Ispravno je da osoba koja ostavi namaz namjerno biva nevjernikom i učinila je veliki kufr, i zbog toga mu post nije ispravan kao i ostali ibadeti sve dok se ne pokaje Allahu Uzvišenom, jer Allah, azze ve dželle, kaže: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili”. (Sura El-En'am, 88) Kao i drugi ajeti i hadisi na ovu temu. [Ibn-Baz]

Abdul-Aziz b. Abdullah b. Baz

Prijevod: Senad Crnkić
https://islamhouse.com/bs/fatwa/430952/

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i donosim salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
Molim Allaha Uzvišenog da podari nama i našoj braći muslimanima potporu i podršku na akidi, govoru i djelu. Allah Uzvišeni kaže: „Gospodar vaš je rekao: „Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.““ (Sura Gafir, 60)
Osoba koja pita kaže da je dovila Allaha, azze ve dželle, ali joj se Allah nije odazvao, pa mu je čudno, kao da se stvarnost suprostavlja obećanju u pomenutom ajetu u kojem Allah kaže da će se odazvati svakom ko Ga zamoli, a Allah Uzvišeni ne krši obećanje.
A odgovor na ovo pitanje biva tako što moramo znati da odaziv na molbu od strane Allaha ima svoje uslove koji se moraju ispuniti, a ti uslovi su:
Prvi uslov: iskrenost samo Njemu, tj. da bude iskren u svojoj dovi, te se okrene ka Njemu svojim srcem koje je prisutno i istinski traži utočište i sklonište. Srce koje zna da je Allah u stanju i mogućnosti da mu se odazove na molbe, srce koje se nada i očekuje odaziv Allaha, subhanehu ve te'ala.
Drugi uslov: osjećaj insana tokom dove da je u najvećoj potrebi, prijekoj potrebi za Allahom Uzvišenim, te da je On jedini Onaj koji se odaziva osobi u neizbježnim situacijama kada Ga zamoli te otklanja od njega nedaće. A što se tiče onog koji dovi Allahu a ima osjećaj kao da nema potrebe za Njim, da nije u prijekoj potrebi za Njim, nego ako dovi, to radi iz običaja i adeta; takva osoba je daleko od prihvatanja njegove molbe i dove.
Treći uslov: da izbjegava haram hranu, jer haram hrana je prepreka između insana i Allahova odaziva, kao što je došlo do nas vjerodostojnim putem u Sahihu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah Uzvišeni dobar i ne prima ništa osim dobro. I zaista je Allah naredio vjernicima oso što je naredio i poslanicima“.
Uzvišeni je rekao: „O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!“ (Sura El-Bekare, 172)
Također je rekao: „O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite“. (Sura El-Mu'minun, 51)
Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo čovjeka koji je dugo putovao, raščupane i prašnjave kose i koji je pružio ruke prema nebu govoreći: “O Gospodaru, o Gospodaru!”, a njegova je hrana haram, piće mu je haram, njegova je odjeća haram i othranjen je haramom; pa kako da mu se dova usliša.
Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odstranio mogućnost prihvatanja dove ovog čovjeka iako je uzeo sve vanjske uzroke koji kada se ispune bivaju blizu odaziva, a to su:
Prvo: podizanje ruku ka nebesima, tj. ka Allahu jer je Allah Uzvišeni na nebesima iznad Arša, a podizanje ruku Allahu je od razloga odaziva kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed u Musnedu: „Doista je Allah stidljiv i plemenit, stidi se da čovjeku kada Mu podigne ruke da mu ih vrati praznima“.
Drugo: dozivao Ga je sa Njegovim imenom Er-Rabb (O Gospodaru, o Gospodaru!), a traženje posredništva (tevessula) od Allaha putem ovog imena je od uzroka odaziva, jer je On Stvoritelj, Vlasnik i Koji upravlja sa svim, u Njegovim rukama su ključevi i riznice nebesa i Zemlje, i zato većina kur'anskih dova sadrži ovo ime.
„Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.
Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!
I Gospodar njihov im se odazva: „Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih.““ (Sura Alu Imran, 193 – 195)
Dakle, traženje posredništva od Allaha Uzvišenog s ovim imenom je od razloga odaziva.
Treće: bio je putnik, a putovanje je u većini slučajeva uzrok odaziva na dovu, jer insan na putovanju osjeća potrebu za Allahom, azze ve dželle, te potreba je mnogo veća u odnosu kada bi bio kod kuće sa porodicom.
A to da je bio „raščupan i prašnjav“ nosi značenje da nije brinuo o sebi, kao da je najbitnija stvar za njega bila da pribjegne Allahu i da Ga dovi negledajući stanje u kojem se nalazi, svejedno bio raščupan i prašnjav ili uređen.
Dakle, prašnjavost i raščupanost su od razloga prihvatanja dove kao što je došlo u hadisu koji se prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se Allah spušta na dunjalučko nebo pred noć na danu Arefata ponoseći se sa prisutnima ispred meleka pa kaže: „Došli su Mi čupavi i raščupani pojavljujući se sa svih strana“.
Ovo su razlozi odaziva na dovu koji nisu donijeli bilo kakav plod, zato što mu je hrana bila haram, kao i odjeća a i othranjen je haramom. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Pa kako da mu se odazove!“
Ovo su uslovi za odaziv na dovu i ako se ne ispune, odaziv će biti daleko od ostvarenja, a ako se ispune a i dalje nema odaziva od strane Allaha to je zbog mudrosti koju zna Allah Uzvišeni i ne zna je osoba koja dovi. Možda nekada volite nešto a ono zlo po vas.
Kada se ispune uslovi a Allah se nije odazvao na dovu to znači sljedeće: od osobe je otklonio neku štetu koja je veća od onog što je on tražio ili mu je sačuvao za Sudnji dan te mu tada podari još veću nagradu i više od toga, jer ovoj osobi – koja je dovila i ispunila uslove a Allah joj se nije odazvao i nije od njega otklonio veću štetu – se Allah nije odazvao zbog Njegove mudrosti, tako da će mu dati nagradu dva puta; zato što Ga je dovio i zato što je doživio nedaću jer mu se nije odazvao, tako da mu Allah, azze ve dželle, sačuva i ostavi ono što mu je bolje i potpunije.
Zatim, od bitnih stvari u ovoj temi je smatranje dove ne primljenom, jer je to uzrok neodazivanja na dovu kao što je došlo u hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Bit će vam se odazvano ako ne budete požurivali!“ Rekli su: „A kako se požuruje Allahov Poslaniče?“ Rekao je: „Govori: „Dovio sam i dovio i dovio ali mi se nije odazvalo!““
Čovjek ne smije imati takvo mišljenje kada je dova u pitanju, pa da zbog toga izgubi nadu u dovu i time je napusti u potpunosti; nego na njemu je da ustraje u dovi, jer svaka dova kojom dozivaš Allaha, azze ve dželle, je ibadet kojim se približuješ Njemu i povećava ti time nagradu.
Na tebi je, Allahov robe, da doviš Allaha u svim svojim stanjima, općim i posebnim, u poteškoćama i olakšanjima; a da od dove nema ništa drugo osim to da je ibadet Allahu, insan bi trebao da se trudi i ustrajva na tome. A Allah daje svaku potporu.

Muhammed b. Salih El-Usejmin

Prijevod: Senad Crnkić
https://islamhouse.com/bs/fatwa/431318/

Hvala Allahu i neka su salavat i selam na Poslanika, njegove ashabe, a zatim;
Arapska riječ el-humur je množina za magarce, a jednina te riječi je el-himar.
Postoje dvije vrste magaraca: domaći i divlji.
Domaći magarci (el-ehlijje) su ona vrsta magaraca koji žive među ljudima, pitomi su i koriste se za nošenje stvari.
Uzvišeni veli: i konje i mazge i magarce – da ih jašete i kao ukras… (En-Nahl, 8.)
Imam Munavi u svome djelu Fejdul-Kadir veli: „Domaći magarci (el-humuru-l-ehlijje) su ona vrsta magaraca koja boravi među ljudima, imaju svoje vlasnike kojima se vraćaju i pitomi su, a nisu divlji. Dok divlji magarci žive u divljinama i oni nisu ničije vlasništvo, te nemaju svojih vlasnika kojima se vraćaju.
Većina islamskih učenjaka je složna na tome da je konzumiranje mesa domaćih magaraca zabranjeno.
Imam Nevevi je rekao: „Većina islamskih učenjaka, od vremena ashaba, pa nadalje smatra zabranjenim konzumiranje mesa domaćih magaraca i među ashabima po tom pitanju nema razilaženja, osim od strane Ibn Abbasa. Učenjaci malikijske pravne škole po tom pitanju imaju tri stava, a treći stav kod njih je da se radi o pokuđenosti tog čina.“
Jedan od dokaza koji ukazuju na zabranu spomenutog je i hadis u kojem stoji: „Allah i Njegov Poslanik zabranjuju meso domaćih magaraca. Takvo nešto je odvratna stvar i šejtanovo djelo.“ (Buhari i Muslim)
U drugom hadisu stoji: „Ispraznite posude i ništa od magarećeg mesa ne uzimajte za hranu.“ (Buhari i Muslim)
Ova naredba da se isprazne posude ukazuje na nečistoću magarećeg mesa i zabranu istog.
A kada je u pitanju meso divljih magaraca ono je dozvoljeno za konzumiranje.

Stranica Eš-šebeke el-islamijje
http://www.islamweb.net

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/439744/

Nije dozvoljeno konzumirati meso domaćeg magarca, niti je dozvoljeno koristiti mlijeko te životinje kao lijek.
Meso domaćih magaraca je bilo u početku islama dozvoljeno, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme na dan Hajbera zabranio.
Buharija (br. 5520.) bilježi od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, da je rekao: „Na dan Hajbera Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio meso domaćih magaraca, a dao olakšicu u pogledu konzumirana mesa konja.“
Takođe, u hadisu kojeg prenose Buharija (br. 5527.) i Muslim (br. 1936.) se prenosi od Ebu Sa'lebe, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio meso domaćih magaraca.“
Ibn Kudame kaže: „Većina učenjaka smatra da je meso domaćih magaraca zabranjeno.”
Imam Ahmed kaže: „Petnaest ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, je preziralo meso domaćih magaraca. “
Ibn Abdulberr kaže: „Nema razilaženja među ulemom muslimana danas oko njegove zabrane“. (El-Mugni, 9/324).
Ibn Kudame kaže: „Mlijeko domaćih magaraca je zabranjeno po većini učenjaka, dok ‘Ata’, Tavus i Zuhri daju u tome olakšicu. A prvo je ispravnije, jer je propis mlijeka (isti kao i) propis mesa“ (El-Mugni, 9/325).
Ibn Kudame, u svojoj knjizi El-Mugni (9/338.), kaže: „Nije dozvoljeno liječenje onim što je zabranjeno poput mlijeka magarice i mesa zabranjenih životinja, niti je dozvoljeno pijenje alkohola radi liječenja.“, a dokaz tome je hadis: „Zaista Allah ono što vam je zabranio nije učinio vašim lijekom.“
Dokaz tome je i situacija u kojoj je Poslaniku spomenuto da neko pravi alkohol radi lijeka, a on je na to odgovorio: „Zaista on (alkohol) nije lijek nego je bolest”.
U djelu djelu Šerhul-munteha (3/412.) se navodi: „Zabranjen je protivotrov u kojem ima mesa zmija ili magaraca i zabranjeno je liječenje mlijekom magaraca kao i liječenje svime što je zabranjeno.“
Ibnul-Kajjim veli: „Liječenje stvarima koje su zabranjene je ružno i po šerijatu i po razumu. Kada je u pitanju šerijatska zabrana, već smo spomenuli predaje koje ukazuju na to. Što se tiče razumskih dokaza oni su sadržani u sljedećem: Allah je zabranio ove stvari zbog njihove nečistoće i On Uzvišeni ništa što je lijepo nije zabranio ovom ummetu, kao što je to zabranio sinovima Israilovim, kao kaznu njima. On veli: I zbog teškog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena. (En-Nisa, 160.) Dakle, sve što je zabranjeno ovom ummetu je zbog nečistoće same stvari, te kako bi se ummet zaštitio i sačuvao od toga, tako da nema smisla tražiti lijeka u nečemu što je samo po sebi štetno i sadrži mahane. Kada bi se i desilo da ovakve stvari ublaže ili uklone određenu bolest, nakon toga će se pojaviti još veća bolest koja je vezana za srce zbog nečistoće koju u sebi nose ove stvari. Na takav se način uklanja fizička, ali se u srcu rađa duhovna bolest.
Također, zabrana konzumiranja spomenutog ukazuje na to da se na sve načine čovjek udalji od takvih stvari, a uzimanjem toga kao lijeka se podstiče na konzumiranje tih zabranjenih materija, što je suprotno cilju šerijata.
S druge strane, spomenute stvari su same po sebi štetne, tako da ih nije dozvoljeno uzimati za lijek.
Konzumiranjem tih stvari čovjekova priroda stiče osobine nečistoće, jer ukoliko ono što se konzimira kao lijek bude nečisto, to utiče na čovjeka i njegovo ponašanje i on poprima te osobine. Upravo zbog toga Allah je zabranio hranu, piće i odjeću koja je nečista.“ (Zadul-Mead, 4/156.)
U fetvi Stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji (25/31.) je došlo: „Nije dozvoljeno liječenje pijenjem mlijeka domaćih magarica.“
Potpisnici fetve su Abdulaziz b. Abdullah b. Baz, Abdurezzak Afifi, Abdullah Gudejan i Abdullah Ku'ud.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/439748/