Vrste novotarija
1. El–bidatu el–hakikijjeh: novotarija za koju nema šerijatski dokaz, kao
npr. obilaženje (tavaf) oko kabura (turbe), traženje pomoći preko mrtvaca u
kaburovima, da se čovjek odluči samo šutiti i tako se približavati Allahu,
penjanje na pećinu Hira u Mekki približavajući se Allahu i sl.

2. El–bidatu el–idafijjeh:
– s jedne strane je povezana sa dokazom, a s druge nije.
Npr. Učenje ezana za bajram–namaze.
– Pa je povezan s dokazom jer je ezan propisan u islamu i to je način
približavanja Allahu Uzvišenom, a s druge strane, nije povezana sa dokazom
jer nema dokaza da je ezan propisan za bajrame ili namaz za pomračenje
Sunca i sl.

– Takođe obilazak oko Kabe 9 puta je ova vrsta novotarije jer u islamu postoje
dokazi o obilasku oko Kabe (tavaf) ali nije propisan taj broj.
– Izgovaranje zikra: estagfirullah nakon svakog namaza naglas i zajednički,
jer učenje istigfara je u osnovi sunnet, ali izgovaranje naglas i zajedno u
džematu je novotarija.

Spomenut ćemo primjer dva čovjeka, obojica daju sadaku dva puta u toku
dana. Jedan od njih smatra da dvije sadake date u istom danu je posebno
djelo i poziva ljude u to, dok drugi čovjek ne smatra da postoji posebna
nagrada nego to radi jer želi da uradi što više dobrih djela.
Prvi čovjek je uveo novo u vjeru što nije od nje, jer poznate su velike koristi
sadake u islamu ali nije spomenuto tim brojem, dok drugi čovjek želi da uradi
što više dobrih djela ne smatrajući da je taj broj određen pa se to smatra
pozitivnim.

Može biti djelo propisano ali postaje novotarija jer se suprostavlja islamskim
propisima u sljedećim stvarima:

1. Razlog kao npr. da čovjek posti na rođendan ili da obavlja umru.
2. Vrsta kao npr. da čovjek zakolje za kurban mimo stoke koja je propisana,
kao što je krava, ovca i sl. pa zakolje npr. konja.
3. Broj kao npr. da čovjek obavlja tavaf oko Kabe i doda ili oduzme na
propisan broj tj. sedam krugova.
4. Kakvoća kao npr. da čovjek dok se abdesti da promijeni redoslijed pranja
dijelova tijela.
5. Vrijeme kao npr. da hadžija boravi na Arefatu neki drugi dan mimo 9. zul–
hidždžeta.
6. Mjesto kao npr. da čovjek boravi u i'tikafu negdje mimo džamije.
Jedna od podjela novotarija je i shodno ubjeđenju, pa se dijeli na:
1. El–I'tikadijjeh tj. da čovjek bude ubjeđen u suprotno s čime je došao
islam, kao npr. novotarije haridžija: da ko učini veliki grijeh da je nevjernik,
novotarije muatezila: negiranje odredbe (kadera), negiranje Allahovih
svojstava, “stepen između dva stepena”.
2. El–Amelijjeh tj. novotarije vezane za djela čovjeka a može biti zbog
jednog od šest spomenutih razloga.
Kako se suprostaviti novotarijama?
1. Konstantno pojašnjavanje osnova islama (dva šehadeta),
2. Pobijanje novotarija sa dokazima,
3. Detaljnim pridržavanjem za Kur'an i sunnet,
4. Slijeđenjem ispravnih prethodnika…

Šta znači “lijepa novotarija”?
Neki učenjaci su napravili podjelu na: lijepa i loša novotarija, međutim, to nije
ispravno jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista svaka
novotarija vodi u Vatru” i nije napravio izuzetak.
Primjeri za “lijepu novotariju” prema nekim učenjacima:

1. U ibadetima:
– Obilježavanje rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
– Izgovaranje nijjeta prije namaza,
– Posljednje napuštanje Kabe izlazeći unazad,
– Ustajanje kada se spomene njegovo rođenje.

2. U običajima
– Pranje ruku prije jela,
– Korištenje kašika i sl.

3. U sredstvima kako bi se ostvarili ciljevi islama
– Izučavanje gramatike arapskog jezika,
– Građenje škola,
– Pisanje knjiga i sl.

A imam Malik ibn Enes:
(من ابتدع في الإسلام بدعة يراھا حسنة فقد زعم أن محمدا – صلى لله عليه وسلم – خان
الرسالة لأن لله يقول: الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الإِسْلاَمَ دِ ينًا )
( (المائدة, 3
“Onaj ko uvede u islam novotariju i smatra da je lijepa takav zastupa da je
Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, pronevjerio poslanicu, jer je Allah rekao:
‘Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam islam bude vjera.'”
Šta znače riječi Omera ibnul-Hattaba, radijallahu anhu: “Kako je divna ova
novotarija?” kada je vidio ljude okupljene ponovo oko jednog imama u
džamiji na teravih–namazu.

Neki učenjaci su rekli da je to lingvističko (jezičko) značenje, međutim, šejh
Ibn Usejmin, rahimehullah, smatra da to nije potpuno značenje Omerovih
riječi nego je to relativna novotarija. To jest bio je napušten taj sunnet
klanjanja teravih–namaza iza jednog imama tj. Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, da ne bi bio propisan obaveznim, pa cijela vladavina Ebu Bekra,
radijallahu anhu, i početak vladavine Omera, radijallahu anhu, nije klanjanja
teravija iza jednog imama, nego je Omer, kao halifa rekao da bi bilo dobro da
ljudi se okupe oko jednog imama te zajedno klanjanju teraviju, i preporučio
Ubejj ibn Ka'ba i Temim ed–Darija, radijallahu anhuma, da budu imami.
Stoga, izreka Omera, radijallahu anhu: “Kako je divna ova novotarija?”
pripisuje se shodno tome da je spomenuti period bila ta praksa napušena.

Odgovor na spomenuto je takođe:

1. Teravih–namaz je propisan i potvrđen u sunnetu i riječima i djelima. Hadis
Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhu: “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, klanjao sa ljudima u noćima ramazana osam rekata” a takođe se
prenosi da je predvodio ashabima tri noći ramazana te da je napustio iz
straha da ne bude propisano kao obavezno (farz).

2. Riječima: Podsticao je da se ostane u ramazanskim noćima sa imamom do
kraja namaza: “Ko ostane sa svojim imamom do kraja biće mu upisano da je
klanjao cijelu noć.”

3. Omer, radijallahu anhu, je naredio da se klanja zajedno teravih–namaz jer
je nestala prepreka tj. Objava je završena Poslanikovom, sallallahu alejhi ve
sellem, smrću pa ne može više biti propisana kao obavezna.

Zbog čega je neispravno dijeliti novotarije na lijepe i loše?

1. Jer su dokazi u islamu o zabrani novotarije opći a nije spomenut izuzetak.

2. Govor o lijepoj novotariji otvara vrata uvođenja novih stvari i to se ne bi
moglo zaustaviti.

3. Ako bi bilo dozvoljeno dodati u islam nešto novo u tom slučaju bi bilo
dozvoljeno i oduzeti nešto od njega u ime lijepe novotarije.

4. Govor o lijepoj novotariji vodi u mijenjanje vjere jer kada god se pojavi
nova generacija i uvedu neki ibadet pa ga nazovu “lijepa novotarija” tako će
se umnožiti novotarije i promijeniti se vjera islam.

Pitanje:
Kako da spojimo ovako jasan hadis: “Svaka novotarija je zabluda” i drugi
hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada nagrada i
nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana?”

Odgovor:
Značenje hadisa: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj. ko uvede
neko djelo koje je u osnovi sunnet a dokaz tome je kontekst izgovorenog
hadisa a to je događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao
na davanje sadake gostima koji su stigli u Medinu. Ashabi su počeli da donose
ono što mogu dati a jedan čovjek od ensarija je prvi donijeo vreću koju je
jedva nosio te je stavi u krilo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a onda je
on izgovorio hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada
nagrada i nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana.” Pa je ovaj ensarija
prvi počeo davati sadaku koja je već propisana u islamu tako da nije ništa
novo uveo. S druge strane, “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj.
uvede način dolaska do nečega već propisanog, npr. sakupljanje Kur'ana u
jednu zbirku (mushaf), pa je to lijep običaj jer to vodi u ujedinjenje
muslimana a spriječava njihovo razjedinjenje.
Primjer istog je i sakupljanje i zapisivanje sunneta koje služi za njegovo bolje
čuvanje i memorisanje.

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/

Sidk (iskrenost) je temelj odnosa prema Allahu Uzvišenom ali i prema
stvorenjima, a to je da čovjek obavijesti o nečemu onako kako je u stvarnosti.
“Dosta je čovjeku laži da prenese sve što čuje.” – hadis. tj. ne trebamo pričati
ono što ne znamo tačno.
– Sidk je uslov ispravnosti šehadeta: La ilahe illellah jer je to
prikazivanje na djelima onoga što se nalazi u srcu.
– A što se tiče međuljudskih odnosa: “Najgori ljudi su sa dva lica.”
(Bilježe Buharija i Muslim)

Jezička definicija:
نفق) ) Gušterova jazbina (Spoljašnost jazbine je pijesak i zemlja a unutra
tunel, put), tunel i sl.

Šerijatska definicija:
Pokazivanje u javnosti islama i dobra, a skrivanje kufra i zla.
(إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ وَلَن تَجِدَ لَھُمْ نَصِ يرًا)
“Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.”
(En–Nisa, 145)

Pravilo: Nikoga nemamo pravo proglasiti munafikom (licemjerom).
– Osobine munafika se nalaze u suri Et–Tevba (Pokajanje).

Početak licemjerstva (nifaka):
U Mekki nisu postojali licemjeri jer je u osnovi bilo opasno prikazivati islam
javno, ali nakon hidžre tj. nakon Bitke na Bedru određena skupina Medine iz
plemena Evs i Hazredž, ali i nekolicina židova javno su prešli na islam ali su
skrivali nevjerstvo u svojim srcima.

Vođa plemena Hazredž Abdullah ibn Ubejj ibn Selul kojeg su prije dolaska
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu željeli postaviti kao
vladara, međutim, to mu je izmaklo u trenutku, pa se okrenuo protiv njega
iako to ponekad javno nije pokazivao.
Među muhadžirima nije bilo munafika jer su oni dobrovoljno napustili Mekku,
a ne silom tako da nije uopće bilo potrebe za tim.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije htio ubijati munafike, kako je to
rekao Omeru, radijallahu anhu: “Ne volim da kažu Arapi kako Muhammed
ubija svoje drugove.”

– Licemjeri misle da će na Sudnjem danu moći slagati Allahu kao što na
ovom svijetu lažu vjernicima kada kažu: “Vjerujemo”, jer osnova je da
muslimani vrednuju ljude na dunjaluku shodno njihovoj spoljašnosti.
– Pohod na Tebuk: muslimani su krenuli dok su munafici ostali u Medini
a među njima i tri ashaba. Nakon pohoda, svi su davali isprike
(opravdanja) dok ova trojica rekoše da nemaju opravdanja a bilo im je
rečeno da slažu, međutim, odlučili su da kažu istinu. Pa im je rekao
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da idu dok Allah ne donese
presudu. 50 dana nema objave. U tom periodu porodice su otišle
svojim očevima, a zatim zabrana komunikacije sa ljudima…Nakon 50
dana, naveče je spuštena objava iz sure Et–Tevbe da im je oprošteno.
Onda dolaze ashabi i čestitaju im na tome. Pa, Allah objavljuje ajet:

(يَا أَيُّھَا الَّذِينَ آمَنُواْ اتَّقُواْ للهَّ وَكُونُواْ مَعَ الصَّ ادِقِينَ)
“O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et–Tevbe,
119)

Zbog te iskrenosti, rekao mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Raduj se najboljem danu od kad te majka rodila.” tj. potvrda u
Kur'anu da mu je Allah oprostio. Poslije je ovaj ashab rekao: “Nikad
više neće laž na moja usta izaći.”

Vrste nifaka:
1. Veliki nifak (srčani ili nifak sa ubjeđenjem) – izvodi počinioca iz
islama.
وَبِالْيَوْمِ الآخِ رِ وَمَا ھُم بِمُؤْمِنِينَ ) ? (وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِا ِّ
“Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu
vjernici”.
(El–Bekare, 8)
Neki učenjaci kažu da nema za njega tevbe, ali ispravnije je da se može
pokajati iskreno čineći tevbu.

Vrste Velikog nifaka:
1. Nijekanje Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
2. Nijekanje nečega od onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem.
3. Mržnja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
4. Mržnja nečega od onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem.
5. Radovanje slabljenju Poslanikove vjere.
6. Mržnja prema napretku Poslanikove vjere.
Ovo je šest vrsta nifaka i onaj kod koga se one nađu, biće na najnižem
stepenu u Džehennemu.
2. Mali nifak (nifak djelima) – ne izvodi iz islama.

Vrste malog nifaka:
1. Kad govori – laže,
2. Kad obeća – prevari,
3. Kad mu se nešto povjeri, on to pronevjeri,
4. Kad se raspravlja (svađa), prelazi granicu i
Od znakova nifaka: voli da bude pohvaljen za ono što nije učinio, prezire
pokudu koja je kod njega, prezire onoga ko mu ukaže na nedostatke, malo
spominje Allaha (zikr), lijeno obavlja ibadete i čak to radi zbog ljudi…
Ashabi su se bojali nifaka, npr. Omer ibnul Hattab i događaj sa Huzejfe
ibnul Jemanom, radijallahu anhuma, kada je Omer pitao da li je on na
spisku munafika jer je Huzejfe bio povjerenik tajni Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, pa je to znao.
Rekao mu je Huzejfe: “Nisi i nakon tebe neću nikome više reći.”
Pa se Omer brinuo da li je munafik ili ne a poznato je koliki je stepen
imana imao.
Kaže imam Buharija u Sahihu: “Rekao je Ibn ebi Mulejke: ‘Doživio sam 30
ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a svi su se za sebe bojali
nifaka.'”

Spominje se od Hasana da je rekao: “Boji ga se samo vjernik a siguran je
od njega samo licemjer.” I takođe: “Ko se ne boji nifaka takav je licemjer.”
Primjer Ebu Bekra i Hanzale kada su kazali da su licemjeri jer kada odu od
Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, nisu više na takvom stepenu imana…

Opasnost uzimanja dobrih dijela kao sredstvo do Allaha, a ustvari nije
iskreno, npr. Mesdžid Dirar koji je spomenut u suri Et–Tevbe.
Takođe je rekao Omer: “Allah se smilovao onom ko mi ukaže na greške.”
Omer ibn Abdulaziz je postavio čovjeka koji će ga pratiti (špijunirati), pa
mu kaže da šta god primjeti loše kod Omera da mu kaže: “Boj se Allaha!”
Lijek za nifak: rad tajnih ibadeta.

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/

Kufr (nevjerovanje)

Suština imana: u srcu, riječima i djelima.
Kur'ansko–hadiski tekstovi upućuju na to da iman (vjerovanje) čovjeka nije
ispravno i neće biti prihvaćeno, osim sa dvije stvari: značenje dva šehadeta,
tj.:

1. Potpuna pokornost Allahu Uzvišenom čineći Ga Jednim i
2. Odricanje od nevjerstva (kufra) i mnogoboštva (širka) i svih njihovih vrsta.

A čovjek se ne može odreći nečega niti biti u oprezu od toga, osim kada ga
spozna, pa je znanje o tome nužno potrebno: spoznaja tevhida kako bi se po
tome radilo i spoznaja kufra i širka kako bi ga se klonili.
Jezička definicija: prekrivanje, zastiranje, ar. kefere.

– Postoje dvije vrste kufra: Veliki kufr i Mali kufr.
Veliki kufr – je onaj koji izvodi iz vjere. Npr. ko kaže da nema Boga, ko
negira postojanje meleka ili bilo koji od imanskih ruknova.

Vrste Velikog kufra:
1. Negiranje i utjerivanje u laž Objave
Npr. da čovjek ne vjeruje u Kur'an ili dio Kur'ana. Dokaz:
(وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنِ افْتَرَى عَلَى للهَِّ كَذِبًا أَوْ كَذَّبَ بِالْحَقِّ لَمَّا جَاءهُ أَلَيْسَ فِي جَھَنَّمَ مَثْوًى لِّلْكَافِرِينَ)
“I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče
Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu?”
(Ankebut, 68)
Takođe: nevjerstvo (kufr) jevreja u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellam,
kao što kaže Uzvišeni:
(وَلَمَّا جَاءھُمْ كِتَابٌ مِّنْ عِندِ للهِّ مُصَدِّ قٌ لِّمَا مَعَھُمْ وَكَ انُواْ مِن قَبْلُ يَسْتَفْتِحُونَ عَلَى الَّذِينَ كَفَرُواْ فَلَمَّا
جَاءھُم مَّا عَرَفُواْ كَفَرُواْ بِهِ فَلَعْنَةُ للهَّ عَلَى الْكَافِرِ ينَ)
“A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju
oni – a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili – i kada im dolazi ono
što im je poznato, oni nevjeruju u to, i neka zato stigne nevjernike Allahovo
prokletstvo!” (El–Bekare, 89)

2. Kufr odbijanja i oholosti
Npr. Iblis. Dokaz:
(وَإِذْ قُلْنَا لِلْمَلاَئِكَةِ اسْجُدُواْ لآدَمَ فَسَجَدُواْ إِلاَّ إِبْلِيسَ أَبَى وَاسْتَكْبَرَ وَكَانَ مِنَ الْكَافِرِينَ)
“A kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’ – oni se pokloniše, ali
Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.” (El–Bekare, 34)

3. Kufr sumnje i kolebljivosti
– Sumnja od nečega ili u nešto što je došlo u Kur'anu,
– Sumnja da je kufr kufr.
Dokaz:
“I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: ‘Ne
mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a
ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.’ I
reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: ‘Zar ne vjeruješ u Onoga Koji
te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potupnim čovjekom
učinio? Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne
smatram ravnim nikoga.'” (El–Kehf, 35–38)

4. Kufr izbjegavanja Upute
Da čovjek ne želi da spozna Istinu, nego je izbjegava.
Dokaz:
(مَا خَلَقْنَا السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَھُمَا إِلَّا بِالْحَقِّ وَأَجَلٍ مُّسَمًّى وَالَّذِينَ كَفَرُوا عَمَّا أُنذِرُوا
مُعْرِضُونَ)
“Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili i do roka
određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.” (El-Ahkaf,
3)

5. Kufr licemjerstva
Dokaz:
(ذَلِكَ بِأَنَّھُمْ آمَنُوا ثُمَّ كَفَرُوا فَطُبِعَ عَلَى قُلُوبِھِمْ فَھُمْ لَا يَفْقَھُونَ)
“To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca
zapečaćena, pa ne shvaćaju.” (El–Munafikun, 3)
Mali kufr – je svaki Veliki grijeh koji ne izvodi iz vjere, a nazvan je u
šerijatskim tekstovima kufrom.
– “Psovanje muslimana je Veliki grijeh, a borba protiv njega je kufr.” tj. ne
misli se na kufr koji izvodi iz islama. Dokaz tome je borba među ashabima.
Mali kufr je nijekanje blagodati, kao npr. kada su žene nijeklale blagodati
prema mužu.
“Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju
dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim
blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad
i strah.” (En–Nahl, 112)
Govor o tekfiru (proglašavanju muslimana nevjernikom) je uopćenog smisla a
kada želimo da protekfirimo pojedinca onda se moraju:
-Odstraniti prepreke: da se pogrešno ne protumači djelo, da ne bude
prisiljen, da ne bude neznalica po tom pitanju (da nije došao do njega dokaz)
niti mu je došlo neko opravdanje i sl.
Pa je to posao učenjaka, a ne običnih ljudi.
-Uspostaviti uslovi: da mu se dostavi dokaz i razumije taj dokaz, pa ne
prihvati.
Učenjaci nisu protekfirili muatezile zbog fitne “stvaranja Kur'ana”, niti kaderija
radi kadera zbog pogresnog tumačenja (te'vila), tj. potrudili su se shodno
šerijatskim tekstovima i pogriješili u tome, pa ih učenjaci ehlus-sunneta nisu
proglasili nevjernicima.
– Ako bi čovjek izgovorio riječima kufr ne bi izašao iz islama dok se ne bi
upotpunili prethodni uslovi.
– Postoje hadisi koji govore o tome da je neko djelo kufr, a ne želi se reći time
nevjerstvo, nego da je to djelo kufra, nego pretjerivanje tog djela, i poricanje
blagodati. Npr.
Ružan govor o porijeklu, veliko oplakivanje mrtvog i sl. a niko od učenjaka
nije rekao da je to kufr koji izvodi iz islama.

Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/