Muavija, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte sjediti na svili niti na leopardovoj koži. “383

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhiu ve sellem, riječi: ”Meleka nema tamo gdje se nalazi leopardova koža. ”

Halid pripovijeda da su El-Mikdam b. Ma'di Jekrib, Amr b. el-Esved i neki čovjek iz plemena Esed iz Kinnesrina posjetili Muaviju b. Ebu Sufjana, i on je upitao El-Mikdama: “Znaš li da je Hasan, sin Alijin, umro?” El-Mikdam reče: “Allahovi smo i Njemu se vraćamo!”, pa ga neko upita: “Da li to smatraš nesrećom?” “Kako to ne bih smatrao nesrećom”, odgovori mu El-Mikdam, “kad ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio u krilo i rekao: ‘Hasan je dio mene, a Husejn je dio Alije’ Onaj čovjek iz plemena Esed tada primijeti: “To je žeravica koju je Allah ugasio!” El-Mikdam reče: “Što se mene tiče, ja odavde neću otići dok te ne razljutim i saopćim ti ono što ti se neće svidjeti!” Rekao je potom Muaviji: “Ako budem govorio istinu, ti potvrdi, a ako budem lagao, upozori nas.” Nakon što je Muavija pristao, El-Mikdam ga upita: “Tako ti Allaha, jesi li čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je zabranio oblačenje svilene odjeće?” “Da, čuo sam”, reče Muavija. “Tako ti Allaha”, nastavi El-Mikdam, ” Znaš li da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio oblačanje kože od zvijeri i njeno stavljanje na sedlo?” Nakon što je Muavija potvrdno odgovorio i na ovo pitanje, on mu reče: “Sve sam ovo vidio u tvojoj kući, Muavija!” “Znao sam da seneću spasiti od tebe, Mikdame”, priznade Muavija i potom zapovjedi da mu se dadne imetka, a ne njegovim saputnicima; njegovom sinu poklonio je dvije stotine zlatnika, a El-Mikdam ih razdijeli među svojim drugovima. Čovjek iz plemena Esed međutim nije nikome dao ništa od svog dijela, pa kada je Muavija saznao za to, kazao je: “El-Mikdam je plemenit i darežljiv čovjek, a onaj čovjek iz plemena Esed dobro čuva ono što mu pripada. ”

Ebul-Melih b. Usama prenosi od svoga oca, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio upotrebu kože od zvijeri.386

U drugoj verziji stoji da je zabranio da se leži na koži od zvijeri.” Slični se hadisi prenose od Alije, Ibn Omera i Ebu Rejhane, radijallahu anhum.

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je upotrebljavati kožu divljih zvijeri, ležanje na njoj, oblaganje njome sedla i njeno oblačenje.

Drugo, zabranjeno je oponašati grešnike, raskalašene i ohole ljude.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

El-Bera b. Azib, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je upotrebu svilenih crvenih podsedlica. “362

lmran b. Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio upotrebu čisto crvenih podsedlica.363

Alija, radijallahu anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se upotrebljavaju čisto crvene podsedlice.”364

Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odvraćao od onoga što je svijetlocrvene boje.365

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je oblačiti čisto crvenu odjeću.

Drugo, El-Beraove riječi: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je srednjeg rasta. Vidio sam ga u crvenom ogrtaču i nisam vidio nikog ljepšeg od njega”366 nisu dokaz da je dopušteno oblačiti odjeću čisto crvene boje, što sam objasnio u djelu Behdžetun-naifrin, 2/81 -82. Ibn Kajjim el-Dževzijja, u djelu Zadul-mead, 1/137-1 39, kaže: “Sintagma crveni ogrtač, koja se spominje u hadisu, odnosi se zapravo na ogrtač od jemenskog tekstila s crveno-crnim prugama, što je inače karakteristično za jemenske ogrtače, a nije potpuno crvene boje, kako neki tvrde. Ogrtač čisto crvene boje strogo je zabranjen, pa kako se može pomisliti da bi ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obukao! Allah ga je sačuvao od toga. Ovdje je problem u razumijevanja izraza crveni ogrtač. A Allah najbolje zna.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

El-Misver b. Mahrema kazuje: “Jednom prilikom, obukao sam tanak donji dio odjeće i ponio sam neki kamen te je odjeća spala i morao sam spustiti kamen. Tada mi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vrati se po odjjeću! Nemojte goli hodati/”‘ Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio sljedeće: ‘Neka muškarac ne gleda u stidno mjesto drugog muškarca, i neka žena ne gleda u stidno mjesto druge žene! Neka dva muškarca ne budu pod jednim pokrivačem, i neka dvije žene ne budu pod jednim pokrivačem. ” Abdurrahman b. Džerhed pripovijeda da je njegov otac Džerhed (koji je, prema kazivanju Abdurrahmana, bio jedan od siromašnih ashaba koji su živjeli na trijemu Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije) ispričao sljedeće: “Sjedili smo u društvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a moje je bedro bilo otkriveno. Vidjevši to, reče mi Poslanik: ‘Zar ne znaš da je bedro stidni dio ttjela/?”‘ Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem rekao: ‘Dvije kategorije stanovnika Džehennema nisam vidio: muškarce koji tuku narod bičevima poput kravljih repova, i žene pokrivene a otkrivene, koje su skrenule s Pravog puta i druge navode na stranputicu, a njihove glave slične su grbama horasanskih deva. Neće one nikad ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na neopisivo velikoj udaljenosti. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je razgolićavanje i pokazivanje stidnih dijelova tijela. U muškaraca, stidni je dio od pupka do koljena, a u žena, cijelo tijelo, osim onoga za šta postoji dokaz da nije stidni dio – lice i šake, iako postoji razilaženje oko toga je li vjerodostojan hadis koji o tome govori.

Drugo, hadisi koje prenose Aiša i Enes, a u kojima se kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alehi ve sellem, otkrio svoje stegno nisu kontradiktorni s navedenim hadisima; učenjaci su ih uskladili, na različite načine. Neki su učenjaci kazali da je otkrivanje stegna jedna od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti. Neki su kazali da je to detalj iz Poslanikova života i da se on ne odnosi na druge ljude. A dode su neki učenjaci kazali da se navedeni hadisi imaju uskladiti na način da se kaže da postoje dvije vrste stidnog mjesta. Ibn Kajjim je u djelu Tehzibus-sunen, 6/17, zapisao: “Učenici imama Ahmeda, kao i neki drugi učenjaci, ove su hadise uskladili na taj način što su rekli da postoje dvije vrste stidnog mjesta: : ono stidno mjesto u koje je strogo zabranjeno gledati (spolni ud i analni otvor) i ono u koje nije strogo zabranjeno gledati (stegna). Dakle, nema oprečnosti između naredbe da se ne gleda u tuđa bedra, jer su ona stidno mjesto, i njihovog otkrivanja jer su stidno mjesto drugog stepena. A Allah najbolje zna.” Vjerovatno je Ibn Kajjimov stav najbliži istini, ali mu se odgovara na taj način što naredba u Džerhedovom hadisu nije bila da se obori pogled, nego da se stegno pokrije, a to nije isto. Pokrivanje podrazumijeva i obaranje pogleda, ali ne i obratno. To je ono što se da razumjeti iz Ibn Kajjimovih riječi. Stoga je ispravno postupati prema Džerhedovom haclisu, i drugim hadisima koji ga pojačavaju, na temelju sljedećeg: prvo, u prvom se slučaju radi o riječima, a u drugom o činu, pa se prednost daje riječima; drugo, u prvom slučaju postoji zabrana, a u drugom dopuštenje, pa se prednost daje zabrani; treće, iz predostrožnosti treba postupati prema hadisu koji to zabranjuje. Zato je imam El-Buhari, l/ 4 78, rekao: “Enes ovo predanje ima jači lanac prenosilaca, a postupanje prema Džerhedovom je sigurnije jer se time ne čini ono oko čega su sc islamski učenjaci razišli.” Ovo razumijevanje dovodi do smiraja duše i u skladu je s ciljevima Šerijata kada je riječ o prevenciji.

Treće, razgolićavanje obuhvata tanku, prozirnu i tijesnu odjeću, a
ona otkriva i ocrtava stidne dijelove tijela, što se može zaključiti iz Ebu
Hurejrinog predanja koje smo naveli.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Usama b. Zejd, radij allahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kuga je kazna Židovima. Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, nemojte ulaziti u nju, a ako se ona pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, nemojte izlaziti iz nje. “332

Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, čuo je Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, ne ulazite u nj. A ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje biježeći. “333

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Smrt uslijed kuge jeste šehadet mojim sljedbenicima, a bolest je vašim neprijateljima među džinnima. Ona je poput devine kuge: pojavljuje se ispod pazuha i ispod pupka, gdje je koža mehka. Ko umre uslijed kuge šehid je, ko živi u mjestu gdje se kuga pojavi ima status onoga koji bdije na Allahovom putu, a ko pobjegne od kuge ima status onoga koji je pobjegao s bojnog polja. “334

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je bježati od kuge, kao što je zabranjeno otići u zemlju u kojoj se ona već pojavila.

Drugo, Ibn Kaj jim el-Dževzijja, 4/37, rekao je: “Kuga je zarazna bolest. Liječnici kažu da je kuga opaka oteklina s kojim se pojavljuje veoma jaka i bolna bolnog dijela uglavnom pocrni, pozeleni ili potamni, a ubrzo se pojave i čirevi. Pretežno se pojavljuje na tri mjesta: ispod pazuha, iza ušiju i na vrhu nosa.”

Treće, Ibn Kajjim el-Dževzijja, 4/38, također je rekao: “Ovi čirevi, tumori i rane posljedica su kuge, a nisu sami po sebi kuga. Međutim, pošto ljekari ne znaju mnogo o tome, oni tvrde da je sve to kuga. Kada govorimo o kugi, možemo razmatrati tri stvari: prvo, vidljive simptome, i time se bave liječnici; drugo, smrt uslijed nje, i o tome se govori u hadisu: ‘Kuga je šehadet svakom muslimanu’; treće, uzrok njezine pojave, a u tome sc govori u predanjima u kojim stoji da je poslana kao kazna Židovima, odnosno kao bolest džinima, a postoji i predanje u kojem se kaže da je kuga posljedica dove koju je protiv svog naroda uputio jedan vjerovjesnik. Liječnici ne mogu pobiti ove dokaze, ali ih ne mogu ni dokazati, jer su poslanici govorili o nevidljivim stvarima. Na pojavu kuge utječu džini, jer oni mogu utjecati na čovjekovu prirodu, izazvati bolesti, pa čak i smrt. Ovo može negirati samo onaj koji ne poznaje svijet džina i njihov utjecaj na tijelo i ponašanje čovjeka. Možda je Uzvišeni Allah dozvolio džinima da utječu na ljude prilikom pojave zaraza i nezdravog zraka, kao što im je, za razliku od normalnih okolnosti, to omogućio u nekim prilikama koje negativno utječu na ljude, kao, naprimjer, pojačana cirkulacija krvi, pritisak u žuči i višak sperme. Čovjek se u tom slučaju može odbraniti isključivo onim oružjem koje je jače od napadača, a to su zikr, dova, skrušenost, poniznost, udjeljivanje milostinje, učenje Kur'ana i sl. Na taj se način pribavlja pomoć meleka koji će nadjačati šejtane, poraziti njihovo zlo i otkloniti njihov utjecaj. Ovo smo nebrojeno puta praktično vidjeli i osvjedočili se da pomoć meleka i njihova blizina ima veliki utjecaj na jačanje čovjekove prirode i otklanjanje zlih tvari, i to prije nego što zlo ovlada i učvrsti se, jer će se poslije teško uništiti. Koga Allah uputi, on požuri ka najjačem oružju protiv svakog zla koje ga zadesi – zikru, dovi, učenju Kur'ana … Međutim, ako Allah želi uništiti nekoga, On njegovo srce učini nemarnim prema zikru, dovi i Kur'anu. Allahova je odredba konačna i ništa je ne može izmijeniti.”

Četvrto, u istom djelu, 4/42-44, ovaj učenjak kaže: “Iz predostrožnosti je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio svojim sljedbenicima ulazak u zemlju u kojoj se pojavi kuga, kao što je zabranio i napuštanje zemlje zahvaćene kugom. Naime, ulazak u takvu zemlju predstavlja izlaganje opasnosti, stradanju i samouništenju, što je u suprotnosti sa Šerijatom i razumom, a nestupanjem u nju čovjek štiti sebe od zagađenog prostora i zraka, onako kako ga je poučio Stvoritelj . Kada je riječ o zabrani napuštanja zemlje pogođene kugom, u tome su dvatemperatura koja prelazi svaku mjeru. Tijelo oko značenja: prvo, povjerenje i oslonac na Allaha, trpljenje iskušenja te zadovoljstvo određenjem; drugo, tvrdnja liječnika da onaj ko se želi zaštiti od zaraze mora iz svoga tijela izbaciti višak tekućine, manje jesti, pretežno se nalaziti na suhim mjestima, a izbjegavati prekomjernu fizičku aktivnost i parna kupatila – u čovjeku se nalaze štetni viškovi koji se aktiviraju prilikom prekomjerne fizičke aktivnosti i boravka u parnom kupatilu. ( … ) Ovo je mišljenje najpoznatijih liječnika, a zasniva se na liječenju srca i tijela. Pa ipak, to ne znači da ljudi trebaju biti nepokretni i napustiti sve svoje aktivnosti kada se pojavi kuga; potrebno je samo umanjiti aktivnosti koliko je to moguće, jer je mirovanje korisnije za tijelo i srce, potiče na oslanjanju na Allaha i prihvatanje određenja. Kada je riječ o onima koji moraju putovati, poput proizvođača, radnika, poštara, putnika i sl., njima će se dopustiti da putuju ako imaju stvarnu potrebu, ali ne s namjerom bježanja od kuge. Zabrana ulaska u zemlju pogođenu kugom sadrži nekoliko mudrosti: izbjegavanje opasnosti, čuvanje zdravlja (osnove života), neudisanje nečistog zraka (to izaziva oboljenja), nepribližavanje onima koji su već oboljeli kako se bolest ne bi prenijela (u hadisu koji je zabilježio Ebu Davud stoji: ‘Propast je približavati se oboljelim od kuge”, te zaštita od lošeg predznaka i zaraze, jer to utječe na duše, i onome ko nešto smatra lošim predznakom, to se može i dogoditi. Sve u svemu, zabrana ulaska u zemlju kuge predstavlja oprez, zaštitu i neizlaganje mogućoj šteti. A smisao zabrane bježanja od kuge jeste oslanjanje na Allaha, pokornost i povjerenje u Njega. U prvom se ogleda disciplina i edukacija, a u drugom povjerenje i pokornost.”

Peto, zabrana ulaska u zemlju kuge ili izlaska iz nje prevencija je koju su danas prihvatile sve zdravstvene organizacije, te su to nazvali preventivnom mjerom; samo ljekarima i medicinskom osoblju dozvoljavaju stupanje u zemlju pogođenu kugom. U ovome je nadnaravnost hadisa i očit dokaz istinitosti Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, te činjenice da se Poslanikova medicina ne zasniva na pukim eksperimentima, nego da je i stina koja se ne može pobiti.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf