AlejkumusSelam

Da ne bi bilo razilaženja među nama oko tumačenja šta je horoskop uzećemo ono što je rečeno o njemu na Wikipediji: “Horoskop je simbolički prikaz međuodnosa prirodnih principa na izvjesnom mjestu u trenutku nečijeg rođenja koji je u skladu s međuodnosom tih istih prirodnih zakona u svijesti pojedinca. Horoskop je slika neba u određenom trenutku (položaji Sunca, Mjeseca, planeta, zvijezda) gledano s određene točke na Zemlji u određenom trenutku.

Dakle, kao da smo s određenog mjesta u danom trenutku fotografirali nebo, pa napravili svojevrsnu kartu – horoskopsku kartu – s točnim položajem najvažnijih objekata, te s elementima nebeske sfere (zenit, nadir, ascedent, descedent). Natalni horoskop nekog čovjeka je takva slika u trenutku njegovog rođenja. Horoskop se sastoji od velikog broja elemenata i njihovih povezanosti- astrološki elementi, astrološki znakovi, astrološke kuće, planete, planetarni aspekti”.

Primjer jednog horoskopskog znaka:

“Ovan (lat. Aries) je jedan od 12 horoskopskih znakova. Osobe rođene od 21. ožujka do 20. travnja su rođene u znaku ovna….

– Pozitivne karakteristike – Ambicioznost, odlučnost, radišnost, praktičnost.

– Negativne karakteristike – Tvrdoglavost, netrpeljivost, ljubomora, svadljivost.

– Anatomski vezan uz glavu, lubanju i lice. Stres ili ljutnja uzrokuju bolesti kože, glavobolje. Potrebano im je puno sna i odmora. Jesti puno povrća i ‘hrane za mozak’, umjereno s mesom.”

Iz gore spomenutog se može rezimirati da ono što se zove horoskopom je, između ostalog, vezivanje karaktera i osobina ljudi za položaje planeta, zvijezda i svega ostalog što postoji u Svemiru, ako ostavimo na stranu proricanje sudbine, na osnovu položaja, promjena i kretanja nebeskih tijela. E sad se postavlja pitanje da li je moguće da svi ljudi koji su rođeni pod znakom ovna, kako oni tumače, tj. od 21. ožujka do 20. travnja, da se rađaju sa istim gore spomenutim karakternim osobinama, čak da obolijevaju od istih bolesti, da trebaju jest istu hranu i slično. Reći za ovo da je glupost i smiješno bilo bi veoma blago.

A sa druge strane, tvoja tvrdnja da određivanje karakternih crta da nema veze sa proricanjem sudbine nije tačna, jer samo ubjeđenje da će neka osoba koja se rodi u tom i tom znaku imati te i te karakterne osobine je stvar gajba (nepoznatog) kojeg zna samo Allah, dželle še’nuhu. A uz to još određivanje tih karakternih osobina je vezano za položaj i kretanje nebeskih tijela, što je ubjeđenje da nebeska tijela utiču na karakter ljudi i na ono što se dešava na Zemlji što je čisti širk, a Šerijat je došao da se bori protiv njega. Zašto ovo predstavlja širk?

Zato jer Allah nije dao nebeskim tijelima moć uticaja na dešavanja na Zemlji, nego su stvorena sa drugim ciljevima koja su pojašnjena u Kur’anu: da su orjentiri i vodiči za kretanje noću i danju po Zemlji, oni su ukrasi na nebesima i tome slično.

Od argumenata koji ukazuju na zabranu astrologije i korištenja, praćenja i pravljenja horoskopa je hadis u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uzme znanje od znanja zvijezda uzeo je dio sihra, povećaje se koliko ga poveća“. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Iraki, Nevevi, Albani i Šuajb Arnaut. Značenje hadisa je: ko se bavi tumačenjem događaja i dešavanja na Zemlji na osnovu kretanja i položaja zvijezda upao je u dio sihra, taj udio se povećava koliko on povećava bavljenje time.

Prema tome, ovaj hadis je direktan šerijatski tekst o zabrani astrologije tj. vezivanja događanja (u što ulaze i karakterne osobine ljudi) na Zemlji sa kretanjem i položajem nebeskih tijela zbog toga što je nazvano vidom sihra.

Nema razilaženja među islamskim učenjacima da je bavljenje astrologijom haram i da je vjerovanje u nju i oslanjanje na nju u svim njenim oblastima i vrstama batil (ništavno).

U nekoliko ajeta Uzvišeni Allah negira poznavanje gajba (nepoznatog) čak i njegovim najbližim i najpovjerenijim stvorenjima, melecima i poslanicima, pa kaže Uzvišeni: “Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti” (En-Neml, 65). I kaže: “Reci: “Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’, niti: ‘Meni je poznat nevidljivi svijet” (En’am, 50).

Unaprijed određivanje karaktera ljudi uz pomoć zvijezda ulazi u stvar gajba. Jedino Allah, subhanehu, upravlja ovim Svemirom i niko drugi nema uticaja u njemu osim što je On učinio da jedno na drugo utiče. Kaže Uzvišeni: “Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten” (Lukman, 34).

Prema tome, zabranjeno je samo bavljenje astrologijom u što ulazi i određivanje karakternih crta ljudi i ko s kim može stupiti u emotivnu vezu. Nije ti dozvoljeno da to iščitavaš i da se oslanjaš na to, treba da se pokaješ i ako nastaviš sa tim bojati je se za tvoju vjeru. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Prilikom uzimanja abdesta nije prenešeno da se uče bilo kakve dove ili ajeti izuzev učenja Bismile samo jedanput na početku abdesta. A s obzirom da je uzimanje abdesta ibadet, a ibadete nije dozvoljeno činiti osim onog što je došlo potvrđeno u Kur’anu i vjerodostojnom Sunnetu. A pošto učenje dova i ajeta prilikom abdesta nije prenešeno, učenje toga je novotarija koju nije dozvoljeno praktikovati.

Učenje Bismile na početku abdesta je prenešeno u rivajetu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Nema namaza onome ko nema abdesta niti abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime”. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed. Takođe, bilježe Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed od Se’id ibn Zejda isti hadis, kao i Ibn Madže i Ahmed od Ebu Se’ida. Ono što je bitno naglasiti da su svi rivajeti ovog hadisa veoma slabi.

Zato kaže imam Ahmed: “Nije mi poznat vjerodostojan hadis po pitanju učenja Bismile na početku abdesta”. Kaže imam Buharija: “Najbolji hadis u ovom poglavlju (učenja Bismile na početku abdesta) je hadis Rebbah ibn Abdurrahmana (tj. hadis Se’id ibn Zejda)”. A za samog Rebbah ibn Abdurrahmana kaže Buharija da je munkerul-hadis, tj. da prenosi jako slabe hadise. Pa ako je po Buhariji najbolji hadis po ovom pitanju od onog koji prenosi jako slabe hadise pa šta je onda sa hadisima koji su gori od ovoga.

Nakon što se napravi analiza ovih rivajeta u kojima se prenosi hadis “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime” dođe se do rezultata da su ti hadisi ništavni i veoma slabi, što znači da se zbog mnoštva njihovih rivajeta ne mogu podignuti na stepen dobrog hadisa. Iako ima učenjaka koji misle drugačije. Takođe, stvar koja dodatno ukazuje na slabost ovog hadisa je činjenica da je prenešeno mnoštvo vjerodostojnih hadisa u mnogobrojnim rivajetima od velikog broja ashaba u Sahihima Buharije i Muslima gdje se detaljno opisuje abdest Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ni u jednon jedinom hadisu nije spomeuto da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Bismilu na početku abdesta.

Isto tako od stvari koje ukazuju na slabost ovog hadisa je sam tekst hadisa “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime” čime se negira valjanost abdesta onome ko ne izgovori Bismilu. A da se sa tako slabim hadisima negira valjanost abdesta je veoma upitno i daleko. Izuzev ako bi protumačili hadis sljedećim značenjem: Nema potpunog abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime, što bi značilo da je učenje Bismile mustehab a ne šart valjanosti abdesta, naravno kod onih učenjaka koji smatraju da je ovaj hadis dobar i prihvatljiv.

Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je učenje Bismile na početku abdesta mustehab, ali ne na osnovu hadisu koji je veoma slab te ne može biti dokaz po ovom pitanju, nego na osnovu drugih situacija u kojima je došlo da je propisano da se uči Bismila, poput učenja Bismile pred polni odnos sa ženom sa čime Buharija u svom Sahihu dokazuje da je sunnet učiti Bismilu pri abdestu. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Nema razilaženja među učenjacima da onaj ko propusti namaz iz zaborava ili ga prespava da je obavezan naklanjati taj namaz. Takođe, složni su učenjaci da žena u stanju hajza i nifasa i kjafir koji primi Islam da nisu dužni naklanjati propuštene namaze. Zatim su se razišli učenjaci oko obaveze naklanjavanja propuštenih namaza sljedećih osoba: ona koja je propustila namaze namjerno, murtedu, ludoj osobi, onesvještenoj, ko primi Islam u nevjerničkoj zemlji i ona osoba koja nije mogla uzeti abdest niti gusul ni tejemum.

U šerijatskim tekstovima je došlo da se naklanjavaju oni namazi koji se izostave zbog spavanja i zaborava. Kaže Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjati neka ga klanja kada se sjeti”.

Što se tiče tvog ostavljanja namaza radi posla, takav razlog namjernog ostavljanja namaza nije poznat u Šerijatu. Odnosno, nije ti dozvoljno namjerno ne klanjati namaz u njegovom namaskom vremenu zbog posla ma kakav taj posao bio. Obavezna si da nađeš mogućnosti, vremena i odgovarajućeg prostora kako bi obavila svaki namaz koji te zadesi na radnom mjestu u njegovom namaskom vremenu. Ne postoji naklanjavanje namaza izostavljenog zbog posla. To se može desiti samo kao izuzetak u nekim određenim profesijama a ne da bude stalna praksa.

Poput hirurga koji zbog hirurške operacije, tj. nemogućnosti da ga neko zamijeni dok bi on klanjao, izostavi jedan namaz pa je obavezan poslije da ga naklanja, a ni njemu nije dozvoljeno da mu to bude stalna praksa da tako ne klanja namaz u njegovom namaskom vremenu. Prema tome, nije ti dozvoljeno izostavljati namaz zbog posla. Bitno je napomenuti da musliman koji se nađe na radnom mjestu da mu je dovoljno da klanja farz i da je to ono što ga Allah duži, a klanjanje sunneta nije obavezno i smije ih izostaviti, naročito ako mu klanjanje sa sunnetima uzima puno vremena što bi izazvalo probleme od strane poslodavca. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

U rivajetu hadisa koji se prenosi od Aiše, radijallahu anha, a bilježi ga Buharija u svom Sahihu o Ummi Habibi bint Džahš koja je imala istihazu (krvarenje mimo hajza i nifasa) je došlo da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzimaj abdest za svaki namaz”. Naravno, žena u istihazi je sahibi uzur, a iz hadisa se razumije da je ibret trajanja abdesta sahibi uzra od početka namaskog vremena pa sve dok ne nastupi početak drugog namaskog vremena, s tim da ga ne smije izgubiti na neki drugi način.

Prema tome, abdest koji uzme sahibu uzur za sabah namaz može trajati do podne namaza ako ga ne pokvari sa nečim što kvari abdest mimo onoga u čemu ima opravdanje, a tako isto abdest uzet za jaciju namaz može trajati do sabaha ako ga ne pokvari sa onim čime se inače kvari namaz. Ve billahi tevfik!

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Svi nijetovi za sve ibadete se čine srcem, odnosno, nijet je odluka da se učini određeni ibadet. Nije prenešeno u šerijatskim tekstovima da se nijet za bilo koji ibadet, bio to namaz, post, abdest i slično, čini riječima. A onaj ko izgovara nijet za određeni ibadet riječima praktikujući to stalno on time čini novotariju.

Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Po ovom pitanju bilježi Ebu Davud u svom Sunnenu hadis u kojem je došlo da je poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao svoju glavu tako da je dostigao početak potiljka. Ovaj hadis je šejh Albani ocijenio slabim, a imam Nevevi kaže da je ovaj hadis slab oko čega su složni učenjaci. Takođe, navodi Gazali da je potiranje vrata sunnet zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Potiranje vrata je sigurnost od omči”. Kaže imam Nevevi i šejh Albani da je ovo izmišljen hadis.

Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Nije ništa vjerodostojno prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on potirao svoj vrat pri abdestu, nego čak nije prenešeno oko pranja vrata ni jedan prihvatljiv hadis. Svi vjerodostojni hadisi u kojima se opisuje način abdesta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije u njima spomenuto da je potirao svoj vrat. Zbog toga to većina učenjaka nije smatrala preporučljivim, poput Malika, Šafije i Ahmeda.

A oni koji to smatraju preporučenim oslanjaju se na predaju od Ebu Hurejre, ili na hadis prenešen u slabom senedu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao svoju glavu sve do početka potiljka. Nešto poput ovog ne može biti osnov niti se može uporediti sa onim na što ukazuju drugi hadisi. Onaj ko ostavi potiranje vrata abdest mu je ispravan na čemu su složni učenjaci”. (Medžmu’ul-fetava 21/127)

Prema tome, potiranje vrata pri abdestu nije propisano i bliže je da je to novotarija kao što kaže imam Nevevi.

Žena koja nosi minđuše nije obavezna da skida minđuše prilikom abdesta jer se taj dio uha gdje stoje minđuše u osnovi i ne pere pri abdestu. A ako bi neko pitao da li ih treba skidati prilikom gusula, odgovor bi bio da su žene za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nosile minđuše i da su naravno uzimale gusul a nije prenešeno da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ih skidaju prilikom gusula.

Hidžretski kalendar se ne poklapa sa gregorijanskim i ne samo to nego se svake godine hidžretski mjeseci pomjeraju za deset dana unaprijed tako da za trideset šest godina po gregorijanskom kalendaru nabere se jedna godina više po hidžretskom kalendaru. Praćenje i poznavanje hidžretskog kalendara je vrlo bitno za jednog muslimana, jer se svi propisi koji imaju veze sa vremenom računaju po hidžretskom kalendaru. Kao na primjer početak i kraj posta mjeseca Ramazana, dan Ašure, post bijelih dana, dan Arefata, obredi Hadždža, idet žene i tome slično. Tebi je najbolje da koristiš takvime koji imaju i hidžretski i gregorijanski kalendar. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com