Zekat se ne može dati svakom ko prosi, to više jer ima i onih ljudi koji imaju dovoljno, a žele još. Takvi će se na Sudnjem danu, onda kad budu prisutni svjedoci, pojaviti bez mesa na licu, Allah nas sačuvao! U hadisu se kaže: “Onaj ko prosi da bi bio još bogatiji zaslužuje vatru i imat će kaznu u onoj mjeri u kojoj bude prosio” (Muslim, 1041). Koristim se ovom prilikom da opomenem na opasnost one koji imaju dovoljno, a prose, i one koji uzimaju zekat, a nemaju na to pravo. Čovječe, akoli uzmeš zekat, a nemaš na njega pravo, ti se hraniš nečasnom zaradom! Boj se Allaha! Trebamo imati na umu Resulullahove, ﷺ, riječi: “Allah će učiniti bogatim onog ko bude smatrao da mu je On dovoljan, i učinit će zadovoljnim onog ko se sustegne od prošenja” (el-Buhari, 1427, i Muslim, 1053).

Pa ipak, ukoliko neko od tebe zatraži milostinju, i kod tebe prevlada mišljenje da je siromašan, te mu daš zekat, izvršio si obavezu i oslobodio si se odgovornosti; ako kasnije ustanoviš da on nije jedan od onih kojima pripada zekat, ne moraš zekat ponovo dati. Ovu konstataciju dokazuje predanje u kojem se kaže da je neki čovjek milostinju dao jednoj ženi ne znajući da je ona bludnica, pa se sutradan govorkalo: “Bludnici neko dade milostinju!”, a taj je rekao: “Hvala Allahu na tome!” Druge je noći isti taj čovjek milostinju dao jednom čovjeku ne znajući da je on kradljivac, te se sutradan govorkalo: “Kradljivcu neko udijeli milostinju”, a taj je rekao: “Hvala Allahu na tome!” Treće večeri on je milostinju dao čovjeku za koga nije znao da je bogat, pa se sutradan govorkalo: “Bogatom čovjeku neko dade milostinju!”, a taj je opet rekao: “Hvala Allahu na tome što sam milostinju dao bludnici, kradljivcu i bogatom čovjeku!” Bi mu rečeno: “Tvoja je milostinja primljena zato što će se bludnica, možda, sustegnuti od bluda, kradljivac od krađe, a bogati će čovjek, možda, iz toga izvući pouku i udjeljivati” (el-Buhari, 1421, i Muslim, 1022). Eto tako iskrena namjera ima ima pozitivne posljedice.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Šarlatani iskorištavaju neznanje i sujevjerje masa i prave im zapise i hamajlije, nad njima izgovaraju zakletve tvrdeći da oni čuvaju od djelovanja džina, urokljiva oka i zavidnosti isl. Pravljenje hamajlija i prodaja već gotovih i friško spravljenih postali su unosan biznis. Mnogi preko veze žele da postignu zaštitu. Hamajlija ih mnogo manje košta. Ne moraju klanjati, ne moraju postiti niti druge vjerske dužnosti obavljati, jer tu je hamajlija. Njima ne treba Allahova zaštita pored hamajlije. Mogu biti i nemoralni i odlaziti tuđim ženama, jer navodno hamajlija će ih zaštititi. A ako se desi i neka bolest ili nesreća, tu je opet hamajlija koju napravi neki “hodža”, vidovnjak ili sihirbaz.

Muslimani moraju znati da vješanje školjčice ili perle kao amuleta ili čitanje zapisa s tajanstvenim oznakama radi zaštite ili lijeka, predstavlja neznanje ili zabludu koji su u suprotnosti s Allahovim zakonima u svemiru.

U mnogim hadisima Poslanik s.a.v.s. je zabranio vješanje hamajlija i talismana, a u slučaju bolesti propisao standarni način zaštite a to je preventiva i liječenje dozvoljenim sredstvima. On kaže: “Liječite se, jer Onaj ko je stvorio bolest, stvorio joj je i lijek.” (Ahmed) Dakle, liječenje je vadžib, što znači da onaj ko se ne liječi čini grijeh prema Allahu. U drugom hadisu kaže: “Ako u nečemu od vaših lijekova ima koristi, zasigurno je ima u troma: medu, puštanju krvi iz vene (hidžama) i spaljivanju rane.” (Buharija i Muslim) Ovo su propisani načini liječenja u što svakako spada i šeriatski način liječenja rukjom onih koji obole od sihira, džinskog dodira ili uroka.

Koliko je hamalija opasna i pogubna pokazuje nam ova hadis: “Ukbe b. Amir kaže da je došao u karavani sa deset ljudi kod Allahova Poslanika s.a.v.s. Poslanik je sklopio sporazum sa devetoricom, a sa desetim nije. Upitali su ga za razlog, a on im je odgovorio: “Na mišici mu je talisman”. Čovjek je tada strgnuo zapis pa je Poslanik s.a.v.s. i sa njim sklopio sporazum, a potom rekao: “Ko objesi zapis počinio je širk.” (Ahmed i El-Hakim) Da su hamajlija i zapis vjerom propisani, Poslanik s.a.v.s. ne bi naredio ovom ashabu skidanje zapisa.

U drugom hadisu kaže: “Ko okači nešto tome je i prepušten”. (Et-Tirmizi) Na nama je da izaberemo da li želimo Allahovu ili nečiju drugu zaštitu. Uz hamajliju veoma često pojedini sihirbazi svežu džina da čuva hamajliju i da pazi kako bi ona uvijek bila djelotvorna. Nekad je džin zadužen i da lično čuva osobu koja nosi hamajliju, jer u hamajliji stoji naredba. Kada drugi džin čovjeku pokuša da naudi ili sihir donese on mu se po naredbi svoga sihirbaza suprotstavi. Zbog toga Poslanik s.a.v.s. i kaže da je osoba koja okači hamajliju njoj i prepuštena. Upravo u tome i jeste opasnost širka.

Vjerovati da potkovica, crvena traka, hamajlija ili zapis imaju moć čuvanja i sprečavanja zla pored Allaha je smiješno i neviđeni apsurd. Žalosno je da su ljudi skloniji vjerovati jednoj konjskoj potkovici nego Uzvišenom Gospodaru svjetova. Nur dovu najčešće nose oni koji, ili ne klanjaju nikako, ili to rade povremeno. Oni su ubijeđeni da će ih ona uvesti u džennet iako ne praktikuju ono što od njih traži Gospodar svjetova.

Namjerno sam započeo svoj odgovor problemom hamajlije. Nadam se da vam je jasno da ste obraćajući se šarlatanima i onima koji vam ne mogu pomoći pogriješili.

Vaš problem je klasičan bračni problem uzrokovan slabom komunikacijom, teškom finansijskom situacijom i grijehom. Na vama je da što prije nađete posao i da popravite finansijsku situaciju. Samim time vi ćete popraviti i svoj brak koji je u ozbiljnoj krizi. Nadam se da ste shvatili da vas hamajlija ne može izvući iz grijeha u koji ste zapali. Naprotiv, ona vas samo još više gura u njega. Što se tiče supruginih roditelja, za njih se ne brinite. Niste vi krivi što majka pije. Oni joj ne mogu zabraniti hidžab kada se ona ponovo vrati vama. A vi niste dužni udovoljavati njenim roditeljima. Vi se vratite Allahu i nađite posao. Ako slučajno i dalje sumnjate da ima uticaja sihra ili nečeg sličnog, otiđite u prvu arapsku džamiju i upitajte ih da li poznaju nekoga ko liječi Kur’anom. Oni će vas uputiti na pravu adresu.

Hfz.  Senaid Zajimović

preuzeto sa http://www.n-um.com

Navest ćemo nekoliko stvari koje obavezuju na uzimanje gusula.

Prva stvar koja obavezuje na uzimanje gusula jest izbacivanje sjemena s požudom, bez obzira na to dogodilo se to na javi ili u snu. Ukoliko čovjek polucira, mora se okupati, makar i ne osjetio požudu u snu, utoliko što se može polucirati, a da se ne osjeti požuda.

Druga stvar koja obavezuje na uzimanje gusula jest spolni odnos. Ako čovjek izvrši djelimičnu penetraciju, to jest ako glavić njegovog spolnog organa uđe u ženski spolni organ, ili ako veći dio spolnog organa uđe u ženski spolni organ, kupanje je obavezno. U vezi sa spolnim odnosom Resulullah, ﷺ, rekao je: “Kupanje je obavezno uslijed izbacivanja sjemena” (Muslim, 343), a u vezi s djelimičnom penetracijom rekao je: “Kad čovjek zauzme položaj između četiriju ženinih udova te izvrši penetraciju, kupanje je obavezno” (el-Buhari, 291, i Muslim, 348). Kupanje je u tom slučaju obavezno makar čovjek i ne ejakulirao. U to nisu upućeni mnogi muškarci, i sedmicama ili pak mjesecima imaju spolni odnos sa suprugama i ne kupaju se zato što nisu ejakulirali. Veoma je opasno ne poznavati ovaj propis. Musliman je dužan saznati islamske propise, koje je Svevišnji Allah objavio Poslaniku islama, ﷺ.

Treća stvar koja obavezuje na uzimanje gusula jest pojava krvi uslijed mjesečnog ciklusa ili u postporođajnom periodu (ovo dvoje ima isti status). Nakon što prestane mjesečni ciklus, žena je dužna okupati se, na osnovi Božijih riječi: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kad se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste” (el-Bekara, 222), i na osnovi Vjerovjesnikove naredbe ženi koja je imala istihazu da se okupa nakon što prođe onoliko dana koliko je trajao njen mjesečni ciklus kad je bila zdrava. Podsjećanja radi, žena se poslije mjesečnog pranja, odnosno poslije postporođajnog istjecanja krvi kupa isto onako kako se kupa uslijed džunupluka, osim što bi se tad, prema uputi nekih učenjaka, trebala okupati sidrom, listom lotosova drveta, jer se pomoću njega postiže besprijekorna čistoća.

Neki su islamski učenjaci u stvari koje obavezuju na uzimanje gusula uvrstili i smrt, dokazujući to hadisom u kojem stoji da se Vjerovjesnik, ﷺ, obratio ženama što su kupale njegovu kćerku: “Okupajte je tri puta, ili pet puta, ili sedam puta, ili više od toga ako zaključite da je to potrebno” (el-Buhari, 1253, i Muslim, 939), kao i hadisom u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, u vezi s čovjekom koga je, dok je bio u ihramima, na Arefatu usmrtila deva rekao: “Okupajte ga vodom i sidrom, a nakon toga umotajte ga u dvodijelne ihrame koje je nosio” (el-Buhari, 1267, i Muslim, ). Ovi su učenjaci kazali da, na temelju ovih Poslanikovih naredbi, smrt povlači obavezu kupanja, ali se ta obaveza odnosi na žive, a ne na umrlog jer umrli nije obveznik.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preovladava mišljenje onih učenjaka koji kažu da nije uvjet da na rukama ostane prašina od zemlje kojom se uzima tejemum. U skladu s tim mišljenjem, ispravno je uzeti tejemum blatom, premda na njemu nema prašine. To je tako, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “…onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite…” (el-Maida, 6), i jer su Resulullah, ﷺ, i ashabi putovali i kroz pustinju na koju bi pala kiša pa su uzimali tejemum čistom zemljom, onako kako je to Allah, dželle šanuhu, naredio.

Valja znati i to da je sunnet puhnuti u dlanove nakon što se dotakne čista zemlja (o tome se govori u hadisu koji je zabilježio imam el-Buhari, 338).

Šejh Muhammed b. Usejmin