Ispravno je mišljenje da je ono što čovjek klanja sa imamom početak namaza, a ono što naklanjava je zadnji dio – ono što preostane, zbog riječi Allahovog Poslanika: ”Kada bude proučen ikamet za namaz, nemojte žurno dolaziti u džamiju, već idite smireno i lagano. Ono što stignete klanjajte, a ono što ste propustili, upotpunite.” U drugom rivajetu ”završite”, koji je sa istim značenjem, upotpunite. U ovom slučaju riječ ”završite” koristi se za značenje upotpunite, spajajući između ovih predaja. Kao što je spomenuto u riječima Uzvišenog: ”A kada molitvu završite, Allaha spominjite” (Žene, 103.), i riječi Uzvišenog: ”A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha.”(Krava, 200.) U ova dva ajeta, riječ ”završite” koristi se u značenju ”upotpunite”.

Ako bi se desilo da klanjač klanja sa imamom dva rekata jacije ili jedan rekat akšam-namaza, ostatak namaza će naklanjati shodno situaciji. Akšam će naklanjati dva rekata, na drugom će učiti naglas, a na trećem u sebi, a treći i četvrti rekat jacije će naklanjati učeći u sebi, zadovoljavajući se samo sa učenjem Fatihe na oba rekata, jer su to dva zadnja rekata u namazu.

Fetve Bin Baza 11. tom, str. 118

Sunnet je da čovjek prilikom sjedenja u namazu skupi sve prste desne ruke osim kažiprsta, kojeg će micati prilikom učenja dove, laganim pomicanjem – asocirajući na jednoću Uzvišenog Allaha. Ako hoće, spojit će u halku palac i srednji prst, a micati kažiprstom, oba ova načina su prenesena u vjerodosotojnim hadisima od Allahovog Poslanika. Što se tiče lijeve ruke, nju će staviti na stegno – natkoljenicu lijeve noge, ispruženih prstiju u pravcu Kible, a može je staviti i na koljeno, oba načina su prenesena od Allahovog Poslanika.

Fetve šejha Bin Baza 11. tom, str.185

Zahvala pripada Allahu, dž.š.  Buhari, Muslim i drugi su zabilježili hadis Ebu Katade, r.a., u kome on prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. držao u svom naručju, za vrijeme namaza, svoju unuku Umamu koja je bila Zejnebina kćerka. Kada je činio sedždu, spustio bi je, a kada se vraćao sa nje, ponovo bi je uzimao.
U drugoj predaji stoji: “Vidio sam Allahovog Poslanika, ﷺ. gdje predvodi ljude u namazu, a istovremeno drži na svom ramenu Umamu bint Ebu-l-A’sa, r.a. Kada bi išao na ruku’, spustio bi je, a kada se dizao sa sedžde, ponovo bi je vraćao.”
Abdullah ibn Šeddad prenosi od svog oca da je rekao: “Jednom prilikom je izašao pred nas Allahov Poslanik, ﷺ. da klanja akšam ili jaciju, a sa sobom je nosio Hasana ili Husejna. Stupio je naprijed i posadio na zemlju svog unuka, a zatim donio tekbir za početak namaza i počeo klanjati. U toku namaza je jednu od sedždi oduljio više nego što je to inače činio. Moj otac je rekao: “Kada se to dogodilo, podigao sam svoju glavu sa sedžde i ugledao dječaka ne leđima Allahovog Poslanika, ﷺ. koji je i dalje bio na sedždi. Nakon toga sam se i ja vratio na sedždu. Nakon što je Allahov Poslanik, ﷺ. završio sa namazom, neki ljudi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, ﷺ. učinio si, u toku namaza, podužu sedždu tako da smo pomislili da se nešto dogodilo ili da se desila Objava.’ Allahov Poslanik, ﷺ. tada reče: ‘Ništa se od toga nije desilo, nego se moj sin (unuk) popeo na moja leđa, pa nisam želio da ga požurujem, dok ne zadovolji svoju želju i potrebu.'” (Nesai u Sunenu, hadis br. 1141. Vidi: Albani, Sahihun-Nesa’i, hadis br.1093.)
Šejh Abdul-Kerim El-Hudajr

Sunnet je staviti desnu ruku po lijevoj u namazu. O ovom pitanju bilo je opširnijeg govora u djelu Svojstva Poslanikovog, ﷺ, namaza, str. 118-127 (novo izdanje). Kada je riječ o obuhvaćanju lijevog lakta desnom rukom, to nema utemeljenje u šerijatskim izvorima. (Vidjeti: Eš-Šerhul-mumtia, 3/45.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Poslanikov, ﷺ, minber imao je svega tri stepenice. Hadis u vezi s tim zabilježio je Ibn Madže i neki drugi muhaddisi, sa ispravnim lancem prenosilaca. Otuda, pogrešno je praviti visoke minbere, i to iz sljedećih razloga: prvo, takvi minberi nisu postojali za vrijeme prvih generacija; drugo, time se ponekad prekidaju prvi saffovi; treće, na svakoj se stepenici uči posebna dova, a to nije utemeljeno u šerijatu; četvrto, to umara ljude, posebno one u prvim saffovima da gledaju u imama dok drži hutbu; i, peto, u njih se bespotrebno ulaže kolektivni novac koji treba uložiti u druge općekorisne svrhe. Minber od tri stepenice dovoljno je visok da ljudi vide imama dok drži hutbu, a putem razglasa moguće je da svi čuju glas, otuda je apsurd penjati se na vrh minbera.
Kada je riječ o namazu za vrijeme hutbe, to je, po većini islamskih učenjaka, legitimno. Imam Muslim zabilježio je sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Ko dođe u džamiju petkom dok imam drži hutbu, neka klanja dva rekata.” Hadis je jasan i ne može se metaforički protumačiti. Štaviše, Vjerovjesnik, ﷺ, naređivao je klanjanje tehijjetul-mesdžida čak i za vrijeme hutbe. Naime, Buharija i Muslim zabilježili su predanje u kojem stoji da je Sulejk Gatafani ušao u džamiju i sjeo dok je Poslanik, ﷺ, držao hutbu. Resulullah, ﷺ, upitao ga je: “Jesi li klanjao?” “Nisam”, odgovorio je Sulejk, pa mu Poslanik, ﷺ, naredi: “Klanjaj!”
Neke predaje spominju da je Poslanik, ﷺ, prestao s hutbom dok Sulejk nije završio namaz, ali je njihova autentičnost sporna. Naprotiv, imam Tirmizi zabilježio je preko Ebu Seida Hudrija, radijallahu anhu, da je Sulejk klanjao, a Poslanik, ﷺ, nastavio s hutbom. Predanja u kojima stoji da za vrijeme hutbe ne treba klanjati nisu vjerodostojna. O propisu tehijjetul-mesdžida opširnije smo govorili u knjizi Džuma-namaz, str. 100-107.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović