Ve alejkumu selam.

Nije dozvoljeno muslimanu i muslimanki da se rukuju sa drugim spolom koji nisu od njihovi mahrema.
Umejma bint Rekika, Allah bio sa njom zadovoljan, je rekla: “Bila sam među ženama koje su došle Poslaniku, sallahu aleji ve sellem, kako bi mu dale prisegu na vjernost, pa su rekle: ’O Allahov Poslaniče, dajemo ti prisegu na vjernost da nećemo pored Allaha obožavati nikoga, i da nećemo krasti, i da nećemo blud činiti, i da nećemo svoju djecu ubijati, i da nećemo s potvorama dolaziti ispred ruku i nogu naših, i da ti nećemo biti nepokorne u dobru.’Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, reče: ’ U svemu što budete mogle, što budete u stanju sprovoditi!’ Rekoše: ’Allah i Njegov Poslanik su milosniji prema nama od nas samih. Hajde da ti damo prisegu na vjernost, o Allahov Poslaniče’ – na što Poslanik, , sallahu aleji ve sellem, odgovori: ’Ja se ne rukujem sa ženama; isto je bilo da sam zborio sa stotinu žena ili da sam zborio samo sa jednom!’”

( Bilježi imam Malik u Muvetti, Sunen el-Nesai, Sunen Ibn Madže, Musned Ahmeda ibn Hanbel)Imam Ahmed ibn Hanbel, Allah mu se smilovao, bilježi dodatak na ovu predaju od samog ravije hadisa koji na kraju kaže: “Poslanik, , sallallahu aleji ve sellem, nije se nikada rukovao ni sa jednom od nas!” ( Musned Ahmeda ibn Hanbela) Aiša, Allah bio zadovoljan sa njom, kaže: “Poslanik, , sallallahu aleji ve sellem, nikada svojom rukom nije dodirnuo ženu izuzev ako je bilo u pitanju davanje prisege na vjernost kada bi to uradio riječima: ’Idi – prihvatio sam tvoju prisegu na vjernost!’” ( Bilježi imam Muslim).

Vama nije dozvoljeno da se rukujete sa pomenutim osobama koji nisu vaši mahremi i također nije vam dozvoljeno da se pomirite sa činjenjem grijeha i u ovom slučaju nije dovoljna samo dova, i ako je to vrlo važno, već se moraju činiti i ostali povodi udaljavanja pomenutog grijeha od vas kao što je pojašnjenje porodici Allahovog propisa po tom pitanju, pojašnjenje tim osobama vaš stav i da želite da se on poštiva od njihove strane i slično tome.

Molim uzvišenog Allah da vam olakša.

Allah najbolje zna

Na pitanje odgovorio: mr.Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: n-um.com

AlejkumusSelam!

Ašikovanje i zabavljanje kao vid kontakta između djevojke i mladića koji su prisutni kod nas i rasprostranjeni i udomaćeni kod mnogih muslimana islam ne poznaje niti opravdava, te stoga nisu prihvatljivi jer se kose sa mnogim šerijatskim tekstovima.

Da je ašikovanje i zabavljanje zabranjeno i da to nije islamski način taženja bračnog druga ukazuju mnogi šerijatski tekstovi. Naravno, nema ajeta ili hadisa niti izreka selefa ovog Ummeta u kojima se spominje riječ ašikovanje ili zabavljanje sa kojima bi se dokazivala zabrana istih. Nego šerijatski tekstovi koji govore o relaciji između muslimana i muslimanke stranjakinje (tj. one kojoj on nije mahrem) nam ukazuju da je nemoguće spojiti te šerijatske tekstove sa onim što se u praksi smatra i upražnjava kao ašikovanje i zabavljanje.

Naime, sljedeći šerijatski tekstovi ukazuju da je ašikovanje i zabavljanje nespojivo sa njima:

Prvo: Allah, subhanehu ve te’ala, naređuje muškarcima da obaraju svoje poglede, tj. da ne gledaju u žene: “Reci mu’minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mjesta svoja” (En-Nur 30), a u hadisu koji će doći je pojašnjeno da nije dozvoljeno gledati u žene starnjiknje osim prvog pogleda.

