Amr b. Šuajb prenosi ud svoga oca, a on, opet, od svog oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten kod nekog od ashaba, što mu nije odobrio pa ga je on bacio. Potom je isti ovaj ashab počeo nositi prsten od željeza, na što mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “l to je zlo. To će nositi stanovnici Vatre!” Na to je ovaj ashab bacio prsten te je počeo nositi prsten od srebra, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu zbog toga prigovorio. 438

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je nositi prsten od željeza, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio da je takav prsten gori od zlatnog. Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, jednom je prilikom vidio zlatni prsten na ruci nekog čovjeka, pa mu je naredio da ga baci. Zijad mu reče: “O vladaru pravovjernih, moj je prsten od željeza!” “To je još gore”, kaza Omer.439 Ovo je stav i imama Malika, jer Ibn Vehb prenosi da mu je imam Malik u vezi s prstenjem od željeza i bakra rekao: ”Još uvijek slušam da je :l.eljezno prstenje zabranjeno, a ostalo nije.”440 Ovo mišljenje dijele imami Ahmed i Ishak b. Rahavejh, kako to stoji u djelu Mesailui-Meroetf , str. 424. Ishak b. Mensur el-Mervezi upitao je imama Ahmeda: ”Je li zabranjeno nositi prsten od zlata ili prsten od želje:za?” “Da, tako mi Allaha, to je zabranjeno”, odgovorio je imam Ahmed; Ishak je to prihvatio kao ispravno.

Drugo, El-Buhari i Muslim zabilježili su predanje u kojem Sehl b. Sa'd pripovijeda da se neka žena ponudila Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, za brak i, kad se vidjelo da nema potrebe za njom, neki je čovjek zatražio da Poslanik njega oženi istom tom ženom, ali nije imao ništa da joj dadne kao mehr. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘ Dadni joj  bilo šta, pa makar se radilo o željeznom prstenu. ” Naime, ovo predanja nije dokaz da je dopušteno nositi željezni prsten, kao što to tvrdi Ibn Hadžer, 1 0/323: “Neki učenjaci ovim hadisom dokazuju da je dopušten željezni prsten, ali oni nisu u pravu. Naime, činjenica da je dopušteno posjedovanje željeznog prstena ne znači da je dopušteno njegovo nošenje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovatno je mislio na to da ona žena uzme željezni prsten pa da ga proda.” Na ovo ukazuje i činjenica da je nošenje zlatnog prstenja zabranjeno muškarcima, ali ga je dopušteno prodati, o čemu smo već govorili.

Treće, kada je riječ o hadisu Muajkiba, radijallahu anhu, koji tvrdi da je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, prsten bio od savijenog željeza i da je na njemu bilo i srebra, on nije oprečan hadisu koji smo naveli na početku poglavlja, jer se zabrana odnosi samo na prsten od čistog željeza. Ovo je zaključio Ibn Hadžer, 1 0/323.

Četvrto, a što se tiče hadisa Ebu Seida el-Hudrija u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na pitanje od čega će se napraviti prstenje odgovorio: “Od željeza, srebra ili zlata”, on je slab, prema mišljenu hafiza Ibn Redžeba i šejha El-Albanija.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ibn Ebu Lejla pripovijeda da je Huzejfa bio u Medainu, pa je jednom prilikom zatražio vode i predstojnik mu je donio srebreni pehar; Huzejfa ga je bacio na njega i rekao: “Bacio sam ovaj pehar na njega samo zato što sam mu zabranio da donese srebreni pehar, a on me nije poslušao! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je oblačenje odjeće od svile i brokata, i pijenje iz zlatnih i srebrenih posuda. Rekao je: ‘ To pripada nevjernicima na dunjaluku, a vama na ahiretu. “‘429

El-Bera, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sedmero, a zabranio sedmero. Naredio nam je slijeđenje dženaze, obilaženje bolesnika, odazivanje na veselje, pomaganje onima kojima je uctnjena nepravda, održavanje date zakletve, otpozdravljanje i nazdravljanje onome ko kihne. A zabranio nam je upotrebu srebrenih posuda, zlatnih prstenova, svile, brokata, lanenosvilenu odjeću i grubi brokat.”430

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se nosi zlatni prsten.431

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten na ruci nekog čovjeka pa ga je skinuo i bacio. Rekao je: “Zar uzimate džehennemsku žerku i stavljate je na svoje ruke!?” Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, a ja sam sugerirao onom čovjeku: “Uzmi prsten i prodaj ga.” “Ne, tako mi Allaha”, reče on, “nikada neću uzeti ono što je bacio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”432

Alija b. Ebu Talih, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oblačenje odjeće protkane svilom i one koja je obojena šafranom, nošenje zlatnog prstenja i učenje Kur'ana na rukuu.”433

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio prsten od zlata i nosio ga tako da dragi kamen bude smješten u unutrašnjosti šake. Ljudi su činili isto što i on. Nakon određenog vremena, sjeo je na minber, skinuo ga te rekao: “Nosio sam ovaj prsten tako da dragi kamen dođe u unutrašnjost šake”, potom ga je bacio rekavši: ‘Tako mi Allaha, nikada ga neću staviti na ruku. ” Tada su i ljudi pobacali svoje prstenje.434

Ebu Sa'leba el-Hušeni, radijallahu anhu, kazuje: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao je zlatni prsten na mojoj ruci pa sam ga sakrio u nekakvu granu koju sam nosio. Potom sam ga bacio tako da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije primijetio. Kada je ponovo pogledao, prstena više nije bilo, na šta on reče: ‘Možda smo ti bol nanijeli ‘435

Salim b. Ebul-Dža'd prenosi od jednog hrabrog čovjeka da je rekao: “Vidio me Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako nosim zlatni prsten, pa mi je naredio da ga bacim. Bacio sam ga i nikada ga više nisam stavio.”436 Slične hadise prenose Omer, Imran, Abdullah b. Amr, Burejda i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, navedeni hadisi dokazuju da je muškarcima zabranjeno nositi zlato, a posebno zlatni prsten.

Drugo, derogiran je hadis u kojem stoji da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio zlatni prsten. Komentirajući Ibn Omerov, radijallahu anhu, hadis, El-Begavi u djelu  Šerhus-sunna, 1 2/57-58, kaže: “Ovaj hadis sadrži dva propisa koji su kasnije promijenjeni: prvo, nošenje zlatnog prstena – kasnije je nošenje zlata zabranjeno muškarcima; i, drugo, nošenje prstena na desnoj ruci – Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije je prsten nosio na lijevoj ruci.” I Ibn Hadžer, 10/318, rekao je da je derogirana nošenje zlatnog prstena.

Treće, dopušteno je trgovati zlatnim prstenjem, stoga su neki ashabi preporučili onom čovjeku: “Uzmi prsten i prodaj ga.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se obrije dio glave a drugi dio ostavi.413

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je obrijati samo jedan dio glave, bilo da se radi o odraslom muškarcu ili djetetu.

Drugo, sunnet je ili obrijati glavu u potpunosti ili pustiti kosu da raste, shodno hadisu koji je prenio Abdullah b. Omer, radijallahu anhu,da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog dječaka čiji je dio glave obrijan a dio nije, pa je zabranio da se to čini. Rekao je: “Ili  njegovu glavu u potpunosti obrijte ili pustite njegovu kosu da raste. “414

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je na dan oslobođenja Meke doveden Ebu Kuhafa, Ebu Bekrov otac, potpuno sijede kose i brade, pa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Obojte njegovu kosu i bradu, ali ne u crno. “401

Enes, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Ebu Bekr doveo svog oca Ebu Kuhafu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na dan oslobođenja Meke, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iz poštovanja prema Ebu Bekru, rekao: “Zašto si zamarao starog čovjeka? Mogao sam ja njemu doći. ” Tada je Ebu Kuhafa, sasvim sijedi starac, prihvatio islam, i Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: “Obojite  njegovu kosu i bradu, ali ne u crno. “402

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio sljedeće: ‘Pred Sudnji dan pojavit će se ljudi koji će se kniti u sasvim crnu boju; oni neće osjetiti miris Dženneta. “403

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, poželjno je bojiti kosu, ali se treba razlikovati od sljedbenika Knjige, shodno hadisu koji je prenio Ebu Hurejra, radijallahu anhu, a u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve scllem, kaže: “Židovi i kršćani ne boje svoju kosu, pa postupajte suprotno njima. “404 U drugoj verziji stoji: ” Bojite sijede vlasi i nemojte oponašati Židove i kršćane. “405 Imam Eš-Ševkani je, u djelu Nejlul-evtar, 1/148, zapisao da je razlikovanje od Židova i kršćana razlog zbog kojeg je poželjeno kniti kosu i bradu.

Drugo, međutim, zabranjeno je bojiti sijede vlasi u crnu boju, na što upućuju navedeni hadisi.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Talha, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleki ne ulaze u onu kuću u kojoj se nalazi pas ili slika. “393

Ibn Omer, radijallahu anhu, kazivao je: “Jednom je Džibril obećao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će ga posjetiti, ali je zakasnio, pa se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabrinuo zbog toga. Naposlijetku je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izišao i pošto ga je našao, požalio mu se na to što kasni. Džibril mu reče: ‘Mi ne ulazimo u kuću u kojoj se nalazi slika ili pas.”‘394

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika. “395 Slične hadise prenose Alija, Ebu Seid el-Hudri, Džabir b. Abdullah i neki drugi ashabi, radijallahu anhum.

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je postavljati slike na zidove, a danas je veoma rasprostranjeno ukrašavanje zidova slikama.

Drugo, meleki milosti ne ulaze u kuću u kojoj se nalaze slike, pa samim tim ne mole Allaha da oprosti njenim ukućanima niti Ga mole da im ukaže Svoju milost.

Treće, samo meleki milosti ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika, za razliku od meleka zaduženih za čuvanje ljudi: oni se nikada od njih neodvajaju. Također, meleki kazne uvijek mogu doći do onih koje treba kazniti, kao i Melek smrti kada treba dušu uzeti. A Allah najbolje zna.

Četvrto, zabranjene su sve vrste slika, bez obzira da li su nacrtane rukom ili načinjene fotoaparatom.

Peto, zabranjeno je vješanje onih slika na kojima se nalaze živa bića.

Šesto, izlizanu sliku dopušteno je koristiti, tj. onu na kojoj se ne raspoznaje živo biće.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf