Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Da čovjek sjedne na žeravicu i da mu ona progori odjeću i oprži ga, bolje mu je nego da sjedne na kabur.”‘
Ebu Mersed el-Ganevi, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: ‘Nemojte sjedjeti na kaburovima i nemojte prema njima klanjati. ‘
Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Da hodam po žeravici, ili po sablji ili da šilom zakrpim vlastito stopalo, draže mije nego da hodam po kaburu muslimana; isto je i vršiti fiziološku potrebu na mezatju i na pijaci”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, sjedenje i hodanje po kaburu muslimana zabranjeno je, a postoje hadisi koji upozoravaju na to, posebno navedeni Ehu Hurejrin, radijallahu anhu, hadis. S tim u vezi, Eš-Ševkani veli: “U hadisu je dokaz da je sjedenje na kaburu zabranjeno. Kada je riječ o tome, već smo naveli predanja. Većina učenjaka smatra da je to zabranjeno.”
Drugo, imam Malik u hadiskoj zbirci EI-Muvetta, 1 /233, kaže: “Po nama, sjedenje (čučanje) na kaburu zabranjeno je samo glede onoga ko čučne radi vršenja velike fiziološke potrebe.” Međutim, to je tumačenje neispravno, i islamski učenjaci nisu ga prihvatali. Imam Šafi rekao je: “Prezirem hodanje, sjedenje i naslanjanje na kabur, ali nadam se da postoji širina u mišljenju kada je riječ o čovjeku koji do kabura svoga umrlog ne može doći nikako drukčije nego da gazi po drugim kaburovima, tim prije što se ovdje radi o prijekoj potrebi. Neki islamski autoriteti kažu: ‘Sjedenje na kaburu nije problematično, samo je zabranjeno čučanje radi obavljanja velike fiziološke potrebe.’ To mišljenje ne dijelimo s njima. Hadis je općenitog značenja, i odnosi se kako na čučanje radi potrebe, tako i na sjedenje na kaburu.”
Zatim se imam Šafi pozvao na prethodno navedeni Ehu Hurejrin, radijallahu anhu, hadis. Ibn Hazm kaže: ” … neki učenjaci rekli su da sjedenje na kaburu nije zabranjeno, kazavši da se prijetnja odnosi na onoga ko čučne radi obavljanja fiziološke potrebe. To je, nesumnjivo, pogrešno mišljenje iz sljedećih aspekata: prvo, to je tvrdnja bez dokaza i mijenjanje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, a to je velika stvar; drugo, kontekst hadisa to kategorički odbija: Da čotjek sjedne na žeravicu i da mu ona progori odjeću i oprži ga, bolje mu je nego da sjedne na kabur’, i svaki razuman čovjek zacijelo zna da niko, kada želi izvršiti veliku fiziološku potrebu, neće čučnuti u odjeći, drugim riječima, niko, osim umno poremećenog čovjeka, neće izvršiti veliku fiziološku potrebu a da prethodno ne skine odjeću; i, treće, prenosioci ovog predanja nisu prekoračiti značenje sjedenja, i nikada nismo čuli da se u arapskom jeziku za onoga ko sjedne kaže: ‘Sjeo je da obavi veliku fiziološku potrebu.’ Otuda nam je jasno da je njihovo tumačenje pogrešno, i hvala Svevišnjem Allahu.”

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je krečenja kabura, sjedanje na njega i građenje na njemu.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, navedeni hadis ukazuje na to da je podizanje građevina na kaburu, njegovo krečenje i sjedanje na njega zabranjeno. Ibn Hazm kaže: “Nije dopušteno građenje na kaburovima, njihovo krečenje i podizanje, sve se to ima srušiti.”
Drugo, sunnet je ukloniti uzvišene kaburove i poravnati ih, na osnovu Alijinih, radijallahu anhu, riječi: “Poslat ću te sa zadatkom s kojim me poslao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ne ostavi nijednu sliku a da je ne obrišeš, i ne ostavi nijedan kabur a da ga ne poravnaš sa zemljom!”
Imam Eš-Ševkani zapaža: “Iz hadisa se zaključuje da je sunnet da se kabur ne podiže iznad dopuštene granice, svejedno počivao u njemu dobar ili zao čovjek, i očito je da je to zabranjeno. To je Malikov stav kao i stav nekih Ahmedovih i Šafijevih učenika. Mišljenje imama J ah je i El-Mehdija, navedeno u djelu EI-Gajs, koji kažu da to nije zabranjeno – jer je praksa i prvih i potonjih učenjaka bez osporavanja – nije ispravno. Naime, najviše što se može reći jeste da su oni to prešutjeti, a šutnja u zannijjatima, stvarima u Šerijatu koje se zasnivaju na nekategoričkim dokazima – među kojima je zabrana podizanja kaburova – ne može biti argument. Navedeni se hadis, prije svega, odnosi na građenje kupola i turbeta, koje ljudi posjećuju, ali i džamija. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga ko to čini. Koliko je samo brige islamu zadalo građenje na kaburovima i njihovo uljepšavanje! Koliku je to samo štetu donijelo! Neke od tih šteta jesu sljedeće: neznalice su počele vjerovati u kaburove kao što vjeruju nevjernici u svoje kipove, držeći da im pribavljaju korist, a otklanjaju štetu; poduzimaju putovanje radi njihove posjete; mole ih da ispune njihove potrebe kao što muslimani mole svoga Gospodara; od njih traže blagoslov potirući rukama po njima; i od njih traže pomoć. Ukratko rečeno, svaku vrstu ibadeta koju su pagani posvećivali kipovima, ovi posvećuju kaburovima, mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti! I pored ovog velikog zla i ogavnog nevjerstva ne vidimo da se iko ljuti Allaha radi i da pokazuje ljubomoru prema čistoj vjeri, islamu, ni učenjaci, ni stjecatelji znanja, ni prinčevi, ni ministri, ni kraljevi … Do nas su doprli mnogi događaji iz kojih jasno vidimo da mnogi od tih obožavatelja kaburova više drže do svojih šejhova i evlija nego do Svevišnjeg Allaha: kada se od njih zatraži zakletva, zaklinju se Allahom lažno, ali kada se od njih zatraži zakletva šejhom ili određenim evlijom, oklijevaju i razmišljaju, pa na kraju i odbiju, te priznaju da su lagali. Ovo je jedan od najjasnijih dokaza da je njihov širk premašio širk onih koji govore da je Svevišnji Allah jedan od dvojice, odnosno jedan od trojice. O islamski učenjaci, o muslimanski vladari, ima li veće nesreće i štete za islam od nevjerstva! Koja je nesreća za dini-islam veća od toga da ljudi obožavaju nekoga mimo Svemogućeg Allaha! Koje smo zlo obavezniji spriječiti ako nismo obavezni spriječiti činjenje jasnog širka! Međutim: Da si pozvao živog, dozvao bi ga/ ,ali pozivaš onoga ko u sebi života nema/ ,da si vatru raspirio, osvijetlila bi oko sebe/ ,ali šta očekuješ ako u pepeo puhneš”
Treće, kada je riječ o obljepljivanju kabura ilovačom, o tome je govorio šejh El-Albani, kada je rekao: “O tom pitanju učenjaci imaju sljedeća mišljenja: to je zabranjeno, i ovo mišljenje zastupa Ebu Hanifin učenik Muhammed eš-Šejbani (iako je Muhammed upotrijebio izraz mekruh, a taj izraz bez dodatne indicije, po njemu, znači: zabranjeno je); to je pokuđeno, i ovo je stav hanbelijskog autoriteta Ebu Džafera, kako stoji u djelu EI-Instif, 2/549; u tome nije problem, i ovaj je stav od imama Ahmeda prenio Ebu Davud (1 58) , a od Šafija imam Et-Tirmizi, 2/ 1 55, a zastupa ga i autor djela EI-Inscif. En-Nevevi kaže: ‘Većina naših autoriteta uopće nije ni razmatrala ovo pitanje. Ispravno je da obljepljivanje kabura ilovačom nije pokuđeno jer ne postoji hadis koji to zabranjuje, i to je stav imama Šafija.’ Kada je o tome riječ, možda je najispravnije reći ovako: ako se time ima za cilj čuvanje kabura od vjetrova i kiša i čuvanje njegove, Šerijatom dopuštene visine, nesumnjivo je to dopušteno, jer se time ostvaruje islamom legitiman cilj; neki hanbelijski autoriteti možda su baš zbog toga rekli da je to poželjno. Međutim, ako se time ima za cilj uljepšavanje kabura ili bilo šta drugo beskorisno, tada je zabranjeno jer se u tom slučaju smatra novotarijom.”

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf