Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Višeženstvo
Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Uzivšenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe. Uzvišeni Allah, azze ve dželle, rekao je: “… ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa poviše
Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!
Zahvala pripada Uzivšenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Uzvišeni Allah, azze ve dželle, rekao je: “… ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 3)
Spomenuti ajet je jasan i nedvosmislen dokaz da je dozvoljeno muškarcima da budu u braku sa više od jedne žene, tj. sa dvije, tri ili četiri žene – shodno mogućnostima i potrebama, i na tome su jednoglasni svi islamski učenjaci.
Vaša konstatacija: “Čini mi se kako se u našem današnjem vremenu uveliko rasprostranilo pitanje vezano za ženidbu druge žene…“, je djelimično tačna – na žalost -, jer je i dalje samo teoretsko pitanje o kojem se piše i raspravlja, ali ga malo ima u praksi. Današnji muslimani, gotov da su ga izbrisali iz svojih života i totalno su neupoznati o njegovim propisima, vrlinama, koristima i td., nego se povode za nevjernicima, Allahovim neprijateljima i ženama u shvatanju tih i sličnih propisa. Da je u zadržavanju na jednoj ženi bogobojaznost, hajr i prosperitet, sigurno bi nas u tome pretekli oni koji su bili bolji od nas – ashabi i tabi’ini.
Se’id b. Džubejr, rahimehullah, kaže: “Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, upitao me je: ‘Jesil se oženio?’ ‘Nisam!’ – odgovorio sam, na što je on rekao: ‘Pa oženi se, jer doista je najbolji u ovom ummetu onaj koji ima najviše žena.‘” Predaju je zabilježio Imam Buhari u Sahihu (5069) u “Poglavlju o mnoštvu žena”.
Na pitanje: “Da li je dozvoljeno muškarcu koji je dobrostojeći u materijalnom smislu, da oženi drugu ženu, ako prva žena ispunjava sve uslove?“, odgovor je lagan i jasan – naravno da je dozvoljeno. Ako takvom muškarcu nije dozvoljeno, pa kome je onda dozvoljeno?! Višeženstvo nije potreba kojoj se prilazi samo kada nužda zahtijeva, kao da mu je prva žena teško bolesna, ili je odsutan od kuće u dalekoj zemlji, ili želi da se brine o udovici i sl.
Čovjek ima pravo da oženi drugu, treću ili četvrtu ženu bez ikakvih posebnih povoda, tj. iz strastvenih nagona i sl. (što je dovoljan povod), pod uslovom da kod njega preovladava mišljenje da će biti pravedan, a o značenju pravednosti ćemo, inšallahu te’ala, drugom prilikom govoriti. Allah, azze ve dželle, iz Svoje mudrosti dopustio je muškarcima višeženstvo i ograničio ga na četiri žene, za razliku od perioda džahilijjeta (paganstva), kada su muškarci ženili više od četiri žene.
Ibn-Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Gajlan b. Seleme, radijallahu anhu, primio islam, a imao je deset žena koje su primile islam s njim, pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da od njih odabere četiri. Hadis su zabilježili Ahmed, Tirmizi, Ibn-Hibban, Hakim i drugi, a islamski učenjaci su složni da se po njemu postupa, iako ima određene mahane u lancu prenosilaca.
Poligamija je sunnet Tvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: “… i ženim se ženama, pa ko se okrene od mog sunneta, ne pripada meni.” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u isto vrijeme imao je devet žena (taj broj bio je dopušten samo njemu, dok je za ostale granica četiri), a Allah, azze ve dželle, rekao je: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Prijevod značenja, El-Ahzab, 21).
Njegove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge bile su: Hadidža b. Huvejlid, Sevda b. Zem’a, Aiša b. Ebi Bekr, Hafsa b. Omer b. el-Hattab, Ummu Habiba b. Ebi Sufijan, Ummu Seleme b. Ebi Umejje, Zejneb b. Džahš, Zejneb b. Huzejme, Džuvejrija b. el-Haris, Safijja b. Hujejj i Mejmuna b. el-Haris. Devet od njih (sve osim Hadidže i Zejnebe b. Huzejme), radijallahu anhunne, bile su u njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, posjedu u isto vrijeme. (Vidi: Muhtesar siretin-nebevijje od Abdul-Ganijja el-Makdisija, str. 105-116).
Višeženstvo je bio običaj i nekih od prijašnjih poslanika, alejhimus-selam, kao što se spominje za Sulejmana i njegovog oca Davuda, alejhimas-selam. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sulejman b. Davud, alejhis-selam, jednom prilikom je kazao: ‘Doista ću večeras obići (tj. imati odnost sa) devedest supruga – u drugoj predaji stotinu a u trećoj sedamdeset -, i svaka od njih će roditi konjanika koji će se boriti na Allahovom putu!’ Jedan od njegovih prijatelja reče: “Inšallah!”, a on, alejhis-selam, ništa ne reče. Ni jedna od njih nije rodila, osim jedne, koja je rodila pola djeteta.” Zatim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Da je rekao inšallah, svi bi se borili na Allahovom putu!” Hadis su zabilježili Buhari i drugi.
Vehb b. Munebbih u El-Mubtede-u i Hakim u El-Mustedrek-u, rahimehumallahu, zabilježili su određene predaje u kojima se spominje da je Sulejman, alejhis-selam, imao hiljadu žena, a Allah najbolje zna. (Vidi: Fethul-Bari od Hafiza Ibn Hadžera, 6/561).
Uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullah, rekao je: “Kada je u pitanju višeženstvo, osnova je da je propisano svakom onom koji je u mogućnosti i ne boji se za sebe da će biti nepravedan, zato što u višeženstvu ima mnogo koristi, kao čuvanje spolnog organa, njegova čednost i čednost žena koje je oženio, činjenje dobročinstva prema njima, mnoštvo potomstva, što ujedno znači povećavanje ummeta i mnoštvo onih koji će samo Allaha, Jedinog, obožavati…” (Vidi: El-Kelimat fi bejani mehasini te’addudiz-zevdžat, str. 23)
Imam ehli-sunneta Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, rekao je: “Smatram, da u ovom vremenu čovjek treba da oženi četiri žene, kako bi sačuvao čednost.” (Vidi: Isti izvor, 24). A šta bi onda, rahimehullah, rekao za naše vrijeme!?
Kaže El-Kadi Ijjad, rahimehullah: “… a što se tiče ženidbe, ona je propisana u Šerijatu i u običajima. Doista, ženidba je dokaz potpunosti i muškosti, i još od davnina je zabilježeno da se ljudi ponose mnoštvom žena. Hvalisanje višeženstvom je običaj prethodnika, a u Šerijatu preneseni sunnet… Čak su i pobožnjaci među ashabima (zahidi, askete) bili poznati po mnoštvu žena i robinja.” (Eš-Šifa, 87-88).
Ostavljanje višeženstva podsjeća na zabludjelu sektu sufija (možda i kršćana prije njih), koji smatraju da je preče posvetiti se ibadetu nego baviti se ženidbom, što je suprotno stavu većine islamskih učenjaka. Razumnom čovjeku je dovoljno da razmisli koliko je samo koristi – dunjalučkih i ahiretskih – za čovjeka koji ima puno žena, a i za same te žene, i svaki govor je suvišan.
Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženite se, jer ću se ja, doista, ponositi sa vama pred drugim ummetima (narodima). Nemojte biti kao kršćanski pobožnjaci!” Hadis je zabilježio Bejheki, a Hafiz Ibn Hadžer ga je spomenuo u Fethul-Bariju bez prigovora.
Poznati ashab Mugire b. Šu’be, radijallahu anhu, oženio je oko 40 djevojaka iz Ebu-Sufijanove, radijallahu anhu, porodice. (Vidi: Sijeru e’alamil-nubela, 3/30).
Asim el-Ahvel prenosi od Bekr b. Abdullaha, a on od Mugire, radijallahu anhu, da je rekao: “Oženio sam, doista, devedeset ili više žena!” Imam Ibnul-Mubarek, rahimehullah, rekao je: “Mugire b. Šu’be, radijallahu anhu, uvijek je imao četiri žene, koje bi – nakon određenog vremena – sakupio na jedno mejsto i rekao im: ‘Entunne hasenatul-ehlak (vi ste lijepog ahlaka), tavilatul-e’anak (visokih vratova), lakinni redžulun mutallak (ali sam ja čovjek koji puno daje razvode), fe entunne et-tallak (pa ste sada sve razvedene)’.”
Ibn-Vehb prenosi od Imama Malika, rahimehullah, da je rekao: “Mugire, radijallahu anhu, bio je poznat po mnogo ženidbi, i imao je običaj reći: ‘Onaj ko ima jednu ženu, kada mu se razboli i on se razboli, kada dobije hajz i on dobije hajz, a onaj koji ima dvije žene je kao između dvije vatre.’ Zato je od odjednom ženio i razvodio četiri žene.”
Zubejr b. Avvam, radijallahu ahhu, – jedan od deseterice kojima je obećan Džennet – imao je čeiri žene, kako je zabilježio Buhari. Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, u komentaru ove predaje kaže: “… u njoj je dokaz da nije pokuđeno imati mnogo žena.” (Vidi: Fethul-Bari: 6/232).
Unuk Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hasan b. Ali, radijallahu anhuma, bio je poznat po mnoštvu ženidbi i razvoda. Spominje se da je za života oženio oko 70 žena, i rijetko kad je bio bez četiri žene u isto vrijeme. (Vidi: Sijeru e’alamin-nubela, 3/253, 261, 267) Neki spominju da taj broj dosteže i do devedeset. (Vidi: Tehzibul-kemal, 6/236).
Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, spominje zanimljiv podatak u biografiji ashabijike Selame bint Ma’kil el-Huza’ijje, radijallahu anha, da je njena majka Ummu Haridže bila u braku sa preko četrdeset muškaraca, i da su imali običaj da kažu za djevojku koja se brzo uda: “Udala se brzo poput Ummu Haridže!”. (Vidi: Isabe, 7/704).
Imam Nesa’i, rahimehullah, – autor Sunena – imao je četiri žene i dvije robinje. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 11/138). Spominje se da je Imam Hammad b. Seleme, rahimehullah, oženio sedamdeset žena i da mu niti jedna nije rodila dijete. (Vidi: Sijer, 7/451). Amr b. Merzuk el-Bahili, rahimehullah, (umro 224 h.g.) bio je upitan: “Da li je istina da si se oženio hiljadu puta?”, na što je odgovorio: “Ili više od toga!” (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 10/291).
Imam Šafija, rahimehullah, kazao je za poznatog hafiza i imama Abdul-Melika b. Džurejdža, rahimehullah, da je stupio u mut’a brak sa devedest žena – da nas Allah sačuva – jer ga je smatrao ispravnim i validnim. (Vidi: Sijer, 6/333). (Nema sumnje da je njegov postupak neispravan i pogrešan, jer je mut’a brak zabranjen jasnim dokazima, ali su neki od učenjaka pogrešno shvatili oređene predaje ili do njih nije došla zabrana, da im se Allah smiluje i oprosti im grijehe).
Jedan od hanbelijskih pravnika Abdul-Mun’im el-Hanbeli, rahimehullah, (umro 596 h.g.) imao je 148 robinja. (Vidi: Et-Tadžul-mukelil, str. 79). Pozati karija (učač Kur’ana) Muhjiddin es-Sa’di, rahimehullah, bio je puno zauzet ženidbom, tako da je za života oženio oko 30 žena. Es-Semhudi, rahimehullah, jedan od poznatih muftija Medine, za njega se spominju čudne priče kada je u pitanju višeženstvo.
Hamza b. Abdullah en-Naširi, rahimehullah, – jedan od šafijskih učenjaka -, (umro 926 h.g.) koji je bio poznat po mnoštvu učenika, oženio je preko 100 djevica u toku života. Ibn-Nedždžar, rahimehullah, spominje za El-Bena’ija el-Bagdadija (umro 600 h.g.) da je bio u braku sa 90 žena. (Vidi: El-Vafi bil-vefejat, 5/83). Isti Ibn-Nedždžar, rahimehullah, (umro 599 h.g.) imao je 20 robinja, koje su bile među najljepšim ženama. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 13/34).
Jedan od hanefijskih pravnika, Ahmed b. Isma’il et-Tebrizi, rahimehullah, bio je poznat po ženidbi i razvodima. (Vidi: Ed-Davul-lami’a, 1/241-242). Mubarek b. Kamil el-Bagdadi el-Hanbeli, rahimehullah, – poznati muhaddis (umro 543 h.g.) – mnogo puta se ženio i imao je puno djece. (Vidi: Lisanul-mizan, 5/11-12). Šejh Abdul-Kadir el-Džejlani, rahimehullah, – poznati pobožnjak (umro 561 h.g.) – imao je 49 djece. (Vidi: Šezurat, 4/202).
Od onih koji su imali četiri žene je i šejh Ebu Omer Muhammed b. Ahmed b. Kudame el-Magdisi el-Hanbeli (umro 607 h.g.). (Vidi: Es-Sijer, 22/9). Hanbeliski učenjak Ibrahim b. Abdul-Vahid el-Džema’ili (umro 614 h.g.) imao je također četiri žene. (Vidi: Isti izvor, 22/52). Ibnul-Hamra, rahimehullah, glavni hanefijski šejh u Damasku u svoje vrijeme (umro 994 h.g.), bio je poznat po mnoštvu ženidbi. (Vidi: Ed-Davul-lami’a, 10/39). Poznati fekih i pobožnjak Abdus-Selam b. el-Mutahhir el-Hulli (umro 632 h.g.) imao je oko 20 robinja. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 13/137).
Imam i hafiz Ibn Dekik el-‘Id, rahimehullah, jedan od najpoznatijih imama u ummetu (umro 702 h.g.), imao je mnogo robinja. (Vidi: El-Vafi, 4/194).
Od čudnih slučajeva – kojeg prenose hafizi Ibnul-Dževzi i Ibn Kesir – je Muhammed b. et-Tajjib es-Sabbag (umro 423 h.g.), za kojeg se spominje da je oženio 900 žena, a Allah najbolje zna da li je istina. (Vidi: El-Mutezam, 8/71; Tarih Ibn Kesir, 12/38).
Ahmed b. Mervan – jedan od emevijskih kraljeva (umro 454 h.g.) – imao je 365 robinja. Svaku noć se osamljivao sa jednom od njih. (Vidi: Es-Sijer, 18/118).
Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, spominje da je Abdul-Latif es-Subki (umro 788 h.g.) – sestrić Tekijuddina es-Subkija, poznatog šafijskog učenjaka – imao mnogo robinja, čak se spominje da je za života posjedovao preko 1000 robinja. (Vidi: Inbaul-Gumr, 2/237). (Detaljnije se vratiti na djelo El-Uzzab od šejha Bekr Ebu Zejda, rahimehullah, str. 203-230).
U današnje vrijeme, mnogi od velikih učenjaka u ummetu imali su i imaju više žena, kao šejh Ibn-Baz, Albani, Salih el-Fevzan, Abdul-Muhisn el-Abbad i dr. Spomenuti primjeri ispravnih prethodnika i islamskih učenjaka nam samo pokazuju da je višeženstvo bila normalna pojava među njima i da nisu od toga pravili “bauk” niti su ga smtrali “kriminalom” i sl. Naprotiv, oni su se bojali Allaha, dželle še’nuh, više od ostalih, kao što Uzvišeni kaže: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Prijevod značenja, Fatir, 28). Iako ne možemo reći da su svi spomenuti primjeri ispravni, jer, najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a svima nam je poznato kako je živio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako se ophodio sa svojim suprugama.
Mnogi od braće se poigravaju sa propisima višeženstva, pa, ili se ožene, a znaju da nemaju uslova za izdržavanje, pa na kraju razvedu jednu od žena (pretežno drugu jer je prva uvijek stabilna), ili ne ispunjavaju prava prema ženama, ili čine prema jednoj od žena jasnu nepravdu i sl. Na drugoj strani, imamo žene za koje ne postoji pravedan muškarac. Šta god da uradi on je nepravedan, čemu je uzrok brkanje propisa, neznanje, pogrešno shvatanje pravednosti i td. Istina je sredina između dvije zablude.
Vaša riječi: “Ako se brat povede za skrbnistvom te druge žene, žasto ne uzme (pošto je danas moguće) žiro-račun i ne uplaćuje toj sestri mjesečno određen iznos…” – su razočarujuće. Ja Vama postavljam isto pitanje: “Zašto taj brat ne razvede prvu ženu, otvori joj žiro-račun i mjesečno uplaćuje pomoć, a oženi tu drugu ženu pa s njom živi sretno?” Kako ste zadovoljni svojoj sestri muslimanki sa onim što niste zadovoljni sami sebi? Zar te sestre ne zaslužuju da imaju muškarce pored sebe – a one koje su udate znaju šta to znači – kao i druge žene. Kada ćemo jednom početi zdravo razmišljati, bez pristrasnosti.
Zatim, pitali ste da li je dozvoljeno ženi da traži razvod tim povodom? Odgovor je, da je ženi haram da traži razvod radi toga, jer se ne smatra validnim razlogom za traženje razvoda, osim ako je žena pri sklapanju bračnog ugovora uslovila da ne smije da se ženi, onda joj je – po ispravnijem mišljenju – to dozvoljeno.
Sestra, kojoj drugi brak njenog muža prestavlja veliko iskušenje, obavezna je da se strpi i da zna da je hajr u onome što joj je Allah, dželle še’nuh, odredio. Nekada čovjek misli da je nešto loše po njega – a ono je dobro, a nekada misli da je dobro – a ono je loše. Možda upravo drugi brak njenog muža bude uzrokom da je Allah sačuva mnogih belaja i iskušenja, da je Allah uputi, nagradi, otvori joj vrata znanja i pokornosti i sl.
Zasigurno su žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, radijallahu anhum, bile nabolje i najbogobojaznije žene pod nebeskim svodom, ali, i one su imale ista iskušenja. Nisu smatrale sebe manje bitnim i vrijednim zato što su njihovi muževi u braku sa drugim ženama, naprotiv, potpomagale su se međusobno na dobročinstvu, bogobojaznosti i pokornosti muževima.
A to što određeni muškarci psihički ucjenjuju žene sa višeženstvom – kako kažete – i sl. je bez sumnje pogrešno. Musliman treba da lijepo i dostojanstveno živi sa svojom suprugom, kao što, dželle še’nuh, kaže: “S njima lijepo živite!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 19).
Žalosti nas što često čujemo kako neki – koji se pripisuju slijeđenu sunneta – maltretiraju svoje supruge, pod raznim izgovorima. Jedan od njih tuče pesnicama ženu, drugi joj čupa kosu, treći je ostavlja gladnom dok se igra sa braćom i sl. Najgore od svega je što su ti džahili ubijeđeni da imaju opravdanja i dokaze za svoje postupke i time čine nepravdu vjeri (islamu), pored nepravde i ponižavanja kojeg čine svojim suprugama – da nas Allah, dželle ve ala, sačuva zablude nakon upute.
Također, bitno je napomenuti da je ženina ljubomora normalna i prirodna stvar. Nema smetnje da žena bude ljubomorna na svog muža, jer ako nije ljubomorna, upitno je da li ga zaista i voli. Ali, sporno je kada ta ljubomora pređe granice, pa se ne mari za Allahovim, dželle še’nuh, propisima i zabranama. Neke od žena, da na Allah sačuva, možda odu i u nevjerstvo – što je propast i na dunjaluku i na ahiretu – zato što joj se muž oženi sa drugom ženom. Muslimani moraju prihvatati i biti zadovoljni sa svim propisima vjere, što ne znači da ne smiju osjećati poteškoću, jer nisu svi propisi lagani i dragi srcima, ali je zabranjeno da preziru propise i da ih odbacuju.
Allaha, azze ve dželle, molim da muslimane i muslimanke poduči propisima vjere, da ih uputi Putevima spasa, sačuva ih fitni i iskušenja, oprosti im grijehe i uvede ih u džennetska prostranstva.
Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Kome idu djeca nakon ponovne majčine udaje
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe! A) Na samom početku neophodno je ukazati na važnost odgoja djece i brige o njima, svejedno radilo se o rastavljenim roviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu!
Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!
A) Na samom početku neophodno je ukazati na važnost odgoja djece i brige o njima, svejedno radilo se o rastavljenim roditeljima ili ne, i svejedno da li brigu o odgoju djece vodili roditelji ili neko drugi. Djetetovo pravo je da ga neko čuva i brine se o njemu – jer se ono ne može samo o sebi brinuti-, da se odgaja i tjelesno i duhovno, da mu se čini sve što koristi njegovom tijelu i njegovom razumu (srcu, duši) od: hranjenja, kupanja, čišćenja, vođenja brige o njegovom redovnom spavanju i svim njegovim uobičajenim potrebama i zahtjevima, vođenja brige o njegovom vjerskom odgoju; kao i da se štiti od svega što mu šteti i prijeti njegovom zdravlju, životu i njegovoj vjeri.
Ovo je osnova u koju se mora prvo gledati, pa, onaj roditelj koji je u mogućnosti da se na ovakav način brine o djetetu, njemu se i prepušta briga o djetetu, svejedno bili roditelji zajedno u braku ili ne. Dakle, ukoliko dođe do rastave braka među supružnicima koji imaju zajedno djecu i ta djeca budu dodijeljena jednom roditelju, tada se gleda je li taj roditelj u mogućnosti da na ispravan način odgaja svoju djecu.
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Znaj da se u ovim pitanjima prije svega gleda dječija korist, pa, ukoliko dijete ode s jednim roditeljem ili ostane kod drugog roditelja i u tome bude šteta za dječiju vjeru i dunjaluk, tada se dijete ne ostavlja kod njega, onoga koji ga ne zna čuvati, štititi i doprinositi njegovoj koristi, jer je osnovni cilj dječijeg odgoja: zaštita od svega što mu može nauditi i ostvarivanje svega što mu koristi.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’a, 13/545.)
Osoba koja preuzme brigu o djetetu, takođe, mora ispunjavati sljedeće uslove:
1) da je takva osoba musliman jer se ne prepušta briga nemuslimanu nad muslimanom;
2) da je punoljetna i umno sposobna, razumna;
3) da je čedna i čestita, pravedna i bogobojazna, tj. da se ima povjerenja u dotičnu osobu kada je u pitanju njena vjera i briga za dijete;
4) da je osoba fizički i materijalno sposobna za ispunjavanje djetetovih potreba i zahtijeva; pa se odgoj djeteta ne može prepustiti starijoj oronuloj osobi, ili slijepoj i gluhoj osobi, ili mnogo siromašnoj osobi koja bi djetetov imetak koristila za svoje potrebe, ili osobi koja je zauzeta i preopterećena svojim poslovima, jer u svim tim slučajevima dijete će biti izloženo šteti i gubitku osnovnih prava;
5) da odgajatelj ne boluje od prelaznih bolesti;
6) da je slobodna a ne rob.
Detaljnije za spomenute uvjete odgajatelja djeteta vratiti se na sljedeća djela: Mugni-l-muhtadž, 3/454-456; Medžmu’u, 17/161-162; Keššafu-l-kina’a, 3/328; Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/556-557 i 3/564-565; El-Beda’iu-s-Sana’ia, 4/42; El-fetava el-hindijje; 1/542; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/454 i 2/528-529; El-Muhalla, 1/323-324; Zadu-l-me’ad, 4/133.
B) Zatim, ukoliko dođe do rastave braka, svejedno radilo se o muškoj ili ženskoj djeci, oni koji imaju najveće pravo na njihov odgoj jesu majke. Imam El-Kasani, rahimehullahu te’ala, – hanefijski učenjak – pojašnjavajući zbog čega briga o djeci pripada ženama kaže: „… jer su one osjećajnije, blaže i bolje u odgoju djeteta.“ (El-Beda’iu-s-Sana’ia, 4/41.)
U „Mugni-l-muhtadžu“ (3/452) kod šafijskih učenjaka stoji: „Izdržavanje djeteta jedan je vid starateljstva i vlasti. Međutim, što se tiče odgoja, ove zadaće dostojnije su žene jer su one osjećajnije, sigurnije i strpljivije u odgajanju djeteta, kao i to da one provode više vremena uz dijete.“
Dakle, ako dođe do razvoda braka, pravo na odgoj djeteta sve do godina raspoznavanja, tj. sve do 7. godine pripada majci – ako je ona u mogućnosti da se brine o djetetu na gore spomenuti način – i tako ostaje sve dok se ne uda za drugog čovjeka, stranog tom djetetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi ženi koju je njen muž razveo i htio da je odvoji od njenog djeteta: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete), sve dok se ne udaš.“ (Hadis prenosi Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma a bilježe ga: Ahmed, 6707; Ebu Davud, 2276; Hakim, 2/207 i ocjenjuje ga vjerodostojnim s čime se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim u Irva’ul-galilu pod brojem 2187; a Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, vjerodostojnim u Iršadu-l-fekihu, 2/250.)
C) Nakon 7. godine muškom djetetu se daje na izbor da izabere kod koga će dijete da bude, tj. ko će dalje voditi brigu o njegovom odgoju: da li i dalje majka ili će nakon toga odabrati oca. Ovaj propis uzima se iz riječi zbog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Dječače, ovo je tvoj otac i ovo je tvoja majka, pa uzmi koga hoćeš za ruku“. Dijete se prihvatilo majčine ruke i ona je otišla s njim. (Ahmed, 2/246; Ebu Davud, 2277; Tirmizi, 1375 i kaže da je hadis hasen-sahih; Hakim, 4/97 i kaže da je hadis vjerodostojan a s njim se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Irva’ul-galilu, 2192.)
Što se tiče djevojčice, kćerke, kod koga biva nakon svoje 7. godine, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Imam Šafija, rahimehullahu te’ala, stava je da se i djevojčici daje izbor da izabere jednog od dva roditelja.
Imam Ebu Hanife, rahimehullahu te’ala, stava je da djevojčica ostaje kod majke sve dok ne dobije prvu menstruaciju ili dok se ne uda.
Imam Malik, rahimehullahu te’ala, stava je da je majka najpreča na odgoj svoje kćerke sve dok se kćerka ne uda i ima odnos sa svojim mužem.
Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, stava je da je otac nakon 7. godine najpreči da odgoj svoje kćerke.
Detaljnije pogledati u djelu El-Mevsu’atu el-fikhijje, 17/314-317.
S obzirom da ne postoji jasan i vjerodostojan tekst u sunnetu koji po pitanju djevojčice presuđuje kod koga će ona biti nakon svoje 7. Godine, ovo pitanje se vraća šerijatskom kadiji da on odluči – nakon što provjeri sve uvjete odgajatelja – kod koga će djevojčica ostati.
D) Ukoliko se majka ponovo uda, za drugog muškarca, tada majka gubi pravo na odgoj svoje djece i njihovog boravka kod nje, kako je prethodilo u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete), sve dok se ne udaš.“
Ibnu-l-Munziri, rahimehullahu te’ala, spominje idžma’a-konsenzus islamskih učenjaka da majka svojom udajom za drugog muškarca gubi pravo na odgoj svoje djece. Rekao je: „Islamski učenjaci su jednoglasnog mišljenja da ukoliko se supružnici rastave a ostane dijete iz njihovog braka, da je majka najpreča tog djeteta sve dok se ne uda. I jednoglasnog su mišljenja da majka nema pravo na svoje dijete ako se uda.“ (Vidjeti: Ibnu-l-Munzir, El-Idžma’a, pod stavkama: 392 i 393.)
Kome idu djeca nakon što se njihova majka uda za drugog muškarca, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
a) Džumhur-većina islamskih učenjaka je stava da, ukoliko se majka ponovo uda za drugog muškarca, djeca idu majčinoj majci, dakle neni s majčine strane.
b) Šejhu-l-islam Ibnu Tejmijje i njegov učenik Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi alejhima, stava su da u ovom slučaju djeca idu ocu jer je on svojoj djeci bliži od njihove nene ili tetke s majčine strane. (Vidjeti: Medžmu’u-l-fetava, 34/123.)
Razlog postojećeg razilaženja među islamskim učenjacima jeste nepostojanje šerijatskog – jasnog i vjerodostojnog – teksta koji presuđuje u ovom pitanju, stoga, Allah najbolje zna, preče je da djeca – ukoliko se majka uda za drugog muškarca – pređu kod svoga oca i da on preuzme brigu o njihovom odgoju, svakako ukoliko zadovoljava gore spomenute uvjete odgajatelja, ukoliko će doprinositi dunjalučkoj i ahiretskoj koristi svoje djece i maksimalno odagnavati od njih štetu, koliko je doista u mogućnosti!
Treba napomenuti da se roditelji – iako su rastavljeni – pobrinu oko svoje djece, da vode računa o njihovom odgoju u budućnosti, da ne dozvole da spor kome će djeca pripasti ostavi traga na djecu i to bude razlog zapostavljanja njihovog odgoja ili javljanja kod djece mržnje prema jednom od roditelja zbog toga. Ako roditelji – iz određenih razloga – nisu mogli imati miran i sretan život, neka ne dozvole da svojom sebičnosti, inatom, neznanjem i strastima upropaste i život nedužne dječice.
Kažem ove riječi i molim Uzvišenog Allaha da mene i Vas učini postojanim na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne susretnemo, On Zadovoljan nama kao Svojim robovima i mi zadovoljni Njime kao svojim Gospodarem! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!
Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Minđuše – ilahije sa muzikom
Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe. Što se tiče minđuša, nije nam poznato da postoji dokaz koji to zabranjuje, u osnovi, tako da nema smetnje, a Allah, dželle še’nuh, najbolje zna.(Vidi: Zinetul-mer’etil-muslime od šejha Abdulviše
Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Što se tiče minđuša, nije nam poznato da postoji dokaz koji to zabranjuje, u osnovi, tako da nema smetnje, a Allah, dželle še’nuh, najbolje zna.(Vidi: Zinetul-mer’etil-muslime od šejha Abdullaha el-Fevzana, str. 71-72)
A što se tiče slušanja ilahija sa muzikom, nema sumnje da ulazi u opštu zbranu slušanja muzike i muzičkih instrumenata. Činjenica da je tekst pjesme “ispravan” ne čini dozvoljenim slušanje muzičkih instrumenata, isto što i čista posuda ne čini alkohol dozvoljenim ako se iz nje pije. Naprotiv, slušanje ilahija sa muzikom možda je i gore nego slučanje uobičajne muzike, zato što je obična muzika – samo grijeh, dok je “pobožna” muzika – i grijeh a i novotarija u vjeri, jer oni koji je slušaju smatraju da čine dobro djelo i da ih ta muzika podsjeća na ahiret i sl.
