Cinjenica je da mnogi klanjači dok čine sedzdu svojim laktovima dodiruju koljena ili patos. Zenama se takav način praktikovanja sedzde kod nas preporučivao s obrazložzenjem da njihova sedžzda treba da se razlikuje od sedzde muskaraca. Naravno da je pogrsešno praviti razliku u načinu činjenja sedzde izmedu muskaraca i zena.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Budite smireni dok činite sedzdu i nemojte spustati svoje podlaktice na tle oponasajući tako psa. (El-Buhari, Muslim, 4/178-179/498) Ovim hadisom se direktno zabranjuje spustanje laktova na tle ili na koljena. U drugom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Kada činite sedžsdu, spustite dlanove a dignite laktove”. Muslim, 4/176/494)

Iz tekstova hadisa se jasno vidi da ne postoji razlika u načinu činjenja sedzžde izmedju zžena i muškaraca. I jednima i drugima je naredjeno da ne spuštaju laktove na pod ili na koljena jer na taj način oponašsaju psa.

Na pitanja odgovorio mr. hf. Senaid Zaimovic – http://www.muslimanka.net

Rukja se uci iskljucivo osobama na kojima se jasno primjete znaci bolesti, tj. koje su izlozene sejtanskim uznemirivanjima. Ukoliko covjek ne osjeca nikakve promjene niti poremecaj, ne treba da se podvrgnuti ucenju rukje. Mnogi muslimani idu na nekakva “testiranja”, pa tako otvore put sejtanskom djelovanju. Neki ljudi sebi umisle da su bolesni. To je teze lijeciti od sejtanskog dodira, tim vise jer su to sejtanska dosaptavanja, a njihovo lijecenje je jako komplicirano.

Pogresno je za svaki poremecaj, problem i lose raspolezenje smatrati da je po srijedi sejtanski dodir (sihr). Trazenje ucenja rukje od strane drugih treba biti zadnje rijesenje, jer od svojstava ljudi koji ce uci u Dzennet bez polaganja racuna jeste da ne traze da im se uci rukja, kako se biljezi u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama. Najbolje je da musliman sam sebi uci rukju i da samoinicijativno uci rukju drugom kada primjeti simptome na njemu, a Allah najbolje zna.

Odgovorio na pitanje:Dr.Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Poštovani brate,

Kada se radi o pitanjima vjere, onda se ništa nesmije činiti osim ono što je propisano i dozvoljeno. Pitanje o tesbihu, odnosno zikrenje poslije farz namaza nije sporno, sporno je samo na način na koji se to izvodi i kada se čini. Allah, dž.š, kaže: ”Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.)

Mi treba da se u svemu ugledamo na našeg Poslanika, s.a.w.s., a posebno da islam praktikujemo onako kako je on, s.a.w.s., praktikovao, bez da slijedimo običaje koji se suprostavljaju Poslanikovoj praksi.( Poslanik, s.a.v.s, strogo je naredio da klanjamo onako kako on klanja. (Vidi hadis: ”Klanjajte onako kako vidite mene da klanjam.” Buhari, Sahihul-Buhari, ‘Kitabul-ezan’, br. 631.)) Kod nas je zastupljen način zikrenja poslije namaza kako nije propisano ni po jednom fihku, pa čak ni po hanefijskom. Poslanikovi mujezini nisu nakon namaza učili na sav glas da se slijede u tesbihanju, niti su to činili na kojekakvim brojalicama. Da problem bude veći, kod nas optužuju i poprijeko gledaju onoga ko zikri na način na koji je to činio Poslanik, s.a.w.s. Poslanik Muhammed, s.a.w.s., zikrio je poslije obavljenog farza i to na prste svoje ruke i nije predvodio zikr, već je to svako za sebe činio, pa ako želiš da budeš od onih koji slijede dosljedno praksu poslanika Muhammeda, s.a.w.s., onda čini tako, a ako želiš da činiš suprotno zbog nekog razloga, onda znaj da ćeš biti pitan na Sudnjem danu.

Kada se radi o svjedočenju organa tijela, onda možemo koristiti Kur’anski ajet (u prevodu značenja): ”Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti.” (Jasin, 65.)

Nemoj da se dvoumiš kada je pitanje pokornosti Stvoritelju. Kada saznaš propis, onda ga izvršavaj iskreno i ispravno, tj. onako kako je propisano, koliko je propisano, gdje je propisano, kada je propisano… budi dosljedan rob Allahov, koji niti pretjeruje niti popušta već slijedi zlatnu sredinu, a to je ono na čemu je bio Poslanik, s.a.w.s. Molim Allaha da ti omili sunnet i praksu Allahova Poslanika, s.a.w.s., i da te učini od iskrenih Allahovih robova! Amin! A Allah zna najbolje.

Odgovorio na pitanje:Prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Odgovorio na pitanje:Prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice:n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Mi živimo pred Sudnji dan, kada su se ljudi znatno udaljili od vjere, a oni koji praktikuju islam, čine to na jedan od dva načina; ili pretjeruju ili popuštaju, svako zadovoljan svojim mišljenjem, a od nas se traži da budemo umjereni pravac, što je pravi put, niti da popustamo, niti da pretjerujemo, nego da činimo i prakticiramo islam na način kako je to činio Allahov Poslanik, s.a.w.s..

Ovdje se postavlja jedno pitanje: pa zar ove sve skupine ne govore da su na Pravom putu i da se toga čvrsto drže?! Svakako da to govore, ali njihove tvrdnje nisu ispravne, jer kada se njihovo shvatanje usporedi sa Kur’anom i Hadisom, i razmjevanjem islama na način kako su ga ashabi shvatali, odmah bi se vidjelo njihovo pogrešno razumijevanje i praktikovanje islama. Druga stvar, mnogi dokazuju islam ljudima a ne dokazima koje Allah prihvata. Kod Allaha nije dokaz nečiji otac, djed, hadžija, arap, većina ljudi, već dokaz je ono što je u Kur’anu i Hadisu. To je ono što se gleda, pa može nearap da donese dokaz iz Kur’ana i Hadisa i time pokaže da su Arapi u dotičnoj situaciji pogriješili.

Zajedničko svim grupama koje koje nisu na sunnetu i praksi Allahova Poslanika, s.a.w.s., jeste to što sami sebi odlučuju šta je islam. Tako da danas imamo više pravaca nesipravnog tumačenja islama, od toga ću samo spomenuti neke:

Modernistički prikaz vjere islama: je način da se islam prikaže na način koji će pasati onome ko pita, bez obzira na ispravnost toga ili ne. Primjer: Oni negiraju Deždžala i tvrde da je to ono na šta islam misli a ne na čovjeka. Ovih primjera ima jako mnogo, ja sam ti odabrao jedno neutralno mišljenje, kako se ne bi mogla naći u tome.

Tradicionalni prikaz vjere islama: kada ljudi poštuju samo onaj dio običaja za koje su čuli i vidjeli od svojih roditelja ili komšija da ih čine i na tome se zaustavili, bez da su razlikovali narodne običaje od vjere, pa tako pomješaju sve u jedno.

Sekularni prikaz vjere islama: kada se osoba zove islamom a čini male i velike grijehe i sa islamom ga veže samo ime ili porijeklo i ništa više, takva osoba možda čak i vrjieđa islamske svetinje, psuje islam, Kur’an, Allaha i sebe smatra najboljim muslimanom…

Ovo su neki od mnogih prikaza vjere islama. Što se tiče tvog ustrajavanja u dozvoljavanju odgađanja namaza i naklanjavanju, bez obzira za sebe dozvoljavala ili drugom, i dalje je pogrešan a tri dokaza koja si nam navela ne priznaju se jer nisu predmetna rasprava.

Prvo, navela si nam vjerodostojan hadis o spajanju namaza a mi govorimo o propuštanju namaza i njihovom naklanjavanju. Tako da je taj dokaz pogrešno upotrebljen i nije na svom mjestu. Istina je da je poslanik Muhammed, s.a.w.s., postupio kako je navedeno u spomenutom hadisu, ali isto tako moraš da znaš, da je to učinio samo jedan put u svom životu. Ukoliko slijediš hanefijski mezheb, znaj da oni ovaj hadis ne prihvataju kao dokaz u spajanju namaza i ostavljaju rad po njemu jer kod njih nema takvog spajanja namaza. U hanefijskom mezhebu dozvoljeno je samo prividno spajanje, a to je: da odgodiš podne namaz do pred istek i pred sami vakat ikindije, toliko da imaš vremena da klanjaš podne, klanjaš podne pa čim nastupi ikindija odmah je klanjaš, a tako je i sa akšamom i jacijom. O spajanju namaz možemo drugom prilikom govoriti.

Drugo, spomenula si nam mišljenje jednog čovjeka a Uzvišeni Allah kaže: ”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (En-Nisa, 59.)

A mi smo se po pitanju ovog razišli, pa ja kažem da se trebamo, kao što ajet kazuje, ”… obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” Pošto Poslanik, s.a.w.s., nije živ, obraćanje u ovom ajetu danas se odnosi na njegov Hadis/Sunnet.

A kad pogledamo život Allahovog Poslanika, s.a.w.s., vidjećemo da je njemu naređen namaz i na bojnom polju, pa kaže Uzvišeni: ”Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu, pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju. A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 102-103.)

Ukoliko musliman ne može da praktikuje svoju vjeru onda treba da čini hidžru u mjesto gdje može slobodno da ispoljava svoju vjeru. Mislim da ovaj dio ajeta je i suviše jasan: “A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” Ne prije niti poslije, već u potpunosti.

Namaz se može naklanjati ukoliko se prespava nenamjerno i zaboravi onda kad se probudi ili kad se sjeti (iako to nije pravo naklanjavanje), ili ako se desi slučaj koji se desio poslaniku Muhammedu, s.a.w.s., i ashabima za vrijeme bitke na hendeku da nije nije mogao od napada mušrika da klanja nekoliko namaza u vaktu već je naklanjao. Ukoliko poslodavac ne dozvoljava obavljanje namaza na poslu, onda treba ići tražiti drugi dozvoljen posao gdje se može obavljati namaz. Na nama je da tražimo svoja vjerska prava.

Treće, dokaz u arapima i šejhovima, njihovim čukun dedama nema nikakve vrijednosti, jer svako će biti pitan za islam i kako ga je praktikovao, biće pitan i čukun dedo i hadžija i šeik i šejh, svako će biti pitan da li su se odazvali Poslaniku, s.a.w.s., i da li su ga slijedili. Na Sudnjem danu kad bi čovjek rekao: njegov čukun dedo je klanjao namaz a on je zbog posla propušao, pa eto, to je moj dokaz zbog čega sam namaz propusta. Ovo na dunjaluku zvuči smješna a na ahiretu će biti žalosno. Ili meni je rekao taj i taj šejh… pa kad se pozove šejh da bude upitan zbog čega je to dozvolio, on će morati validan dokaz iz Kur’ana i Sunneta da donese inače…

Kaže Uzvišeni: ”A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju.” (El-Maun, 4-5.) A neispravno izvršavanje molitve je da se čini na nepropisan način, u pogrešno vrijeme ili neiskreno. Bilo koji od ovih uslova da nedostaje teško klanjaču, jer ova vjera nije šala. Znaj da smo stvoreni zbog ibadeta Njemu Uzvišenom, kao što Uzvišeni kaže: ”Stvorio sam džinne i ljude da Mi robuju” (Zarijat, 56.)

Doista je rekao Allahov Poslanik, s.a.w.s.; ”Onome kome prođe ikindija kao da je izgubio porodicu i imetak.” Tj. zadesila ga nesreća pa izgubio porodicu i imetak. Subhanallah! Zar ima veće i gore stvari onome kome prođe ikindija namaz, taj je u nesreći kao da je izgubio cijelu svoju porodicu i imetak; ostao sam nakon što je imao porodicu, i ostao siromah nakon bogatstva. Ovako je rekao Poslanik, s.a.w.s., a on ne govori po svom hiru.

A naklanjavanje nije olakšanje, jer čovjek kad dođe umoran sa posla i zna da mora još klanjati sabah, podne i ikindiju a sad će mu akšam, nije mu nimalo jednostavno, a u namazu treba da bude skrušen, a on umoran a toliko namaza propustio a ”Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju skrušeno obavljaju…” i nakon nekog vremena jednostavno popusti koncentracija i od namaza gimnastika. Rekli ste da neki klanjaju namaze prije njihovog vakta, isto zbog posla, pa to je isto, bilo prije ili poslije vakta, nije dozvoljeno.

U većini slučajeva, muslimani na Zapadu mogu nesmetano da praktikuju svoju vjeru, da obavljaju pet dnevnih namaza na poslu itd. Svjedoci smo da nekima, upravo, šef, kad ga upitaju da klanjaju na radnom mjestu, napravi prostoriju za klanjanje i podržava u tome. Većina onih koji ne klanjaju na poslu biva zbog ustručavanja da pitaju ili nije im iman još toliko jak pa se stide upitati ili nemaju dovoljno snage da praktikuju. Neke firme su već upoznate sa tim da muslimani moraju da klanjaju namaze na poslu, pa nove radnike pitaju: da li si ti musliman praktikant ili musliman po imenu? Subhanallah, pa čak i oni znaju razliku, a razlog njihovog pitanja je zbog pravljenja i dodjele adekvatnog radnog mjesta. Allah je taj koji olakšava robovima Svojim. Pomaže nas kad smo Mu nepokorni, a zamisli, kako li tek pomaže kad smo Mu pokorni?!

Mi živimo između straha i nade, nadamo se Allahovoj milosti a strahujemo od Njegove kazne, dok kod Kršćana je samo nada, ljubav, milost a nema kazne, a kod Jevreja, Bog je samo kazna i nema milost, a kod muslimana je život između nade i kazne, poticaja i upozorenja. Pozivati ljude samo nadom, ljubavlju i nije dovoljno a isto tako pozivati ljude u islam samo kaznom, isto nije dovoljno, treba da bude ravnomjerno i da se gleda, ako se neko motiviše da učini neko dobro djelo da se potiče a ako neko treba da ostavi neko djelo da se upozorava.

Uzvišeni Allah na stotine mjesta kad spomene kaznu spomene i nagradu, npr;
”A kada dođe nevolja najveća, Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radioi kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao, onda će onome koji je obijestan bio i život na ovom svijetu više volio,Džehennem prebivalište postati sigurno. A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.” (En-Naziat, 34-41.)

Ili: ”Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji? kada će se neka lica potištena, premorena, napaćena, u vatri užarenoj pržiti, sa vrela uzavrelog piti, kada drugog jela osim trnja neće imati, koje neće ni ugojiti ni glad utoliti. Neka lica toga dana biće radosna, trudom svojim zadovoljna – u Džennetu izvanrednome, u kome prazne besjede neće slušati. U njemu su izvor-vode koje teku, u njemu su i divani skupocjeni, i pehari postavljeni, i jastuci poređani, i ćilimi rašireni.” (El-Gašijeh, 1-16.)

A Allah zna najbolje!

Odgovorio na pitanje: Prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com