Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema.

Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sprovede u praksu ako prekršite ono što vam zabranjuje (hidžab), a što je jedan od uvjeta validnosti prisile. S druge strane, vaše stanje potpada pod pojam nužde, jer se nalazite u situaciji kada zbog spašavanja života i časti morate činiti ono što vam je šerijatom zabranjeno.

Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje onako kakvim ste ga nama predstavili, i ako ste doista ubijeđeni da bi vaš otac spomenute prijetnje i ostvario, ja smatram da vi trenutno imate validan šerijatski razlog – a to je čuvanje života i časti te nepostojanje onoga kod koga biste se mogli skrasiti – da trenutno ne nosite hidžab.

Nema sumnje da je punoljetnoj ženi nošenje hidžaba stroga obaveza, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, što je vama, koliko vidim, veoma dobro poznato, ali ako se žena nađe u situaciji kada zbog nošenja hidžaba dolazi u pitanje njen život i njena čast ili iz toga proizlazi neprirodna teškoća, kao što je udaranje, onda se bez imalo kolebanja ljudskom životu daje prednost nad nošenjem hidžaba.

Islam je čovjeku dopustio da u prisili izgovori riječi kufra i nevjerstva, kako bi spasio svoj život, ne smatrajući to nevjerstvom, pa otuda je mnogo preče da se privremeno odgodi nošenje hidžaba kako bi se očuvao život.

Kazao je Uzvišeni Allah: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (En-Nahl, 106)

Kazao je: “On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji.” (El-En’am, 119)

“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286)

“Zato se Allaha bojte koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16)

Jedno od općepoznatih šerijatskih pravila glasi: “U nuždi se dozvoljava ono što je zabranjeno”.

Mnogo je šerijatskih argumenata, kao i pravila koja su postavili islamski učenjaci, iz kojih se da zaključiti da čovjeku koji je u nuždi i čini određeni grijeh, kao što slučaj sa osobom koja jede strvinu – mrljinu da bi spasila sopstveni život, onda se činjenje tog grijeha svodi na minimum. Kazao je Uzvišeni Allah: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.” (El-Bekare, 173)

Stoga, ako već ne možete da nosite hidžab svakodnevno, vama je obaveza da svoj izlazak iz kuće svedete na minimum, na one izlaske koji su vam neophodni, a tokom boravka u kući da maksimalno izbjegavate izlazak pred muškarce koji vam nisu mahremi. Sve dok budete ostavljali obavezu samo u mjeri na koju ste prinuđeni, nećete biti grješni zbog ostavljanja islamske nošnje, hidžaba. Kazao je Allahov Poslanik: “Mom ummetu je oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madže, od Ibn Abbasa, r.a., šejh Albani je potvrdio vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)

Isto tako, ako ne možete nositi hidžab, obaveza vam je da nosite široku odjeću, dugih rukava, košulje, suknje, jednom riječju da se maksimalno trudite da budete što bliži islamskom hidžabu. Isto tako žena u vašoj situaciji može prilikom izlaska iz kuće da pokrije kosu nečim mimo mahrame, tako što će obući neku modernu kapu koju u osnovi nose i druge žene koje to ne rade iz vjerskih razloga, već to rade iz trenda ili zbog zime, a vi na taj način postižete cilj hidžaba, pokrivanje avreta (kose).

Isto tako, ako imate mogućnost da u datom momentu prilikom izlaska iz kuće nosite hidžab, ako znate da vam to neće napraviti problem, onda kada vas vaš otac ne vidi, onda i to činite.

Isto tako, savjetujem vam da što prije stupite u brak i na taj način riješite tu dilemu. To što spominjete da vas kao takvu neće niko od muškaraca koji se drže vjere, po mom mišljenju nije tačna konstatacija. Ja lično znam više braće koji su oženili sestre sa identičnim problemima, koje se nisu mogle pokriti prije stupanja u brak i koje su se pokrile nakon stupanja u brak i koji danas žive u braku prepunom harmonije. Čak štaviše, mnogo je onih koji bi prilikom odabira buduće supruge takvoj sestri dali prednost nad nekom koja je pokrivena, želeći na taj način da pomognu sestri muslimanki. Na vama je da se obratite na pravu adresu i da svog budućeg muža tražite u krugovima onih koji se boje Allaha i koji žive po načelima vjere islama. Ja sam duboko ubijeđen da spomenuta stvar kod velikog broja braće neće biti razlog odbijanja stupanja u brak sa sestrom koja istinski želi da nosi hidžab, ali trenutno nema uvjete za to. A ako se nađe neko kome to smeta, i to je njegovo pravo, i treba ga poštovati.

Nemojte misliti da su sestre koje nose hidžab nepogrješive. Da, one su u tom segmentu pokorne Allahu, na način što nose islamsku odjeću, ali to ne znači da ne čine nešto što je možda teže kod Allaha od ostavljanja hidžaba. Isto tako, to apriori ne znači da je svaka pokrivena sestra generalno bolja od svih koje to nisu. S druge strane, ovo nikako nije poziv na ostavljanje hidžaba i omalovažavanje njegovog mjesta u islamu, ali je samo pokušaj da se u svemu bude objektivno i pravedno, te da se ljudima daju ispravne smjernice u pogledu kvalifikacije ljudi. Tako je na vama da se maksimalno potrudite da trenutni nedostatak tog djela u vašem životu (nošenje hidžaba) pokušate nadomjestiti drugim ibadetima i čuvanjem od drugih grijeha na čije činjenje niste prinuđeni.

Normalno, isto tako savjetujem ono što bih savjetovao i svojoj kćerki: čuvajte se onih koji jedva čekaju da saznaju za neku “siroticu” koja ima problema u porodici pa joj oni kao “prinčevi na bijelom konju” dođu i ponude izlaz iz te njene situacije, a i sami su potrebni da ih neko vadi iz problema. Oni jedva čekaju da se “dokopaju” neke sestre koja nema nekoga ko će se sutra brinuti i boriti za njena prava koja joj garantuje islam, pa je iz jednog belaja odvedu u drugi, koji je umotan u celofan “bratske pomoći”. Čovjek ne bi pretjerao ako bi kazao da su neki od njih ciljano ubačeni ljudi među praktičare vjere kako bi unosili nered i smutnju, te kako bi praktičare vjere prikazali u očima ljudi u ružnome svjetlu.

To što trenutno niste pokriveni, ne treba da znači da trebate da pristanete na bilo koju ponudu i na bilo koje uvjete. Pridržavajte se vjere koliko možete u drugim segmentima, a Allah čovjeka ne duži onim što je iznad njegovih mogućnosti, a ako se Allaha budete istinski bojali, On će vam sigurno podariti izlaz iz vašeg problema. Kazao je Uzvišeni Allah: “To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.‘‘ (Et-Talak, 2-3)

I na kraju, na vama je da nastavite sa činjenjem dobročinstva prema roditeljima. Na najljepši način pokušajte da pridobijete srce svoga oca. Nikada ne zaboravite da vi imate nešto što mnogi drugi nemaju – imate dovu i imate Gospodara koji je obećao odazvati se onima koji su u nevolji, kao i onima kojima je učinjena nepravda. Vi ste u nevolji i vama se svakodnevno čini nepravda. Stoga, svoje jade i tugu Njemu kazujte, a blago li se onome ko za svoga zaštitnika i pomagača uzme Svemogućeg Gospodara, Stvoritelja Zemlje i nebesa, Onoga koji kada želi nešto samo kaže “budi”, ono bude.

Poznatom web-sajtu (islamweb.net) poznat kao Centar za fetve postavljeno je više pitanja u kojima je spomenuto da je žena prisiljena od strane roditelja da nastavi školovanje u zemljama gdje je zabranjen hidžab u školama, pa su to dozvolili, na osnovu dokaza koje smo spomenuli u odgovoru. (Pogledati fetvu broj: 75057 ili 67407)

Isto tako, uvaženom šejhu današnjice Muhammedu Salihu Munedždžidu, supervizoru poznatog web-sajta (islam-qa), postavljeno je pitanje nošenja (skidanja) hidžaba nakon poznatih eksplozija koje su se desile u Londonu, u situaciji kada su se muslimanke bojale za sopstveni život izlazeći na ulicu pokrivene, pa je to dozvolio svodeći to na stanje nužde i na stanje kada muslimanka doista ima potrebu za izlaskom iz kuće i kada se boji da bi mogla biti napastovana zbog hidžaba, savjetujući da ako već moraju izaći bez hidžaba, da pokušaju da nose odjeću koja je najbliža islamskom hidžabu. (Broj fetve 69432)

Napomena: Spomenuti odgovori se odnose SAMO na one osobe koje su nalaze u situaciji koja je identična vašoj ili nečemu što je gore od toga. Ovo govorim iz razloga što ne želim da se ovaj odgovor uzme i zloupotrijebi od strane onih koji u svojoj slabosti tragaju za olakšicama, pa da u njega stavljaju sve one koji imaju bilo koji problem vezan za hidžab ili nešto što mu sliči. Očita je razlika između situacije gdje roditelji nisu zadovoljni sa nošenjem hidžaba, ali ako bi to djevojka učinila, oni niti bi je maltretirali, niti bi je tukli, niti bi je izbacili iz kuće, i situacije spomenute u vašem pitanju.

A Allah najbolje zna!

Odgovor: Pezić Elvedin

(Zbog specifičnosti ovog slučaja, ovaj odgovor je pripremljen uz konsultiranje više kompetentnih osoba iz struke, što obuhvata i doktore islamskih nauka)

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro, kao što je vaše pitanje veliko i opširno, isto tako da bi odgovor bio potpun, trebao bi da bude opširan i dug. Stoga, trudit ću se da vam navedem najbitnije stvari.

Prvo, vaša briga o sinu, trud koji ulažete na tom putu i vaša bogobojaznost su za svaku pohvalu. Ne mogu da sakrijem svoju radost pred činjenicom da u današnjem vremenu ima takvih majki, koje su spremne toliko da žrtvuju samo kako bi svoje dijete podigle, odgojile i uputile na pravi put. S druge strane, koliko je djece u našem podneblju koja imaju oba roditelja, ali su u odgojnom smislu jetimi. Njihovi roditelji su ih prepustili ulici, ili obdaništu, ili nekome drugom da ih “odgaja” ne znajući kolika je odgovornost roditelja u pogledu odgoja djeteta. Blago li se vama kada vas je Allah uputio na takvo razumijevanje i zato budite sigurni da to što činite zna Uzvišeni Allah, i vaš trud sigurno će biti dobro nagrađen.

Drugo, nema sumnje da je bespravno jedenje (što podrazumijeva bilo koji bespravni način uzimanja imetka jetima) jetimskog imetka jedan od velikih grijeha. To nam potvrđuju mnogi kur’ansko-hadiski argumenti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Oni koji nepravedno jedu imetke jetima – doista jedu ono što će ih u Vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.” (En-Nisa, 10) U drugom ajetu stoji: “A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!” (El-Isra, 34)

Allahov Poslanik je u više hadisa zabranio bespravno jedenje jetimskog imetka. Kazao je Allahov Poslanik: “Čuvajte se sedam grijeha koji će uništiti njihove počinioce: …jedenje jetimskog imetka.” (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)

Treće, nema sumnje da je bespravno rasplakivanje jetima, kao i druge djece, grijeh. Ali koliko mi je poznato, ne postoji vjerodostojan hadis koji ukazuje na poseban grijeh rasplakivanja jetima. Da, postoji više hadisa koji govore o tome, ali su islamski učenjaci te hadise ocijenili slabim (daif) ili apokrifnim. Ako bismo i kazali da postoji, onda se to sigurno odnosi na onoga ko bi to činio bespravno, a ne na nekoga ko to čini želeći tom jetimu dobro, želeći da ga na taj način vaspita i odgoji. Mnogo je učenjaka koji su spomenuli da nema smetnje da se i jetim vaspita na način što će se, shodno potrebi, koristiti strožije metode. Kada učenjaci govore o odrednici kada i kako je staratelju jetima dopušteno da ga istuče, kažu da mu je to dopušteno onako kako je dopušteno da čini sa svojom djecom. Kazao je poznati hanefijski učenjak Ibn Abidin: “Dozvoljeno mi je da istučem jetima za ono zbog čega bih istukao i svoje dijete.” (Hašijetu Ibn Abidin, str. 4/78)
U Stalnoj komisiji za fetve kazali su: “Dozvoljeno je istući jetima s ciljem odgoja, pod uvjetom da to bude bez nanošenja štete i bez ponižavanja.” (str. 14/250, broj fetve: 18327)

Četvrto, jedenje jetimskog imetka koje je zabranio islam jeste bespravno jedenje, dok ako se radi o uzimanju imetka s pravom, onda nema sumnje da to ne potpada pod spomenutu zabranu, naročito ako je staratelj jetima njegova majka, koja ako je siromašna, a njeno dijete posjeduje imetak, djetetu postaje obaveza da je izdržava.
Kazao je Uzvišeni Allah: “I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.” (En-Nisa, 6)
U

drugom ajetu stoji: “I pitaju te o siročadi. Reci: ‘Bolje je imanja njihova unaprijediti!’ A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono što vam je teško; On je, doista, silan i mudar.” (El-Bekare, 220)

Na osnovu spomenutog, smatram da ne postoji zapreka da vi od spomenutog imetka kupite sebi one stvari koje su vam neophodne. Zašto? Zato što u osnovi vi u spomenutoj penziji imate dio tog imetka, tako da ako biste rekli da ste to kupili iz svoga imetka, sigurno ne biste pogriješili, jer je vaš dio penzije sigurno toliko velik da možete sebi priuštiti da kupite osnovne stvari. Drugo, kada biste kazali da vaš udio u tom imetku nije dovoljan da to sebi kupite, tada je vašem sinu obaveza da vam to priušti, jer je on u mogućnosti, a vi ste u potrebi.

Treće, zato što vi sve svoje vrijeme provodite u odgoju djeteta, što vas sprečava da zarađujete, nakon čega je logično da vam postaje dozvoljeno da uzmete iz njegovog imetka ono što vam je potrebno. Jer, ako je Uzvišeni Allah u prethodno spomenutom ajetu dozvolio da staratelj jetima potroši shodno potrebi, pa da to učini majka, koja je i njegov staratelj i koja se posvetila njegovom odgoju, onda je mnogo preče.

Peto, po mišljenju sva četiri mezheba (pravne škole), staratelju jetima nije dozvoljeno davati sadaku iz jetimskog imetka. Svoj stav su argumentirali općim dokazima u kojima se zabranjuje bespravno uzimanje jetimskog imetka. Stoga vam savjetujem da, ako već želite da izdvojite sadaku, onda to činite iz onog dijela novca za koji mislite da dolazi na vaše ime.

Šesto, savjetujem vam da nastavite sa odgojem svoga sina. Ne smijete sada posustati, jer period adolescencije, koji je sada pred njim, možda je mnogo bitniji nego period koji je prošao. Sada se formira njegova ličnost. Stoga vam savjetujem da nastavite da se družite i razgovarate s njim, da mu ukazujete na ono što je dobro i na ono što je loše, kako se ne bi desilo da u vodu padne sav trud koji ste dosada žrtvovali u podizanju vašeg sina, što sigurno niko ne bi volio.
Isto tako, morate ga odgajati tako da cijeni vas i trud koji ste uložili kako biste njega podigli, tako da mu bude jasno da mu na cijelom svijetu nema nikog prečeg od vas, što na kraju treba da se odrazi na njegovom ponašanju prema vama. Smatram da nije pametno da mu mnogo popuštate pod izgovorom da je jetim, i nemojte se bojati da ćete mu time nanijeti nepravdu kao jetimu, jer vi to činite želeći njemu dobro. Vremena u kojim živimo su teška, stoga smatram da vaš sin treba iz vašeg ponašanja prema njemu da shvati da ste mu vi pretpostavljeni čije smjernice nikako ne smije da krši. Stoga, ako to ponekada iziskuje, shodno potrebi, i strogoću, smatram da nema smetnje da se tome pristupi.

Sedmo, nikako ne smatrajte da je vaš sin unaprijed osuđen na propast zato što je jetim i što nema oca. Historija islama prepuna je primjera najvećih učenjaka koji su bili jetimi i koje su odgojile njihove majke, a svaki od njih je bio zaseban ummet: Zubejr ibn Avvam, r.a., Ebu Hurejre, r.a., imam Buharija, Sufjan es-Sevri, Kadi Ebu Jusuf, imam Šafija, imam Ahmed ibn Hanbel, a od učenjaka današnjice, to je bio Ibn Baz, šejh Ahmed Jasin i mnogi drugi. (Na arapskom jeziku napisana je knjiga pod naslovom “Jetimi koji su promijenili tok historije” u kojoj autor Abdullah ibn Salih el-Džuma govori o velikim svjetskim ličnostima, a svako od njih je odrastao kao jetim.) Na čelu te kolone velikana nalazi se najveći insan koji je kročio Zemljom, Allahov Poslanik, alejhis-selam. Nerijetko jetimstvo biva razlogom da se dijete od rane mladosti uči da živi samostalno, što mu često koristi kada odraste, pošto se od malih nogu nauči da radi i da se snalazi u svakodnevnom životu.

Molim Allaha da vas nagradi neizmjernom nagradom za vaše strpljenje, trud koji ste uložili u podizanju vašeg sina i da vašeg sina učvrsti na Pravom putu! Amin!

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro u vjeri, prije nego što damo konkretan odgovor, smatramo da je bitno spomenuti sljedeće;
Musliman treba da zna da je kamata jedan od najvećih velikih grijeha. Zabrana kamate u Kur’anu spomenuta je na način kako to nije spomenuto ni za jedan drugi veliki grijeh. Kazao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekare, 278 – 279) Allahov Poslanik izrekao je mnoge hadise u kojima strogo zabranjuje kamatu.
Stoga, musliman treba da se maksimalno čuva spomenutog grijeha.

Nakon što smo shvatili da je kamatno poslovanje jedan od najvećih grijeha, postavlja se pitanje koliko je muslimanu dozvoljeno da posluje sa bankama čije se poslovanje zasniva na kamatnom sistemu.
Odgovor: U osnovi to musliman treba da izbjegava, jer je to vid potpomaganja te institucije u njenom poslovanju. Međutim, ako bi musliman bio u situaciji da se boji za svoj imetak, ili da je prinuđen da posluje sa kamatnim bankama, tada će to učiniti svodeći svoje poslovanje sa njima na minimum, trudeći se maksimalno da sarađuje sa njima na način koji je islamom dozvoljen.

Mnogo je muslimana koji bez imalo opreza i razmišljanja ulaze u određena poslovanja sa bankama čije se poslovanje zasniva na kamatnom sistemu na način koji je zabranjen, a u istoj banci postoje usluge koje su islamom dozvoljene. Tako npr. držati novac na računu na koji se obračunavaju kamate u osnovi je zabranjeno, a čovjek to može izbjeći tako što će u banci iznajmiti sadunčić u kojem će čuvati svoj novac, a banci će plaćati iznajmljivanje tog sandučića. Nema sumnje da je i iznajmljivanja spomenutog sandučića pomaganje spomenute banke, ali je to u osnovi dozvoljeno poslovanje, a minimalno, to je manje zlo od toga da čovjek direktno dobije kamatu na svoj novac koji ima na računu. Općepoznata pravila su da se ne može posegnuti za zabranjenim stvarima (kamata) ako za kršenje zabrane postoji alternativa (iznajmljivanje sandučića), ili ako je musliman prinuđen na činjenje zabrane, onda to čini u minimalnoj mjeri. Isto tako, u mnogim se bankama na račun može položiti novac a da na taj novac ne idu kamate, s tim što to treba naglasiti i tražiti spomenutu stvar prilikom polaganja novca.

Nakon toga, ako se desi da musliman položi novac kod određene banke i oni mu ponude kamatu na novac koji bio položen kod njih, šta će učiniti.

Čovjek u spomenutoj situaciji može da učini jednu od sljedeće četiri opcije:

1- da ne uzima novac, već da ga ostavi banci,
2- da ga uzme i zadrži za sebe.
3- da ga uzme i da ga uništi,
4- da ga uzme (ne za sebe) i da ga udijeli: ili nekome ko je potreban ili da ga udijeli u stvari koje su od opće koristi muslimanima.

Što se tiče prve opcije, ona je neprihvatljiva, jer bi ostavljanje tog imetka banci koja posluje na kamatnim principima bilo otvoreno pomaganje spomenute institucije, što nije dozvoljeno. Onaj ko iole poznaje ciljeve šerijata, shvatit će neispravnost ovog stava. A ako na sve to pridodamo i činjenicu da se pouzdano zna da mnoge banke kamatna sredstva daju u svrhe borbe protiv islama, onda nam postaje savršeno jasno da nije dozvoljeno ostaviti ta sredstva kod njih.

Što se tiče druge opcije, ona je također neprihvatljiva zbog svih dokaza koji govore o tome da je kamata veliki grijeh.

Što se tiče treće opcije, ona je također neprihvatljiva, to iz razloga što spomenuta sredstva (kamatni novac) nije zabranjen sam po sebi, kao što je slučaj sa svinjetinom, već su zabranjena zbog načina stjecanja. Uništavanje onoga što je zabranjeno zbog načina stjecanja ne nosi sa sobom nikakvu korist, a spomenuta stvar promjenom vlasnika (ruke) postaje dozvoljena onome kome se daruje. Tako novac koji neko dobije na kamati, kada se daruje nekome ko je potreban, taj novac njemu postaje dozvoljen (halal), za razliku od svinjetine koja i ako se pokloni muslimanu, ona mu ne postaje dozvoljena.

I ostaje četvrta opcija. U ovom slučaju to je jedina optimalna i prihvatljiva opcija: da čovjek uzme spomenuti novac (kamatu) i da ga udijeli ili nekome kome je potreban, bez obzira da li to bio neko ko je prezadužen, ili nekome ko treba pomoć za liječenje, ili će udijeliti spomenuta sredstva u ono što će koristiti muslimanima općenito, kao što je izgradnja puteva, mostova, bolnica i sl. Mnogo je pravnih institucija, kao i velikih učenjaka današnjice, koji su u svojim fetvama odabrali da se sa uzetim kamatama treba postupiti na prethodno spomenuti način.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro u vjeri, na samom počeku Allaha molim da vas učvrsti na putu istine i da vam omili njeno slijeđenje!

Što se tiče savjeta, on se ogleda u sljedećem: Vama, cijenjena sestro, ne preostaje ništa drugo nego da se maksimalno potrudite u činjenju dobročinstva vašoj majci. Kada Uzvišeni Allah govori o dobročinstvu prema roditeljima, spominje ga općenito, što znači bez obzira da li bili vjernici ili nevjernici.

Isto tako, Uzvišeni Allah spomenuo je situaciju u kojoj roditelji nagovaraju dijete na nevjerstvo, i u toj situaciji, nakon što je pojašnjeno da musliman ne smije da ih slijedi u tome, spomenuo je da obaveza dobročinstva i dalje ostaje.

Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi smo čovjeku naredili da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Lukman, 14–15)

Nakon toga, veoma je bitno da uzmete u obzir činjenično stanje vaše majke, pa ćete tako maksimalno da izbjegavate s njom raspravljanje o hidžabu, pokušajte sa njom da govorite o onome što je za nju prioritet, da shvati zašto čovjek postoji, ko je njegov Gospodar, da će ljudi nakon smrti biti proživljeni na Sudnjem danu kada će polagati račune za ono što su činili na dunjaluku. Osoba koja istinski shvati sve spomenuto, sigurno će drugačije gledati na postupke onoga ko je odabrao da bude pokoran Allahu.

Kada je Allahov Poslanik poslao Muaza b. Džebela u Jemen, iako je to bilo nakon što su propisani skoro svi propisi islama i pred samu smrt Allahovog Poslanika, uputio mu je sljedeći savjet: “Prvo ih pozovi da vjeruju u Allaha, pa ako ti se odazovu, pojasni im da im je Allah propisao obavljanje pet dnevnih namaza…” (Buhari i Muslim)

Ovaj hadis je jasan dokaz o postojanju prioriteta prilikom pozivanja ljudi u islam.

Savjetujem da poslušate predavanje “Razumijevanje prioriteta u islamu” koje možete naći ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=Qu6pLt4veCk .

Isto tako, savjetujem Vam da nabavite knjigu Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog poslanstva i da je poklonite majci tražeći od nje da je obavezno pročita. Spomenuta knjiga na racionalan način potvrđuje istinitost Allahovog Poslanika i autentičnost Kur’ana, Allahovog govora.

Također, napominjem da je vaša odluka da ostanete čvrsti u pitanju hidžaba potpuno ispravna. Vjerniku je naređeno dobročinstvo roditeljima, ali ono nije apsolutno. Kada roditelji od djeteta traže nepokornost Allahu, u tom slučaju dobročinstvo prema njima ogleda se u ostavljanju naređene stvari, normalno na najbezbolniji način.

Nakon što poduzmete sve spomenuto: da činite dobročinstvo roditeljima, izbjegavate raspravu, pozivate ih u ono što oni razumiju i ono što je najveći prioritet za njih, nakon što im ponudite adekvatnu literaturu koja tretira pitanja koja su njima potrebna – ako i nakon toga ne bude pozitivnih rezultata, morate da znate da je uputa od Allaha. Samo On može otvoriti ljudsko srce da povjeruje i učiniti da krene putem istine.

Rekao je Uzvišeni Allah: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)

Vaše je da nastavite tom metodom, a uputa je od Allaha.

Što se tiče drugog dijela pitanja, vi, inšallah, niste grješni zbog toga što se ocu dali da čita Kur’an bez abdesta.

Prvo, prijevod Kur’ana u osnovi je kao knjiga tefsira, i na njega se ne odnosi obaveznost uzimanja abdesta prilikom uzimanja spomenutih knjiga, kao što je to slučaj sa Kur’anom.

Drugo, obaveznost uzimanja abdesta prilikom doticanja Mushafa stav je četiri pravne škole, a u tome se s njima nije složio poznati mudžtehid Ibn Hazm i detaljno je odgovorio na sve argumente kojima su učenjaci četiri pravne škole argumentirali svoj stav. Na osnovu toga zaključujemo da je muslimanu preče da uzme abdest prilikom dodirivanja Mushafa, ali da kažemo da je grješan ako to ne učini, to je teško zbog nepostojanja jasnog argumenta koji to potvrđuje, pogotovo ako se radi o čovjeku koji uzima Kur’an da bi spoznao istinu.

(Preporučujem vam da poslušate sljedeće predavanje: http://www.youtube.com/watchv=saMs-I2UnNQ )

A Allah najbolje zna!

Pezić Elvedin

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/