Abdur-Rahman b. Ganm el-Eš’ari, rahimehullah, rekao je: “Pričao mi je Ebu-Amir, ili Ebu-Malik el-Eš’ari, radijallahu anhu, – tako mi Allaha, nije mi slagao – da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘U mome ummetu bit će onih koji dozvoljavaju nezakonit spolni odnos, svilu, vino i muzičke instrumente; penjat će se svijet na visoka brda; dolazit će im čobanin sa stokom; navraćat će kod njih siromah radi svoje potrebe, a oni će mu govoriti: ‘Dođi sutra!’ Allah će ih iznenada noću uništiti, i brdo na njih svaliti, a druge će pretvoriti u majmune i svinje do Dana sudnjega.‘” Hadis je zabilježio Imam Buhari u Sahihu (5590).
Oko vjerodostojnosti ovog hadisa vodile su se određene polemike, ali, bez imalo sumnje on je sahih – vjerodostojan i njegov lanac prenosilaca je spojen, i to je stav kojeg je zastupala izrazita većina hadiskih stručnjaka. Dovoljno je što ga je vođa pravovjernih u hadisu Imam Ebu Abdillah Muhammed b. Isma’il el-Buhari, rahimehullah, smatrao vjerodostojnim i zabilježio u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa “El-Džamius-sahih”, koja je najvjerodostojnija knjiga nakon Kur’ana pod nebeskim svodom.
Spomenuti hadis – pored mnoštva drugih dokaza – je jasan i dovoljan dokaz da je zabranjeno slušati muziku, za onoga koji traži istinu i slijedi uputu, dok, onaj koji slijedi strasti i bespravno raspravlja, takvom mnoštvo dokaza ne koristi. Allah, azze ve dželle, najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
VIDEO KLIPOVI O KABURSKOM AZABU
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe! Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu!
Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!
Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uživanja i kaburske kazne. Ovo uživanje ili kaznu doživljavaju svi, jer je riječ o stanju, Berzehu, životu između dunjaluka i ahireta, svejedno bili ukopani u kabur ili ne. Dakle, riječ je o uživanju ili kazni u Berzehu, a najčešće se koristi termin kabursko uživanje ili kaburski azab zato što uglavnom većina ljudi biva ukopana u kabur.
Ovom prilikom spomenut ću – zbog skučenosti prostora – samo neke dokaze iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta o istinitosti tog berzehskog uživanja ili kažnjavanja.
Dokazi iz Kur’ana
Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.‘“ (Prijevod značenja El-En’am, 93.) Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u kaburu, u Berzehu.
Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni kovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!‘“ (Prijevod značenja El-Gafir, 45-46.) Allah, subhanehu ve te’ala, jasno je spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu kada nastupi Sudnji dan.
Dokazi iz Sunneta
Buharija i Muslim bilježe od Ibnu Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, a zatim rekao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog nečega teškog po njih. Jedan od njih se nije čuvao mokraće, dok je drugi činio nemimet – prenosio riječi kako bi zavadio dvije strane –.“
Muslim bilježi od Zejda b. Sabita, radijallahu ‘anh, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prolazio na svome magarcu pored jednog od židova plemena Nedžar. Mi smo bili s njim. Odjednom, magarac se počeo propinjati, skoro da ga je zbacio sa sebe. Ukazali su se kaburovi, šest ili pet ili četiri. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao: „Ko poznaje umrle u ovim kaburovima?“ Jedan čovjek reče: „Ja.“ „Kada su ovi umrli?“ – ponovo upita Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: „Za vrijeme mnogoboštva.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zatim reče: „Uistinu, ovaj narod se kažnjava u svojim kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih dovio Allahu da vam omogući da čujete kabursku kaznu koju ja čujem …“
Muslim i svi autori Sunena bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada završite sa zadnjim tešehhudom, utječite se Allahu od četiri stvari: džehennemske kazne, kaburske kazne, kušnje života i smrti i kušnje Mesiha Dedždžala.“
Na osnovu ovih i brojnih drugih šerijatskih tekstova, iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu. Ovdje želim ukazati na jedan bitan temelj koji se polahko ruši i gubi među muslimanima a to je da se islamsko znanje, ubjeđenje, saznanja i stavovi crpe iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. Jedino ispravno šerijatsko znanje jeste ono znanje koje se nalazi u Kur’anu i sunnetu.
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te’ala, u svome vrijednom djelu „El-Kafijetu-š-šafijetu fi-l-intisari li-l-firkati-n-nadžijjeti“ (ili poznatijem kao Nunijja jer sadrži 5837 stihova koji se sveijedan završava na harf nun) kaže:
El-‘ilmu kale-llahu, kale Resuluhu, kale-s-sahabetu hum ‘ulu-l-‘irfani me-l-‘ilmu nasbuke li-l-hilafi sefahetun bejne-r-Resuli ve bejne r’eji fulani
„Znanje je ono što kaže Allah, što kaže Njegov Poslanik, što kažu ashabi jer su oni vrsni poznavaoci (Kur’ana i sunneta).
A nije znanje, već je glupost, da se dvoumiš između Poslanika i nečijeg mišljenja!“
S toga sa ovih izvora, Kur’ana i sunneta, znanje treba uzimati, a ne sa nekakvih video klipova poput gore spomenutog i poput drugih koji su se uveliko proširili među muslimanima čak i od strane samih muslimana, što ukazuje na njihovo neznanje i veliku potrebu za izučavanjem ovih pitanja kroz prizmu Kur’ana i vjerodostojnog sunneta.
Jedan od takvih video klipova, uveliko proširen među muslimanima, jeste i video zapis „Sjeti se smrti“ koji odslikava i poziva u neispravno vjerovanje u kaburski azab. Takođe, video zapis „Krik iz pakla“. Zatim, video zapis u kojim se prikazuje Melek smrti s nekakvim kukama i sl.
Oprez, oprez muslimani! Ne izigravajte se sa svojom vjerom! Ovo su stvari gajba u koje čvrsto vjerujemo ali njihovu kakvoću ne poznajemo i ne možemo je spoznati! Vjerovanje ehli-s-sunneta vel-džemata po pitanju gajba, kaburskog azaba i svega nakon toga, jeste da se ne može vidjeti na dunjaluku, jer to više ne bi bio gajb-nevidljivi svijet!
Sljedbenici sunneta i džemata su, Allahu hvala, sredina u svemu, pa, ovdje, kod ovog pitanja, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu ali njihovu kakvoću ne poznajemo! Allahu jedinom hvala, nismo od onih koji zalaze u njihovu kakvoću a ni od onih koji negiraju kabursko uživanje i kaznu. I molimo Uzvišenog Allaha za postojanost na ovoj sredini i umjerenosti! Čuvajmo se dobro onih koji ne vjeruju u kaburski azab da nas ne poljuljaju u ovakvom našem vjerovanju i ubjeđenju, što se možda desilo s prvima pa su pokušali taj kaburski azab predstaviti na video zapisu.
Ovom prilikom spominjem nekoliko odgovora onima koji kažu: „Ako bismo otkopali kabur, ne bismo vidjeli meleke kako udaraju mrtvog! Ne bismo vidjeli zmije i rasplamsalu vatru! Ne bismo vidjeli da se kabur dobrog čovjeka proširio dokle dopire njegov pogled, i da se kabur lošeg čovjeka stjesnio, već ga nalazimo onakvog kakvim smo ga i iskopali. Nije se ni povećao ni smanjio! Pa kako da kabur postane jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih provalija?!“
Odgovaramo im na nekoliko načina:
Prvi: Berzeh je nevidljivi svijet. O njemu su nas obavijestili vjerovjesnici, a ono sa čime su dolazili vjerovjesnici sigurno je istina i nije nemoguće, jer sve te vijesti dolaze od Uzvišenog Allaha, a ima li nekoga da govori istinitije od Allaha, subhanehu ve te’ala. Zbog toga, neophodno je vjerovati u sve ono o čemu su nas vjerovjesnici i poslanici obavijestili.
Drugi: Vatra u kaburu nije dunjalučka vatra već ahiretska koja je mnogo jača od dunjalučke vatre, pa kako da je vide svojim okom stanovnici dunjaluka. Istina, Allah, subhanehu ve te’ala, otkrije nešto od kaburske kazne onim Svojim robovima kojima to On Svevišnji hoće, a od većine je to sakrio; jer kada bi Uzvišeni Allah dozvolio svim ljudima da vide kaburski azab, prestala bi mudrost obaveze i vjerovanja u nevidljivi svijet i ljudi se ne bi ukopavali u svoje kaburove, kako je prethodilo u navednom hadisu. Viđenje ove vatre u kaburu je poput viđenja meleka i džina. Ponekad se dešava onome kome to Svevišnji Allah dozvoli.
Treći: Čovjeku pred smrt dolaze meleki, da mu uzmu dušu. On ih vidi, dok oni koji su okupljeni oko njega, ne vide te meleke. Dakle, on još uvijek, dok ne ispusti svoju dušu, živi dunjalučkim životom, našim životom i vidi mnoge stvari koje mi ne vidimo. Pa kako da mi vidimo ono što on doživljava na drugom svijetu, nešto što je svojstveno drugom svijetu, Berzehu, a ne dunjaluku. Neka je hvaljen Onaj Koji u srca Svojih robova usađuje vjerovanje u nevidljivi svijet!
Četvrti: Sličan primjer je spavača, čovjeka koji spava. On u snu vidi mnogo šta, dok mi vidimo njega da mirno leži i spava, ali vjerujemo i ubjeđeni smo da on nešto sanja, dobro ili loše iako to ne vidimo, a živi našim dunjalučkim životom. Pa šta je razumima onih koji poriču kaznu i uživanje u kaburu, drugom svijetu Berzehu, o čemu nam govore mnogobrojni kategorički dokazi.
Istina, jedna od najvećih odlika sljedbenika imana, sljedbenika Kur’ana i sunneta, jeste vjerovanje u nevidljivi svijet, bez zalaženja u njegovu kakvoću!
Allaha Uzvišenog molim za moj i vaš spas na dunjaluku i ahiretu, moju i vašu postojanost na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne sretnemo, zadovoljnog nama kao Svojim robovima i mi Njime Uzvišenim kao svojim Gospodarem! Njemu pripada svaka hvala i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe! Wes Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!
Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
VEZIVANJE SEJTANA U RAMAZANU I CINJENJE GRIJEHA
AlejkumusSelam. Vjerodostojne predaje od Božijeg Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ukazuju na to da se šejtani u ramazanu vezuju i stavljaju u lance i okove. S tim da su islamski učenjaci rekli da se vezuju svi šejtani ili samo neposlušni, kao što su također rekli da hadisi vezivanja šejtana ukazviše
AlejkumusSelam.
Vjerodostojne predaje od Božijeg Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ukazuju na to da se šejtani u ramazanu vezuju i stavljaju u lance i okove. S tim da su islamski učenjaci rekli da se vezuju svi šejtani ili samo neposlušni, kao što su također rekli da hadisi vezivanja šejtana ukazuju na smanjenje zla, a ne na njegovo nepostojanje, kao što su rekli da vezivanje šejtana ne povlači sa sobom nedešavanje zla i grijeha, jer postoje i drugi povodi za to mimo šejtana, kao što su pokvarene ljudske duše, hrđavi običaji, šejtani u ljudskom obliku, strast, stvari koje zavode, iskušenja i sično. Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Smije li čovjek zapostaviti svoje obaveze i dužnosti zbog razilaženja u mišljenju sa svojom suprugom?
Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe. Prije odgovora na Vaše pitanje, bitno je naglasiti da nismo u mogućnosti na ovaj način riješiti problem, zatviše
Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Prije odgovora na Vaše pitanje, bitno je naglasiti da nismo u mogućnosti na ovaj način riješiti problem, zato što propisi zahtijevaju da se saslušaju obadvije strane i na osnovu saslušanja donese konačan sud, ali na osnovu spomenutog, kažemo sljedeće:
Postupak vašeg muža – onako kako Vi prenosite – je više nego pogrešan. Naprotiv, to je jasna i očita nepravda (zulum), pogrešno tumačenje šerijatskih propisa i bespravna manipulacija slabašnim i nezaštićenim.
Allah, dželle še’nuh, rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nepravednici (zalimi)! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.” (Prijevod značenja, Ibrahim, 42-43)
Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poseban akcenat stavili su na brigu o ženama i njihovim pravima, znajući da su one – radi njihove prirodne slabosti – često predmet iskorištavanja i bespravne manipulacije od strane muškaraca.
Iako je nadležnost i vodstvo u braku dato muškarcu, radi svima poznatih razloga, to nikako ne znači da je time oduzeto pravo ženama i da muškarci nemaju prema njima nikakvih obaveza i odgovornosti. Allah, dželle še’nuh, rekao je: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 228)
“S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 19)
“… kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 34)
“… vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 2)
“… i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 6)
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oporučujem vam da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra, a najveća krivina rebra je baš njegov najviši dio, pa ako ga pokušaš ipraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, osta kivo. Zato budite dobi prema ženama!” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim, a njihovom drugom rivajetu stoji: “Žena je kao rebro, ako ga htjedneš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se koristiš njime, ono će ti koristiti, iako je kirivo.”
U jednom Muslimovom rivajetu došlo je: “Zaista je žena stvorena od rebra, i nikada neće moći da se drži određenog pravca kojeg od nje tražiš, pa ako se budeš s njom naslađivao, naslađivat ćeš se a ona je takva (kriva), a kad je pokušaš ispraviti, slomit ćeš je, a njen lom je razvod braka.”
Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi od Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ovaj svijet je samo prolazan užitak, a najbolje u njemu je dobra (čedna i odgojena) žena.” Hadis je zabilježio Muslim.
Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji od vas su najbolji prema svojim porodicama (suprugama), a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.” Hadis su zabilježli Tahavi u “Šerhu muškilil-asar” i Hakim, i hadis je dobar radi drugih predaja koje ga podupiru.
Amr b. el-Ehves, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao u svom govoru na Oprosnom hadždžu: “Njihovo pravo kod vas (tj. pravo žena) je da budete dobri prema njima, da ih oblačite i hranite.” Hadis su zabilježili Tirmizi i Ibn-Madže, a vjerodostojnim ga je smatrao Ibnul-Kajjim, rahimehullah.
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neka vjernik ne prezire vjernicu, jer ako je nezadovoljan s nekom njenom osobinom, pa, sigurno je zadovoljan s nekom drugom osobinom.” Hadis je zabilježio Muslim.
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže: Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najpotpunijeg vjerovanja od svih vjernika je onaj najbolje ćudi, a najbolji među njima su najbolji prema svojim suprugama.” Hadis su zabilježili Ahmed, Tirmizi i drugi, a Tirmizi ga smatra vjerodostojnim. (Detaljnije vidjeti: Rijadus-salihin, str. 137-139; Adabuz-zefaf, str. 196-214).
Zatim, izjava vašeg muža da će vam uskratiti bračnu intimu na minimum od jednom u četiri mjeseca – je pogrešno i površno tumačenje vjerskih propisa. Istina je da neki od islamskih pravnika spominju da je muž obavezan najmanje jednom u četiri mjeseca ili tri puta godišnje stupiti u spolni odnos sa suprugom, ali to mišljenje je neispravno i više nego slabo, jer ne posjeduje validne argumente. Naprotiv, u sebi sadrži i nepravdu prema ženi, koja također ima pravo na bračnu intimu kao i čovjek, jer su isti povodi i posljedice.
Oni koji kažu da je čovjek dužan spolno općiti sa suprugom minimalno jednom u četiri mjeseca dokazuju svoje mišljenje Allahovim, dželle še’nuh, riječima: “Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, – pa, Allah zaista prašta i milostiv je.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 226)
Tj. da je dužan više od toga ne bi mu bio dat rok od četiri mjeseca, nego manje od toga. Uvaženi šejh Ibn-Usjemin, rahimehullah, pojašnjavajući neispravnost ovog mišljenja rekao je: “Razumijevanje ovog ajeta na taj način je neispravno, zato što je zakletva iznimno stanje, tj. čovjek se zakleo da neće imati odnos sa suprugom. Ako je takvo stanje, kažemo: ‘Imajući u vidu tvoje stanje i zakletvu, dajemo ti taj rok, pa ako se vratiš svojoj supruzi i imadneš odnos sa njom, onda ništa, a ako to ne uradiš, tvoj brak je onda prekinut.’ A što se tiče onih koji nisu u takvom stanju, i ne postoji validan razlog za odgađanje, onda je obaveza da sa suprugom živi lijepo. Allah, Uzvišeni, rekao je: ‘S njima lijepo živite!‘ (En-Nisa, 19).
A zasigurno se lijepim ne smatra da mlad čovjek oženi mladu ženu i onda stupa u odnos sa njom samo jednom u četiri mjeseca. Ispravno mišljenje je da je muž obavezan imati odnos sa suprugom onoliko puta koliko je to inače običaj i dok ne zadovolji njenu potrebu. Također, bitno je napraviti razliku između mlađe i starije žene, tj. svaka od njih, shodno stanju, ima pravo na broj odnosa koji će zadovoljiti njene potrebe.” (Šerhul-mumti’a, 12/411)
Tebe, poštovana sestro, savjetujemo da se strpiš sa svojim mužem, da mu se i dalje pokoravaš i budeš mu poslušna i da na svaki način pokušaš očuvati brak, ali ne i pod svaku cijenu. Pokušaj da ga savjetuješ i otvoreno mu pojasniš da ti imaš pravo na intimu, ako već on samovoljno ne ispunjava svoje obaveze u tom kontekstu.
Ne treba požurivati sa talakom. Prije toga treba pokušati popraviti stanje i izmiriti supružnike, upravo kako nas je podučio naš Gospodar: “A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 35)
Ako i pokušaj pomirenja ne uspije, onda nema smetnje da se žena svojim imetkom otkupi od muža (tj. vrati mu mehr kako bi joj dao taklak), ako je on zadovoljan s tim, ili, ako on to ne prihvata – a ustrajno joj uskraćuje njena prava – onda će svoj slučaj iznijeti kadiji (u našem slučaju uglednom daiji ili isl. Centru i sl.) i oni će je razvesti od njega.
Vaše riječi: “Želim dodati da sam živjela u džahelijjetu,… Kad sam se udala za svoga muža, odmah sam stavila nikab,… itd.“, u ovom slučaju ne igraju neku posebnu ulogu, ali, drago nam je da ste tako čvrsti kada je u pitanju nošnja nikaba – u čiju ispravnost, utemeljenost i obaveznost kod nas nema sumnje -, moleći Uzvišenog Allaha da i Vama i nama podari ustrajnosti u svim vjerskim propisima.
Vaša želja za potomstvom je sasvim opravdana i to je vaše pravo. Mužu nije dozvoljeno da vam to osporava niti uskraćuje.
Ali, činjenica da još uvijek nemate potomstvo, neka vas ne žalosti. Čovjek ne zna u čemu je dobro po njega. Možda bi ga potomstvo, ako bi ga imao, odvelo u nevjerstvo, zabludu i sl. Najbolji primjer – za utjehu – je naša majka Aiša, radijallahu anha, koja se vrlo mlada udala za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored toga nikada nije dobila potomstvo.
S druge strane, Uzvišeni Allah podario joj je ono što nije ostalim ženama, tj. mnoštvo znanja, kojeg je prenijela ummetu, za što je nagrada neprocjenjiva. Možda je upravo činjenica da je imala više slobodnog vremena od ostalih žena bila presudna da zapamti toliko znanja i prenese ga ostalim muslimanima, a Allah najbolje zna.
Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 216)
Molimo Allaha, dželle še’nuh, da vam podari sabura, da popravi vašeg muža, da vas opskrbi hairli potomstvom i oprosti vaše i naše grijehe i prijestupe. Amin! Allah, dželle še’nuh, nabolje zna.
Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Da li je grijeh ubiti maticu?
Ve alejkumu selam. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ubijanje pčela. Bilježi Imam Ahmed od Ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se ubijaju četri životinje: mrav, pčela, pupavac i serd ( vrsta price) ( Hadis je vjerodostojan) Stim da je dozvoljenviše
Ve alejkumu selam.
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ubijanje pčela. Bilježi Imam Ahmed od Ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se ubijaju četri životinje: mrav, pčela, pupavac i serd ( vrsta price) ( Hadis je vjerodostojan)
Stim da je dozvoljeno ubiti pomenute životinje u hadisu ukoliko postoji za to valjan šerijatski razlog ili potreba.
Pomenuti slučaj u pitanju, ako Bog da, ulazi u situaciju u kojoj se dozvoljavaju ubijanje pčela i niste griješni, ako Bog da, ako učinite pomenuto. Stim da treba pribjeći mogućim drugim rješenjima prije samog ubijanja matice.
Allah najbolje zna
Na pitanje odgovorio: mr.Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
ODGOVOR NA PITANJE O SUDBINI
Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe. Spomenuti tekst – koliko sam ga ja razumio – općenito je ispravan i poklapa se sa ehli-sunnetskim učenjem, a Allah najbolje zna. Ukratko, vjviše
Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!
Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Spomenuti tekst – koliko sam ga ja razumio – općenito je ispravan i poklapa se sa ehli-sunnetskim učenjem, a Allah najbolje zna. Ukratko, vjerovanje u Allahovo, dželle še’nuh, određenje i odredbu (ar. el-kada vel-kader) bila dobra po nas ili loša, je šesti imanski temelj, bez kojeg je neispravno čovjekovo vjerovanje.
To vjerovanje zasniva se na četiri velika temelja, a onaj ko zanegira jedan od njih ne smatra se od onih koji vjeruju u Allahovo određenje i odredbu.
Prvi: da Uzvišeni Allah sve podrobno zna i da Mu ništa nije skriveno. Znao je sve što će ljudi raditi prije nego što ih je stvorio. Ništa se ne desi a da On, Uzvišeni, za to ne zna prije nego se desi. On zna ono što se desilo, a i ono što se nije desilo, kada bi se desilo, zna kako bi se desilo.
Allah, azze ve dželle, rekao je: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega -, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni!” (Prijevod značenja, El-Hašr, 22)
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o statusu djece mnogobožaca, pa je rekao: “Allah dobro zna šta bi oni radili.” Hadis su zabilježili Buhari (1318) i drugi.
Drugi: da je Uzvišeni Allah svoje znanje o stvorenjima zapisao u Knjigu prije nego ih je stvorio na 50 000 godina, i sve što se dešava, dešava se shodno onome što je zapisano u toj Knjizi. Allah, Uzvišeni, rekao je: “Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!” (Prijevod značenja, El-Hadždž, 70)
Abudullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je zapisao sudbinu stvorenja prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegov Arš, tada je bio na vodi.” Hadis je zabilježio Muslim (6919).
To ne znači da je Uvišeni Allah prisilio robove na određena djela, naprotiv, On im je ostavio slobodnu volju, da rade šta hoće, i na osnovu njihovih djela – dobrih ili loših – nagradit će ih Džennetom (vječnim uživanjem) ili Džehennemom (vječnom patnjom).
Treći: da se sve što se dešava, dešava po Allahovom sveopćem htjenju i ništa se iz toga ne izuzima. Tj. ništa se u kosmosu ne dešava a da Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, prethodno ne odobri i dozvoli da se to desi, što ne znači da je zadovoljan sa svim što robovi rade. Allah, dželle še’nuh, voli dobro i naređuje da se čini, prezire zlo i zabranjuje da se čini, ali, ako dopusti da se neko zlo dogodi, to ne znači da je zadovoljan time, nego je dopustio da se čini radi mudrosti koja se u tome krije.
Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, rekao je: “… a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!” (Prijevod značenja, Et-Tekvir, 29) I rekao je: “I nikako za bilo šta ne reci: ‘Uradiću to sigurno sutra!’ – ne dodavši: ‘Ako Allah da!‘” (Prijevod značenja, El-Kehf, 23-24)
Červti: da su sva Allahova stvorenja i sve što rade stvoreni od strane Njega, dželle še’nuh.
Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Allah je stvoritelj svega…” (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 62)
U isto vrijeme – iako je Allah, Uzvišeni, stvoritelj svega, bilo dobro ili zlo – neispravno je zlo pripisivati Allahu, dželle še’nuh. Sve što je Allah stvorio, stvorio je iz mudrosti koju on zna i sva Njegova djela su dobra i mudra. Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, stvorio je nevjernike, kipove, alkohol, svinju, i sl., i ta stvorenja su zlo, ali Allahovo stvaranje tih stvorenja, samo po sebi, nije zlo, zato što ih je stvorio s ciljem. Npr. stvorio je nevjernike kako bi njima iskušao vjernike, ili alkohol kako bi nagradio one koji se suzdrže od pijenja i sl. Ovo su samo neke od mudrosti koje možemo dokučiti, dok potpunu mudrost u stvaranju takvih stvari zna samo Sveznajući i Svemoćni.
Čovjek je obavezan da se odaziva Allahovim, azze ve dželle, naredbama, da se kloni Njegovih zabrana, da se pokorava Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i da nastoji raditi ono u čemu je korist za njegov dunjaluk i ahiret. Ako mu se nešto desi, sigurno ga nije moglo mimoići, a ako ga nešto mimoiđe, zasigurno mu se nije moglo desiti, tako da mu ne ostaje ništa drugo osim da čini dobra djela, pokorava se svome Gospodaru i nada neizmjernoj nagradi, a ako čini loša djela i grijehe slijeduje ga kazna, osim da mu Allah, dželle še’nuh, iz Svoje velike milosti oprosti (tj. ako je od muslimana i obavlja namaz ali čini grijehe). Allah, azze ve dželle, najbolje zna.
Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Kada je noć Lejletul-Kader?
Velik broj učenjak je smatrao da je Lejletu l-Kader dvadeset i sedma noć ramazana. To mišljenje je definitivno najprostranjenije među općim muslimanskim masama u cijelom svijetu. Mislim da ljude ne treba ograničavati na ubjeđenje da je Lejletu l-Kader u istoj noći svake godine, zbog manjkavosti kojeviše
Velik broj učenjak je smatrao da je Lejletu l-Kader dvadeset i sedma noć ramazana. To mišljenje je definitivno najprostranjenije među općim muslimanskim masama u cijelom svijetu. Mislim da ljude ne treba ograničavati na ubjeđenje da je Lejletu l-Kader u istoj noći svake godine, zbog manjkavosti koje to mišljenje nosi u sebi. Mnogo je ljudi koji smatraju da ako tu noć provede u ibadetu da je sigurno osvanuo oproštenih grijeha i da u drugim noćima ramazana pa i tokom cijele godine ne treba ibadetiti.
Hadisi Allahovog Poslanika jasno ukazuju da je Lejletu l-Kader u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ‘Tražite Lejletu l-Kader u zadnjoj trećini mjeseca ramazana’ (Tirmizi od Aiše r.a. šejh Albani ga je smatrao vjerodostojnim) U drugim hadisima Allahov Poslanik je pojasnio citirani hadis i preporučio traganje za noći Kadera u neparnim noćima zadnje trećine mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ‘ Trudite se tražeći noć Lejletu l-Kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.’ (Buharija i Muslim od Aiše r.a.)Mnogo je rivajeta i hadisa koji preciziraju noć Kadera. U nekima je to dvadeset i prva noć, u nekima dvadeseti treća, u nekima dvadeset i sedma i nekima dvadeset i deveta. Kako ispravno shvatiti ove hadise i kao pomiriti prividnu koliziju koja postoji u spomenutim hadisima?
Kazao je imam En-Nevevi u Medžmu’u: ‘Ne postoji drugi način da se pomiri prividna kontradiktornost između hadisa spomenutih u ovom poglavlju osim na način da se kaže da noć Lejletu l-Kadra nije fiksna u istoj noći svake godine, već je prelazna iz godine u godinu.“ (El-Medžmu’u – 6 tom 316 str.)Zbog toga vjernik ne bi trebao da se poigrava sa spomenutom nagradom i da noć Kadera smatra neku od noći iz zadnje trećine ramazana, već bi trebao da sve neparne noći zadnje trećine ramazana provede u ibadetu, u želji za postizanjem spomenute nagrade. A Allah najbolje zna.
Odgovorio na pitanje:Elvedin Pezić,prof.
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Šta činiti u noći Lejletu l-Kader?
Vaše pitanje je više nego opravdano. Kur’ansko-hadiski argumenti potvrđuju činjenicu da je ibadet u noći Kadera vrijedniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema te noći. Kazao je Uzvišeni Allah: ‘Mi smo ga objavili u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je boja od hiljadu mjeseviše
Vaše pitanje je više nego opravdano. Kur’ansko-hadiski argumenti potvrđuju činjenicu da je ibadet u noći Kadera vrijedniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema te noći. Kazao je Uzvišeni Allah: ‘Mi smo ga objavili u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je boja od hiljadu mjeseci.’ (El-Kader 1-3 ajet)
Kazao je Allahovo Poslanika: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“(Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br, 1644 – njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani i kazao; hasenun-sahih.) Islamski učanjaci su spomenuli tri vrste ibadeta kojim između ostalog čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć; Namaz; kazao je Allahov Poslanik: ‘Ko provede noć Kadera u kijamu (klanjajući namaz) vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, biti će mu oprošteni prijašnji grijesi’ (BuHarija i Muslim) Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafilu namaz, stoga vjernik treba da noća Kadera u što većoj mjeri provede u namazu.
Dova i zikr-spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše r.a.. Aiša r.a. je upitala Allahovog Poslanika: Allahov Poslaniče, kada bi znala da je noć Kadera, šta da dovim Allahu u toj noći? Kazao je Allahov Poslanik, reci:
اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي
‘Allahumme inneke Afuvun tuhibbu l-afve fa’fu ‘anni’
‘Gospodaru moj, ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato te molim da meni oprostiš.’ (Tirmizi, od Aiše r.a. vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.
Učenje kur’ana; mjesec ramaza je općenito mjesec druženja sa kur’anom, naročito u noći Kadera, kada je ibadet bolji i vrijedniji.
Ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko povećava. Ja ne kažem da je ”elif-lam-mim” jedan harf, nego je ”elif” harf, ”lam” je harf i ”mim” je harf. (Tirmizi, hasen-sahih) A Allah najbolje zna.
Odgovorio na pitanje:Elvedin Pezić,prof.
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com