Hvala pripada Allahu.
Jedna od najvećih abaveza jeste poznavati značenje širka, njegovu opasnost i različite vrste, tako da bi naš tevhid (vjerovanje u Allahovu jednoću), i naša vjera bili ispravni.Mi kažemo-a Allah je izvor snage i prava uputa samo dolazi od Njega:
Znaj-Allah ti se smilovao- da riješ širk u arapskom jeziku znači uzimanje partnera, tj. smatranje nekoga partnerom nekome. Kaže se u arapskom: ešreke bejnehuma (spojio ih je zajedno) kada smatra tu dovjicu istog ranga, ili ešreke fi emrihi gajruhu (uveo je još nekoga u svoju stvar) kada je uključio dvije osobe u nešto.
U šerijatu ili islamskoj terminologiji, širk znači pripisivanje partnera ili ortaka Allahu u Gospodarstvu (rububijjet), u obožavanju ili u Njegovim lijepim imenima i savršenim svojstvima.
Ortak znači jednak ili sličan. Tako da je Allah zabranio pripisivanje suparnika Njemu i kori one koji ih (suparnike) uzimaju za bogove pored ili uz Allaha u mnogim Kur'anskim ajetima. Allah kaže, prijevod značenja:
“Zato ne pripisujte Allahu ortake (u obožavanju), a vi znate (da samo On zaslužuje da bude obožavan).” [El-Bekare 2:22]
” i izmislili Allahu ortake da bi zavodili (ljude) s puta Njegova? Reci: ‘Naslađujte se (u svom kratkom životu), završićete, sigurno, u vatri!'” [Ibrāhīm  14:30]
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko god umre smatrajući da Allah ima sudruga, ući će u Vatru.” Buharija, 4497; Muslim, 92.
Vrste širka:
Tekstovi Kur'ana i sunneta ukuzuju da širk i pripisivanje Allahu sudruga nekada čovjeka izvodi iz islama, a nekada ne izvodi. Zbog toga, učenjaci su podijelili širk u dvije kategorije koje su nazvane širk ekber(veliki širk) i širk asgar (mali širk). Slijedi kratak opis svake kategorije:

Veliki širk

Ovo znači pripisivanje nečega Allahu što je svojstveno samo za Allaha, kao što je gospodarstvo (rububijjet), u obožavanju (ulihijjet) i u Njegovim lijepim imenima i savršenim svojstvima (el-esma ve-s-sifat).
Ova vrsta širka ponekad može biti očita (vidljiva), kao što je širk onih koji obožavaju kipove i kaburove, ili mrtvog ili odsutnog.
Ili ponekad može biti skriven, kao što su oni koji se oslanjaju na druge bogove mimo Allaha, ili širk i kufr licemjera. Širk licemjera izbodi ih iz islama, što znači da nikada neće izaći iz Džehennema, to je skriveni širk, jer oni na vanjštini prikazuju islam a u sebi kriju širk i kufr, pa su oni mušrici unutra a ne vani.
Veliki širk ponekad može biti u vidu ubjeđenja:
Kao što je vjerovanje da neko drugi stvara, daje život i smrt, vodi ili upravlja kosmosom pored Allaha.
Ili vjerovanje da ima neko drugi kome se mora pokoravati u potpunosti mimo Allaha, pa ga slijede u njegovom propisivanju dozvoljenog i zabranjenog kako to on smatra, i ako se to suprostavlja vjeri poslanika.
Ili mogu pripisivati druge Allahu u ljubavi i poštovanju, tako što vole, ono što je stvoreno kao što se Allah treba da voli. Ovo je vrsta širka koju Allah neće oprstiti (ako osoba umre i nije se pokajala op. pre.), i to je širk za koji Allah kaže, prijevod značenja:
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili (obožavaju ih), vole ih kao što se Allah voli” [El-Bekare 2:165]
Ili vjerovanje da imaju oni koji znaju nevidljivo (gajb) kao što Allah zna. Ovo je veoma uobičajeno kod zalutalih sekti kao što su Rafidije (Šije), ekstremne Sufije, i Batinije (ezoterične sekte) općenito. Rafidije vjeruju da njihovi imami posjeduju znanje nevidljivog, a Batinije i Sufije vjeruju slično za njihove evlije, i tako dalje. Također je širk vjerovati da ima neko ko pokazuje milost onako kako to dolikuje samo Allahu, pa je on milostiv kao Allah i prašta grijehe i prelazi preko loših djela svojih robova.
Veliki širk ponekad može biti u vidu govora:
Kao oni koji dove ili mole nekoga drugog mimo Allaha, ili od njega traže pomoć ili zaštitu u stvarima u kojima im ne može pomoći ili ih zaštiti osim Allah, bilo da se onaj ko se doziva bio poslanik, evlija, melek ili džin, ili neko drugo stvorenje. Ova vrsta velikog širka izvodi počinioca iz islama.
Ili kao onaj ko se ismijava sa vjerom ili poistovjećuje Allaha sa Njegovim stvorenjima, ili kaže da ima drugi koji stvara, opskrbljuje ili upravlja mimo Allaha. Sve ovo je veliki širk i upropaštavajući grijesi koji neće biti oprošteni.
Veliki širk ponekad može biti u vidu djela:
Takav je onaj koji žrtvuje, klanja ili pada ničice nečemu drugom mimo Allaha, ili koji objavljuje zakone da bi zamijenio Allahov zakon i učinio to zakonom po kome ljudi moraju suditi, ili onaj koji potpomaže nevjernike protiv muslimana, ili druga djela koja se suprostavljaju osnovnom značenju vjere i odvode počinioca van okrilja islama. Molimo Allaha da nas sačuva toga.

Mali širk

Ovo podrazumijeva sve što može odvesti u veliki širk, ili što je opisano u tekstovima (Kur'ana i sunneta op. pre.) ali ne dostiže veliki širk.
Većinom se dijeli na dvije vrste:

Biti emotivno vezan za neke povode za koje nema osnove (u Allahovoj vjeri op. pre.) i koje Allah nije dozvolio, kao što je stavljanje hamajlija, torkiznih brojanica itd. vjerujući da to pruža zaštitu ili da štiti od uroka. Ali Allah to nije učinio od sredstava koja imaju takvu zaštitu, bilo u šerijatu ili u ovosjetskim zakonima.

Poštivanje nekih stvari ili osoba ali da to ne ide do pripisivanja gospodarstva tome, kao što je zaklinjanje nekim ili nečim drugim mimo Allaha, ili da se kaže: “Da nije bilo Allaha i tog i tog”, itd.

Učenjaci su postavili smjernice da bi razlikovali veliki od malog širka kada se širk spomene u šerijatskim tekstovima. Ove smjernice su sljedeće:

Kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno kaže da je neko djelo mali širk, kao što je u Musnedu (27742), gdje se prenosi daje  Mahmud ibn Lebid rekao: “Ono za što se najviše bojim za vas je mali širk.” Oni su rekli: “O Allahov Poslaniče, šta je mali širk?” On je odgovorio: “Pretvaranje, jer će Allah reći na dan kada će ljudi biti obračunavani: ‘Idite onima zbog kojih ste se pretvarali u djelima na dunjaluku, i vidite kakvu ćete nagradu naći kod njih.'” Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Es-Silsiletu-s-Sahiha, 951.
Kada se riječ širk koristi u tekstovima Kur'ana i sunneta u neodređenom obliku (bez čestice el-). Tada se većinom odnosi na mali širk, i ima mnogo primjera za ovo, kao gdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Uistinu su rukje (rukja u kojoj ima širka), talismani i čaranja širk.”

Ebu Davud, 3883; i šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Es-Silsiletu-s-Sahiha, 331.

Ono na što se ovdje misli pod širkom je mali a ne veliki širk.

Talismani su stvari koje se kačaju na djecu kao što su tirkizne brojanice, za koje tvrde da će ih sačuvati od uroka.

Čaranje je nešto što se radi, za što se tvrdi da će učiniti ženu voljenom kod muža ili muža voljenim kod žene.
Ako su ashabi razumjeli iz nekog šerijatskog teksta da se radi o malom a ne velikom širku. Bez sumnje razumijevanje ashaba ima težinu, jer su oni najučeniji od ljudi u pogledu Allahove vjere, i najučeniji u pogledu onoga što je htio Zakonodavac. Na primjer, Ebu Davud (3910) je zabilježio od Ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tijere (praznovjerje u dobre ili loše znakove) su širk, tijere su širk,” tri puta, i nema nikoga od nas da nema udjela u tome, ali će to Allah otkloniti od njega putem tevvekula (istinski oslanjanja na Allaha). Riječi: “i nema nikoga od nas” su riječi Ibn Mesuda, kao što su pojasnili veliki učenjaci u hadisu. Ovo ukazuje da je Ibn Mesud, radijallahu anh, razumio da se ovdje radi o malom širku, jer da nije nebi rekao “i nema nikoga od nas..” da je se odnosilo na veliki širk. Štoviše, veliki širk se ne može odagnati pomoću oslanjanja na Allaha, nego je za njega obavezno pokajanje.
Ako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio riječi širk ili kufr na način da to ukazuje da je to mali a ne veliki širk ili kufr. Na primjer, kod Buharije (1038) i Muslima (74) prenosi se od Zejda ibn Halida el-Džuhenija da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao nam je sabah na Hudejbiji, a prošlu noć je padala kiša. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio okrenuo se i rekao: ‘Znate li šta je vaš Gospodar rekao?’ Oni su odgovorili: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ ‘Rekao je: ‘Ovog jutra neki od Mojih robova su osvanuli kao vjernici u Mene a neki kao nevjernici. Što se tiče onih koji su rekli: ‘Kiša je padala zbog Allahove dobrote i Njegove milosti,’ takvi su vjernici u Mene, a nevjernici u zvijezde; a što se tiče onih koji su rekli: ‘Kiša je padala zbog te i te zvijezde,’ takvi su nevjernici u Mene a vjernici u zvijezde.””

Značenje kufra u ovom hadisu je došlo u drugoj predaji koju prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anh, koji kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Znate li šta je vaš Gospodar rekao?’ ‘Ja ne pošaljem nijednu blagodat Svojim robovima a da jedna skupina od njih ne postanu nevjernici zbog toga, jer tu blagodat pripišu zvijezdama.'” Ovo pojašnjava da ako osoba pripiše padanje kiše zvijezdama tako što vjeruje da je kiša pala zbog njih –  a Allah nije učinio zvijezde uzrokom padanja kiše – njegov kufr je vid nezahvalnosti prema Allahovim blagodatima. Ali ako osoba vjeruje da zvijezde kontroliraju svemir i da one čine da kiša pada onda je ovo veliki širk.

Mali širk ponekada može biti u obliku vanjskih djela, kao što je nošenje talismana, končića, lančića i slično, i kao i druge riječi i djela. Ponekad može biti skriven, kao što je mali udio pretvaranja u djelu.

Mali širk ponekad može biti u vidu ubjeđenja:
Kao što je vjerovanje da nešto može pribaviti korist ili otkloniti štetu, a Allah nije dao da ta stvar bude povod toga; ili da se vjeruje da ima neka vrsta berekete u nečemu, a Allah nije dao da u tome ima bereketa.
Mali širk ponekad može biti u vidu riječi:
Kao kada kažu: “Kiša nam je data zbog te i te zvijezde,” bez da se vjeruje da zvijezde same po sebi mogu dati da kiša pada (nego da su samo one povod da Allah dadne da kiša pada op. pre.); ili zaklinjanje nekime ili nečim mimo Allaha, bez da se ta stvar kojom se zaklinjemo i odajemo počasno mjesto smatra jednakim Allahu; ili riječi: “Kako Allah hoće i ti,” i tako dalje.
Mali širk ponekad može biti u vidu djela:
Kao što je nošenje hamajlija, talismana ili končića sa svrhom da oni spriječe ili uklone neku štetu, jer svako ko pripisuje nečemu ono što samo Allahu pripada, a Allah tome nije dao to bilo u šerijatu ili ovosjetskim zakonima, je pridružio (učinio širk) nešto Allahu. To se također odnosi na onoga ko potire po nečem tražeći bereket od toga, a Allah nije učinio to izvorom bereketa, kao što je ljubljenje vrata džamije, dodirivanje pragova, traženje lijeka od njihove prašine, i slične stvari.
Ovo je kratak osvrt na podjelu širka na veliki i mali. Ne možemo ići puno u detalje u ovome kratkom odgovoru.
Zaključak:
Ono što je obaveza na muslimanu jeste da izbjegaje širk bilo da se radi o malom ili velikom. Najveći grijeh jeste širk i to je povreda jedinstvenih prava koja ima samo Allah, a to je da se samo Njemu klanjamo i pokoravamo, bez partnera ili ortaka.
Zbog toga je Allah odredio da će mušrici (politesiti) biti vječno u Vatri i rekao nam je da im neće oprostiti, i da je njima zabranio Džennet, kao što kaže, prijevod značenja:
” Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim (u obožavanju), a oprostiće manje grijehove od toga (bilo šta drugo) kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki. “ [En-Nisā’  4:48]
“…Ko drugog Allahu smatra ravnim (u obožavanju), Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'” [El-Mā'ide  5:72]
“i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima” [Ibrāhīm 14:35]
Neko od selefa je rekao: “Ko onda može tvrditi da je siguran od ovoga poslije Ibrahima?”
Tako da se strah od širka kod iskrenog vjernika treba povećavati kao  i želja da ga njegov Gospodar sačuva od toga, i treba izgovarati veliku dovu kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao ashabe kada je rekao: “Širk kod vas će biti skriveniji od šuma mrava koji pravi dok se krće, ali ću vas podučiti nečemu, ako to budete radili, i veliki i mali širk će biti odstranjen od vas. Recite: ‘Allahu moj, utičem Ti se od toga da Ti nešto pridružim svjesno, a tražim Tvoj oprost za ono čega nisam svjestan.'”
Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahihu-l-Džami’, 3731.
Gore navedeno se odnosi na razlike između velikog i malog širka, definirajući svaki i pojašnjavajući njihove vrste.
Veliki širk izvodi svoga počinioca izvan okrilja islama, pa onaj ko ga uradi je izašao iz islama i postao otpadnik, on je nevjernik i otpadnik.
Mali širk ne izvodi svoga počinioca van okrilja islama, može ga počiniti musliman ali i dalje ostaje u islamu, ali onaj koji to radi je u velikoj opasnosti jer je mali širk od najvećih grijeha. Ibn Mesdud, radijallahu anhu, je rekao: “Da se zakunem Allahom i slažem, draže mi je nego da se zakunem nečim mimo Allaha istinito.” Tako da je smatrao da je zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha (što je mali širk) težim od toga da se zakune Allahom i slaže, a poznato je da je lažno zaklinjanje Allahom veliki grijeh.
Molimo Allaha da učini naša srca ustrajna u Njegovoj vjeri sve dok Ga ne sretnemo, i tražimo utočište u Njegovoj moći – slavljen i uzvišen neka je On – od toga da odemo u zabludu, jer je on Onaj koji je vječno živ i koji ne umire, ali će ljudi i džini umrijeti. A Allah najbolje zna i On je najmudriji, i Njemu se sve u konačnici vraća.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/34817
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Što se tiče toga da žena, pas i magarac prekidaju namaz ako prođu ispred klanjača, to je tačno.
Prenosi se od Abdullaha ibnu-l-Samita da je Ebu Zer, radijallahu anh, prenio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ako neko od vas ustane da klanja, on ima sutru (nešto što se postavi ispred klanjača kao pregrada) ako ima nešto u veličini sedla ispred njega, onda je njegov namaz prekinut ako magarac, žena ili crni pas prođe ispred njega.” Ja (Abdullah) sam upitao: “O Ebu Zerre koja je razlika između crnog pas i crvenog ili žutog psa?” On je rekao: “O sine mog brata, ja sam pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, isto pitanje i on je odgovorio: “Crni pas je šejtan.” Muslim, 510.
Visina sedla je oko trideset centimetara (prevodilac je prebacio mjere iz 2/3 ‘lakta’ u centimetre radi lakše orijentacije).
Ali ovaj se propis odnosi samo na to kada jedno od ovog troga prođe ispred imama ili osobe koja klanja sama, ne kada oni prođu između redova namaza u džematu kada se klanja iza imama, kao što sestra koja pita misli.
Dokaz za to je predaja od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Došao sam sa sa ženskim magarcem baš u  danu kada sam dostigao pubertet. Allahov Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, je predvodio namaz ljudima na Mini, bez ikakvog zida pred njim. Prošao sam ispred dijela safa, onda sam sišao i poslao magarca da pase i stao u saf, i niko mi nije prigovorio zbog toga.” Buharija, 472; Muslim, 504.
Imam Buharija naveo je ovaj hadis u poglavlju “Pregrada imama je i pregrada onih iza njega”. Ovaj hadis jasno dokazuje naš stav, a to je da onaj ko klanja iza imama ne mora imati sutru, i ne smeta da bilo šta prođe ispred njega, posebno jer je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prešao ispred njih sa magarcem, a to je jedna od stvari koja prekida namaz ako prijeđe ispred imama ili onoga ko klanja sam.
Ibn Abdulber je rekao:
“Ovaj hadis – tj. hadis od Sai'da el-Hujrija kod Buharije (487) i Muslima (505) u kome stoji: ‘Ako neko od vas klanja neka ne dopusti nikome da prođe ispred njega. Neka ga odgurne koliko može, a ako ovaj ustraje neka se bori sa njim, jer je to šejtan. ‘ – ukazuje da je pokuđeno proći ispred klanjača koji klanja sam bez sutre. Isto se odnosi i na imama ako klanja bez sutre. Ali što se tiče osobe koja klanja iza imama, ne utiče na njega šta god da prođe ispred, kao što i ne utiče šta god da prođe ispred imama i onoga koji klanja sam ako ima predgradu (sutru). Sutra imama je isto i sutra onih koji klanjaju iza njega.
Mi kažemo ovo za imama i osobu koja klanja sama, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ako neko od vas klanja…’ Kako kažu učenjaci, ovo znači ako klanja sam, zbog hadisa Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. Tako da kažemo da osoba koja klanja iza imama ne treba da odgurne onoga koji prolazi ispred njega, jer je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: ‘Došao sam sa sa ženskim magarcem baš u  danu kada sam dostigao pubertet. Allahov Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, je predvodio namaz ljudima na Mini, bez ikakvog zida pred njim. Prošao sam ispred dijela safa, onda sam sišao i poslao magarca da pase i stao u saf, i niko mi nije prigovorio zbog toga.'”
El-Temhid, 4/187.
Na osovu ovog, sestra koja je pitala pitanje, i drugi ljudi, ne moraju odgurivati nikoga ko prolazi ispred njih ako klanjaju iza imama, i onaj ko prođe tako ispred nema grijeha ako za to postoji razlog. Odgurivanje osobe i sprečavanje da prođe se odnosi na imama ili onoga ko klanja sam, ako ta osoba želi proći ispred njega i sutre.
A Allah znaj najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/3404
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Džihad nije obavezan za ženu. Ibn Kudame, rahimehullahu te'ala, kaže:
“Da bi džihad nekome bio obavezan mora ispuniti sedam uslova: da bude musliman, da bude odrastao, razuman, slobodan (da nije rob op. pre.), da je muško, da je zdrav i da si to može priušiti materijalno. Što se tiče toga da je musliman, odrastao i razuman, ovo su osnovni uslovi za sve šerijatske dužnosti, jer se neverniku ne može vjerovati u džihadu, luda osoba ne može ići u džihad a dijete je fizički slabo. Ibn Omer je rekao: ‘Ponudio sam se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na danu Uhuda kada sam imao četrnaest godina, i nije mi dopustio da krenem u bitku.’ Mutefekun alejh. Što se tiče toga da je muško, ovo se naglašava zbog predaje Aiše da je rekla: ‘O Allahov Poslaniče, da li žene moraju učestvovati u džihadu?’ On je odgovorio: ‘Džihad u kome nema borbe: Hadž i Umra.’ I jer žene nisu u stanju da se bore, jer su fizički slabe.”
El-Mugni, 9/163.
Hadis od Aiše bilježe Ahmed, 25361; Ibn Madže, 2901; i šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih Sunen Ibn Madže.
Da li žene mogu izaći i pomagati mudžahide i njegovati ranjene?
Es-Sarhasi je rekao u Šerh es-Sijer el-Kebir (1/184), poglavlje o borbi žena zajedno sa muškarcima i da budu prisutne u ratu: Rekao je:
“Ne volimo da se žene bore zajedno sa muškarcima jer žena nije fizički spremna za borbu, na što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ukazao kada je rekao: ‘Ova nije bila ratnik.’ (To je rekao kada je vidio ženu ubijenu na ratištu) .Također, kada se žene bore, to će biti slaba strana muslimana i nevjernici će to iskoristiti, također, to može biti razlog da se nevjernici više ponadaju da će poraziti vjernike, i mogu pomisliti da su muslimani slabi jer su poveli i žene da se bore, i reći će: ‘Potrebne su im i žene da im pomognu da se bore protiv nas.’ Zato, ovo treba izbjegavati. Iz ovog razloga nije preporučeno ženama da učestvuju direktno u borbi. Ali ako muslimani nemaju izbora i natjerani su na to, jer je odbijanje nevjernika kada je to neophodno preporučeno, štoviše obavezno sa svime onim što je na raspolaganju muslimanima. Događaj na Hunejnu je naveden kao dokaz za to.
Na kraju ovog događaja se navodi: Um Sulejm bint Milhan koja je se taj dan borila sa povezom preko svog stomaka, je rekla: ‘O Allahov Poslaniče, šta misliš o ovim ljudima koji su pobjegli i koji su te napustili? Ne trebaš im oprostiti ako ti Allah dadne vlast nad njima.’ On, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘O Um Sulejm, Allahova milost je velika.’ Ponovila je to tri puta a svaki put Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “O Um Sulejm, Allahova milost je velika.” U El-Magazi se prenosi da je rekla: ‘O Allahov Poslaniče, zar nećemo poubijati one koji su pobjegli (sa bojnog polja) kao što smo ubili mušrike?’ On, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘O Um Sulejm, Allahova milost je velika.’ Ima li veća potreba da se žene bore kao u ovom događaju kada su muškarci pobjegli i ostavili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo ukazuje na to da nema smetnje da se žene bore kada je to neophodno, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije spriječio ovu ženu da se bori tada. Ali nije prenešeno da je dao dozvolu ženama da se bore nekom drugom prilikom. Nema smetnje da starije žene budu na ratištu i njeguju ranjene, zbog hadisa Abdullaha bin Karata el-Ezdija, koji je rekao: ‘Žene Halida Ibn Veilda i žene ashaba, imale su zasukane rukave, nosile su vodu mudžahidima i recitirale su ohrabrujuću poeziju, u borbi protiv Bizantijaca.’ Ovdje se misli na starije žene, jer mlađim ženama nije dozvoljeno da idu zbog fitne, a starije žene mogu obaviti zadatke ovoj situaciji. I prenosi se da Um Muta’, koja je bila prisutna na danu Hajbera sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, rekla: ‘Vidjela sam Eslem (jedno od arapskih plemena) kada su se žalili Allahovom Poslaniku, sallallahua alejhi ve sellem, zbog poteškoća koje su ih snašle, pa je predložio da krenu u džihad i oni su se odazvali. Vidjela sam da su Eslem bili prvi koji su došli do utvrde i Sunce nije zašlo taj dan a da nam Allahu nije omogućio da je osvojimo.’
Ovo jasno ukazuje da je ona išla sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i da joj on to nije zabranio. Iz ovoga vidimo da nema ništa sporno u tome da starije žene idu u borbe da pomažu mudžahidima u onome što im dolikuje. A Allah je izvor sve snage.”
Navodi se u El-Kišaf El-Kina’ (3/26):
“Ženama nije dozvoljeno da učestvuju (u džihadu) jer su one izvor iskušenja, i jer nisu sposobne za borbu, zbog njihove prirode i težnje da budu slabe i uplašene, i jer nema garancije da ih neprijatelj neće zarobiti i dozvoliti da im se radi ono što je Allah zabranio. Neki su učenjaci rekli: ‘Osim žene halife ili zapovjednika, koja može biti prisutna da se brine o njegovim potrebama, zbog postupka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili starija žena u slučaju da bude samo potreba za davanjem vode vojnicima ili njegovanjem ranjenih, jer je Er-Rubejja’ bint Muavviz rekla: ‘Išle smo u borbe sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, noseći im vodu i poslužijavući ih, donoseći ranjene i ubijene nazad u Medinu.’ Buharija; i sličnu predaju bilježi Muslim od Enesa. To je zato jer će borba spriječiti muškarce da rade to, pa je ovo vid pomoći muslimanima i potpomaganje njih u borbi.”
Ovo se sve odnosi na džihad kada neprijatelji nisu napali muslimansku zemlju, u tom slučaju džihad postaje stroga obaveza na svaku sposobnu osobu, muško ili žensko, i žena u tom slučaju ide bez dozvole muža.
El-Kasani El-Hanefi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Ali u slučajevima opšte mobilizacije, kao što je u slučaju kada neprijatelj hoće da napadne muslimansku zemlju, onda postaje obaeza na svakog pojedinca, na svakog pojedinačnog muslimana koji se može boriti, jer Allah kaže:
‘Krećite u boj, bili lahki (zdravi, mladi i bogati) ili teški (bolesni, strari i siromašni)’ [Prijevod značenja Et-Tevbe 9:41]
Kaže se da je ovo objavljeno po pitanju opšte mobilizacije.
I Allah kaže:
‘Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu (kada se bori na Allahovom putu) i (ne treba) da svoj život njegovu životu pretpostave ‘[Prijevod značenja Et-Tevbe 9:120]”
 
Vidjeti: Bedai’ Es-Senai’, 7/98.
Navodi se nešto slično u Eš-Šerh Es-Sagir, u jednoj od Malikijskih knjiga (2/274):
“Ako neprijatelj napadne muslimansku zemlju, džihad postaje obaveza na svakog pojedninca, bio muško ili žensko.”
Zaključak:
Džihad u osnovi nije obavezan za ženu, osim u slučaju potrebe, kao da nevjernici napadnu muslimansku zemlju, u tom slučaju džihad postaje obavezan za žene, shodno njihovim mogućnostima. Ako žena nije u stanju da se bori onda joj to i nije obavezno, zbog riječi Allaha:
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih” [Prijevod značenja El-Bekare 2:286]
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/45618
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com