We alejkumusselam. Dovoljno je džennetske ljepote to što je čovjek u njemu najbliži svog Gospodaru, što će razgovarati sa njim i gledati u Njegovo veličanstvo. Što se tiče drugih detalja, oni su pomoćni detalji koji čovjeku služe da se ne veže za ovaj svijet i da ne tuguje kada nešto od njega izgubi, pa kada mu je iskušenje u suprotnom polu – sjeti se da je u Džennetu savršena sreća sa surotnim polom, kada mu je iskušenje imetak – sjeti se da je to ništavno u odnosu na blagodati koje ima u Džennetu, kada mu je iskušenje hrana (kao recimo kada posti ili kada ga duša nagovara da uzme haram jelo) – sjeti se da je džennetska hrana daleko ljepša i da ne treba nju izgubiti time što se vezao za neku dunjalučku hranu koja je ništavna u odnosu na džennetsku, i tome slično. A o tim stvarima može čitati u Kur'anu, koji je prepun ajeta koji govore o Džennetu. Ima na bosanskom jeziku knjiga: Vodič ka Džennetu, od Ibnul-Qajjima, ali smatram da je treba sažeti tak da se izbace stvari koje su nepotrebne prosječnom čovjeku, poput raznih akaidskih rasprava, i da se ostavi upravo ono što je i poenta knjige: buđenje čežnje ka Džennetu.

We alejkumusselam. Upravo zato što je oblast čistoće podložna vesvesama, islam je tu dao širinu, tj. Uzvišeni Allah je tu ljudima olakšao kako ne bi upali u šejtanovu zamku vesvesa koje ih na duže staze mogu odvesti ka ostavljanju namaz u potpunosti. Tako da ukoliko niste 100% sigurni da ste izgubili abdest, niste ga izgubili.

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu. Normalna je pojava da se neka djeca bude po noći plačući, i uglavnom je to prolazna faza koja je dio njihovog psihofizičkog razvoja. Neka lupaju nogama i rukama, neka samo vrište, neka tiše plaču. Rijetko je uzrok sihr ili urok. Uglavnom vi polako dijete smirujte, učite mu zikrove i Kur'an, blagim glasom dok se ne smiri, dok ne dođe k sebi, i inšaAllah će to proći. Ako potraje, konsultujte se sa doktorom, poduzimajući time dunjalučke sebebe, a sami mu učite Kur'an, poduzimajući time i šerijatske sebebe.

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu. Nije uslov da se svaka stvar spomene poimenice, neke se spominju kroz opšta pravila, neke se spominju poimenice ciljano, a neke se spominju poimenice kao primjer na osnovu kog se vrši analogija za slične stvari. Što se tiče spominjanja zelenila na Arapskom poluostrvu, ta je pojava spomenuta poimenice ciljano, tj. kao predznak Sudnjeg dana, što znači da će doći do velikih klimatskih promjena na globalnom nivou kao što je bilo i u prošlosti. A što se tiče našeg uticaja na globalno zagrijavanje, tu nam nije potrebno spominjanje događaja poimenice da bismo čuvali prirodu, već je dovoljno to što iz iskustva znamo da zagađivanje prirode šteti živim bićima, i što to spada u širenje nereda na Zemlji, pa da se toga klonimo, jer je jedno od velikih šerijatskih pravila: zabrana činjenja štete, pa kroz to pravilo znamo i šta se od nas traži spram tih pojedinačnih djela. Dakle, islam je svjetlo koje nam osvjetljava put ka Allahu, put činjenja dobrih djela i klonjenja od loših djela, na razne načine, i to je glavni cilj i poenta Objave, da bude uputa ljudima za ispravno postupanje na ovom svijetu, dušom i tijelom, tj. kako savršeno urediti naš odnos prema Stvoritelju i prema stvorenjima, dok je spominjanje svega mimo toga dodatna i propratna stvar koja služi ili za dokazivanje istinitosti islama, ili za učvršćivanje imana ili za podsticaj na činjenje dobrih djela i klonjenje loših. U te dodatne, propratne stvari spadaju kazivanja o vjerovjesnicima, kazivanja o raznim događajima u prošlosti, obavijest o raznim događajima u budućnosti, i u to spada spominjanje promjena koje će se dogoditi prije Sudnjeg dana. Tu uopšte nije nužno da budu spomenute sve pojave, jer njihovo spominjanje nije poenta i svrha Objave, tako da nespominjanje nečega ne znači da to nešto neće biti. Allah je čisto iz Svoje milosti spomenuo neke krupne događaje, ciljano, da bismo znali kako se ponašati, ali i da bi nas podsjećao na približavanje Sudnjeg dana, ali to je samo primjer, pa nije spomenuo sve krupne događaje, jer poenta Objave nije hronologija događaja nego Uputa ka vječnoj sreći, uz propratne stvari koje na tom putu pomažu čovjeku ispunjenje cilja.

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu. On se mora pokajati i ljudima mora vratiti njihova prava i nema opravdanja u tome da ga je sramota, da ga je strah i tome slično. Može im vratiti pravo i bez da znaju da ih je zakinuo, mora naći neki način. Neće ući u Džennet dok svakom čovjeku na svijetu ne vrati njegovo pravo, makar poginuo kao šehid, osim ako bismo pretpostavili da mu odlazak u rat bude stroga obaveza a ne bude mogao na vrijeme da im vrati ta njihova prava (Allah će im dati kompenzaciju na Sudnjem danu). Ako im ne vrati na ovom svijetu, vratiće im dobrim djelima na Ahiretu. Da li će mu nakon toga preteći dovoljno dobrih djela za Džennet? Ne treba rizikovati. Štaviše, postoji mogućnost da čovjek ima velika dobra djela kao planine, ali zato što je odložio vraćanje tuđeg prava na ovom svijetu – ta djela mu budu prebačena na njihov račun, a možda da je dao sve od sebe da im vrati na ovom svijetu pa nije uspio jer ih nije poznavao ili zato što nije imao novca, na Sudnjem danu takav prođe mnogo bolje sa manjim dobrim djelima nego ovaj prethodni koji je svjesno i namjerno odložio tu dužnost za Sudnji dan a ima planine dobrih djela, jer veoma važan faktor u vaganju dobrih djela je to koliko je čovjek dao od sebe da ispuni ono što se od njega traži, kao i mogućnost ispunjenja toga, kao i stanje njegovog srca i njegov odnos prema svemu tome (pa nije isti onaj koga “nije briga” jer misli da će činjenjem dobrih djela imati dovoljno da isplati tom nekom na Sudnjem danu i onaj ko se stvarno duboko brine i maksimalno trudi da se razračuna na ovom svijetu). Ukoliko da sve od sebe da pronađe onog kome je nešto dužan ili koga je povrijedio i tome slično, i ne uspije mu vratiti njegovo pravo ili ne uspije dobiti halala od tog nekog za uvredu i tome slično, neka dovi za tog nekog, ili ako je taj neko umro a želi mu vratiti pare i ne nađe njegove potomke ili ga ne može pronaći ili se ne sjeća ko je on – neka udijeli sadaku za njega novcem kojeg mu je dužan. Međutim, ako ga može naći a plaši se da prizna da ga je prevario, neka mu pošalje nekako novac bez da taj neko zna od koga mu je novac došao, i tome slično.

Allahov Poslanik, alejhisselam, je rekao: „Ako je neko nanio nekome nepravdu u časti ili nečemu drugom, neka to riješi prije nego što dođe vrijeme kada neće biti ni dinara niti dirhema. Ako bude imao dobrih djela onoliko koliko je teška njegova nepravda, bit će mu oduzeta, a ako ne bude imao dobrih djela, njemu će se prenijeti loša djela od onoga kome je nanio nepravdu.“ (Bilježi Buhari u svom Sahihu)