Neka je hvala Uzvišenom Allahu! Ko uzme abdest ili se okupa s namjerom da može obavljati namaze ili s namjerom da otkloni mali hades (stanje u kojem se čovjek nalazi kad nema abdest) ili džunupluk, ispravno je postupio, i njegov je abdest, odnosno gusul ispravan. Tako su rekli autoriteti četiri mezheba.

Hanefijski učenjak Bedruddin el-Ajni zapisao je: “Nijet je zapravo namjera da se zbog uzetog abdesta može obaviti namaz ili pak neki drugi ibadet za koji je potrebno biti pod abdestom, odnosno to je namjera da se izvrši naredba. Ovo je stav imama el-Bezdevija. Neki autoriteti kažu: ‘Nijet je namjera da čovjek otkloni hades ili da zbog uzetog abdesta može obaviti namaz.’” (el-Binaja, 1/234)

Malikijski učenjak Šihabuddin en-Nefravi veli: “Gusul je pranje cijelog tijela trljajući ga, a s namjerom da zbog toga čovjek bude čist za obavljanje namaza” (el-Fevakihud-dani, 1/111). Ibn Šas kaže: “Nijet se donosi tako što čovjek odluči da će otkloniti hades ili tako što odluči da će uzeti abdest, odnosno gusul da bi mogao obavljati ibadete za koje je potrebno imati abdest, odnosno okupati se.” (et-Tadžu vel-iklil, 1/331)

Šafijski autoritet Ebul-Hasan el-Maverdi zapaža: “Kad se radi o načinu donošenja nijeta, čovjek može zanijetiti otklanjanje hadesa, ili ostvarivanje prava na obavljanje namaza, ili ostvarivanje prava na obavljanje onog ibadeta za koji se mora biti pod abdestom.” (el-Havil-kebir, 1/94)

Hanbelijski pravnik ez-Zerkeši veli: “Nijet za abdest i gusul donosi se tako što čovjek donese odluku da će uzeti abdest, odnosno gusul kako bi imao pravo obaviti namaz ili izvršiti ibadet za koji se mora biti čist, kao što je, naprimjer, uzimanje Mushafa u ruke.” (Šerhu muhtesaril-Hirki, 1/314)

Tu je i ovo zapažanje: “Malikijski, šafijski i hanbelijski pravnici drže da je obaveza donijeti nijet za kupanje od džunupluka, na osnovi hadisa: ‘Djela se cijene prema namjerama.’ Kad je o gusulu riječ, dovoljno je da čovjek zanijeti otklanjanje džunupluka ili da zanijeti ostvarivanje prava na obavljanje namaza i drugih ibadeta. A hanefijski su autoriteti kazali da donošenje nijeta za gusul nije obaveza nego je poželjno.” (el-Mevsuatul-fikhijja, 31/207)

A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.

slamqa

Allahu, Tebe hvalimo i Tebi se zahvaljujemo! Na pitanje koje ste postavili možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo,sunnet je uzeti abdest perući dijelove tijela tri puta maksimalno, a njihovo pranje četiri ili više puta smatra se prelaženjem granice i činjenjem nepravde. Amr b. Šuajb prenosi od svog oca, a on, opet, od svog oca da je ispričao: “Neki bediun došao je Vjerovjesniku, ﷺ, i upitao ga o načinu uzimanja abdesta. Allahov Poslanik, ﷺ, pokazao mu je kako se uzima abdest perući dijelove tijela tri puta, a zatim je rekao: ‘Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio, granicu je prešao i nepravdu je nanio’” (Ebu Davud, 135, en-Nesai, 140, i Ahmed, 6684). Imam en-Nevevi zapisao je sljedeće: “Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je pokuđeno prilikom uzimanja abdesta oprati određeni dio tijela više od tri puta ako su tri pranja sasvim dovoljna da se obuhvati taj dio tijela; ako se ne obuhvati, onda se voda grabi dva puta, a računa se kao jedno pranje. Ukoliko čovjek posumnja u to je li neki dio tijela oprao dva ili tri puta, uzet će kao mjerodavno da ga je oprao dva puta, i to je ispravno mišljenje, koje zastupa apsolutna većina naših, šafijskih, učenjaka, i koje u potpunosti odgovara pravilima našeg mezheba. A imam el-Džuvejni, naš autoritet, ipak veli da će kao mjerodavno uzeti da je taj dio tijela oprao tri puta, to jest neće ga oprati još jednom, upravo iz predostrožnosti od četvrtog pranja, koje nije u skladu sa sunnetom. Četvrto pranje novotarija je i pokuđeno ga je poduzeti samo u slučaju kad to čovjek hotimično i svjesno čini.” (el-Minhadž, 3/109)

Imam eš-Ševkani rekao je: “Među islamskim učenjacima nema razilaženja o tome da je pokuđeno udove prati više od tri puta prilikom uzimanja abdesta. Ibnul-Mubarek govoraše da ne može garantirati da nije grešan onaj ko udove prilikom uzimanja abdesta pere više od tri puta. Imam Ahmed i Ishak b. Rahavejh govorili su: ‘Udove prilikom uzimanja abdesta više od tri puta pere samo onaj čovjek koji je iskušan vesvesama, opsesijom.’” (Nejlul-evtar, 1/218)

Šejh Ibn Baz kazao je: “Postoji predanje u kojem se kaže da je neki bediun došao Vjerovjesniku, ﷺ, i upitao ga o načinu uzimanja abdesta, te mu je Božiji Poslanik pokazao kako se uzima abdest, perući dijelove tijela tri puta, a zatim rekao: ‘Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio, granicu je prešao i nepravdu je nanio’ dovoljno je kao dokaz da je pranje dijelova tijela tri puta gornja granica. Pa ipak, ovdje se ne misli na grabljenje vode, nego se misli na pranje udova. Prema tome, ako bi čovjek perući udove tri puta za jedno pranje lica, ruke ili noge vodu zagrabio dva puta, što bi iznosilo šest grabljenja, ne bi pogriješio i ne bi učinio ono što je pokuđeno. Pokuđeno je samo to da čovjek, nakon što tri puta opere cijelo lice, odnosno ruke, odnosno noge doda četvrto pranje.” (Fetava nurun aled-derb, 5/46)

Tu su i riječi šejha Ibn Usejmina: “Pranje dijelova tijela više od tri puta prilikom uzimanja abdesta ubraja se u prelaženje Allahovih granica i kršenje islamskog propisa, a Svevišnji Allah kaže: ‘Onaj koji Allahove propise krši sām sebi nepravdu čini…’” (et-Talak, 1). (Fetava nurun aled-derb, 2/7)

Drugo, iako se prilikom abdesta dijelovi tijela ne smiju oprati više od tri puta, prekoračivanje te granice ne kvari abdest: dijelovi su tijela oprani tri puta, pa je abdest ispravan, a dodatak se ima odbaciti. Evo šta u vezi s tim kaže imam en-Nevevi: “Ukoliko čovjek uzimajući abdest prekorači granicu u pranju udova te ih opere više od tri puta, učinio je ono što je pokuđeno, ali njegov abdest nije neispravan. To je naš stav i stav skoro svih islamskih učenjaka. U djelu el-Istizkar imam ed-Darimi prenio je da su neki učenjaci kazali da to ipak kvari abdest, kao što namaz kvari klanjanje jednog rekata više. No, ipak, to njihovo analogno prosuđivanje očita je greška.” (el-Medžmu, 1/440)

Ibn Hadžer veli: “Ispravno je da šafijski učenjaci prekoračivanje granice u pranju udova prilikom uzimanja abdesta smatraju pokuđenim, a ne zabranjenim. Ed-Darimi od nekih naših autoriteta prenosi da su kazali da to ipak kvari abdest, kao što namaz kvari klanjanje jednog rekata više. Ova je analogija posve neprihvatljiva.” (Fethul-Bari, 1/234)

Šejh Ibn Kasim zapaža: “Ako čovjek, uzimajući abdest, prekorači granicu u pranju udova i opere ih više od tri puta, to je mekruh, pokuđen čin, ali je njegov abdest, prema jednoglasnom mišljenju svih učenjaka, ispravan.” (Hašijetur-revdil-murbi, 1/175)

Na temelju hadisa: “Odbija se sve ono što neko uvede u islam” (el-Buhari, 2697, i Muslim, 1718), ne prihvata se da neko, uzimajući abdest, dijelove tijela pere više od tri puta. Uzimajući abdest, Poslanik, ﷺ, dijelove tijela nije prao više od tri puta, pa je prekoračivanje te granice odstupanje od sunneta, i to se ne prihvata. S tim u vezi, divna je sljedeća opaska šejha Ibn Usejmina: “Ne prihvata se ibadet na koji čovjek nešto doda i prekorači granicu koju je Šerijat odredio. Naprimjer, kad bi čovjek, uzimajući abdest, dijelove tijela prao četiri puta, četvrto je pranje dodatak na ono što je Šerijat propisao, i to se odbija. Štaviše, onaj ko to čini okarakteriziran je kao prijestupnik. U predanju se kaže: ‘Neki bediun došao je Resulullahu, ﷺ, te ga upitao o načinu uzimanja abdesta, na šta mu je Allahov Poslanik pokazao kako se uzima abdest perući dijelove tijela tri puta, a zatim rekao: ‘Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio, granicu je prešao i nepravdu je nanio.’” (Šerhul-erbeinen-nevevijja, str. 99)

Treće, onaj ko neki dio tijela prilikom uzimanja abdesta opere četiri puta iz zaborava, dileme ili iz neznanja, taj nije grešan – imam en-Nevevi, kako smo to vidjeli, pravi razliku između onog ko to učini namjerno i onog ko to učini zbog toga što je u dilemi. Kad je riječ o onom ko pati od vesevesa, opsesije da nije uzeo abdest onako kako treba, on, možda, donekle ima opravdanje jer je sličan onom ko ne može vladati svojim mislima i postupcima, no dužan je odbacivati opsesiju onoliko koliko je u mogućnosti i ne predati joj se.

Ibnul-Kajjim zapisao je: “Nema nimalo sumnje u to da šejtan potiče na ružne misli i dovodi čovjeka u opsesivno stanje. Oni koji se povode za vesvesom slijede šejtana i odazivaju mu se, a zanemaruju slijeđenje Allahova Poslanika, ﷺ. Kad bi onaj ko je pogođen opsesijom uzeo abdest, odnosno gusul onako kako ga je uzimao Božiji Poslanik, ﷺ, smatrao bi da se nije očistio od hadesa (stanja u kojem se nalazi onaj ko nema abdest), odnosno od džunupluka. A da takvi nemaju opravdanje zbog neznanja, to bi se njihovo ponašanje moglo smatrati otvorenim protivljenjem Poslaniku islama. Vjerovjesnik, ﷺ, uzimao je abdest jednom pregršti, a gusul saom vode (to iznosi četiri-pet pregršti), dok oni koji pate od opsesije, prilikom uzimanja abdesta, smatraju da ta količina vode nije dovoljna ni za pranje šaka. Štaviše, u pouzdanim se predanjima kaže da je Resulullah, ﷺ, abdest uzimao perući dijelove tijela jednom; a nikad ih nije opravo više od tri puta. U predanju se kaže: ‘Neki bediun došao je Allahovu Poslaniku, ﷺ, te ga upitao o načinu uzimanja abdesta, na što mu je Vjerovjesnik pokazao kako se uzima abdest perući dijelove tijela tri puta, a zatim je rekao: ‘Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio, granicu je prešao i nepravdu je nanio.’ A zar je moguće da onaj čovjek za koga je Poslanik, ﷺ, rekao da čini zlo, prelazi granicu i nanosi nepravdu, učini dobro djelo i, otuda, umili se Uzvišenom Allahu?!” (Igasetul-lehfan, 1/127). A Gospodar najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala i zahvala pripadaju dragom Allahu! Pouzdani hadisi očiti su kao dokaz da se uši prilikom uzimanja abdesta potiru zajedno. Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, ﷺ, i upitao ga kako se uzima abdest. Na to je Allahov Poslanik, ﷺ, zatražio posudu s vodom, oprao šake, lice i ruke s laktovima po tri puta, zatim je potrao po glavi te je potom u uši stavio kažiprste, palcima potrao vanjski dio ušiju i zatim je kažiprstima potrao unutrašnji dio ušiju, naposlijetku je oprao noge tri puta. Poslije toga rekao je: “Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio i nepravdu je nanio”, ili je rekao: “Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda nepravdu je nanio i ružno je postupio” (Ebu Davud, 135. Ovaj je hadis pouzdanim ocijenio šejh el-Albani u djelu Sahihu suneni Ebi Davud). Počinjanje od desne strane sunnet je samo glede pranja ruku i nogu, a kad je riječ o potiranju po ušima, sunnet je potrati ih istovremeno. Imam en-Nevevi zapisao je: “Naši autoriteti kažu: ‘Čovjek će prilikom uzimanja abdesta potrati po ušima istovremeno, a neće dati prednost desnom uhu; ako nema jednu ruku, pa zato ne može potrati po ušima istovremeno, dat će prednost potiranju desnog uha.’ Er-Rujani je ipak bio na stanovištu da se u svakom slučaju prvo treba potrati desno uho, a to je njegovo mišljenje pogrešno i iznimno.” (el-Medžmu, 1/444) Identično tome kaže se u djelu el-Fetavel-hindijja, 1/9.

Ukoliko čovjek, uzimajući abdest, prvo potare desno ili lijevo uho, nije postupio sukladno sunnetu, a njegov je abdest ispravan. El-Behuti zapaža: “Abdest je ispravan ma kako čovjek potrao po ušima, kao što je ispravan ma kako potrao po glavi. Sunnet je prilikom potiranja ušiju kažiprste staviti u uši, a palcima učiniti mesh po vanjskom dijelu ušiju.” (Keššaful-kina, 1/101)

Izostavljanje potiranja po ušima ne utječe na ispravnost abdesta, pa je preče i objektivnije kazati da pogrešno potiranje po ušima ne utječe na njegovu ispravnost. A Gospodar svjetova najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info