Ne vidimo ništa problematično u tome da neko otputuje kako bi izrazio saučešće svojoj rodbini i prijateljima jer takav postupak olakšava porodici umrle osobe. Također, nije problem ukoliko se izrazi saučešće prije ukopa, jer što se prije izrazi saučešće, porodici preminulog bude lakše.1

fusnota:
1 Medžmu’u fetava ve mekalati-š-šejh Abdilaziz ibn Abdillah ibn Baz, 13/376.

Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448555/

Nije dozvoljeno takvo nešto da se izgovori ukoliko je vezano za određenog pojedinca, jer to ulazi u svjedočenje da umrli potpada u takvu grupu ljudi.1

fusnota:
1 Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 3/140.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448561/

Neki ljudi smatraju da su ovi izrazi neispravni jer kako kažu, mi ne znamo sa sigurnošću da li je nekome oprošteno ili nije. Ovakav stav je uredu, ukoliko se taj izraz kaže kao izjavna rečenica, tj. kao obavijest o stanju preminule osobe, jer nam nije dozvoljeno, da bez znanja, to tvrdimo. Allah Uzvišeni veli: Ne povodi se za onim što ne znaš. Međutim, ljudi izgovarajući te riječi ne govore o stanju te osobe sa sigurnošću, nego time upućuju dovu govoreći: Allah se smilovao dotičnoj osobi ili Allah joj oprostio. A razlika je između toga de se čini dova i između toga da se sa sigurnošću obavijesti o stanju umrle osobe.
Dakle, nema smetnje da se ova rečenica izgovori jer se njome želi uputiti dova, a ne iskazati stanje umrle osobe.1

fusnota:
1 Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 3/135.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448565/

Najbolje djelo koje se može učiniti za umrlu osobu jeste dova, a dokaz tome je hadis: „Kada umre sin Ademov, prestaju njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se drugi koriste i pobožno dijete koje za njega dove upućuje.”1
Dova za umrlu osobu je bolja od svega. Bolja je i od toga da klanjaš za umrlu osobu, udjeliš sadaku za nju, obaviš hadž ili umru za nju, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u hadisu spomenuo: „…i pobožno dijete koje za njega dove upućuje.“
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije spomenuo ni sadaku za umrloga, niti post, nego je spomenuo dovu, što ukazuje da je bolja od poklanjanja sevapa.
A riječi: Es-salatu alejhim podrazumijevaju učenje dove za umrloga, jer es-salat nekada ima značenje dove, kao u riječima Uzvišenog: „Uzmi Poslaniče iz njihovih imetaka zekat, da bi im očistio imetke i da bi ih blagoslovio! Donosi na njih salat-dovu. Zaista tvoja dova je smiraj za njih. Allah sve čuje i sve zna.“2

fusnote:
1 Bilježi Buharija.
2 Likau-l-babi-l-meftuh, Ibn Usejmin, 7/22.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448569/

Nije uopšte propisano okupljanje povodom nečije smrti, nego je takav postupak zabranjen, novotarija i vid je naricanja.
Odgovor na drugi dio pitanje je: Kada sretneš onoga kome je neko iz porodice preselio treba da uputiš dovu za njega i za preminulog riječima: Allah ti olakšao tvoju nevolju i oprostio tvome umrlom. Ukoliko je preminuli musliman, kazat će se:…i oprostio tvome umrlom.
Dakle, ovo je taj propisani način, prilikom kojeg se dova čini za živog i za umrlog ukoliko je musliman.
Nema prepreke i pohvalno je, ukoliko je porodica umrlog zauzeta, da joj se pripremi hrana i se odnese.
A okupljanje ljudi, učača Kur’ana i priprema hrane tim povodom nema osnove u šerijatu.1

fusnota:
1 El-Munteka min fetava-l-Fevzan, 2/257.

Salih ibn Fevzan el-Fevzan

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448573/