Alejkumuselam.

Rekao je Tahir b. Ašur: “Obraćanje u množini s ciljem uvažavanja i iskazivanja poštovanje, arapski je način obraćanja. Međutim, takav način obraćanja mora biti iskazan u muškom rodu. Primjera radi, kada se obraćamo ženi u vidu poštovanja i uvažavanja, kazat ćemo: ‘Entum (vi, u muškom rodu), a ne: entunne (vi, u ženskom rodu).” (Et-Tahriru vet-tenvir, 18/123.)

Uzroci izbjegavanja i udaljavanja od Kur'ana:

1. Neznanje o vrijednostima Kur'ana

Kada bi ljudi istinski spoznali vrijednost Kur'ana, sasvim sigurno je da bi on bio njihov stalni pratilac.

Habbab b. El-Erett, r.a., rekao je: „Približavaj se Allahu čime god možeš, ali znaj da Mu se ne možeš približiti ničim dražim Njemu od Njegovog govora.“

2. Zauzetost ovosvjetskim poslovima

3. Slabost ambicija i nemarnost

Rekao je Ibnul-Kajjim: „Nema ništa ružnije od toga da čovjek bude nemaran spram vjerskih vrijednosti, korisnog znanja i dobrih djela…“

4. Davanje prednosti drugim naukama nad Kur'anom

Jedan od egipatskih pravnika došao je kod imama Šafije u džamiju, a on je držao mushaf u ruci. Šafija mu je rekao: „Zaokupio vas je fikh od Kur'ana…“

Šu'be b. El-Hadždžadž je govorio: „O narode, kad god napredujete u hadisu, vi Kur'an zanemarite (nemate napretka).“

5. Ideološki ratovi i napadi na Kur'an

Rekao je William Ewart Gladstone: „Istok neće biti dobar sve dok se ne podigne hidžab sa žene i njime se prekrije mushaf.“

U tim svojim napadima koristili su sljedeće metode:

-Napad na ulemu i hafize kako bi im srušili autoritet u društvu.
-Izrugivanje arapskim jezikom.
-Širenje literature koja odudara od islamskih principa…

Prema knjizi: Fethur-rahman fi bejani hedžril-Kur'an.

Islam je zajednička vjera svih vjerovjesnika, tako da Isa i Muhammed, neka je na njih spas i mir, nisu bili različite vjere.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, širio je isto ono što je širio i Isa, a.s., a to je vjera u jednog Allaha koji jedini zaslužuje da bude obožavan.

Dakle, temelj u koji su pozivali bio im je isti, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo je nastavio ono što su svi poslanici pozivali.

Njihovi temelji su isti, samo su razlike u nekim sporednim stvarima vjere, nekim ibadetima i međusobnim odnosima ljudi.

Ako se misli na to da je Muhammed sljedbenik vjere koju je zagovarao Isa, onda je to tačno, jer on slijedi islam koji je objavljen i Isau, a ako se misli da Muhammed slijedi sve ono što je Isa zagovarao, bez ičeg novog, to nije tačno, jer je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa nekim novim propisima koji nisu bili tada, neke je dokinuo, neke potvrdio i sl.

Čak, Isa je taj koji je pozivao da se slijedi Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada dođe kao poslanik, kao što Allah kaže: “A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed,* koji će poslije mene doći” – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!” (Saff, 6).

Dakle, da je kojim slučajem Muhammed se pojavio u vrijeme Isaa, Isa bi ga morao slijediti, a to će se i desiti kada pred kraj svijeta Isa siđe na Zemlju. On će slijediti Muhammedov šerijat i prema njemu suditi i postupiti, što je dokaz da je će Isa biti njegov sljedbenik,