Drugo: zabranjeno je muslimanu da se osami sa ženom kojoj nije mahrem. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa ženom osim ako je sa njom mahrem (otac, brat, dajdža i slično)” (Buharija i Muslim). Da nije dozvoljeno muslimanu muškarcu da se osami sa ženom stranjkinjom prenosi imam Nevevi da je na tome idžamu (kosenzus) učenjaka ovog Ummeta.

Treće: prvi nenamjerni i nehotični pogled muškarca u ženu stranjkinju je dozvoljen i oprašta se, dok su pogledi koji slijede poslije toga zabranjeni. Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: “Okeni svoj pogled“. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, ne slijedi pogled za pogledom, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi” (Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim a Hakim vjerodostojnim).

Četvrto: ženi je zabranjeno da opisuje svom mužu ili sestri svome bratu neku drugu ženu stranjkinju kao da je vidi ispred sebe. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: “Neka žena ne opisuje neku drugu ženu svome mužu tako kao da gleda u nju“. Znači, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje opisivanje neke žene stranjkinje tako kao da je vidi ispred sebe, pa kako onda da bude sa njom i gleda u nju a nije mu cilj ženidba nije je ona na udaju?

Peto: ašikovanje i zabavljanje vode u osamljivanje, naslađivanje sa pogledom, šejtanskom uljepšavanju toga što rade, pa onda i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a često to završi i samim zinalukom. Uzvišeni Allah je zabranio zinaluk riječima: “I ne približavajte se zinaluku” (El-Isra’ 32). Znači, Allah subhanehu ne zabranjuje samo zinaluk nego i svaki vid približavanja zinaluku, a nema sumnje da ono što se radi prilikom ašikovanja da je vid približavanja zinaluku.

Šesto: momku koji je na ženidbu dozovljeno da kradom ili uz prethodni dogovor vidi djevojku koju hoće da zaprosi, čak je dozvoljeno da joj vidi kosu i slično. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu ako je u stanju da vidi ono što će ga navesti da je oženi neka to učini“. (Ebu Davud i Ahmed, šejh Albani ga ocjenjuje dobrim) Prema tome, ako je onome ko hoće da oženi neku ženu dozvoljeno da je vidi radi prosidbe, kao što je došlo u hadisu, onda to znači da sastajnje sa njom, osamljivanje i sve ostalo što se radi prilikom ašikovanja ili zabavljanja nije dozvoljeno.

Sada se postavlja pitanje da li je moguće spojiti ove šerijatske tekstove u kojima je došlo: da muškaracu nije dozvoljeno da gleda u ženu stranjkinju osim prvi nehotični pogled, da se ne smije osamiti sa njom, da mu je ne smije opisivati neko drugi kao da je vidi ispred sebe, da se ne približava zinaluku, tj. onome što vodu u zinaluk, da mu je dozvoljeno da je vidi (ako ona pristane) samo ako hoće da je zaprosi nakon što mu se svidi. Da li se ovo može spojiti sa onim što se radi tokom ašikovanja: osamljivanju, naslađivanju sa pogledom u ženu i obrnuto, izazovnom oblačenju od strane žene ili muškarca koji podstiču na to da požele jedno drugo, šejtanskom uljepšavanju svega toga što rade, često to odvede i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a nerijatko završi i zinalukom.

A sve ovo bude još pod izgovorom da se bolje upoznaju ili čak da se probaju. Odgovor na ovo pitanje prepuštam vama. Takođe, ne bi trebalo biti sumnje kod onih koji pameti, životnog iskustva i trunke ljubomore imaju, a da ne govorimo ispravnog šerijatskog znanja, da su ašikovanje i zabavljanje putevi koji vode u zinaluk. A Uzvišeni Allah je zabranio da se ide putevima koji vode u zinaluk.

Ako su ašikovanje i zabavljanje zabranjeni kako da se djevojka uda i mladić oženi? Odgovor je jednostavan. Kada mladić bude spreman za brak (tjelesno, materijalno i psihički) i ima namjeru da se ženi na njimu je da se raspita preko poznanika, rođaka i rodica, prijatelja, svoje sestre ili majke gdje ima djevojka na udaju. Tako momak koji je na ženidbu kada želi da upozna djevojku prvo što treba da je pita je da li je na udaju. Pa ako bude odgovor nagativan nije mu dozovoljeno da dalje sa njom kontaktira. Takođe, djevojka koja je na udaju kada joj pristupi neki mladić koji joj dopao prvo što treba sa njim da ustanovi je da li on stupa sa njom u kontakt jer se želi ženiti ili radi ašikovanja i zabavljanja. Ako je ovo drugo nije joj dozvoljeno da sa njim kontaktira.

Kada mladić sazna za osobu koja mu odgovara, ili ako je na neki drugi način upoznao ili čuo za osobu koja je mu se sviđa, mustehab je da je vidi kradom ili uz njen pistanak, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Nema smetnje da se sastanu onoliko puta koliko je dovoljno da saznaju osnovne stvari jedno o drugom. Da bi bilo dozvoljeno da se sastane sa djevojkom mora biti prisutan njen mahrem (muška punoljetna osoba, a ne dijete, sestra ili njena majka), ili ako to nije izvodljivo dozvoljeno je da se sastanu na javnom mjestu gdje ima ljudi. Kada mladić zaprosi djevojku a ona pristane na udaju ili zatraži vremena da razmisli, nije im dozvoljeno da se osamljuju, sastaju bez mahrema, bespotrebno kontaktiraju i slično, jer mu ona nije žena. Uglavnom, ovako bi trebao da izgleda način kontaktiranja mladića i djevojke prije stupanja u brak.

Ne postoji nešto što se u Šerijatu naziva islamskim ašikovanjem niti je tzv. “islamsko ašikovanje” šerijatski prihvatljiva baština naroda koji su prihvatili islam. To što se o ašikovanju uči na vjeronauci ili medresama nije dokaz da je to šerijatski ispravno i dozvoljeno. Jer ono što smo svi dužni slijediti su argumenti Kur’ana i sunneta, a oni ukazuju da su ašikovanje i zabavljanje šerijatski sporni i neprihvatljivi.

Sa druge strane, koliko je stvari koje se uče na vjeronauci i u medresama a koje su pogrešna tumačenja islama poput novotarije mevluda, tevhida, sedmina, Ajvatovice, djevojačke pećine i slično. Dok se oni koji pokušavaju ukazati na ovakva i mnoga druga nakaradna tumačnja islama i zastranjivanja od strane zvaničnih institucija u mnogim muslimanskim zemljama nazivaju vehabijama, selefijama ili redukcionistima i slično, kako bi se ljudi odvraćali od slijeđenja istih. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: n-um.com

Alejkumusselam.

Kaže Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer, 53) Takođe, u drugom ajetu kaže: “I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost” (Jusuf, 87).

Ovaj ajeti su radosna vijest svakom onome ko učini neki grijeh ma koliko bio težak kod Allaha, jer Allah je Milostiv prema svojim robovima i prašta im njihove grijehe. I da je osobina nevjernika da gube nadu u Allahovu milost.

Naravno, poštovana sestro, da vrijedi pokajanje za bilo koji grijeh, pa makar taj grijeh bio i najveći poput činjenja širka Uzvišenom Allahu. Najbolja generacija ovog Ummeta koja se ikad pojavila su bili ashabi mada su neki od njih činili velike grijehe poput zinaluka, krađe, pijenja alkohola i slično.
Poznato je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoga života izvršio šerijatsku kaznu nad čovjekom i ženom koji su počinili zinaluk, da je jednoj ženi naredio da se odsiječe ruka jer je ukrala i tako dalje, što je dokaz da su oni činili te harame, a i pored toga su ostali “najboljim generacijom koja se ikad pojavila” kako je to posvjedočeno vjerodostojnim hadisom.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji od vas su moja generacija (ashabi), zatim oni koji dođu poslije njih a zatim oni koji dođu poslije njih“. Tako, poštovana sestro na tebi je da ne gubiš nadu u Allahovu milost i da ne sumnjaš da je On onaj koji puno prašta i koji je od milostivih najmilostiviji.

Treba da znaš da se Allah više obraduje tevbi (pokajanju) svoga roba nego što se obraduje onaj koji izgubi svoju jahalici na kojoj mu je hrana u pustinji pa kada izgubi svaku nadu da će je naći ona se pojavi pred njim, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu. Isto tako, treba da znaš da onaj ko se pokaje za svoj grijeh je kao onaj koji ga nije ni počinio. Došlo je u hadisu kojeg prenosi Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko se pokaje je kao onaj koji nema grijeha“. Hadis bilježe Ibn Madže, Bejheki i Taberani, a Ibn Hadžer i Albani ga ocjenjuju dobrim zbog mnoštva rivajeta.

Vrata pokajanja (tevbe) su otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa Zapada, kao što je takođe prenešeni u vjerodostojnom hadisu. Za tevbu nikad nije kasno izuzev ova dva slučaja. Tebi nije kasno da se vratiš svome Gospodaru ma kakav grijeh da si počinila. Obrati se Njemu Uzvišenom iskreno i zamoli Ga da ti oprosti ono što si činila i da ti olakša da se pridržavaš onoga što je naredio i ostavljanje onoga što ti je zabranio.

Ono što treba da znaš je da tevba (pokajanje) ima uslove da bi bila primljena. Da bi tevba bila ispravna mora ispuniti određene uslove:

1- prvo da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe. Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti prvo trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova.

Nakon toga treba da radiš stvari koje čovjeka čine muslimanom, jer ne postaje čovjek muslimanom zato što nosi muslimansko ime nego kad radi ono što je Allah naredio muslimanima da rade i da ostavi ono što je zabranio. Ono što raduje u tvom slučaju je činjenica da se ti kaješ i želiš da se vratiš Allahu u ovom blagoslovljenom mjesecu Ramazanu kada su vrata tevbe otvorena, kada Allah u njemu povećava nagradu za dobra djela i kada oprašta više nego u drugim mjesecima, kada su vrata Džehennema zatvorena a vrata Dženneta otvorena, kada se šejtani vezuju u lance, pa treba da to iskoristiš i da ne oklijevaš u svom iskrenom obraćanju i vraćanju Allahu, Onome koji je Milostiv i prima pokajanja i oprašta grijehe.

Počni jedan novi život koji će biti ispunjen pokornošću i činjenju dobrih djela i ostavljanjem svega što je Allah zabranio, druži se sa onima koji praktikuju vjeru jer će ti uz njih biti lakše da svoj život organizuješ po onome što je Allah naredio i zabranio. Obavezno se kloni starog društva i prijatelja uz koje si počinila te grijehe koje spominješ jer ako nastaviš da budeš sa njima oni će te i dalje navoditi da istraješ na grijehu.

Iskreno da ti kažem, poštovana sestro, ovo tvoje javljanje me obradovalo jer ono pokazuje da ti u sebi imaš puno hajra i dobrih osobina, da si ti Allahova iskrena robinja koju boli grijeh koji je počinila a to je uistinu znak imana, da si željna Allahove milosti i da se bojiš Njegove kazne a što je znak da si ti od onih koje je Allah uputio da znaju šta je pravi put a šta zabluda jer da to nisi znala ne bi ni osjetila da nije u redu to što radiš.

Zaista su sve ovo predivni znakovi i zato SMJESTA, OVOG MOMENTA se vrati svome Gospodaru, NE ODUGOVLAČI, NE ODGAĐAJ, ne reci SUTRA ĆU ili KAD URADIM OVO ILI ONO, nego ODMAH SAD, jer ne samo da nije kasno za tevbu nego je pravo vrijeme za nju.

Molim Uzvišenog, koji je od milostivijih najmilostiviji, koji iz Svoje milosti upućuje svoje robove na ono što On voli (u tvom slučaju je to kajanje zbog grijeha) da ti olakša praktikovanje vjere i ostavljanje grijeha, da te uputi na ono čime je On zadovoljan, da ti da svako dobro na Ahiretu i na Dunjaluka, da te spoji sa onima koji su Njegovi iskreni robovi uz koje ćeš i ti iskreno samo Njemu ibadet činiti i da olakša ono što sada pritišće tvoje srce i dušu, a On je onaj koji uslišava molbe onih koji ga dozivaju. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: n-um.com

Ve alejkumu selam.

Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Spomenuti tekst – koliko sam ga ja razumio – općenito je ispravan i poklapa se sa ehli-sunnetskim učenjem, a Allah najbolje zna.
Ukratko, vjerovanje u Allahovo, dželle še’nuh, određenje i odredbu (ar. el-kada vel-kader) bila dobra po nas ili loša, je šesti imanski temelj, bez kojeg je neispravno čovjekovo vjerovanje.
To vjerovanje zasniva se na četiri velika temelja, a onaj ko zanegira jedan od njih ne smatra se od onih koji vjeruju u Allahovo određenje i odredbu.
Prvi: da Uzvišeni Allah sve podrobno zna i da Mu ništa nije skriveno. Znao je sve što će ljudi raditi prije nego što ih je stvorio. Ništa se ne desi a da On, Uzvišeni, za to ne zna prije nego se desi. On zna ono što se desilo, a i ono što se nije desilo, kada bi se desilo, zna kako bi se desilo.
Allah, azze ve dželle, rekao je: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega -, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni!” (Prijevod značenja, El-Hašr, 22)
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o statusu djece mnogobožaca, pa je rekao: “Allah dobro zna šta bi oni radili.” Hadis su zabilježili Buhari (1318) i drugi.
Drugi: da je Uzvišeni Allah svoje znanje o stvorenjima zapisao u Knjigu prije nego ih je stvorio na 50 000 godina, i sve što se dešava, dešava se shodno onome što je zapisano u toj Knjizi.
Allah, Uzvišeni, rekao je: “Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!” (Prijevod značenja, El-Hadždž, 70)
Abudullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je zapisao sudbinu stvorenja prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegov Arš, tada je bio na vodi.” Hadis je zabilježio Muslim (6919).
To ne znači da je Uvišeni Allah prisilio robove na određena djela, naprotiv, On im je ostavio slobodnu volju, da rade šta hoće, i na osnovu njihovih djela – dobrih ili loših – nagradit će ih Džennetom (vječnim uživanjem) ili Džehennemom (vječnom patnjom).
Treći: da se sve što se dešava, dešava po Allahovom sveopćem htjenju i ništa se iz toga ne izuzima. Tj. ništa se u kosmosu ne dešava a da Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, prethodno ne odobri i dozvoli da se to desi, što ne znači da je zadovoljan sa svim što robovi rade.
Allah, dželle še’nuh, voli dobro i naređuje da se čini, prezire zlo i zabranjuje da se čini, ali, ako dopusti da se neko zlo dogodi, to ne znači da je zadovoljan time, nego je dopustio da se čini radi mudrosti koja se u tome krije.
Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, rekao je: “… a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!” (Prijevod značenja, Et-Tekvir, 29)
I rekao je: “I nikako za bilo šta ne reci: ‘Uradiću to sigurno sutra!’ – ne dodavši: ‘Ako Allah da!'” (Prijevod značenja, El-Kehf, 23-24)
Červti: da su sva Allahova stvorenja i sve što rade stvoreni od strane Njega, dželle še’nuh.
Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Allah je stvoritelj svega…” (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 62)
U isto vrijeme – iako je Allah, Uzvišeni, stvoritelj svega, bilo dobro ili zlo – neispravno je zlo pripisivati Allahu, dželle še’nuh. Sve što je Allah stvorio, stvorio je iz mudrosti koju on zna i sva Njegova djela su dobra i mudra. Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, stvorio je nevjernike, kipove, alkohol, svinju, i sl., i ta stvorenja su zlo, ali Allahovo stvaranje tih stvorenja, samo po sebi, nije zlo, zato što ih je stvorio s ciljem. Npr. stvorio je nevjernike kako bi njima iskušao vjernike, ili alkohol kako bi nagradio one koji se suzdrže od pijenja i sl. Ovo su samo neke od mudrosti koje možemo dokučiti, dok potpunu mudrost u stvaranju takvih stvari zna samo Sveznajući i Svemoćni.

Čovjek je obavezan da se odaziva Allahovim, azze ve dželle, naredbama, da se kloni Njegovih zabrana, da se pokorava Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i da nastoji raditi ono u čemu je korist za njegov dunjaluk i ahiret. Ako mu se nešto desi, sigurno ga nije moglo mimoići, a ako ga nešto mimoiđe, zasigurno mu se nije moglo desiti, tako da mu ne ostaje ništa drugo osim da čini dobra djela, pokorava se svome Gospodaru i nada neizmjernoj nagradi, a ako čini loša djela i grijehe slijeduje ga kazna, osim da mu Allah, dželle še’nuh, iz Svoje velike milosti oprosti (tj. ako je od muslimana i obavlja namaz ali čini grijehe).
Allah, azze ve dželle, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: n-um.com