Alejkumu Selam! Sam si priznao da je grijeh i da se osjećaš zakovanim u taj grijeh, međutim ne smiješ se predati i ustrajati u njemu. Masturbacija je veliki grijeh našto ukazuju Kur’an i sunnet. Uzvišeni Allah kada govori o osobinama mu’mina koji će biti spašeni kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze. Pa kaže Uzvišeni: “… i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu’minun 5-7).

Prema tome Allah, subhanehu ve te’ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog. A u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita“. Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.

Loše se osjećaš poslije mastrubacije jer je ona štetna i fizički i psihički, čovjek koji ima imana osjeća težinu grijeha koji radi. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Grijeh je ono što ti je teško na duši i bojiš se da za to ljudi saznaju” (Muslim). Tvoje riječi: “(a ni vjera ni nauka nisu slozne o posljedicama masturbacije, i unutar islama je pitanje masturbacije jako diskutabilno) ” su netačne jer vjera, a i nauka, imaju jasan stav po ovom pitanju. Pa je tako samozadovoljavanje šerijatski strogo zabranjeno ajetom i hadisom. A to što je taj imam rekao, pa svačiji govor se uzima ili odbacuje osim Allahov i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem.

Polni odnos je jedna od osnovnih ljudskih potreba, s tim da u Šerijatu nije dozvoljeno upražnjavati ga osim na halal način i sa halal osobom kao što je potreba za hranom, pićem i stanom osnovna ljudska potreba ali te iste stvari moraju biti halal i na halal način stečene. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumus-selam! Da, moguće je. Urok je istina, kako se navodi u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a djelovanje uroka osjetili su i pojedini ashabi. Glavnu ulogu u djelovanju uroka igra duša koja može biti zavidna, pokvarena, ljubomorna, radoznala, osvetnička, bolesna, dok se urok odvija preko očiju.

Važno je napomenuti da postoje tri vrste uroka i to:

1) urok divljenja i čuđenja,

2) urok zavidnosti,

3) smrtonosni urok.

Allah zna, ali očito je da možete, uz Allahovu dozvolu, da ureknete svojim očima. Vaša želja da nikom ne naudite govori o tome da se ne radi o uroku zavidnosti, hvala Allahu. Na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima. Inače, urok divljenja i čuđenja jeste ako duša pretjera u divljenju i čuđenju blagodatima datim od Allaha Uzvišenog, tako da će svojom dušom i svojim urokljivim okom tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu, uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Uzvišenog Allaha riječima: “Mašallahu, la havle ve la kuvvete illa billah” ili riječima: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima: “Allahume barik fihi”.

Kao što se navodi u časnom ajetu u suri El-Kehf: “A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah!’ – moć je samo u Allaha”. (El-Kehf, 39) Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Urok divljenja može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što je zadivljuje, treba da isto blagosloviti dovom.” Dakle, na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima: “Mašallahu la havle ve la kuvvete illa billah”, ili: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima:“ Allahume barik fihi”.

Alejkumus-selam! Da, moguće je. Urok je istina, kako se navodi u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a djelovanje uroka osjetili su i pojedini ashabi. Glavnu ulogu u djelovanju uroka igra duša koja može biti zavidna, pokvarena, ljubomorna, radoznala, osvetnička, bolesna, dok se urok odvija preko očiju.

Važno je napomenuti da postoje tri vrste uroka i to:

1) urok divljenja i čuđenja,

2) urok zavidnosti,

3) smrtonosni urok.

Allah zna, ali očito je da možete, uz Allahovu dozvolu, da ureknete svojim očima. Vaša želja da nikom ne naudite govori o tome da se ne radi o uroku zavidnosti, hvala Allahu. Na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima. Inače, urok divljenja i čuđenja jeste ako duša pretjera u divljenju i čuđenju blagodatima datim od Allaha Uzvišenog, tako da će svojom dušom i svojim urokljivim okom tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu, uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Uzvišenog Allaha riječima: “Mašallahu, la havle ve la kuvvete illa billah” ili riječima: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima: “Allahume barik fihi”.

Kao što se navodi u časnom ajetu u suri El-Kehf: “A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah!’ – moć je samo u Allaha”. (El-Kehf, 39) Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Urok divljenja može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što je zadivljuje, treba da isto blagosloviti dovom.” Dakle, na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima: “Mašallahu la havle ve la kuvvete illa billah”, ili: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima:“ Allahume barik fihi”.

Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu ‘anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, Sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnih karekteristika po kojoj se teravija razlikuje od ostalih dobrovoljnih namaza.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi proveo jednu trećinu noći u namazu, a o dužini i ljepoti kijama, ruku’a i sedžde ne pitaj, kako kaže Aiša, radijallahu ‘ahna, u hadisu kojeg bilježi Buharija. A Omer, radijallahu ‘anhu, je naredio da se uči na jednom rekatu u teravih-namazu trideset ajeta, a to je oko tri stranice Kur’ana. Također, prenosi El-Mervezi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl da je selef učio između dvadeset i trideset ajeta na jednom rekatu teravih-namaza.

Kod Ebu Hanife i većine hanefijskih učenjaka je sunnet da se u toku Ramazana na teravih-namazu prouči hatma (cijeli Kur’an), a da bi se to izvelo kažu da treba učiti oko deset ajeta na jednom rekatu, a što predstavlja više od jedne stranice Kur’ana. Sa druge strane, teravija, što u arapskom znači odmaranje, je baš nazvana tim imenom jer bi se klanjači nakon dugog kijama odmarali poslije svaka četiri rekata.

Također, po isparavnom stavu učenjaka da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata, a ko skrati kijam poveća broj rekata. Skratiti kijam i povećati broj rekata ne znači da od teravije treba napraviti utrku ili natjecanje u brzini gdje se izgubi svaki osjećaj skrušenosti u namazu. Naravno da treba voditi računa o stanju džematlija, jer među njima ima slabih, iznemoglih, bolesnih, starijih, žena i djece, te dužinu namaza uskladit prema njima.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas predvodi ljude u namazu neka skrati (namaz), jer među njima je dijete, starac, iznemogli i onaj koji ima neku potrebu. A kada klanja sam, neka klanja kako hoće.” (muttefekun alejhi) Ali ovo ne znači da teraviju treba pretvoriti u gimnastičku vježbu kao što je stvarnost većine teravija, na žalost, u našim krajevima. Ako je stanje takvo kako je opisano u pitanju, da se teravije jako brzo klanjaju tako da nema smirenosti na ruku i sedždi, a to su ruknovi namaza, onda je valjanost tih namaza upitna.

Stoga savjetujem tebe i sve druge koji su u sličnom stanju, da na najljepši način razgovaraš sa imamom, posavjetuješ ga po ovom pitanju i da uputiš dovu Uzvišenom Allahu da mu omekša srce i da prihvati savjet. A ako znaš unaprijed da od tebe ne prima savjet u vjeri, onda podstakni nekog drugog da to uradi od koga prima savjet. A ako to ne urodi plodom, a u blizini nema drugog džem’ata gdje se teravija klanja normalno, onda klanjaj teraviju u kući sam ili u džem’atu sa porodicom.

Jer mnogi učenjaci smatraju da je bolje klanjati teraviju u kući nego u mesdžidu. Na tom stavu su malikije pod šartom da to ne utiče na prestanak klanjanja teravije u mesdžidima. Također je to rivajet u šafijskom mezhebu, a Šafija smatra da je bolje da dobri učači Kur’ana klanjaju u kući. Muhammed ibn Nasr El-Mervezi bilježi u svojoj knjizi Muhtesar Kitab Kijamul-Lejl vjerodostojne predaje u kojima se navodi poimenično ko je sve od selefa klanjao teraviju u kući ili u mesdžidu pojedinačno van džem’ata.

DODATAK: Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se travija klanja sa imamom do kraja teravih-namaza. Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhive sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Odgovorio mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć“. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu’ajb Arnaut i Albani.

Prema tome, sunnet je da se teravija klanja polahko sa dugim kijamom, a da bi se brojalo da je klanjač dostigao vrijednost klanjanja cijele noći treba da klanja teravih-namaz u džematu sa imamom do kraja namaza sa vitretom. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com