Hvala pripada Allahu.
Ajeti koji govore o hidžabu:

Allah kaže:

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (Prijevod značenja En-Nur, 24:31)

Allah kaže:

“A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i zna.“ (Prijevod značenja En-Nur, 24:60)
“Starim ženama” tj. onima koje više nemaju menstrualnog ciklusa, pa više ne mogu zatrudnjeti ili imati djece.
Ispod ćemo vidjeti riječi Hafse bint Sirin i kako je ona protumačila ovaj ajet.

Allah kaže:

“Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:59)

Allah kaže:

“O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:53)
Što se tiče hadisa:

Prenosi se od Safijje bint Šejbe da je Aiša, radijallahu anha, govorila: “Kada su objavljeni ajeti: ‘i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’– uzeli su svoje izare (vrsta ogrtača) i pocijepale ih s krajeva i time pokrile svoja lica.” Zabilježio ga je Buharija (4481), a sljedeći rivajet bilježi Ebu Davud (4102):

“Allah se smilovao ženama muhadžira. Kada je Allah objavio riječi: ‘i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’, pocijepale su najdeblji dio svog ogrtača i time pokrile svoja lica.”
Ovaj hadis jasno spominje kako su ove ashabijke razumjele ovaj ajet “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)” – a to je da se pokriju lica, pa su pocijepale svoje ogrtače i time pokrile svoja lica, pokoravajući se time Allahovoj naredbi kada je rekao: “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)” što znači da pokriju lica. Na osnovu toga, osoba koja je zdrave pameti će shvatiti da ženino praktikovanje hidžaba i pokrivanje lica pred muškarcima je utemeljneno na vjerodostojnom sunnetu koji pojašnjava Allahovu knjigu. Aiša, radijallahu anha, je pohvalila te žene jer su požurile da se pokore Allahovoj naredbi u Njegovoj knjizi. Poznate je da se njihovo razumijevanje riječi “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)”  i to da se ajet odnosi na lice dolazi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on bio prisutan i one su ga pitale za sve što nisu razumile o svojoj vjeri. Allah kaže:
 “A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (Prijevod značenja En-Nahl, 16:44)
Ibn Hadžer kaže u Fethu-l-Bariju: “Postoji predaja od Ibn Ebi Hatima od Abdullaha ibn Osmana ibn Hajsema od Safije koja ovo pojašnjava. Ova predaja je: ‘Spomenule smo žene kurejšija i njihove vrline u prisustvu Aiše, radijallahu anha, i ona je rekla: ‘Žene kurejšija su dobre, ali tako mi Allaha nisam vidjela boljih od žena ensarija, ili da je neko jače vjerovao u Allahovu knjigu ili da je ima više ubjeđenja u Objavu. Kada je objavljena sura En-Nur – ‘ i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)‘ – njihovi ljudi su im došli i proučili im ono što je objavljeno, i nije bilo ni jedne žene od njih koja nije otišla do svog ogrtača, a sljedeće jutro su klanjale umotane kao da su im vrane na glavama.” Također je jasno prenešeno u predaji kod Buharije koja je spomenuta iznad, gdje vidimo Aišu, radijallahu anha, koja je bila puno učena i pobožna, da ih hvali na ovaj način i gdje kaže da nije vidjela žene koje su jače vjerovale u Allahovu knjigu ili da su imale više ubjeđenja u Objavu. Ovo jasno ukazuje da su iz ovog ajeta razumjele – i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’ – da je obavezno da pokriju svoja lica i da je to proizašlo iz njihovog vjerovanja u Allahovu knjigu i ubjeđenja u Objavu. Također ukazuje da je ženino nošenje hidžaba pred muškarcima i pokrivanje lica vid vjerovanja u Allahovu knjigu i ubjeđenje u Objavu. Zaista, vrlo je čudno da neki od onih koji tvrde da imaju znanje da kažu da nema ništa u Kur'anu i sunnetu da žene moraju pokriti svoje lice pred muškarcima koji joj nisu mahremi, iako su ashabijke to uradile iz pokornosti prema Allahovoj naredbi u Njegovoj knjizi, zbog ubjeđenja u Objavu, i da se ovo značenje još više pojačava u sunnetu, kao u predaji kod Buharije koja je spomenuta iznad. Ovo je od najjačih dokaza da su sve muslimanke obavezne nositi hidžab.”
Adva'u-l-Bejan, 6/594-595.

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da su žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izlazile po noći u El-Menasi’ (poznato mjesto u pravcu Bekije) da bi vršile nuždu, a Omer, radijallahu anh, je govorio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se tvoje žene pokriju.” Ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije to uradio. Jedne noći Sevda bint Zem'ah, radijallahu anha, žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izašla je u jacijsko vrijeme, a bila je visoka žena. I Omer joj je doviknuo: “Prepoznali smo te, o Sevda!” nadajući se da će hidžab biti objavljen, pa je Allah objavio ajete hidžaba.

Zabilježili su ga Buharija (146) i Muslim (2170).

Prenosi se od Ibn Šihaba da je Enes, radijallahu anh, rekao: “Ja sam najučevniji od ljudi po pitanju hidžaba. Ubejj ibn Ka'ab me je pitao o njemu. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio Zejneb bint Džahš, koju je oženio u Medini, pozvao je ljude na jelo nakon što je Sunce skočilo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjeo i neki su ljudi sjeli oko njega nakon što su ljudi otišli, dok Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ustao i malo hodao, i ja sam hodao sa njim, dok nije došao do vrata od Aišine sobe. Onda je pomislio da su ljudi otišli pa je se vratio, a i ja sam se vratio sa njim, i bili su otišli. Onda je stavio zastor između sebe i mene pa su ajeti hidžaba objavljeni.”

Zabilježili su ga Buharija (5149) i Muslim (1428).

Prenosi se od ‘Urve da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao sabah a žene vjernika bi klanjale sa njim, ogrnute svojim ogrtačima, ondah bi se vraćale kućama i niko ih ne bi prepoznao.”

Zabilježili su ga Buharija (365) i Muslim (645).

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Jahači bi prolazili kraj nas kada smo bile u ihramima sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada bi se oni približili mi bi svojim džilbabima preko glava prekrile svoja lica, a kada bi prošli mi bi ih opet otkrili.”

Zabilježili su ga Ebu Davud (1833), Ibn Madže (2935); Ibn Huzejme (4/203) ga je ocijenio sahihom, kao i Albani u Kitab Džilbab el-Mer'eh el-Muslimeh.

Prenosi se da je Esma bint Ebu Bekr, radijallahu anhuma, rekla: “Mi bismo prekrivale svoja lica pred muškarcima.”

Zabilježili su ga Ibn Huzejme (4/203), Hakim (1/624). On ga je ocijenio sahihom i Zehebi je se složio s njim. Također ga je i Albani ocijenio sahihom u Džilbab el-Mer'eh el-Muslimeh.

Prenosi se da je Asim el-Ahvel rekao: “Ulazili smo kod Hafse bint Sirin koja je stavila svoj hidžab i time pokrila i lice, i mi bismo joj govorili: ‘Allah ti se smilovao. Allah kaže: ‘A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose.(Prijevod značenja En-Nur, 24:60)” A ona bi nama rekla: ‘A šta dolazi nakon toga?’ – ‘a bolje im je da budu krjeposne.’ A ona bi rekla: ‘To potvrđuje ideju hidžaba.'”

Zabilježio ga je El-Bejheki (7/93).
Za više informacija, molimo vas da pogledate pitanje pod brojem 6991.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/13998
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Nema vjerodostojnog hadisa koji kaže da će Milostivi, neka je slvljen i uzvišen, učiti Kur'an Svojim robovima u Džennetu. Takve stvari su od pitanja nevidljivog (ar. gajb) koje nije dozvoljeno potvrditi niti negirati bez vjerodostojne predaje koja tako tvrdi.
Učenjaci stalne komosije za fetve su upitani:
“Da li je istina da ćemo čuti svog Gospodara da uči suru Er-Rahman u Džennetu inšallah?”
Oni su odgovorili: “Prema onome što mi znamo, to nije istina.”
Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 4/318.
Također pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 199303.
Drugo:
Što se tiče toga da će poslanici, alejhimu-s-selam, učiti Kur'an u Džennetu, ne znamo ni za jednu predaju koja govori o tome. To je također od pitanja nevidljivog o kojima se moramo suzdržati da govorimo.
Neki su učenjaci spomenuli da će Allahov poslanik Davud, alejhi-s-selam, učiti Kur'an sa vjernicima u Džennetu, ali ne znamo ni za jednu vjerodostojnu predaju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja to potvrđuje.
Pogledajte dio Sema’ ehlu-l-Dženneh u knjizi Hadi-l-Ervah ila biladi-l-Efrah od Ibn Kajjima (1/543-555, izdanje od ‘Alem el-Feva'id).
Isto se odnosi i na učenje vjernika u Džennetu: nema predaje koja to tvrdi. Međutim, moguće da ima mnogo potvrdnih dokaza u općenitom značenju nekih hadisa koji su potvrđeni do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Od hadisa koji su vjerodostojni ali ne tvrde to jasno je hadis koji je zabilježio Imam Ahmed (25182) i En-Nesai u Sunenu-l-Kubra (8176) od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Spavao sam i sanjao sam da sam u Džennetu, i čuo sam glas nekoga kako uči. Rekao sam: ‘Ko je to?’ Rekli su: ‘To je Harise ibn En-Nu'man.’ I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Takvo je dobročinstvo roditeljima, takvo je dobročinstvo roditeljima.’ A on je poštovao svoju majku najviše od ljudi.” 
Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha (913).
Iako je san Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez sumnje istina, oni se ne mogu smatrati kao tvrdnja da će se ovo dešavati u Džennetu.
Drugi primjer je predaja kod Tirmizije (2914), koju je ocijenio vjerodostojnom, od Abdullaha ibn Amra, rahijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bit će rečeno onima koji su učili Kur'an: ‘Uči i penji se, kao što si učio na onom svijetu (dunjaluku), tvoj je stepen kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš.'”
Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahih et-Tirmizi.
Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 191930.
Za značenje učenja Kur'ana melodičnim glasom pogledajte pitanjem pod brojem 1377.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/199610
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Dozvoljeno je da imam bude dječak koji razumije – shvata namaz, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Neka ljude u namazu predvodi onaj koji zna najviše Kur’ana.” Također, na to ukazuje i hadis koji je zabilježio imam Buhari od Amra b. Seleme El-Džurmija, r. a., u kojem se navodi da je kazao: “Došao je moj otac od Allahovog Poslanika i kazao da je čuo Allahovog Poslanika da kaže: ‘Kada nastupi namaz, neka vas predvodi onaj koji zna najviše Kur’ana.’ Rekao je: ‘Pa su pogledali i nisu našli da neko zna više Kur’ana od mene, pa su mene postavili kao imama, a imao sam šest ili sedam godina.’”
(Fetve Stalne komisije, fetva broj 4285, tom 7, str. 393)

Pitanje izostavljanja namaza jedno je od značajnih pitanja u islamu. Onaj ko obavlja namaz treba se nadati Božijoj milosti. A onaj ko ne obavlja namaz prekinuo je vezu s Allahom, džellešanuhu, i posljedice će sam snositi; Allahu to šta on čini neće nimalo nauditi. Džuma-namaz stroga je dužnost svakog muslimana, i onaj ko izostavlja ovaj namaz smatra se velikim grešnikom (neki učenjaci, dokazujući to Poslanikovim, ﷺ, hadisima, kažu da je onaj ko ne klanja izašao izvan okvira islama).
Hadis koji ste naveli: “Ko, neopravdano, tri put zaredom, propusti džuma-namaz, Allah će mu zapečatiti srce!” zabilježili su Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai, i on je, prema šejhu El-Albaniju, prihvatljiv. Znano je da hadisi jedni druge objašnjavaju, pa imamo drugi hadis u kojem stoji: “Ko, neopravdano, tri put zaredom, propusti džuma-namaz, bit će upisan u kategoriju dvoličnjakâ!” (Et-Taberani; ovaj je hadis prihvatio muhadis ovog vremena šejh El-Albani). Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Ko izostavi tri džume zaredom, takav je odbacio islam za leđa svoja!” (Ebu Ja‘la)
U vezi sa značenjem hadisa: “…Allah će mu zapečatiti srce”, tu je objašnjenje imama El-Munavija: “…i ove Poslanikove, ﷺ, riječi znače da će Uzvišeni Allah učiniti da srce tog čovjeka prekrije koprena, pa će mu uskratiti Svoju dobrotu, dati da u njemu prevlada neznanje, osorost i bezosjećajnost, ili će učiniti da u njegovu srcu bude licemjerstvo” (Fejdul-Kadir). A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Svevišnji Allah dao je Resulullahovu, ﷺ, ummetu olakšicu kraćenja i spajanja namaza na putu. Dakle, čovjek koji putuje izvan svog mjesta (i taj se njegov put u običajnom pravu njegova naroda naziva putovanjem), ima pravo na kraćenje i spajanje namaza. Svevišnji Allah rekao je: “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kad se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji” (En-Nisa, 101).
Kad je Omer, radijallahu anhu, rekao Božijem Poslaniku, ﷺ, da više ne postoji strah od nevjernika, pa možda ne bi trebalo kratiti namaz, Resulullah, ﷺ, kazao je: “Skraćivanje namaza milost je Allahova spram vas, pa prihvatite Njegovu milost” (Muslim, En-Nesai, Ibnul-Džarud, Ibn Huzejma i brojni drugi muhadisi).
Namaz se može spojiti a da se ne obavi u džematu. No, ako se čovjek zadesi tamo gdje se uspostavi džemat, klanjat će u džematu pa će poslije tog, obavljenog namaza klanjati namaz koji slijedi, spajajući ih. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović