati na jednu osjetljivu i opasnu stvar. Naime, Allah, dž. š., zabranjuje ljudima na ovom svijetu ono što želi. On je Tvorac i Gospodar svega i niko nema pravo da, na osnovu svoga pogrešnog mišljenja, odbaci Allahov propis. Allahu pripada apsolutno pravo donošenja propisa i niko ne smije kritizirati Njegovu presudu.
Što se tiče pitanja da islam na dunjaluku zabranjuje neke stvari kojima na ahiretu nagrađuje onoga ko ih se čuvao, kao što su vino, vanbračni odnos, svila muškarcima itd., to je Allahova volja da tako nagradi one koji su Mu bili pokorni i koji su se sustezali na dunjaluku. Uzvišeni kaže: “Dobročinstvo se nagrađuje istim.”
Što se tiče razloga zabrane navedenih stvari, navest emo neke važne napomene:
1. Nije nužno da znamo sve razloge zabrane. Postoje razlozi koje ne znamo. Pravilo je da se pokorimo kur’ansko-hadiskom tekstu, makar ne znali razlog propisa, jer je pokornost jedan od zahtjeva islama i proizlazi iz potpune poslušnosti Uzvišenom Allahu.
2.  Ponekad su neki razlozi zabrane vidljivi, kao što su štetne posljedice uzrokovane zinalukom (miješanje krvi, širenje opakih bolesti…). Šerijat zabranom vanbračnih odnosa ima za cilj zaštitu porijekla i časti koji ponekad kod razvratnih nevjernika nemaju nikakvog značaja. Oni se pare poput magaraca: prijatelj ima odnos sa svojom prijateljicom, rođak sa svojom rodicom i tako dalje. Ponašaju se kao da su životinje u šumi. Čak se i neke životinje tako ne ponašaju. Njima to nimalo ne smeta, niti obraćaju pažnju na to. Zahvaljujući tome, zajednica slabi, veze pucaju, dolazi do naglog širenja spolnih bolesti koje ukazuju na Allahovu srdžbu prema onima koji krše Njegove zabrane smatrajući to dozvoljenim.
U svemu ovome razlikuje se čovjekov odnos sa hurijom u Džennetu. Evidentno je da zinalučarka na dunjaluku nudi svoju čast kao javno dobro, da joj manjka vjere i stida, te da nije vezana za jednog muškarca zakonskom vezom kroz valjan ugovor. Tako se događa da čovjek ima odnos s kim hoće, bez vjerske ili moralne zapreke. Međutim, hurije u Džennetu rezervirane se samo za svoje muževe koji su njima nagrađeni zbog čuvanja od harama na dunjaluku. Tako Uzvišeni veli: “Hurije u šatorima skrivene.” Za njih se, također, u Kur’anu kaže: “Prije njih, nije ih dotakao ni čovjek ni džin.” Hurija je čovjekova stvarna supruga. Uzvišeni kaže: “Oženili smo ih hurijama krupnih očiju.” One će biti rezervirane za jednog muškarca i niko im osim njega neće imati pristupa.
3. Allah, dž. š., propisao je da muškarac na dunjaluku, u isto vrijeme, ne može imati više od četiri žene, a stanovnicima Dženneta ukazao je čast i daje im hurija koliko hoće. Prema tome, nema kontradiktornosti između zabrane na dunjaluku i ahiretu, jer se njihovi propisi razlikuju, zavisno od toga kako to Allah hoće. Međutim, nema sumnje da je ahiret bolji i trajniji od dunjaluka. Uzvišeni kaže: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: ‘Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat će u Gospodara svoga dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost’ – a Allah dobro poznaje robove Svoje.” (Alu Imran, 14–15)
4. Ova zabrana može biti i iskušenje od Allaha, dž. š. – da li će Njegovi robovi izvršavati ove naredbe i čuvati se zabrana. Iskušenja se ljudima daju u onome za čim njihova duša čezne i što voli. Takvo je iskušenje imetkom – da li će ga čovjek zaraditi i potrošiti na halal način, te da li će izvršiti svoje obaveze prema Allahu, dž. š. Takvo je, također, iskušenje ženama – da li će se zadovoljiti halalom, oboriti pogled i čuvati se posezanja za haramom u pogledu žena. Allah, iz Svoje milosti, nije zabranio nešto drago duši a da u istome nije dozvolio mnogo toga.
5. Propisi na dunjaluku nisu kao propisi na ahiretu. Tako dunjalučko vino odnosi razum, za razliku od ahiretskog koje ne utječe na razum, ne uzrokuje glavobolju i probleme sa stomakom. Također, žene koje su na Sudnjem danu pripremljene vjernicima, kao nagrada za njihovu pokornost, nisu prostitutke i odnos sa njima ne narušava čast, ne miješa krv, ne širi bolesti i ne izaziva kajanje i grižnju savjesti. Džennetske žene su čiste, ne prigovaraju i ne stare, za razliku od ovosvjetskih žena. Allah, dž. š., kaže: “Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti i djevicama ih učiniti.”
Molimo Allaha, dž. š., da nam podari dobro ovoga i onoga svijeta, da nam omogući pokornost Njegovim naredbama, vjerovanje u Njegovu nagradu i spas od Njegove kazne. Allah najbolje zna!

Muhammed Salih Munedždžid,  Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 101.

Džennet je dobio ime po tome što će oni koji u njemu budu smješteni, biti zaštićeni i zaklonjeni njegovim drvećem i njihovim granama. Harfovi džim i nun ukazuju na zaštitu i skrivenost, zaklonjenost. Otuda se štit koji se koristi u ratu i kojim se ratnik štiti od neprijateljskih sječiva, zove džunne, a tako se i za post kaže da je džunne jer štiti od šejtana i grijeha. A i džini se zovu džinima zato što su skriveni.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Što se tiče pitanja o kazni na ahiretu, ono je u domenu znanja Uzvišenog Allaha, a mi o tome znamo samo onoliko koliko nas On obavijesti putem Objave. Kafiri (nevjernici), mušrici (mnogobošci) i prokleti šejtan imat će vječno boravište u Džehennemu. Sada ćemo navesti neke ajete iz Allahove, dž. š., Knjige koji govore o tome. Iz njih ćemo saznati zašto je Iblis postao nevjernik i kakav kraj čeka njega i sve one koji ga budu slijedili.

Uzvišeni Allah, dž. š., kaže: “I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: ‘Stvorit ću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!’, meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili, osim Iblisa, on se uzoholio i postao nevjernik. ‘O, Iblise!’, rekao je On, ‘šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam Svojim rukama stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?’ ‘Bolji sam od njega’, rekao je on, ‘mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.’ ‘E, izlazi onda iz Dženneta!’, reče On, ‘proklet da si! Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!’ ‘Gospodaru moj!’, reče on, ‘daj mi vremena do dana kada će oni oživljeni biti!’ ‘Dajem ti’, reče On, ‘do dana već određenog.’ ‘E, tako mi dostojanstva Tvoga’, reče, ‘sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!’ ‘Istinom se kunem i istinu govorim’, reče Allah, ‘sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennnem napuniti!’” (Sad, 71–85)

Iblis je otkazao poslušnost svome Gospodaru i postao nevjernik zbog svoje oholosti i odbijanja da se pokloni Ademu, alejhis-selam, kada mu je to bilo naređeno. Iz ovoga vidimo kolika se samo opasnost krije iza samodopadanja i oholosti. Neka nam Allah, dž. š., podari spas i oprost! Iblisu neće koristiti njegovo vjerovanje u Allahovo, dž. š., postojanje i potvrđivanje Njegovog dostojanstva, kao ni zakletva Njime, jer je on svoj iman poništio kufrom, koji se očituje odbijanjem izvršenja naredbe, i putem oholosti pokušao je uzvisiti se nad Uzvišenim Allahom i uzoholio se da ispuni i ostvari Njegovu želju! Allah, dž. š., stvorio je Iblisa iz mudrosti koju On zna i da bi bio iskušenje i ispit za cijelo čovječanstvo. Onaj ko bude pokoran Allahu, dž. š., a ne Iblisu, ući će u Džennet. Ko bude nepokoran Allahu, dž. š., a u isto vrijeme bude slijedio Iblisa, ući će u Džehennem.

Činjenica da je Allah, dž. š., stvorio i Iblisa ne ukazuje na to da je On zadovoljan onim što on čini. Bože sačuvaj! To je odredba Gospodara svih svjetova, a Allah, dž. š., nije zadovoljan da Mu se čini kufr ili grijeh. Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete nezahvalni, pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grješnik neće nositi grijehe drugoga!…” (Ez-Zumer, 7) Predmet našeg interesovanja u ovom ajetu jesu riječi Uzvišenog Allaha: “…ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni…” Vjerovanje u Allahovu, dž. š., sveobuhvatnu volju obuhvata dva stupnja:

1. Vjerovanje u Allahovu, dž. š., volju, koja uključuje sve ono što On voli i čime je zadovoljan, kao što su Objave koje je objavio Svojim robovima

2. Vjerovanje u Allahovu, dž. š., volju koja obuhvata sve ono što je On htio da se dogodi zbog mudrosti koju On zna, ali to samo po sebi ne podrazumijeva da je zadovoljan onim što se dogodilo.

Hvala Allahu, dž. š, na uputi i neka je salavat na posljednjeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe.

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 89.