Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je šejh Nasiruddin el-Albani bio murdžija?
Cijenjeni brate, tvoje pitanje zahtijeva kompletnu naučnu studiju jer se tiče jednog od najvećih islamskih autoriteta današnjice, šejha Nasiruddina el-Albanija. U svakom slučaju nama priroda ove rubrike ne dozvoljava pretjerano debatiziranje i odgovaranje na svaku sumnju koju fabriciraju laički umovviše
Cijenjeni brate, tvoje pitanje zahtijeva kompletnu naučnu studiju jer se tiče jednog od najvećih islamskih autoriteta današnjice, šejha Nasiruddina el-Albanija. U svakom slučaju nama priroda ove rubrike ne dozvoljava pretjerano debatiziranje i odgovaranje na svaku sumnju koju fabriciraju laički umovi. Žalosti nas kada čujemo da ljudi koji stječu islamsko znanje na početku svog dugog i napornog puta startaju s pozicije kvalificiranja ljudi, naročito kada je u pitanju islamska ulema.
Na ovu sumnju, koja je jaka poput paukove mreže, može se odgovoriti s više aspekata, a zadovoljit ćemo se s tri:
Prvo: Šejh El-Albani na mnogim mjestima u svojim djelima hvali da’vu Muhammeda b. Abdul-Vehhaba. Za nekoga ko ima pozitivno mišljenje o šejhu Muhammedu i njegovoj da’vi kazati da je murdžijske akide, isto je kao za zagriženog sufiju kazati da je tzv. vehabija.
U svom govoru o Muhammedu b. Abdul-Vehhabu i njegovim sljedbenicima, šejh El-Albani rekao je: “Podigli su zastavu tevhida u Nedždu i drugim mjestima, Allah ih nagradio u ime islama.” (Vidjeti: Muhtesaru Sahihil-Buhari, 1/478)
U drugom djelu kaže: “Neki novotari koji se bore protiv sunneta i tevhida vrijeđaju imama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, obnovitelja ispravnog vjerovanja na Arapskom poluotoku.” (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/305)
U svome uvodniku Ibn Tejmijjinog djela “Hidžabul-mere’ti ve libasuha fis-salah”, str. 5, prilikom spomena šejhul-islama Ibn Tejmijje i njegovog učenika Ibnul-Kajjima, kaže: “I oni koji su na ovom putu slijedili obnovitelja ispravnog vjerovanja u Nedždu i okolnim mjestima, šejha Muhammeda b. Abdul-Vehhaba.”
Ovakvih primjera je bezbroj i odulji bismo navodeći ih.
Drugo: Da li je pojmljivo da najveća ulema današnjice pohvali šejha El-Albanija a ne ukaže ummetu na njegovu iskrivljenu akidu?!!
Imam šejh Muhammed b. Ibrahim o El-Albaniju kaže: “Čuvar sunneta, pomagač istine, borac protiv novotarija.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 20)
Šejh Ibn Baz kaže: “Šejh El-Albani, poznat kao pripadnik ehli-sunneta vel-džemata, pomagač i zagovornik sunneta, borac na Allahovom putu u tom pogledu.”
Na drugom mjestu Ibn Baz kaže: “Šejh je kod mene poznat po ispravnom akaidu…”, potom je nastavio s velikim pohvalama u korist šejha El-Albanija.
Na trećem mjestu kaže: “Ne poznajem u ovom vremenu pod nebeskim svodom učenijeg u hadisu od šejha El-Albanija. On je obnovitelj vjere u hadiskim naukama.”
Također kaže: “Šejh El-Albani je zagovornik i pomagač mezheba prvih generacija.”
(Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 145, od Muhammeda Bejjumija).
Ibn Usejmin je rekao: “Šejh je brižan u pogledu sunneta, bori se protiv novotarija bez obzira radilo se o akidi ili fikhu.”
(Vidjeti: Muhammed Bejjumi, El-Imamul-Albani, str. 145)
Savremeni kolegij za islamska pitanja u sastavu: Ibn Baz, Abdullah Kaud, Abdullah Gudejan, Abdurrezzak el-Afifi, upitani su o šejhu El-Albaniju, te su kazali: “On je kod nas poznat kao učen, sluga sunneta, pomagač ehli-sunneta vel-džemata.” (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 12/224)
Šejh Bekr Ebu Zejd (savremeni Ibnul-Kajjim) kaže: “El-Albani je poznat kao pomagač sunneta i akide selefa (odabranih generacija), to je stvar oko koje ne razglaba osim okorjeli neprijatelj ili neznalica.” (Vidjeti: Et-Tahzir, str. 41)
Veliki hadiski stručnjak današnjice šejh Abdul-Muhsin el-Abbad kaže: “El-Albani je veliki učenjak, sluga sunneta, njegova akida je lijepa – dobra… On je čvrsto branio akidu selefa. Nijedan tragalac za šerijatskim znanjem ne može bez njegovih pisanih djela.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 21-22)
Kada bismo željeli spomenuti sve učenjake današnjice i njihovu pohvalu šejha El-Albanija, trebali bismo desetine ovakvih stranica.
Treće: Šejh El-Albani u svojim djelima nedvojbeno potvrđuje mišljenje prvih generacija kada su u pitanju djela obaveznika i njihov odnos u pogledu imana.
Kada je odgovarao maturidijskim učenjacima koji djela ne smatraju sastavnim dijelom imana, rekao je: “To je suprotno mišljenju prvih generacija i većine učenjaka: Malika, Šafije, Ahmeda, Evzaija i drugih. Svi oni smatraju da uz potvrdu srcem i izgovor jezikom, iman sačinjavaju djela.” (Vidjeti: Et-Tahavijje, 331-332)
Slično ovome kazao je u svome djelu Ez-Zebbul-ahmed, str. 32-33.
Kada je velikom hanbelijskom šejhu Abdullahu b. Abdul-Azizu b. Akilu spomenuto da neki optužuju El-Albanija i pripisuju ga murdžijama, rekao je: “Za te optužbe nemaju nikakvog dokaza… kako ga mogu smatrati murdžijom a on jasno kaže da su djela sastavni dio imana.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 24)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Murdžije su oni koji kažu: ‘Iman je ubjeđenje srcem i potvrda jezikom, a djela nisu od imana’.” (Vidjeti: Medžmuu-fetava, 7/194).
Ove osude i potvore koje se iznose na ovog velikog imama današnjice sliče mi na slučaj kada je skupina ljudi došla kod Aiše, radijallahu anha, i kazala: ”Neki ljudi vrijeđaju ashabe, čak vrijeđaju Ebu Bekra i Omera!”, na što je Aiša odgovorila: “Što se čudite, Allah je prekinuo njihova djela, ali je htio da im se ne prekida nagrada.” (El-Hatib u Tarihu Bagdad, 11/275)
Što se tiče onih koji svoj “slavni put nauke” počinju konzumiranjem mesa najučenijih ljudi današnjice, oni su, ne znajući, sami sebi dženazu obavili. To su, najčešće, učenici jednog pokvarenog učitelja koji se često predstavlja u odori islama, a ustvari često radi protiv interesa islama. Ovaj šejh je poznat po imenu Google. Koliko se ljudi upecalo na broj njegovih podataka i jačinu njegove memorije. Koliko stjecatelja islamskog znanja je skrenulo s puta Istine kopkajući po internetu i čitajući svega i svačega. Internet danas slovi kao najgnusnija klaonica na svijetu. U njoj se muslimani, posebno učenjaci, kolju, deru, sijeku, faširaju, potom odlažu na “deponiju”. Kako čovjek može biti duševni ljekar jednog društva ako je podložan utjecaju raznoraznih glasina, priča i pisarija. Mišljenje o nekom učenjaku mijenja se nakon nepobitnih argumenata da je dotični napravio grešku. Kada se potvrdi njegova greška, tada je dužnost doviti Allahu da mu oprosti, a nikako širiti kojekakve priče i upozoravati ljude od nečega što im, kada bi bilo istina, neće štetiti. Molimo Uzvišenog Allaha da očisti naše jezike i naša prsa prema svim muslimanima, a naročito nasljednicima Allahovih poslanika. Amin!
Mr. Safet Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Kakve su posljedice omalovažavanja vjere?
Ispravno vjerovanje predstavlja jednu od najvažnijih obaveza svakog muslimana. Kako je individualna obaveza spoznati temeljne postulate ispravnog vjerovanja, isto tako je obaveza spoznati i verbalne i praktične činioce koji poništavaju ispravno vjerovanje. Jedna od stvari koje ruše čovjekovo vjerovaviše
Ispravno vjerovanje predstavlja jednu od najvažnijih obaveza svakog muslimana. Kako je individualna obaveza spoznati temeljne postulate ispravnog vjerovanja, isto tako je obaveza spoznati i verbalne i praktične činioce koji poništavaju ispravno vjerovanje. Jedna od stvari koje ruše čovjekovo vjerovanje jeste izrugivanje i ismijavanje (ar. el-istihza) s Uzvišenim Allahom, dželle šanuhu, Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i vjerom islamom. U današnjem vremenu primjetno je da se mnogi ljudi nemarno odnose prema ovom pogubnom i upropaštavajućem grijehu. Pod ismijavanjem podrazumijeva se bilo koji vid izrugivanja ili omaložavanja Uzvišenog Allaha, ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili vjere, da nas Allah, dželle šanuhu, sačuva od toga. Ebu Hamid el-Gazali, rahimehullah, rekao je: “Izrugivanje je omaložavanje, potcjenjivanje i pridavanje pažnje manjkavostima na način koji nasmijava druge, bilo da se to radi prepričavanjem djela ili govora, pokretom prsta, namigivanjem i sl.”) Ihjau ulumid-din, 3/131(
Allah, dželle šanuhu, rekao je: “A kada bi ih upitao, oni bi sigurno rekli: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘A zar da se Allahu, riječima Njegovim, i Poslanikom Njegovim ismijavate?! Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon što ste bili vjernici.’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su bili nepokornici.” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66( Ovaj ajet je jasan i nedvosmislen dokaz da je onaj koji se ismijava sa Allahom ili Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernik u Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu spomenuo je da je jedna od najvidljivijih osobina nevjernika i licemjera ismijavanje sa Allahom, dželle šanuhu, Njegovim ajetima, Njegovim poslanicima i onima koji vjeruju, i da je to djelo uzrok njihove patnje. Allah, azze ve dželle, rekao je: “I poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali” ) prijevod značenja El-En’am, 10(; “Kad te vide, rugaju ti se: ‘Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?'”) prijevod značenja El-Furkan, 41(; “Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se ajetima Mojim i poslanicima Mojim rugali” )prijevod značenja El-Kehf, 106(; “O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci” )prijevod značenja El-Maide, 57); “Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’ Allah se s njima izrugava i podržava ih da u svom nevjerstvu lutaju. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade” )prijevod značenja El-Bekare, 14-16(.
Ismijavanje Allahovih naredbi jedna je od osobina sljedbenika paganstva (džahilijjeta), a oni su nevjernici, kao što smo vidjeli u prethodnim ajetima, udaljeni od znanja o Allahu, dželle šanuhu, Njegovim ajetima i poslanicima. Na osnovu toga je i onaj koji se ismijava sa Allahovom, dželle šanuhu, vjerom i propisima isti kao i oni. Propis o ismijavatelju vjere identičan je propisu o nevjernicima. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.” ) Prijevod značenja En-Nisa, 140.(
Dokaz koji upućuje na činjenicu da je izrugivanje djelo koje ruši čovjekovo vjerovanje nalazi se u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, u predaji koju su zabilježili Ibn Džerir (14/333) i Ibn Ebi Hatim (7/1829) putem Hišama b. Sa’da, od Zejda b. Eslema, a on od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: ”Tokom Pohoda na Tebuk neki je čovjek u jednom sijelu rekao: ‘Nismo vidjeli većih izjelica i većih lažova od ovih naših učača, i većih kukavica u borbi.’ Drugi čovjek ustade i reče: ‘Lažeš! Ti si licemjer i obavijestit ću o ovome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već je bio obaviješten o tome, objavljeni su mu kur’anski ajeti.” Abdullah kaže: ”Vidio sam tog čovjeka kako se objesio o kolan Poslanikove deve, kamenje mu ranjava noge, a on govori: ‘Allahov Poslaniče, samo smo se igrali i zabavljali.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovarao mu je: ‘A zar da se sa Allahom, riječima Njegovim, i Poslanikom Njegovim ismijavate?!…”‘ )prijevod značenja Et-Tevbe, 65(. Lanac prenosilaca ove predaje je hasen-dobar i nije loš. Hišam b. S’ad nije slab ravija, pogotovo kada prenosi od Zejda b. Eslema, a po pitanju Zejda b. Eslema, hadiski kritičari se razilaze da li je slušao hadise od Ibn Omera ili ne. Ispravno je da je slušao hadise od njega, jer je u nekoliko hadisa jasno spomenuo da je direktno čuo ono što prenosi.
Ono što pojačava ispravnost ove predaje jeste predaja koju su naveli Ibn Džerir (14/334) i Ibn Ebi Hatim (6/1830) putem Jezida b. Zurej’a, on od Seida, a on od Katade, rahimehullah, koji kaže da je povod objave riječi Uzvišenog: “A kada bi ih upitao, oni bi sigurno reki: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘A zar da se sa Allahom, riječima Njegovim, i Poslanikom Njegovim ismijavate?!'”, bio događaj koji se zbio tokom Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, pohoda na Tebuk. Naime, pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, okupila se grupa licemjera koji su govorili: ”Zar se ovaj čovjek nada da će osvojiti dvorce i utvrde Šama? E, puste žalosti!” Allah, dželle šanuhu, o tome je obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dovedite mi tu skupinu’‘, (a kada su dovedeni), obratio im se: ”Kazali ste tako i tako”, a oni su odgovorili su: “Doista smo samo razgovarali i zabavljali se!” Pa je Uzvišeni Allah o njima objavio ono što slušate u Kur’anu. Ovu predaju bilježi Ibn Džerir (14/334) također i putem Muhammeda b. Sevra, on od M’amera, a on Katade sa sličnim tekstom.
Također, prenosi Ibn Džerir (14/335) putem Ebu M’išerama, on od Muhammeda b. Ka’ba el-Kuredija i drugih da su rekli: “Jedan je munafik rekao: ‘Nisam vidio većih izjelica i većih lažova od ovih naših učača, i većih kukavica u borbi!’ Za to je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je taj munafik stigao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (da se opravda), on je već krenuo i uzjahao devu, a munafik je rekao: ‘O Allahov Poslaniče! Doista smo samo razgovarali i zabavljali se!’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ‘A zar da se sa Allahom, riječima Njegovim, i Poslanikom Njegovim ismijavate?!’, pa do riječi: ‘zato što su bili nepokornici’, a (taj munafik) je išao za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, držeći se za kolan njegove deve dok su mu na nogama ostajali bijeli tragovi od vrućine kamenica.”
Ove i druge predaje pojačavaju spomenutu predaju od Ibn Omera, radijallahu anhuma. Svi islamski učenjaci jednoglasno su složni da je onaj koji se ismijava i izruguje bilo kojem segmentu vjere – počinio veliko nevjerstvo koje ga izvodi iz vjere. Taj konsenzus prenosi nekolicina islamskih učenjaka, od kojih su Ebu Bekr b. El-Arebi i Šejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehhab, da im se svima Allah smiluje. Ebu Bekr b. El-Arebi, rahimehullah, rekao je: “Ono što su rekli ovi, ili su u tome bili ozbiljni, ili su se šalili, kako god bilo, to je nevjerstvo, jer onaj ko u šali čini djela nevjerstva – čini pravo nevjerstvo, i u tom pitanju nema razilaženja među učenjacima ummeta, jer je doista ozbiljnost brat istine i znanja, a šala brat neistine i neznanja.” ) Ahkamul-Kur’an, 2/542.(
Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullah, rekao je: “Poglavlje o onome ko se ismijava sa nečim u čemu se spominje Allah, ili sa Kur’anom, ili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da je takav postao nevjernik tim činom, omalovažavajući Allahovu božanstvenost i poslanicu, to je djelo koje dokida tevhid i zato što su islamski učenjaci složni po pitanju nevjerstva onoga koji uradi nešto od toga. Onaj koji se ismijava sa Allahom, ili Njegovom Knjigom, ili sa Njegovim Poslanikom, ili Njegovom vjerom, počinio je nevjerstvo po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, pa makar se šalio i ne želio u stvarnosti da se ismijava.” )Tejsirul-Azizil-Hamid, str. 553.(
Ebu Abdullah Muhammed b. Suhnun, rahimehullah, rekao je: “Islamski učenjaci su složni da je onaj koji vrijeđa i omaložava Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernik i čeka ga Allahova kazna. Njegov propis kod ummeta jeste da bude ubijen, a onaj ko sumnja u njegovo nevjerstvo, i on sam je nevjernik.” Ovaj citat prenio je El-Kadi Ijjad u knjizi “Šifa’u”, 2/934-935.
Onaj koji sjedi u društvu ismijavatelja ne protiveći se takvom ponašanju i ne napuštajući to društvo, iako je u mogućnosti to učiniti, takav ima isti status kao i oni koji se ismijavaju, kao što je prethodilo u ajetu. Pa kakvo je onda stanje onih koji se ismijavaju?! O ovome će, uz Allahovo dopuštenje, biti riječi poslije.
Poznato je da se oni koji su se ismijavali u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu svi ismijavali, negu su dvojica govorila, a treći je šutio, ali im se nije u tome suprotstavio, niti je napustio skup, i tako je i on obuhvaćen istim propisom kao i ismijavatelji. Plemeniti ajet, koji je objavljen o tome, presudio je da su svi počinili nevjerstvo. Uzvišeni Allah rekao je: “Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon što ste bili vjernici.” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 65) Zatim je Uzvišeni rekao: “Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti…” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 66), želeći da ukaže na ovog trećeg koji se pokajao iskrenim pokajanjem koje ga je spasilo kazne.
Kurtubi, rahumehullah, rekao je: “Uzvišeni je rekao: ‘… i ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor’, tj. drugi razgovor mimo nevjerstva, jer ‘… inače, bit ćete kao i oni’, što upućuje na obaveznost izbjegavanja grješnika kada to javno ispoljavaju, jer onaj koji ih ne izbjegava time iskazuje zadovoljstvo sa njihovom djelima, a zadovoljstvo sa nevjerstvom je nevjerstvo, kao što kaže Uzvišeni: ‘… inače, bit ćete kao i oni.’” (Džami’u ahkamil-Kur’an, 5/418.)
Ko god se nađe u društvu u kojem se čini nepokornost Allahu, a ne suprotstavi se takvom ponašanju, snosi isti grijeh kao i oni koji čine nepokornost. Stoga je dužan suprotstaviti se takvom ponašanju, bez obzira bilo to griješenje ispoljeno verbalno ili nekim djelom, a ako to nije u stanju, obaveza mu je da napusti takvo društvo kako ne bi bio od onih koji su spomenuti u ovom ajetu.
Prenosi se od Omera b. Abdul-Aziza, rahimehullah, da je priveo skupinu koja se opijala alkoholom, pa mu je bilo rečeno da je jedan od njih postač. On ga je nagrdio i proučio mu ovaj ajet: “… inače, bit ćete kao i oni”, tj. da je zadovoljstvo sa grijehom samo po sebi grijeh i zato je ista kazna i za onog koji radi grijeh i za onoga ko je zadovoljan grijehom, kako bi zajedno bili upropašteni.
Svaki vjernik dužan je veličati svoga Gospodara, azze ve dželle, i poštovati Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poštivanjem koje samo njemu dolikuje, i poštovati vjeru koju je objavio i propisao Uzvišeni Allah.
U današnjem vremenu mnogi ljudi ismijavaju i omalovažavaju islamske propise: kada vide muškarca koji nosi hlače kraćih nogavica, upiru prstom na njega i ismijavaju se, drugi se izruguju vjernicima koji nose bradu, ili ženama koje nose hidžab, ili svoje izrugivanje usmjeravaju na namaz, ili hadž, ili naređivanje na dobro (da’vom). Otuda je obaveza svakog muslimana da vodi računa o ovim stvarima i da se kloni ovakvih i sličnih postupaka, te da opominje i upozorava svoju braću po vjeri kako bi se i oni spasili, zatim da izbjegava sijela i skupove na kojima se dešavaju neki od pogubnih vidova izrugivanja i ismijavanja s Allahom ili Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Po djelu “Huturetu istihzai bid-din”, uvaženog šejha muhaddisa Abdullaha b. Abdurrahmana es-Sa’da, hafizehullah
hfz. mr. Amir I. Smajić
Pruzeto sa minber.ba
Vidi manjeKoja su pogrešna shvatanja Allahovih imena i svojstava?
Ispravno razumijevanje Allahovih lijepih imena predstavlja temeljnu akaidsku postavku. Otuda je bitno ukazati na činjenicu da pogrešno razumijevanje Allahovih lijepih imena nije kao pogrešno shvatanje nekog drugog imena, jer to su imena Gospodara Uzvišenog i stoga svako pogrešno rezonovanje Njegovihviše
Ispravno razumijevanje Allahovih lijepih imena predstavlja temeljnu akaidsku postavku. Otuda je bitno ukazati na činjenicu da pogrešno razumijevanje Allahovih lijepih imena nije kao pogrešno shvatanje nekog drugog imena, jer to su imena Gospodara Uzvišenog i stoga svako pogrešno rezonovanje Njegovih lijepih imena predstavlja zabludu i zastranjivanje. Ova činjenica dovoljna je svakom razumom obdarenom da se udalji od neznalačkog tumačenja Allahovih imena i da svako mišljenje i stav o Allahovim imenima zasnuje na dokazu iz Kur’ ana i sunneta. Svako neznalačko i neargumentirano tumačenje Allahovih lijepih imena vodi ka zastranjivanju i zabludi.
Neargumentiran i proizvoljan govor o Allahovim imenima rezultirao je pripisivanjem Allahovim imenima kvalifikacija koje im ne pripadaju i ne dolikuju, te zabludjelom i neispravnom praksom. Nesvjesni svetosti i uzvišenosti Allahovih lijepih imena, mnogi su se upustili u opasan i neargumetiran govor o Allahovin imenima, čime su doprinijeli proširenju pogrešnih shvatanja među ljudima.
Ovo pitanje je veoma bitno i stoga se svaki musliman treba upoznati sa propisima o Allahovim imenima kako bi se sačuvao pogrešnih uvjerenja i prakse i kako bi ispravno shvatio svetost Allahovih lijepih imena.
Neke pogrešna shvatanja u pogledu Allahovih imena i svojstava su sljedeća:
● Tvrdnja, koja je proširena među običnim narodom i neznalicama, da svako od Allahovih imena ima svoje ljekovito svojstvo za određenu bolest. Tako za bolest oka ljekovito svojstvo ima odgovarajuće Allahovo ime, za bolest uha, zglobova, glave – za svaki oboljeli organ ljekovito svojstvo ima odgovarajuće Allahovo ime, što je bez imalo sumnje neispravno i čista zabluda, jer za takvo nešto Allah nije objavio nikakav dokaz. Na taj način ljudi upadaju u grešku s dva aspekta:
Prvi: Uvode u vjeru novotariju, praksu koja nije propisana.
Drugi: Okupirani su nečim što ih odvraća od zikra i rukje propisane Kur’ anom i sunnetom.
● Vješanje raznih talismana i hamajlija na kojima se nalaze Allahova imena, u autima ili u kućama, s namjerom da ih to štiti i čuva od uroka, zavisti i slično tome. Ovakav postupak svakako da je neispravan, jer u Kur’ anu i sunnetu nije naveden nikakav dokaz za to. Naprotiv, postoje dokazi o zabrani ovakvog postupanja, kao što su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko okači hamajliju na sebe, Allah mu neće ispuniti namjeru s kojom ju je okačio.“ (Ahmed, 4/154, Ibn Hibban, 6086, El-Hakim, 4/216)
● Ispisivanje Allahovih lijepih imena na ukrasnim levhama ili klesanje i pisanje po zidovima s ciljem uljepšavanja prostorija i mjesta za sjedenje. Ako se ispisivanje Allahovih imena obavlja krasopisom i dodatno ukrašava, to navodi onoga ko posmatra levhu da hvali njenu ljepotu i dotjeranost, što je pogrešno, jer ono što bi čovjek trebao da osjeti u pogledu Allahovih imena jeste bogobojaznost i povećanje imana, a to se ne može ostvariti na način koji nije propisan ovom vjerom.
● Mišljenje da se Allahova imena mogu obuhvatiti jutarnjim ili večernjim izgovaranjem, ili neposredno nakon dnevnih namaza i tome slično, navodeći u prilog tome hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Doista Allah ima devedeset i devet imena, stotinu manje jedno, ko ih obuhvati ući će u Džennet“. Sve ovo je novotarija koja nema nikakve osnove u islamu. Ranije smo govorili o značenju hadisa, a to je da spomenutu nagradu zaslužuje onaj ko tih devedeset i devet imena nauči napamet, razumije njihovo značenje i njima moli Allaha u dovi.
● Također je pogrešno da se čovjek u ibadetu fokusira na sintagmu ”Allahovo ime”. Dakle, nije dozvoljeno da neko kaže: ”Obožavam ime svoga Gospodara”, ili ”Činim sedždu imenu svoga Gospodara”, ili da kaže: ”O ime Gospodara moga, smiluj mi se”. Kada su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeni ajeti: ”Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg!“ (prijevod značenja El-Eala, 1) i ”Hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!“ (prijevod značenja El-Vakia, 74), on je to odmah u djelo sproveo izgovarajući na sedždi ”subhane rabijel-E’ala”, i izgovarajući na ruku’u ”subhane rabijel-Azim”.
● Isto tako pogrešno je i dovu upućivati samom Allahovom svojstvu. Naprimjer da kaže: ”O milosti Allahova”, ili ”o Allahov oprostu”, ili ”o Allahova ruko” i tome slično. Sve to je pogrešno, jer se dova upućuje samo Onome kome te osobine pripadaju, a to je Allah, tebareke ve te’ ala.
● Jedna od grešaka u pogledu Allahovih imena jeste i nadjevanje imena ljudima poput Abdunnebij (Rob vjerovjesnika), ili Abdulkabah (Rob Ka’be), ili Abdulumer (Rob Omera) i tome slično. Islamski učenjaci su složni u tome da je nadijevanje ovakvih imena zabranjeno, jer je to širk u rububijjetu i uluhijjetu, jer su sva stvorenja pod Allahovom, tebareke ve te’ ala, vlašću i svi su Njegovi robovi. On Uzvišeni je jedini koji ih je stvorio, a stvorio ih je da samo Njega jednog obožavaju.
● Neispravno je također davati nekim Allahovim stvorenjima, poput Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekog drugog, neka od Allahovih plemenitih imena koja su svojstvena Njemu. Kao što neki govore: ”On je prvi i posljednji Muhammed, on je vidljivi i nevidljivi Muhammed”.
● Pogrešni su i postupci koji ukazuju na nedržanje do svetosti i uzvišenosti Allahovih plemenitih imena i bilo šta drugo što vodi ka nepoštivanju Allahovih imena. Jer, jasni dokazi ukazuju na zabranu nadijevanja imena stvorenjima koja su samo Allahu svojstvena. Kaže Allah Uzvišeni: ”Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite“ (prijevod značenja Nuh, 13), tj. Njegove veličine, ne držite do Njegove veličine i uzvišenosti, a Allahova imena su Allahova i veličanje Njegovih imena je veličanje Njega, subhanehu.
● Među današnjim svijetom proširena je praksa koja se uveliko kosi sa poštovanjem Allahovih imena, a to je bacanje na zemlju ili u smeće papira, knjiga i časopisa u kojima se nalaze Allahova imena. Ako Allahov Poslanik, slalallahu alejhi ve sellem, nije odgovarao na selam za vrijeme obavljanja fiziološke potrebe, iz poštovanja prema Allahovom imenu, kako onda da njegovim sljedbenicima priliči da bacaju u smeće bilo šta na čemu se nalazi neko od Allahovih imena.
prof. Tarik Beganović
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Šta je lijepo uraditi nakon povratka sa hadža?
Lijepo je da hadžija po povratku sa hadža kaže ono što bilježi El-Buhari u hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se vraćao iz neke bitke, sa hadža ili 'umre, donosio tekbire a zatim bi rekao: „LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHU-L-Mviše
Lijepo je da hadžija po povratku sa hadža kaže ono što bilježi El-Buhari u hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se vraćao iz neke bitke, sa hadža ili ‘umre, donosio tekbire a zatim bi rekao:
„LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE ‘ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR, AJIBUNE TA'IBUNE ‘ABIDUNE LI RABBINA HAMIDUNE, SADEKALLAHU VA'DEHU, VE NESARE ‘ABDEHU, VE HEZEME-L-AHZABE VAHDEHU.“
(arapski tekst na linku “Slika” ispod odgovora)
Prijevod:
„Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može. Povratnici, pokajnici i robovi Allahovi, Gospodaru svome zahvaljujemo, Allah je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam je porazio saveznike.“
—————
Iz knjige “Vodič za hadždž”
Autor: hfz.mr. Muhammed Fadil Porča
Preuzmite pdf knjigu na linku ispod:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Vodic_za_hadz-hfz-Muhammed_Porca.pdf
Zikr
Esselamu alejkum, ispod pročitajte članak o vjerodostojnom zikru poslije farz namaza: PRVO: ISTIGFAR I ZAHVALA Prenosi se od Sevbana, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon završenog namaza rekao tri puta:"أَسْتَغْفِرُاللهَ"„ESTAGFIRULLAH!“ „Allahu, oprosti mi!“više
Esselamu alejkum, ispod pročitajte članak o vjerodostojnom zikru poslije farz namaza:
PRVO: ISTIGFAR I ZAHVALA
Prenosi se od Sevbana, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon završenog namaza rekao tri puta:”أَسْتَغْفِرُاللهَ”„ESTAGFIRULLAH!“ „Allahu, oprosti mi!“ a zatim rekao:
” اَللَّهُمَّ أَنْتَ السَّلاَمُ وَمِنْكَ السَّلاَمُ تَبَارَكْتَ يَا ذَا الْجَلاَلِ وَالْإِكْرَامِ ”
„ ALLAHUMME, ENTES-SELAMU VE MINKES-SELAM, TEBAREKTE, JA ZEL-DŽELALI VEL-IKRAM.
„Allahu moj, Ti si Mir i od Tebe je Mir, Uzvišeni, Plemeniti i Veličanstveni naš Gospodaru.“ (Bilježi ga Muslim u svom Sahihu pod brojem 591.)
DRUGO: ET-TEHLIL (izgovaranje riječi LA ILAHE ILLALLAH) i ET-TAHMID (zahvala Allahu s.w.t.)
Prenosi se od Mugire ibn Šu'be, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također nakon namaza rekao:
“لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ ، لَهُ الْمُلْكُ ، وَلَهُ الْحَمْدُ ، وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ ، اللَّهُمَّ لَا مَانِعَ لِمَا أَعْطَيْتَ ، وَلَا مُعْطِيَ لِمَا مَنَعْتَ ، وَلَا يَنْفَعُ ذَا الْجَدِّ مِنْكَ الْجَدُّ”
„LA ILAHE ILLALAHU, VAHDEHU LA ŠERIKE LEH. LEHU-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ALA KULI ŠEJIN KADIR. ALLAHUMME, LA MANIA’ LIMA EA'TAJTE, VE LA MU'TIJE LIMA MEN'AT. VE LA JENFEU’ ZEL-DŽEDI MINKEL-DŽEDD.“
„Nema istinskog božanstva mimo Allaha, Koji nema saučesnika! Njemu pripadaju sva vlast i zahvala, i On je Svemećni. Allahu moj, niko ne može uskratiti ono što Ti podariš, niti iko može podariti ono što Ti uskratiš. Bogatog od tebe neće zaštiti njegovo bogastvo.“ (Bilježi ga Buhari u svom Sahihu pod brojem 844.)
Također i dodatak kojeg bilježi Muslim pod brojem 593, od Abdullah ibn Ez-Zubejra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَلَا نَعْبُدُ إِلَا إِيَاهُ، لَهُ النِعْمَةُ وَلَهُ الفَضْلُ وَلَهُ الثَنَاءُ الحَسَنُ، لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ وَلَوْ كَرِهَ الكَافِرُونَ ”
„LA ILAHE ILLALLAHU VE LA NA'BUDU ILLAH IJJAHU LEHUN-NI'METU VE LEHUL-FADLU VE LEHUS-SENAUL-HASEN. LA ILAHE ILLALLAHU MUHLISINE LEHUD-DINE VE LEV KERIHEL-KAFIRUN.“
„Ne obožavamo nikoga osim Njega. Od njega su sve blagodati i dobrote i Njemu pripada svaka hvala. Nema istinskog božanstva osim Allaha. Njemu iskreno vjeru ispovjedamo, makar to nevjernici prezirali.“
TREĆE: ET-TESBIH (IZGOVARANJE RIJEČI SUBHANALLAH), ET-TAHMID (ELHAMDULILLAH), i ET-TEKBIR (ALLAHU EKBER), A TO SE DIJELI NA 5 VRSTA:
Prva:Izgovoriti SUBHANALLAH 10 puta, ELHAMDULILLAH 10 puta i ALLAHU EKBER 10 puta, tako da ukupno bude 30 puta.
سُبْحَانَ اللهِ، الْحَمْدُالِلّهِ، اللهُ أَكْبَرُ
Hadis bilježi Tirmizi i drugi od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dvije su stvari, neće ih raditi nijedan musliman a da neće ući u Džennet, one su lahke, a malo je onih koji ih rade. Poslije svakog propisanog namaza izgovoriti: SUBHANALLAH 10 puta, ELHAMDULILLAH 10 puta i ALLAHU EKBER 10 puta, pa to bude sto pedeset puta na jeziku, a na vagi (na Sudnjem danu) hiljadu i petsto.“ (Bilježi ga Tirmizi u svoj Džami’ pod brojem 3410 i kaže da je hasen sahih, Ebu Davud u svom Sunenu pod brojem 5065, Nesai u svom Sunenu pod brojem 1349.)
Druga: Izgovoriti SUBHANALLAH 25 puta, ELHAMDULILLAH 25 puta, ALLAHU EKBER 25 puta i LA ILAHE ILLALLAH 25 PUTA, tako da ukupno bude 100 puta.
سُبْحَانَ اللهِ، الْحَمْدُالِلّهِ، اللهُ أَكْبَرُ، لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ
Od Zejd ibn Sabita, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: „Naređeno nam je kažemo SUBHANALLAH nakon svakog namaza 33 puta i ALLAHU EKBER 34 puta, pa je čovjek od Ensarija vidio u snu rekavši: ‘Da li vam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da nakon propisanih namaza izgovarate SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta i ALLAHU EKBER 34 puta? Rekao sam: ‘Da!’, pa je dodao na to: ‘Izgovarajte po 25 puta, i neka LA ILAHE ILLALLAH bude s njima.’ Sutra dan smo to ispričali Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Izgovarajte tako.“ (tj po 25 puta). Hadis bilježi Tirmizi, pod brojem 3413, i kaže da je Sahih, bilježi ga Nesai, pod brojem 1351, Ibn Hiban 2340, i Ibn Huzejme, 1/370.
Treća: Izgovoriti SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta i ALLAHU EKBER 33 puta, tako da ukupno bude 99 puta.
سُبْحَانَ اللهِ، الْحَمْدُالِلّهِ، اللهُ أَكْبَرُ
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „… Iza svakog završenog namaza izgovorite po 33 puta ‘ SUBHANALLAH’, ‘ ELHAMDULILLAH’ i ‘ ALLAHU EKBER’. Među nama je, kaže Ebu Hurejre nastalo kasnije razilaženje između nas i neko od nas reče: ‘Izgovaraćemo SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta, a ALLAHU EKBER 34 puta.’ Pa sam se vratio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i on mi reče: „Govorićeš SUBHANALLAH, ELHAMDULILLAH i ALLAHU EKBER, dok ne bude od svih njih po 33 puta.“ Bilježi ga Buhari, pod brojem 843 i Muslim, pod brojem 595.
Četvrta: Isto kao i prije, izgovoriti SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta,ALLAHU EKBER 33 puta, i dodati LA ILAHE ILLALLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH. LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ALA KULLI ŠEJIN KADIR, tako da ukupno bude 100 puta.
سُبْحَانَ اللهِ، الْحَمْدُالِلّهِ، اللهُ أَكْبَرُ، لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ ، لَهُ الْمُلْكُ ، وَلَهُ الْحَمْدُ ، وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
Prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude izgovorio zikriza svakog završenog namaza, SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta, ALLAHU EKBER 33 puta, a to je 99 puta, a potom upotpuni sa stotinom koji glasi: ‘Nema istinskog božanstva mimo Allaha, koji nema saučesnika. Njemu pripada sva vlast i hvala i On je Svemoćni, biće mu oprošteni (manji) grijesi, čak da su i poput morske pjene.“ Bilježi ga Muslim, pod brojem 597.
Peta: Izgovoriti SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta i ALLAHU EKBER 34 puta, tako da ukupno bude 100 puta, ne izgovarajući riječi LA ILAHE ILLALLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH. LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ALA KULLI ŠEJIN KADIR. Hadis biježi Muslim pod brojem 596.
ČETVRTO: ŠTA SE UČI IZ KUR'ANA
Prvo: Učenje Ajetul-Kursije (255. ajet sure El-Bekare)
ALLAHU LA ILAHE ILLA HUVEL-HAJJUL-KAJJUM! LA TEHUZUHU SINETUN VE LA NEVM! LEHU MA FIS-SEMAVATI VE MA FIL-ERD. MEN ZELLEZI JEŠFEU ‘INDEHU ILLA BI IZNIH! J'ALEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM, VE LA JUHITUNE BIŠEJIN MIN ‘ILMIHI ILLAH BI MA ŠAE. VESI'A KURSIJJUHUS-SEMAVATI VEL-ERDA VE LA JEUDUHU HIFZUHUMA; VE HUVEL-‘ALIJUL-AZIM!
اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ وَلَا نَوْمٌ لَّهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ مَن ذَا الَّذِي يَشْفَعُ عِندَهُ إِلَّا بِإِذْنِهِ يَعْلَمُ مَا بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَمَا خَلْفَهُمْ وَلَا يُحِيطُونَ بِشَيْءٍ مِّنْ عِلْمِهِ إِلَّا بِمَا شَاءَ وَسِعَ كُرْسِيُّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَلَا يَئُودُهُ حِفْظُهُمَا وَهُوَ الْعَلِيُّ الْعَظِيمُ
„Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima, i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Prijesto Njegov obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dosadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni! „
Od Ebu Umame, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko na kraju svakog propisanog namaza prouči Ajetul-Kursiju, neće ga ništa spriječiti od ulaska u Džennet osim smrt.“ Bilježi ga Nesai, a vjerodostojnim ga je ocijenila skupina od islamskih učenjaka. Lanac prenosilaca mu je jak.
Drugo: Učenje sure El-Felek jednom, i sure En-Nas jednom.
قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ الْفَلَقِ * مِن شَرِّ مَا خَلَقَ * وَمِن شَرِّ غَاسِقٍ إِذَا وَقَبَ * وَمِن شَرِّ النَّفَّـثَـتِ فِى الْعُقَدِ * وَمِن شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ *
Kul e'uzu bi rabbi-l-felek. Min šerri ma halek.Ve min šerri gasikin iza vekab. Ve min šerri-n-neffasati fi-l-‘ukad. Ve min šerri hasidin iza hased.
قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ النَّاسِ * مَلِكِ النَّاسِ. إِلَهِ النَّاسِ* مِن شَرِّ الْوَسْوَاسِ الْخَنَّاسِ * الَّذِي يُوَسْوِسُ فِي صُدُورِ النَّاس * مِنَ الْجِنَّةِ وَالنَّاسِ *
Kul e'uzu bi rabbi-n- nas. Meliki-n-nas.Ilahi-n-nas. Min šerri-l-vesvasi-l-hannas. Ellezijuvesvisu fi suduri-n-nas. Mine-l-dzinneti ve-n-nas.
PETO: DOVE
Prva: RABBI KINI AZABEKE JEVME TEB'ASU (TEDŽME'U) IBADEKE
رَبِّ قِنِي عَذَابَكَ يَوْمَ تَبْعَثُ – أو تَجْمَعُ- عِبَادُكَ
Gospodaru, sačuvaj me Tvoje kazne na dan kada budeš proživio (sakupio) tvoje robove.
Prenosi se da je Bera'a, radijallahu anhu, rekao: „Kada bi klanjali iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, voljeli bi da budemo s njegove desne strane, da bi mu vidjeli prvi lice (nakon namaza), pa sam ga čuo da je rekao: „Gospodaru, sačuvaj me Tvoje kazne na dan kada budeš proživio (sakupio) tvoje robove..“ Hadis bilježi Muslim, pod brojem 709.
Druga: ALLAHUMME E'INNI ALA ZIKRIKE VE ŠUKRIKE VE HUSNI IBADETIKE
اللَّهُمَّ أَعِنِّي عَلَى ذِكْرِكَ، وَشُكْرِكَ، وَحُسْنِ عِبَادَتِكَ
Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, da Ti se zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim. „
Prenosi Muaz ibn Džebel da ga je Allahov Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, uzeo za ruku i rekao: „O, Muaze, tako mi Allaha, ja te volim,“ te me je posavjetovao riječima: „Nemoj propustiti da nakon svakog namaza kažeš: „Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, da Ti se zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim.„ Bilježi ga Ebu Davud, pod brojem 1522, Nesai pod broj 1304, vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejme i Ibn Hiban, dok Hakim kaže da je hadis po uslovima Buharije i Muslima, također se s njim složi i Zehebi.
Autor: šejh muhaddis Abdullah ibn Abdurrahan Es-Sa'ad
Preveo i priredio: Haris A. Bećović
Šerijatska recenzija: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto od: https://www.ehlus-sunne.ba
Vidi manjeKoji se zikrovi uče poslije namaza?
PRVO: ISTIGFAR I ZAHVALA Prenosi se od Sevbana, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon završenog namaza rekao tri puta:"أَسْتَغْفِرُاللهَ"„ESTAGFIRULLAH!“ „Allahu, oprosti mi!“ a zatim rekao: " اَللَّهُمَّ أَنْتَ السَّلاَمُ وَمِنْكَ السَّلاَمُ تَبَارَكْتَ يَا ذَviše
PRVO: ISTIGFAR I ZAHVALA
Prenosi se od Sevbana, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon završenog namaza rekao tri puta:”أَسْتَغْفِرُاللهَ”„ESTAGFIRULLAH!“ „Allahu, oprosti mi!“ a zatim rekao:
” اَللَّهُمَّ أَنْتَ السَّلاَمُ وَمِنْكَ السَّلاَمُ تَبَارَكْتَ يَا ذَا الْجَلاَلِ وَالْإِكْرَامِ ”
„ ALLAHUMME, ENTES-SELAMU VE MINKES-SELAM, TEBAREKTE, JA ZEL-DŽELALI VEL-IKRAM.
„Allahu moj, Ti si Mir i od Tebe je Mir, Uzvišeni, Plemeniti i Veličanstveni naš Gospodaru.“ (Bilježi ga Muslim u svom Sahihu pod brojem 591.)
DRUGO: ET-TEHLIL (izgovaranje riječi LA ILAHE ILLALLAH) i ET-TAHMID (zahvala Allahu s.w.t.)
Prenosi se od Mugire ibn Šu'be, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također nakon namaza rekao:
“لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ ، لَهُ الْمُلْكُ ، وَلَهُ الْحَمْدُ ، وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ ، اللَّهُمَّ لَا مَانِعَ لِمَا أَعْطَيْتَ ، وَلَا مُعْطِيَ لِمَا مَنَعْتَ ، وَلَا يَنْفَعُ ذَا الْجَدِّ مِنْكَ الْجَدُّ”
„LA ILAHE ILLALAHU, VAHDEHU LA ŠERIKE LEH. LEHU-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ALA KULI ŠEJIN KADIR. ALLAHUMME, LA MANIA’ LIMA EA'TAJTE, VE LA MU'TIJE LIMA MEN'AT. VE LA JENFEU’ ZEL-DŽEDI MINKEL-DŽEDD.“
„Nema istinskog božanstva mimo Allaha, Koji nema saučesnika! Njemu pripadaju sva vlast i zahvala, i On je Svemećni. Allahu moj, niko ne može uskratiti ono što Ti podariš, niti iko može podariti ono što Ti uskratiš. Bogatog od tebe neće zaštiti njegovo bogastvo.“ (Bilježi ga Buhari u svom Sahihu pod brojem 844.)
Također i dodatak kojeg bilježi Muslim pod brojem 593, od Abdullah ibn Ez-Zubejra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَلَا نَعْبُدُ إِلَا إِيَاهُ، لَهُ النِعْمَةُ وَلَهُ الفَضْلُ وَلَهُ الثَنَاءُ الحَسَنُ، لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ وَلَوْ كَرِهَ الكَافِرُونَ ”
„LA ILAHE ILLALLAHU VE LA NA'BUDU ILLAH IJJAHU LEHUN-NI'METU VE LEHUL-FADLU VE LEHUS-SENAUL-HASEN. LA ILAHE ILLALLAHU MUHLISINE LEHUD-DINE VE LEV KERIHEL-KAFIRUN.“
„Ne obožavamo nikoga osim Njega. Od njega su sve blagodati i dobrote i Njemu pripada svaka hvala. Nema istinskog božanstva osim Allaha. Njemu iskreno vjeru ispovjedamo, makar to nevjernici prezirali.“
TREĆE: ET-TESBIH (IZGOVARANJE RIJEČI SUBHANALLAH), ET-TAHMID (ELHAMDULILLAH), i ET-TEKBIR (ALLAHU EKBER), A TO SE DIJELI NA 5 VRSTA:
Prva:Izgovoriti SUBHANALLAH 10 puta, ELHAMDULILLAH 10 puta i ALLAHU EKBER 10 puta, tako da ukupno bude 30 puta.
سُبْحَانَ اللهِ، الْحَمْدُالِلّهِ، اللهُ أَكْبَرُ
Hadis bilježi Tirmizi i drugi od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dvije su stvari, neće ih raditi nijedan musliman a da neće ući u Džennet, one su lahke, a malo je onih koji ih rade. Poslije svakog propisanog namaza izgovoriti: SUBHANALLAH 10 puta, ELHAMDULILLAH 10 puta i ALLAHU EKBER 10 puta, pa to bude sto pedeset puta na jeziku, a na vagi (na Sudnjem danu) hiljadu i petsto.“ (Bilježi ga Tirmizi u svoj Džami’ pod brojem 3410 i kaže da je hasen sahih, Ebu Davud u svom Sunenu pod brojem 5065, Nesai u svom Sunenu pod brojem 1349.)
Druga: Izgovoriti SUBHANALLAH 25 puta, ELHAMDULILLAH 25 puta, ALLAHU EKBER 25 puta i LA ILAHE ILLALLAH 25 PUTA, tako da ukupno bude 100 puta.
سُبْحَانَ اللهِ، الْحَمْدُالِلّهِ، اللهُ أَكْبَرُ، لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ
Od Zejd ibn Sabita, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: „Naređeno nam je kažemo SUBHANALLAH nakon svakog namaza 33 puta i ALLAHU EKBER 34 puta, pa je čovjek od Ensarija vidio u snu rekavši: ‘Da li vam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da nakon propisanih namaza izgovarate SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta i ALLAHU EKBER 34 puta? Rekao sam: ‘Da!’, pa je dodao na to: ‘Izgovarajte po 25 puta, i neka LA ILAHE ILLALLAH bude s njima.’ Sutra dan smo to ispričali Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Izgovarajte tako.“ (tj po 25 puta). Hadis bilježi Tirmizi, pod brojem 3413, i kaže da je Sahih, bilježi ga Nesai, pod brojem 1351, Ibn Hiban 2340, i Ibn Huzejme, 1/370.
Treća: Izgovoriti SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta i ALLAHU EKBER 33 puta, tako da ukupno bude 99 puta.
سُبْحَانَ اللهِ، الْحَمْدُالِلّهِ، اللهُ أَكْبَرُ
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „… Iza svakog završenog namaza izgovorite po 33 puta ‘ SUBHANALLAH’, ‘ ELHAMDULILLAH’ i ‘ ALLAHU EKBER’. Među nama je, kaže Ebu Hurejre nastalo kasnije razilaženje između nas i neko od nas reče: ‘Izgovaraćemo SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta, a ALLAHU EKBER 34 puta.’ Pa sam se vratio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i on mi reče: „Govorićeš SUBHANALLAH, ELHAMDULILLAH i ALLAHU EKBER, dok ne bude od svih njih po 33 puta.“ Bilježi ga Buhari, pod brojem 843 i Muslim, pod brojem 595.
Četvrta: Isto kao i prije, izgovoriti SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta,ALLAHU EKBER 33 puta, i dodati LA ILAHE ILLALLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH. LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ALA KULLI ŠEJIN KADIR, tako da ukupno bude 100 puta.
سُبْحَانَ اللهِ، الْحَمْدُالِلّهِ، اللهُ أَكْبَرُ، لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ ، لَهُ الْمُلْكُ ، وَلَهُ الْحَمْدُ ، وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
Prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude izgovorio zikriza svakog završenog namaza, SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta, ALLAHU EKBER 33 puta, a to je 99 puta, a potom upotpuni sa stotinom koji glasi: ‘Nema istinskog božanstva mimo Allaha, koji nema saučesnika. Njemu pripada sva vlast i hvala i On je Svemoćni, biće mu oprošteni (manji) grijesi, čak da su i poput morske pjene.“ Bilježi ga Muslim, pod brojem 597.
Peta: Izgovoriti SUBHANALLAH 33 puta, ELHAMDULILLAH 33 puta i ALLAHU EKBER 34 puta, tako da ukupno bude 100 puta, ne izgovarajući riječi LA ILAHE ILLALLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH. LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ALA KULLI ŠEJIN KADIR. Hadis biježi Muslim pod brojem 596.
ČETVRTO: ŠTA SE UČI IZ KUR'ANA
Prvo: Učenje Ajetul-Kursije (255. ajet sure El-Bekare)
ALLAHU LA ILAHE ILLA HUVEL-HAJJUL-KAJJUM! LA TEHUZUHU SINETUN VE LA NEVM! LEHU MA FIS-SEMAVATI VE MA FIL-ERD. MEN ZELLEZI JEŠFEU ‘INDEHU ILLA BI IZNIH! J'ALEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM, VE LA JUHITUNE BIŠEJIN MIN ‘ILMIHI ILLAH BI MA ŠAE. VESI'A KURSIJJUHUS-SEMAVATI VEL-ERDA VE LA JEUDUHU HIFZUHUMA; VE HUVEL-‘ALIJUL-AZIM!
اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ وَلَا نَوْمٌ لَّهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ مَن ذَا الَّذِي يَشْفَعُ عِندَهُ إِلَّا بِإِذْنِهِ يَعْلَمُ مَا بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَمَا خَلْفَهُمْ وَلَا يُحِيطُونَ بِشَيْءٍ مِّنْ عِلْمِهِ إِلَّا بِمَا شَاءَ وَسِعَ كُرْسِيُّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَلَا يَئُودُهُ حِفْظُهُمَا وَهُوَ الْعَلِيُّ الْعَظِيمُ
„Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima, i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Prijesto Njegov obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dosadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni! „
Od Ebu Umame, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko na kraju svakog propisanog namaza prouči Ajetul-Kursiju, neće ga ništa spriječiti od ulaska u Džennet osim smrt.“ Bilježi ga Nesai, a vjerodostojnim ga je ocijenila skupina od islamskih učenjaka. Lanac prenosilaca mu je jak.
Drugo: Učenje sure El-Felek jednom, i sure En-Nas jednom.
قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ الْفَلَقِ * مِن شَرِّ مَا خَلَقَ * وَمِن شَرِّ غَاسِقٍ إِذَا وَقَبَ * وَمِن شَرِّ النَّفَّـثَـتِ فِى الْعُقَدِ * وَمِن شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ *
Kul e'uzu bi rabbi-l-felek. Min šerri ma halek.Ve min šerri gasikin iza vekab. Ve min šerri-n-neffasati fi-l-‘ukad. Ve min šerri hasidin iza hased.
قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ النَّاسِ * مَلِكِ النَّاسِ. إِلَهِ النَّاسِ* مِن شَرِّ الْوَسْوَاسِ الْخَنَّاسِ * الَّذِي يُوَسْوِسُ فِي صُدُورِ النَّاس * مِنَ الْجِنَّةِ وَالنَّاسِ *
Kul e'uzu bi rabbi-n- nas. Meliki-n-nas.Ilahi-n-nas. Min šerri-l-vesvasi-l-hannas. Ellezijuvesvisu fi suduri-n-nas. Mine-l-dzinneti ve-n-nas.
PETO: DOVE
Prva: RABBI KINI AZABEKE JEVME TEB'ASU (TEDŽME'U) IBADEKE
رَبِّ قِنِي عَذَابَكَ يَوْمَ تَبْعَثُ – أو تَجْمَعُ- عِبَادُكَ
Gospodaru, sačuvaj me Tvoje kazne na dan kada budeš proživio (sakupio) tvoje robove.
Prenosi se da je Bera'a, radijallahu anhu, rekao: „Kada bi klanjali iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, voljeli bi da budemo s njegove desne strane, da bi mu vidjeli prvi lice (nakon namaza), pa sam ga čuo da je rekao: „Gospodaru, sačuvaj me Tvoje kazne na dan kada budeš proživio (sakupio) tvoje robove..“ Hadis bilježi Muslim, pod brojem 709.
Druga: ALLAHUMME E'INNI ALA ZIKRIKE VE ŠUKRIKE VE HUSNI IBADETIKE
اللَّهُمَّ أَعِنِّي عَلَى ذِكْرِكَ، وَشُكْرِكَ، وَحُسْنِ عِبَادَتِكَ
Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, da Ti se zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim. „
Prenosi Muaz ibn Džebel da ga je Allahov Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, uzeo za ruku i rekao: „O, Muaze, tako mi Allaha, ja te volim,“ te me je posavjetovao riječima: „Nemoj propustiti da nakon svakog namaza kažeš: „Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, da Ti se zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim.„ Bilježi ga Ebu Davud, pod brojem 1522, Nesai pod broj 1304, vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejme i Ibn Hiban, dok Hakim kaže da je hadis po uslovima Buharije i Muslima, također se s njim složi i Zehebi.
Autor: šejh muhaddis Abdullah ibn Abdurrahan Es-Sa'ad
Preveo i priredio: Haris A. Bećović
Šerijatska recenzija: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa https://www.ehlus-sunne.ba
Vidi manjeKada, tko i zbog cega su se gradile velike Piramide?
Pročitajte članak iz časopisa Asr koji je napisao dr. Hakija Kanurić Nikako se ne smije povjerovati džinu kada optuži određenu osobu da je napravila sihr ili učinila kakvo drugo zlo, jer šejtan želi da posije mržnju među ljudima. Njegovo svjedočenje se ne prihvata zbog toga što je griješnik, što surviše
Pročitajte članak iz časopisa Asr koji je napisao dr. Hakija Kanurić
Nikako se ne smije povjerovati džinu kada optuži određenu osobu da je napravila sihr ili učinila kakvo drugo zlo, jer šejtan želi da posije mržnju među ljudima. Njegovo svjedočenje se ne prihvata zbog toga što je griješnik, što surađuje sa sahirom i što se vijest prihvata samo od onog za koga znamo da je pouzdan i čestit. Prihvatanje vijesti od džina uzrokuje brojne smutnje i nerede, uzrokuje svađu i mržnju pa čak i razvod braka, a to je sve od velikih ciljeva šejtana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Doista Iblis postavi svoj prijesto iznad vode i zatim šalje svoje trupe, pa mu bude od njih najdraži onaj ko izazove najveću fitnu. Jedan od njih dođe i kaže učinio sam to i to, a on mu odgovori: ‘ništa nisi uradio!’ Zatim dođe jedan od njih i kaže: ‘nisam ga ostavljao sve dok nisam rastavio između njega i njegove žene!’ Tada ga Iblis primakne sebi i kaže:’ divan li si ti!“ (Muslim, 7284.)
Allahov poslanik Sulejman, alejhisselam, imao je vlast kakvu niko prije njega nije imao niti će je iko nakon njega imati. Allah je učinio da ga, pored ljudi, služe vjetar, ptice i džini. Rekao je Uzvišeni Allah opisujući blagodati koje mu je dao: „A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne.“ (Prijevod značenja Saba’, 12-13.) Sulejman, alejhisselam, je dovio svom Gospodaru riječima: „Gospodaru moj, oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!“ (Prijevod značenja Sad, 35.) Allah je uslišao Sulejmanovu, alejhisselam, dovu i zbog toga nikom nakon njega nije data vlast kakvu je on imao. Ebu Derda, radijallahu anh, rekao je: „Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jedne je prilike stao da klanja pa smo ga čuli da govori: ‘Utječem se Allahu od tebe!’ Zatim je rekao: ‘Proklinjem te Allahovim prokletstvom!’ To je ponovio tri puta, a ruku je pružao kao da nešto želi dohvatiti. Kada je završio namaz rekli smo: Allahov Poslaniče, čuli smo te da u namazu nešto govoriš, nismo te ranije čuli da to govoriš, i vidjeli smo te kako pružaš ruku! Rekao je: ‘Doista je Allahov neprijatelj Iblis došao sa plamenom vatre kako bi ga bacio na moje lice, pa sam rekao: Utječem se Allahu od tebe! tri puta. Zatim sam rekao: Proklinjem te Allahovim prokletstvom, tri puta, međutim, on se nije odmicao. Onda sam htio da ga dohvatim, i tako mi Allaha da nije dove našeg brata Sulejmana zasigurno bi osvanuo vezan tako da bi se njime igrala djeca stanovnika Medine.'“ (Muslim, 1239.) Potčinjenost šejtana na način kako je to bilo dato Sulejmanu, alejhisselam, nije data čak ni Allahovom miljeniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. To što je Allah dao Sulejmanu je izvan moći ljudi i džina i niko, nakon njega, nije u stanju potpuno potčiniti džine da mu budu pokorni.
Osobine džina
Pomaganje džinovima i ostvarivanje kontakta sa njima na način kako to čine sihribazi udvarajući se šejtanima, čineći širk i Allahu mrska djela, je očigledan kufr i nevjerstvo, međutim, da li je moguće da se musliman pomogne džinom muslimanom kada bude za tim u potrebi? Prije odgovora na ovo pitanje potrebno je ukazati na najbitnije osobine džina. O tom, za nas nevidljivom, svijetu saznajemo putem časnog Kur'ana i izreka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
● Prvobitna materija od koje su stvoreni džini je vatra. Rekao je Uzvišeni Allah: „A još prije smo stvorili džine od vatre užarene.“ (Prijevod značenja El-Hidžr, 27.) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Meleki su stvoreni od svjetla, džini od plamene vatre, a Adem je stvoren od onog što vam je opisano.“ (Muslim, 7687.)
● Džina ima muslimana i nevjernika, ima ih čestitih i pokvarenih. Rekao je Uzvišeni Allah prenoseći govor džina: „A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih.“ (Prijevod značenja El-Džinn, 11.) I rekao je: „I ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi put su izabrali, a nevjernici će u Džehennemu gorivo biti.“ (Prijevod značenja El-Džin, 14-15.) Iblis i šejtani su džinskog roda, iako se šejtanom može nazvati i čovjek koji odvraća od Allahovog puta, kao što je Uzvišeni Allah rekao: „Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.“ (Prijevod značenja El-En'am, 112.)
● Džini najviše borave na napuštenim mjestima, a ima ih koji nastanjuju smetljišta, mjesta obavljanja potrebe, pukotine i rupe u zemlji te mjesta na kojima borave kamile.
● Spuštanjem noći postaju aktivniji. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Kada se noć spušta zadržite vašu djecu, jer se tada šejtani razilaze i šire, a kada dio noći prođe pustite djecu. Vrata zatvorite i pri tome spomenite Allahovo ime…“ (Buharija, 3304; i Muslim, 5368.)
● Džini jedu i piju, žene se i imaju potomstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Kada neko od vas jede neka jede svojom desnom rukom, a kada pije neka pije svojom desnom rukom jer doista šejtan jede svojom lijevom rukom i pije svojom lijevom rukom.“ (Muslim, 5384.) Uzvišeni Allah je o Iblisu rekao: „Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?“ (Prijevod značenja El-Kehf, 50.)
● Džini pokušavaju dokučiti nebeske vijesti kako bi ih prenijeli svojim pristalicama. Rekao je Uzvišeni Allah prenoseći govor džina: „I mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno; i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo što čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići.“(Prijevod značenja El-Džinn, 8-9.)
● Džini puno lažu. Aiša, radijallahu anha, rekla je: „Allahov Poslaniče, vračari su nam govorili o nečem pa smo nalazili da je to uistinu tako?“ „To je riječ istine koju džin ukrade pa je ubaci u uho svom pristalici i uz nju doda stotinu laži.“ -odgovorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim, 5952.)
● Džini ne znaju gajb. Rekao je Uzvišeni Allah: „A kad smo odredili da (Sulejman) umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.“ (Prijevod značenja Saba’, 14) Sulejman, alejhisselam, je umro naslonjen na svoj štap i tako ostao dug period. Džini su i dalje radili poslove kojima ih je Sulejman bio zadužio, jer nisu znali da je umro, sve dok crv nije izgrizao štap nakon čega je mrtvo tijelo palo na zemlju i tek tada džini shvatiše da je Sulejman, alejhisselam, umro.
● Džine u njihovom stvarnom izgledu može vidjeti samo poslanik. Rekao je imam Šafija: „Ko bude tvrdio da je vidio džina poništit ćemo njegovo svjedočenje, osim ako se radi o poslaniku.“ (Fethul-Bari, Ibnu Hadžer, 4/489)
● Džini se mogu prikazati u ljudskom liku, kao što se Iblis prikazao na dan Bedra i kao što se prikazao Ebu Hurejri, radijallahu anh, kada je čuvao sadaku. (Buharija, 2311.) Također se prikazuju u liku crnog psa i zmija. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Crni pas je šejtan.“ (Muslim, 1165.)
● Džini ponekad ezijete ljude koji ih uznemire, poput onih koji mokre na mjestu gdje borave džini, a ponekad to čine bez razloga, kao što i ljudi jedni drugima nanose nepravdu. Poznata je predaja o ensarijskom mladiću kada je u svojoj kući ugledao zmiju, koja je ustvari bila džin, te ju je probio kopljem i prije nego je zmija umrla džini su mu se osvetili i ubili ga. Rekao je Ebu Seid, radijallahu anh: „Nije se znalo ko je od njih dvoje prije umro: mladić ili zmija!“ (Muslim, 5976.)
● Džini nikom ne mogu nauditi osim uz Allahovu dozvolu. Rekao je Svemogući Allah o sihru: „Ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 102.)
● Šejtani nemaju moć nad čovjekom! Sve što mogu je samo navođenje na zlo. Uzvišeni Allah obaviještava o onom što će šejtan reći svojim sljedbenicima u Džehennemu:„I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: ‘Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe…'“ (Prijevod značenja Ibrahim, 22.)
● Detaljan govor o načinu zaštite od džina je zasebna tema, ali se u najkraćim crtama može reći da je štit od njih u primjeni propisa Allahove vjere, Kur'anu, zikru i dovi. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko klanja sabah namaz taj je u Allahovoj zaštiti…“ (Muslim, 1525.). A Ebu Hurejri, radijallahu anh, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Istinu ti je rekao, a veliki je lažov!“- potvrdivši ono čemu je šejtan poučio Ebu Hurejru, radijallahu anh, rekavši mu: „Kada legneš u postelju prouči Ajetul-kursi (Allahu la ilahe illa hu), neprestalno će nad tobom biti čuvar od Allaha i neće ti se šejtan približiti sve dok ne osvaneš.“ (Buharija, 2311.)
Traženje pomoći džina
Džini koji su za nas nevidljivi, koji se jako brzo kreću, koji lahko mogu doći do brojnih informacija, koji su služili Sulejmanu, alejhisselam, kao graditelji, gnjurci i sl. mogli bi u mnogo čemu poslužiti čovjeku, međutim, nije dozvoljeno od njih tražiti bilo kakve usluge pa čak i kada džini tvrde da su muslimani i kada ne traže da se zauzvrat čine djela širka i kufra, a na to upućuje:
Prvo:
Bilo je puno džina koji su prihvatili islam direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji su bili muslimani u vremenu poslanstva, međutim, sav poslanički život je prošao a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada se nije pomogao sa džinom. Odnosio se prema džinima kao što se odnosio prema ljudima. Odnosio se kao rob i poslanik, a ne poput Sulejmana, alejhisselam, koji se prema njima odnosio kao vladar, jer je on bio poslanik – vladar, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je izabrao da bude poslanik – rob, što je kod Allaha bolje i vrijednije. Rekao je Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uopće nije koristio džine, nego ih je pozivao da vjeruju u Allaha, učio im je Kur'an, dostavljao im poslanicu i uzimao od njih prisegu, kao što je činio sa ljudima.“ (Medžm'ul-fetava, 13/89.) Ashabi su bili najpreči koga bi džini – muslimani pomogli, jer oni su najznaniji u vjeri i najpotpunijeg imana, ali to oni nisu tražili i to se nije dešavalo. Nije zabilježeno da se iko iz mnoštva ashaba pomagao džinima, a da su to oni činili ili riječju dozvolili to bi bilo prenešeno i zabilježeno. To sve skupa upućuje da je nepomaganje džinima sunnet i pravi put!
Drugo:
Pomoć je dozvoljeno tražiti od prisutnog, živog i sposobnog da pomogne. Traženje pomoći od džina je okretanje odsutnim i nevidljivim koje otvara vrata traženja pomoći od mrtvih, meleka i sl., a to vodi u širk. Šerijat zabranjuje sve što vodi u širk. Zabranio je uzdizanje i ukrašavanje kaburova jer može biti put da se veličaju njihovi stanovnici. Isto tako, ova vrata se moraju zatvoriti jer mogu odvesti u širk.
Treće:
Korist koju čovjek ima od džina i džin od čovjeka je u Kur'anu spomenuta u negativnom kontekstu bez razlike radilo se o džinu muslimanu ili kafiru. Svemogući Allah je rekao: „I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali;“ (Prijevod značenja El-Džin, 6.) I rekao je: „Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!” (Prijevod značenja El-En'am, 128.) Korist koju je imao džin je čovjekovo veličanje džina i pokoravanje njemu, a korist koju je imao čovjek su usluge koje mu je džin pružao.
Rezimirajući prethodno zaključujemo da je zabranjeno na bilo koji način tražiti pomoć od džina, međutim, može se desiti da džin sam po sebi, bez traženja, učini određenu uslugu čovjeku. To se može desiti, ali to ne treba smatrati kerametom, jer nije poznato da Uzvišeni Allah potčinjava džine svojim štićenicima i odabranim robovima, nakon Sulejmana, alejhisselam. Onaj kome se to desi treba se utjecati Allahu od šejtana i zla nepokornih džina, jer prihvatanje pomoći od džina rađa bliske odnose s njima i postepeno odvodi traženju usluga od njih. Dešava se, prilikom učenja rukje, da dođe do razgovora sa džinom. Ako se onaj ko uči rukju već upušta u to onda se treba ograničiti u razgovoru s njima na praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čiji sav razgovor sa džinima je bio isključivo poziv u Allahovu vjeru. Ima onih koji misleći da surađuju sa melekom, ustvari surađuju sa džinom. Rekao je Uzvišeni Allah: „A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Zar su se ovi vama klanjali?” Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih.“ (Prijevod značenja Saba’, 41.) Zato se džinu ne smije vjerovati, čak i kada tvrdi da je musliman, jer potvrda njegovog islama je za nas nedokučiva, a njegovo stanje nam je nepoznato. Zbog toga su hadiski učenjaci kazali da je predaja od džina u hadisu slaba jer je džin nepoznat, makar tvrdio da je musliman. Nikako se ne smije povjerovati džinu kada optuži određenu osobu da je napravila sihr ili učinila kakvo drugo zlo, jer šejtan želi da posije mržnju među ljudima. Njegovo svjedočenje se ne prihvata zbog toga što je griješnik, što surađuje sa sahirom i što se vijest prihvata samo od onog za koga znamo da je pouzdan i čestit. Uzvišeni Allah nas upozorava da ne vjerujemo griješniku. Rekao je: „O vjernici, ako vam nekakav griješnik donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 6.) Prihvatanje vijesti od džina uzrokuje brojne smutnje i nerede, uzrokuje svađu i mržnju pa čak i razvod braka, a to je sve od velikih ciljeva šejtana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Doista Iblis postavi svoj prijesto iznad vode i zatim šalje svoje trupe, pa mu bude od njih najdraži onaj ko izazove najveću fitnu. Jedan od njih dođe i kaže učinio sam to i to, a on mu odgovori: ‘ništa nisi uradio!’ Zatim dođe jedan od njih i kaže: ‘nisam ga ostavljao sve dok nisam rastavio između njega i njegove žene!’ Tada ga Iblis primakne sebi i kaže:’ divan li si ti!“ (Muslim, 7284.) El-Feredž bin Alij es-Sabbah prenosi da je imam Ahmed ibnu Hanbel kada je upitan o čovjeku koji tvrdi da liječi od sihra rukjom i tvrdi da razgovara sa džinima i da među njima ima onih koji ga služe i s njim razgovaraju, rekao: „Ne volim nikom da to čini i draže mi je da to ostavi!“ (El-Ahkamus-sultanije, Ebu J'ala, 308.).
Uzvišeni Allah najbolje zna, a naša posljednja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Koje dove i zikrovi se uče na arefatu i u drugim prilikama na hadždžu?
Postoje mnoge dove u Kur'anu i sunnetu koje se ovom i drugim prilikama mogu učiti. Preporučujemo zbirke sunnetskih dova «Zaštita svakog muslimana» (Hisnul muslim) od Seid El-Kahtanija i «Zbirka izabranih dova (iz Kur'ana i Hadisa)» od Mehmeda Handžića. Dove se mogu učiti i na svom maternjem jeziku,više
Postoje mnoge dove u Kur'anu i sunnetu koje se ovom i drugim prilikama mogu učiti. Preporučujemo zbirke sunnetskih dova «Zaštita svakog muslimana» (Hisnul muslim) od Seid El-Kahtanija i «Zbirka izabranih dova (iz Kur'ana i Hadisa)» od Mehmeda Handžića. Dove se mogu učiti i na svom maternjem jeziku, a posebno je vrijedno da se zna ono što se uči i šta se od Uzvišenog Allaha moli.
U dovama treba obuhvatiti potrebe i ovog i budućeg svijeta, tražiti uputu, oprost, sreću, pomoć i zaštitu za sebe, svoje roditelje, djecu, porodicu, rodbinu, narod i cijeli ummet. Treba se sjetiti posebno naše braće koji su u mnogim teškim iskušenjima, koji rade i bore se za ovu vjeru.
Možda je ovo posljednja prilika koja se ukazala nekom od nas, pa nastojmo je najbolje i potpuno
iskoristiti. Učinimo iskrenu teobu, pokajanje od svih svojih grijeha i zamolimo Uzvišenog da nam oprosti. Odlučimo da naš život bude u pokornosti Uzvišenom.
—————
Iz knjige “Vodič za hadždž”
Autor: hfz.mr. Muhammed Fadil Porča
Preuzmite pdf knjigu na linku ispod:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Vodic_za_hadz-hfz-Muhammed_Porca.pdf
Šta savjetujete onome ko planira krenuti na hadždž?
10 bitnih savjeta onome ko želi da krene na hadž !!! 1- Istinski biti zahvalan Allahu što je insanu omogućio da ispuni peti temelj islama, hadž. 2- Većina ljudi samo jednom u životu ide na hadž. Tako da ako ne upotpuni ovaj ibadet, ili napravi neku grešku, vjerovatno neće imati priliku da to ispraviviše
10 bitnih savjeta onome ko želi da krene na hadž !!!
1- Istinski biti zahvalan Allahu što je insanu omogućio da ispuni peti temelj islama, hadž.
2- Većina ljudi samo jednom u životu ide na hadž. Tako da ako ne upotpuni ovaj ibadet, ili napravi neku grešku, vjerovatno neće imati priliku da to ispravi ili nadoknadi.
3- Hadž je praktični ibadet, pa je veoma bitno prije odlaska čuti iskustva ljudi koji su već obavili hadž, kako bi se sačuvali grešaka koje su oni učinili.
4- Budući hadžija treba da nauči šta je to ispravno a šta neispravno, kako bi prilikom obavljanja ibadeta mogao da prepozna šta je neispravno i da se ne povodi za greškama ljudi.
5- Nagrada za primljen hadž je oprost grijeha, a u nekim hadisima spomenut je i Džennet, pa se zbog toga hadžija treba dobro potruditi da upotpuni svoj hadž, da se čuva grijeha, i svega što bi moglo da umanji nagradu njegovog hadža.
6- Velik broj ljudi obavlja hadž ne razmišljajući o ciljevima hadža, pa se njihovi postupci svedu na puku formalnost. (Nešto slično obavljanju namaza ne znajući šta učimo niti razmišljajući o onome što učimo.)
7- Ne treba da se budući hadžija potpuno osloni na druge, vodiča ili instituciju koja mu organizuje hadž, misleći da će oni voditi brigu o njemu i njegovim postupcima baš o svemu, već treba da se edukuje prije polaska, da se okoristi od iskustava ljudi koji su bili prije njega na hadžu, što će sigurno olakšati samome hadžiji a i njegovom vodiči.
8- Počevši od mikata, oblaćenja ihrama, obavljanja tavafa, saja, boravka na Arefatu, Muzdelifi, Mini, bacanju kamenčića, spoznajemo da se za ibadet hadža vezuju mnogi propisi, stoga bi hadžija prije odlaska na hadž trebao da se detaljno poduči tim propisima, a to će mu sigurno mnogo olakšati obavljanje hadža.
9- Opasnost ne poznavanja ihramskih zabrana, ili nekih drugih grešaka koje čine neke hadžije. Tako npr. ako bi hadžija nakon stupanja u obrede i oblaćenja ihrama, a prije stajanja na Arefatu, imao intimni kontakt sa suprugom, za taj njegov postupak se vezuju sljedeće stvari: počinio je grijeh, njegov hadž je pokvaren, mora nastaviti obavljati hadž do kraja, treba da se pokaje, treba da se iskupi za taj prekršaj klanjem kurbana, i obavezna je da sljedeće godine ponovo doći na hadž.
10- Pročitati šta su učenjaci kazali o tajnama i mudrostima propisivanja hadža, i određenih obreda na hadžu, kako bi srcem doživjeli hadž, a ne da se naš hadž svede na puke pokrete.
mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa zvanicnog facebook profila:
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=2303866626596399&id=1495088724140864
Je li dozvoljeno židove i kršćane proglašavati i nazivati nevjernicima ?
Govor ovog čovjek je zabluda, ili čak riječi nevjerstva, jer je Allah u Svojoj Knjizi proglasio židove i kršćane nevjernicima. On kaže: "Jevreji govore: 'Uzejr je Allahov sin', a kršćani kažu: 'Mesih je Allahov sin.' To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih - ubviše
Govor ovog čovjek je zabluda, ili čak riječi nevjerstva,
jer je Allah u Svojoj Knjizi proglasio židove i kršćane nevjernicima.
On kaže: “Jevreji govore: ‘Uzejr je Allahov sin’, a kršćani kažu:
‘Mesih je Allahov sin.’ To su riječi njihove, iz usta njihovih,
oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah. Kuda se
odmeću?’ Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje,
i monahe svoje, i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da
samo jednom Bogu ibadet čine – nema boga osim Njega. On je vrlo
visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.” (Et-Tevbe, 30-3 1)
Ovo ukazuje da su oni idolopoklonici. Uzvišeni Allah u drugim ajetima pojašnjava jasnoću i nedvojbenost
njihovog nevjerstva.
On kaže: “Nevjernici su oni koji kažu da je Allah Mesih, sin
Merjemin.” (El-Maide, 1 9) Uzvišeni kaže: “Nevjernici su oni koji
kažu da je Allah treći od trojice.” (El-Maide, 73) Uzvišeni kaže:
“Prokleti su nevjernici od sinova Israilovih jezikom Davuda i Isaa,
sina Merjemin og.” (El-Maide, 78) Uzvišeni kaže: “Oni koji ne vjeruju
od sljedbenika Knjige i idolopoklonika u vatri su Džehennema.”
(El-Bejjine, 6)
Ajeti i hadisi na ovu temu su mnogobrojni.
Ko poriče nevjerstvo židova i kršćana koji ne vj eru ju u Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, i u laž ga utjeruju, utjeruju u laž i Allaha,
dž.š. To je bez sumnje nevjerstvo, a ko sumnja u nevjerstvo židova
i kršćana, nema sumnje da je i on sam nevjernik.
Neka je slava Allahu! !!
– Kako ovaj čovjek sebi može dozvoliti da kaže da ih nije dozvoljeno
nazivati nevjernicima, iako oni govore da je Allah treći od trojice?
– Kako sebi ne može priuštiti da ih proglasi nevjernicima, a oni
govore daje MesijaAllahov sin, te daje Allahova ruka stisnuta i govore:
“Allahje siromašan, a mi smo bogati”?
– Kako nije zadovoljan da kršćani i židovi budu proglašeni
nevjernicima, kada oni svog Gospodara opisuju ružnim epitetima koji
su u suštini mahane, vrijeđanje i psovanje?
Ja pozivam ovoga čovjeka da se pokaje Allahu, dž.š., i podsjećam
ga na riječi Uzvišenog: “Oni bi voljeli da ti popustiš, pa da i oni
popuste” (El-Kalem, 9). Ne treba se nagađati sa njima oko njihovog
nevjerstva, već treba svakom pojasniti da su oni nevjernici i stanovnici
Vatre, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao “Tako mi
Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, neće za mene čuti niko od
ovoga ummeta (tj. ummeta poziva koji obuhvata sve ljude), bio on
židov ili kršćanin, a zatim umre ne vjerujući u ono s čime sam poslan,
a da neće biti stanovnik Vatre.” 1 Čovjek koji je izrekao ove riječi treba da se pokaje za izgovoreno,
te da javno obznani da su kršćani i židovi nevjernici, da su stanovnici
Vatre i da im je dužnost slijediti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, čiji je dolazak najavio Isa, a. s., a kojeg kršćani i židovi poznaju
vrlo dobro, čak bolje nego i vlastite sinove.2 Uzvišeni kaže: ” … onima
koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni
pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji
će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih,
koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta
i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu
vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu
poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (El-E'araf, 1 57)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je radosna vijest koju je
nagovijestio Isa, a.s., sin Merjemin. Isa, a.s., je o njemu rekao kao što
Uzvišeni Gospodar kaže: “A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi
Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene
objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije
je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kada im je on donio
jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina”‘ (Es-Saff, 6).
Kada im je donosilac radosnih vijesti o dolasku Ahmeda došao sa
jasnim dokazima, rekli su da je to jasna vradžbina. Ovim odbacujemo
tvrdnje kršćana koji kažu da je onaj čiji je dolazak najavio Isa, Ahmed,
a ne Muhammed. Allah je rekao: “Kada im je došao sa jasnim
dokazima”, a poslije Isaa im nije došao niko, osim Muhammeda.
Muhammed je Ahmed, ali je Allah nadahnuo Isaa da Muhammeda
nazove Ahmedom, jer ime Ahmed označava superlativ od riječi
“hamd” (zahvala). Zato on, sallallahu alejhi ve sellem, najviše od svih
hvali Allaha, i onje čovjek čije su osobine posebno pohvaljene. Dakle,
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najviše hvali Allaha, a isto
tako, on između svih drugih ljudi najviše zaslužuje da bude hvaljen. On
je Hamid (onaj koji zahvaljuje), Mahmud (hvaljeni) u najboljem obliku
hvale koja na njega ukazuje, a ona je Ahmed. Isto tako kažem: Ko god tvrdi da na Zemlji postoji vjera koju će
Allah prihvatiti mimo islama, nevjernik je i nema sumnje u njegovo
nevjerstvo. Uzvišeni Allah kaže: “Ko traži drugu vjeru mimo islama,
ona od njega neće biti prihvaćena i na budućem svijetu će biti od
propalih.” (Ali Imran, 85)
Uzvišeni također kaže: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio
i Svoju blagodat nad vama usavršio i zadovoljan sam da vam islam
bude vjera.” (El-Maide, 3) Također kaže: “Jedina priznata vjera kod
Allaha je islam.” (Ali Imran, 19)
Prema tome, ponavljam treći put: Onaj ko je izrekao ove riječi dužan
je da se pokaje Allahu, dž.š., te da pojasni ljudima da su židovi i kršćani
nevjernici, jer za to postoje jasni dokazi. Do njih je došla poslanica kao
i jasni dokazi, a oni su uznevjerovali zbog oholosti, inata i prkosa.
Židovi su opisani svojstvom onih na koje se izlila Allahova srdžba.
Oni znaju istinu, ali joj se suprotstavljaju. Kršćani su opisani kao
zalutali, jer su željeli istinu, ali su je izgubili, tj. zalutali su. Sada su svi
saznali za istinu i spoznali je, ali joj se suprotstavljaju i time zaslužuju
Allahovu srdžbu.
Ja pozivam židove i kršćane da povjeruju u Allaha i sve Njegove
poslanike, te da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer
im je to naređeno u njihovim knjigama, kao što kaže Allah, dž.š.:
“l dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu – mi
se, uistinu, vraćamo Tebi!” – “Kaznom Svojom Ja kažnjavam
koga hoću” – reče On – “a milost Moja obuhvata sve; dat ću je
onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji
u dokaze Naše budu vjerovali … Onima koji će slijediti Poslanika,
vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod
sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti
da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa
jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje
su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali,
koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano
slijedili – postići ono što budu željeli. Reci: O ljudi, ja sam
svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima
i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje,
i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega
slijedite – da biste bili upućeni!” (El-E'araf, 156-158).
Neka od nagrade uzmu dva udjela, kao što je rekao Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem: “Trojici pripadaju dvije nagrade: čovjeku
koji je bio sljedbenik Knjige (židov ili kršćanin) i vjerovao u svoga
vjerovjesnika, pa nakon toga povjerovao i u Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem.” 1
U vezi s ovim, pročitao sam i riječi autora knjige “El-Ikna”,
u poglavlju koje govori o statusu otpadnika u islamu: ” .. .ili, ne
proglašava nevjernicima onoga ko ispovijeda drugu vjeru mimo islama,
poput kršćana, ili sumnja u njihovo nevjerstvo, ili smatra ispravnim
njihov pravac, nevjernik je.”
Od šejhul-islama se prenosi da je rekao: “Onaj ko je uvjeren da su
crkve i sinagoge Allahove kuće, da se Allah u njima obožava i da je ono
što židovi i kršćani čine robovanje Allahu i pokornost Njemu i Njegovom
poslaniku, ili da On to voli i da je time zadovoljan, ili im pomaže da
grade i otvaraju te bogomolje, da održavaju svoju vjeru, te smatra da je
to vid približavanja Allahu i pokornosti Njemu, nevjernik je.”
Na drugom mjestu kaže: “Ko smatra daje posjeta zimmija njihovim
bogomo ljama vid približavanja Allahu, postao je otpadnik.”
Ovo ide u prilog onome što smo spomenuli na početku odgovora,
i oko ovog pitanja nema nikakve problematičnosti. Neka nam Uzvišeni
Allah bude na pomoći.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf