Nakon pripisivanja islamu (Kur’anu i hadisu) musliman ne može učiniti bolje djelo od slijeđenja selefus-saliha, prvih generacija muslimana. Svaki vjernik s ponosom treba kazati da slijedi ili bar nastoji slijediti dobre prethodnike. Novotarija je zapravo kazati da nije potrebno slijediti odabrane generacije, koje su pohvaljene u jasnim kur’ansko-hadiskim tekstovima. Ko bude shvatao temelje vjerovanja ili obredoslovlja različito od Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Muavije i drugih prethodnika, načelno je skrenuo s Pravog puta. Ko je bolje shvatio Objavu od onih koji su prisustvovali njenom spuštanju, odnosno od generacija koje su vidjele ashabe i tabiine?! Ali šta znači slijediti dobre generacije? Pod slijeđenjem se podrazumijeva razumijevanje Kur’ana i hadisa u svjetlu njihovog shvatanja, slijedeći pravila i norme koje garantiraju ispravno shvatanje vjere, a ne slijepo slijeđenje bez obraćanja na primarne vjerske izvore: nepogrješivost u vjeri bila je svojstvo isključivo Poslanika, ﷺ. Omer, radijallahu anhu, sa minbera je poručivao: “O ljudi, samo je Poslanikovo, ﷺ, mišljenje neprikosnoveno, jer je plod objave; naša mišljenja su oličenje truda i pokušaja.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/194, i Ibn Abdulberr, u djelu El-Džamia, 2/1040-1041. Vidjeti: El-Muhalla, 1/61.)

Allah, dželle šanuhu, ukazuje nam na vrijednost slijeđenja prve generacije muslimana: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede u činjenju dobrih djela…” (Et-Tevbe, 100.) Dakle, stjecanje Allahovog zadovoljstva uvjetovano je slijeđenjem prvih generacija. Također je i Poslanik, ﷺ, preporučio slijeđenje pravednih vladara: “Dosljedno slijedite moj sunnet i praksu  pravednih, upućenih vladara!” (Ebu Davud i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 6/526.) U hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao sljedeće: “Najbolji ljudi su oni koji žive u mom stoljeću, potom oni koji slijede, potom oni koji slijede.” Među razumom obdarenim nema razilaženja u mišljenju da je ugledanje u boljeg pohvalna stvar, posebno ako se radi o najboljim ljudima koji su kročili zemaljskom kuglom poslije poslanika i vjerovjesnika, a Uzvišeni najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Zalosna je cinjenica potvrditi da ima doista imama koji koriste razna vjerska okupljanja kako bi govorili o licnim problemima ili rjesavali probleme ummeta, a nisu u stanju da okupe 20 omladinaca kako bi ih poducili sufari ili nekoliko safova ljudi da budu u dzamijama na svim ili vecini propisanih namaza. Neki su dali sebi ovlasti ili za pravo da mogu i da su strucni govoriti o svim temama ovoga svijeta, sto je cinjenica koju na zalost mogu da potvrdim.

Ako ima dzematski odbor, on je duzan da vasem muftiluku prijavi doticnoga jer niko od njih ne radi tu badava nego za novac i ako nije vise kadar da tu bude neka sebi potrazi drugo radno mjesto. Niko od dzematlija nije duzan da slusa pridike koje se ticu svega i svacega. Ti i dalje odlazi u dzamiju da li u istu ili neku obliznju jer je stjecati znanje obligatna duznost svakoga muslimana i muslimanke.

Zahvaljujem na pitanju!

Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com

Da bi konsenzus (ar. idžma) bio mjerodavan, ima svoje uvjete o kojima su opširno govorili islamski učenjaci. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 16/109-117.) Kada se potvrdi konsenzus učenjaka o određenom pitanju u jednom vremenu, nije dopušteno nikome nakon toga da govori suprotno, jer bi to značilo da su se učenjaci složili na neistini, što je nemoguće. Poznato pravilo glasi: Ummet se neće složiti na zabludi. (Uporediti: El-Mustasfa, str. 375, i Medžmu’ul-fetava, 20/10.) Ovo pravilo doslovno je uzeto iz hadisa oko čije autentičnosti postoji razilaženje među učenjacima. Imam Hakim kaže: “Ne tvrdim da je ovaj hadis (hadis koji govori da se ummet neće složiti na zabludi) vjerodostojan niti slab, ali ga spominjem iz razloga što se ehli-sunnet složio na ovom pravilu.” (Vidjeti: El-Mustedrek, 1/202.)

Imam Gazali rekao je: “Konsenzus učenjaka po sljedbenicima istine jeste na stupnju mutevatir dokaza.” (Vidjeti: El-Menhul, str. 303, i El-Ihkam, 4/525.) Bitno je naglasiti da se često navodi konsenzus o određenom pitanju a, ustvari, postoji razilaženje među učenjacima. Stoga, nije dopušteno žuriti s osuđivanjem mišljenjâ koja se kose s konsenzusom dok se ne potvrdi njegova ispravnost općenito, i to da li su učenjaci koji su kazali suprotno tome znali za taj konseznus. Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: “Ko kaže suprotno konsenzusu koji je nužno poznat kod svih ljudi, počinio je nevjerstvo.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 19/146.)

Na drugom mjestu šejhul-islam je zapisao: “Ko se suprotstavlja u pitanju koje je Svevišnji Allah jasno objasnio, a oko kojeg su vjernici postigli konsenzus i niko nije kazao suprotno tome, takav je počinio nevjerstvo.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 7/29.) Ibn Hazm ima poznato djelo koje je nazvao Meratibul-idžma. Na kraju ovog djela koje govori o pitanjima na kojima su se složili islamski učenjaci napominje: “Poglavlje konsenzusa u akaidu čiji je poricatelj nevjernik po mišljenju svih islamskih učenjaka”, potom je na nekoliko stranica spomenuo temeljna akaidska pitanja oko kojih se slažu svi učenjaci ovog ummeta. (Vidjeti: Meratibul-idžma, str. 267-274.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Kada je riječ o nejasnim (ar. mutešabih) ajetima, njihovo pravo značenje zna samo Svemogući Allah, Koji kaže: “On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su nejasni. Oni u čijim je srcima zastrana slijede nejasne ajete u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem. A tumačenje njihovo zna samo Allah! I koji su u znanost upućeni govore: ’Mi u to vjerujemo; sve je to od našeg Gospodara.’” (Ali Imran, 7.)

Ispravno stajanje u ovome ajetu jeste kod riječi Allah, a nakon toga počinje novi smisao: “I koji su u znanost upućeni…” Tako bi prijevod značenja ovog ajeta glasio: “A tumačenje njihovo zna samo Allah! Oni, pak, koji su u znanost upućeni govore: ’Mi u to vjerujemo; sve je to od našeg Gospodara.’” Veliki broj ashaba i tabiina smatra da značenje nejasnih ajeta ne poznaje niko osim Uzvišeni Allah. Ovo je stav većine islamskih učenjaka. (Vidjeti: El-Muhezzeb, 2/513, od dr. Nemle.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Nije dopušteno pričati o islamu osim s dokazom iz Kur’ana, hadisa, konsenzusa ili analogije. Kada je riječ o običnim muslimanima, oni ne smiju izdavati fetve ni u kom slučaju, niti ih je dopušteno slijediti u onome što govore, osim ako se radi o jasnom propisu.

Imam Kurtubi kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da obični svijet mora slijediti one u čije znanje se ne sumnja. Isto tako, nema razilaženja među učenjacima da je običnim muslimanskim masama zabranjeno izdavanje fetvi zbog njihovog neznanja.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 11/290.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović