Ako neko pri liječenju drugih postupa na gore navedeni način, nema sumnje da se takva osoba koristi radom džina i pri tome tvrdi da poznaje gajb (nepoznato). Kod takvih ljudi se nije dozvoljeno liječiti, niti se smiju pitati za kakav savjet. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govoreći o ovoj skupini ljudi, upozorava: “Ko ode vračaru i pita ga o nečemu, neće mu se primiti namaz četrdeset noći (dana).” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Selam”, 2230.)
Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenosi velik broj vjerodostojnih hadisa kojima se zabranjuje odlazak vračarima i sihirbazima, postavljanje pitanja njima, a prije svega se zabranjuje vjerovanje u ono što oni govore. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što on govori počinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3904; Tirmizi, poglavlje: “Čistoća”, 135; Ibn Madže, poglavlje: “Čistoća”, 639. i Ahmed, 2/408.-476.)
Ko tvrdi da zna nešto od gajba, koristeći se bilo kojom metodom (bilo da se radi o ispitivanju imena oca, majke, rođaka i sl.), je vračar i on je od onih za koje vrijedi Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabrana o vjerovanju u ono što oni govore.
Takve ljude treba izbjegavati i oni se ni za šta ne smiju pitati. “Liječenje” je kod njih svakako zabranjeno; makar tvrdili da liječe Kur’anom.
Šejh Ibn Baz, Fetve, str.22-23

Od Allahovog Poslanika, ﷺ, navodi se da je rekao: “Nisam vidio nikog nepotpunijeg uma i vjere da više ovlada razumom razboritog (i odlučnog) muškarca od vas.” Upitan je: “Allahov Poslaniče, u čemu se očituje nepotpunost ženinog uma?” Odgovorio je: “Zar svjedočenje dvije žene nije jednako svjedočenju jednog muškarca?!” Zatim je upitan: “Allahov Poslaniče, a u čemu se manifestira nepotpunost njene vjere?”, pa je odgovorio: “Zar nije slučaj da žena ne klanja i ne posti kada ima menstruaciju?!”
Tako je Allahov Poslanik, ﷺ, pojasnio da se nepotpunost ženinog uma ogleda u slabosti memorije i da se njeno svjedočenje mora potpomoći svjedočenjem druge žene. To je zbog toga da bi svjedočenje bilo što preciznije, jer jedna žena nekad zaboravi, a nekad nešto doda i sl.
Što se tiče nepotpune vjere, ona se ogleda u tome što žena za vrijeme menstruacije i nifasa ne klanja i ne posti i nije poslije dužna naklanjati namaze (za razliku od posta). Ova nepotpunost nije nešto što je ženin nedostatak, nego je on produkt Allahovog zakona – šerijata.
Uzvišeni Allah odredio je ove propise ženama u skladu s njihovom prirodom i kao olakšicu, jer bi post bio štetan za ženu kada bi postila u vrijeme menstruacije i nifasa. Tako je Uzvišeni Allah, iz milosti prema ženi, propisao da ne posti u vrijeme menstruacije i nifasa, a i izostavljanje namaza Allah, dž. š., odredio je iz milosti prema njoj jer u menstruaciji žena nije čista. Isti je slučaj sa nifasom, a žena neće naklanjati propuštene namaze, jer bi to predstavljalo poteškoću, s obzirom na to da se tokom jednog dana i noći klanja pet namaza, a menstruacija traje dugo, ponekad sedam ili osam dana. S druge strane, nifas u nekim slučajevima traje najviše četrdeset dana. Iz milosti i dobročinstva prema ženi Uzvišeni Allah ukinuo je obavezu obavljanja namaza u spomenutim stanjima, kao i naklanjavanje tih namaza.
Iz ovoga ne proizlazi da je žena nepotpunog uma i vjere sa svih aspekata. Naprotiv, Poslanik, ﷺ, pojasnio je da se nepotpunost ženinog uma ogleda sa aspekta nemogućnosti preciznog memorisanja, a nepotpunost vjere sa aspekta izostavljanja namaza i posta u vrijeme menstruacije i nifasa.
Također, iz ovoga ne proizlazi da je žena slabija od muškaraca u svemu i da je on u svemu bolji od nje. Naravno, muški rod je, općenito gledano, bolji od ženskog roda iz više razloga, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah, dž. š., dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.” (En-Nisa, 34)
Međutim, u nekim slučajevima žena nadmašuje muškarca na mnogim poljima i koliko ima samo žena koje su nadmašile muškarce razumom, vjerom i preciznošću memorije. Ono što se navodi od Allahovog Poslanika, ﷺ, jeste to da je muški rod iznad ženskog, razumom i vjerom, ali na osnovu ova dva stanovišta koja je pojasnio Vjerovjesnik. U nekim slučajevima ženina djela su takva da ona nadmašuje mnoge muškarce u dobrim djelima, bogobojaznosti i stupnju koji će imati na ahiretu. Ona je u nekim poslovima toliko revnosna da ih obavlja sa takvom preciznošću, marljivošću i pažnjom i u tome nadmašuje mnoge muškarce. Tako je žena, naprimjer, ekspert za historiju islama i za druge oblasti, što je uočljivo onima koji prostudiraju položaj žena u doba Vjerovjesnika, ﷺ, i poslije njega.
Ovim je jasno da nepotpunost, o kojoj je riječ, nije sprečavala da se na ženu oslanjalo prilikom prenošenja hadisa, kao i prilikom svjedočenja, ako se ono podupire svjedočenjem druge žene. Također, to ne sprečava da žena bude bogobojazna i jedna od najboljih Allahovih robinja, pod uvjetom da bude istrajna u svojoj vjeri.
I pored toga što sa nje spada obaveza posta u vrijeme menstruacije i nifasa, ali ne i napošćavanja, te obaveza obavljanja namaza kao i naklanjavanja, iz toga ne proističe ženina manjkavost u svemu. Ona nije manjkava u bogobojaznosti, u izvršavanju Allahovih zapovijedi, kao i u preciznom obavljanju poslova kojima je zadužena. Manjkavost koja se spominje jeste specifična manjkavost vezana za razum i vjeru, kao što je to pojasnio Vjerovjesnik, ﷺ. Stoga, vjernik ne treba da ženi pripisuje manjkavost u svim stvarima, kao i manjkavost cijele vjere. Naprotiv, njena manjkavost je specifična i manjkavost u vjeri i razumu u pogledu preciznog iskazivanja svjedočenja i sl. Treba, dakle, biti pravičan u vezi sa ženom, a Vjerovjesnikov, ﷺ, govor shvatati i tumačiti na najbolji i najljepši način. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Šejh Ibn Baz
Fetve o ženskim pitanjima, str. 152, sakupio Muhammed el-Musnid

Nije dopušteno davanje mita kako bi se dobilo radno mjesto, osim u slučaju da osoba regularnim putem dobije određeno radno mjesto, ali ga pretpostavljeni službenik ne želi uposliti dok mu ne plati određeni iznos. U tom slučaju pretpostavljeni preuzima sav grijeh.

Međutim, u slučaju gdje su ljudi podjednako zaslužni za određeno radno mjesto nije ispravno davati mito, jer je to uzimanje mogućih prava drugih ljudi, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Islamski učenjaci raspravljali su o pitanju prodavanja Mushafa i zauzeli različite stavove. Ibn Omer prošao je pored čovjeka koji prodaje Mushafe pa je rekao: “Ružne li trgovine!” (Abdurrezzak, 8/114/14529, i Bejheki, 6/27/11069, sa ispravnim lancem prenosilaca.) I Ibn Mes’ud je prodavanje Mushafa smatrao pogrdnim djelom. (Bejheki, 6/28/11071. Imam Nevevi ovo predanje ocjenjuje kao vjerodostojno. Vidjeti: El-Medžmu, 9/239.)
Sljedeći autoriteti iz prvih generacija prezirali su prodavanje Mushafa: Ibn Mes’ud, Ibn Abbas, Džabir, Abdurrahman b. Avf, Mesruk, Ibrahim, Ibn Sirin, Ibn Musejjib, Alkama, Abida Selmani i brojni drugi. (Vidjeti: El-Muhalla, 9/45-46, i Ed-Durrul-mensur, 1/160-161, od imama Sujutija.) Imam Ahmed govorio je: “Ne znam da je iko dao olakšicu kada je riječ o prodavanju Mushafa.” (Vidjeti: El-Mugni, 4/178, El-Insaf, 4/278, i Keššaful-kina, 3/179.)
Imam Malik, šafijski pravnici i Ibn Hazm dopuštali su prodavanje Mushafa. (Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 3/430, El-Muhalla, 4/44, i El-Medžmu, 9/239.) Nema sumnje da je Mushafe bolje dijeliti kao poklone muslimanima, u protivnom trebaju se prodavati isključivo po štamparskoj cijeni, ne kao komercijalna roba, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Prije odgovora, molim Svemogućeg Allaha da olakša nama, tebi, uvaženi brate, i svim obespravljenim muslimanima širom svijeta. Vjernik treba imati čvrsto uvjerenje da Allah, dželle šanuhu, opskrbljuje Svoje robove, i da tu nafaku niko ne može uskratiti. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “A onome ko se Allaha boji, On će izlaz dati i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2-3.) U drugom ajetu stoji: “Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6.)
Dakle, Allah, dželle šanuhu, brine se o opskrbi Svojih stvorenja. U ovu činjenicu treba biti uvjeren i teoretski i praktično, i nikako se ne treba bojati se za egzistenciju, dok je u rukama Najmilostivijeg. Tvoj slučaj jako je diskutabilan. Naime, rad na mjestu gdje se konzumira alkohol, nemogućnost obavljanja namaza, posebno džuma-namaza, potom to što te vlasnik lokala ponižava zbog tvog vjerskog opredjeljenja, a povrh svega, ugostiteljski objekti ne nude izbor: svako ko se njime bavi svjesno ili nesvjesno mora upasti u zabranjeno. Kako naći radno mjesto na kojem ne postoji alkohol, muzike, kocke, miješanja muškaraca i žena, razgolićavanja?!
Tebi je, cijenjeni brate, obaveza napustiti takvo radno mjesto i potražiti halal posao. U navedenom ajetu Svemogući je obećao da će opskrbiti bogobojazne ljude, ali je prvo spomenuo bogobojaznost pa onda izlaz i opskrbu. Ako bi se tražilo adekvatno rješenje prije napuštanja takvog radnog mjesta, tada, ustvari, spomenuta bogobojaznost praktično ne bi ni postojala, jer izlaz dolazi poslije nje. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ko ostavi nešto Allaha radi, On će mu isto zamijeniti boljim.” (Vekia b. Džerrah, u djelu Ez-Zuhd, 3/635, i Ahmed, 15/306, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 1/62.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović