Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je grijeh ustati onome ko dolazi na sijelo?
Nije dužnost ustati kada neko dolazi, nego je to lijep postupak. Ustati u susret nekome da bi se rukovali i poselamili, naročito ako to čini ukućanin (kome se dolazi) ili osoba koja se uvažava, je plemenito svojstvo. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ustao Fatimi, radijallahu anha, kao štoviše
Nije dužnost ustati kada neko dolazi, nego je to lijep postupak. Ustati u susret nekome da bi se rukovali i poselamili, naročito ako to čini ukućanin (kome se dolazi) ili osoba koja se uvažava, je plemenito svojstvo. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ustao Fatimi, radijallahu anha, kao što bi ona njemu ustala. (Ebu Davud, poglavlje: “Etika”, 5217. i Tirmizi, poglavlje: “Vreline”, 3871.) Također su ashabi ustajali, nakon naredbe Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Sa’du b. Mu’azu, kada je došao da presudi Benu Kurejzi. (Buharija, poglavlje: “Džihad”, 3043. i Muslim, poglavlje: “Džihad”, 1768.) Talha b. Ubejdullah je ustao kada je ušao Ka’b b. Malik, nakon što mu je Allah, subhanehu ve te’ala, oprostio. Rukovao se s njim, čestitao mu i opet sjeo. (Buharija, poglavlje: “Pohodi”, 4418. i Muslim, poglavlje: “Pokajanje”, 2769.) Nije ispravno ustati nekome zbog veličanja. Učenjaci ustajanje dijele na tri vrste:
Vidi manje1. Ustati nekome dok on sjedi veličajući i hvaleći ga, na način na koji to čine nevjernici prema svojim vladarima i velikanima, kako stoji u hadisima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ovakav način nije dozvoljen i zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio ashabima da sjednu kada im je klanjao sjedeći. (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 679. i Muslim, poglavlje: “Namazi”, 411. Hadis prenosi Enes, radijallahu anhu.) Naredio im je da klanjaju za njim sjedeći: ”Samo što me niste počeli veličati, kao što stranci (nevjernici) veličaju svoje vođe.” (Muslim, poglavlje: “Namaz”, 413. Hadis prenosi Džabir, radijallahu anhu.)
2. Ustati nekome kada ulazi ili izlazi s ciljem veličanja. U najmanju ruku za ovo možemo reći da je mekruh (pokuđeno). Ashabi nisu ustajali Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi došao među njih, znajući da on to prezire.
3. Ustati pridošlom u susret da bi se poselamili, rukovali ili da bi mu izrazio dobrodošlicu i pokazao gdje će sjesti ili mu pak ustupio mjesto. Ovo je dozvoljeno i spada u sunnet, kao što je prije pojašnjeno. (Šejh Ibn Baz, Zbirka fetvi, 4/304.)
ŠEJH IBN BAZ
Kakav je stav islama o proklinjanju?
Proklinjanje djece spada u velike grijehe. Isti slučaj je sa proklinjanjem onoga, ko to nije zaslužio. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Proklinjati vjernika je ravno njegovom ubistvu.” (Buharija, poglavlje: “Etika”, 6105. i Muslim, poglavlje: “Iman”, 110.) Takođe se prenosi da je Pviše
Proklinjanje djece spada u velike grijehe. Isti slučaj je sa proklinjanjem onoga, ko to nije zaslužio. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Proklinjati vjernika je ravno njegovom ubistvu.” (Buharija, poglavlje: “Etika”, 6105. i Muslim, poglavlje: “Iman”, 110.)
Vidi manjeTakođe se prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: ”Vrijeđanje muslimana je veliki grijeh, a njegovo ubistvo je kufr.” (Buharija, poglvlje: “Iman”, 48. i Muslim, poglavlje: “Iman”, 64.)
Navest ćemo još jedan hadis u kojem Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: ”Zaista oni, koji proklinju, na Sudnjem danu neće biti svjedoci, niti šefa’adžije.” (Muslim, poglavlje: “Dobročinstvo i rodbinske veze”, 2598.)
Dužnost je svakome ko to čini, da požuri sa pokajanjem Allahu, subhanehu ve te’ala, i da vodi računa o svom jeziku ne vrijeđajući svoju djecu. Propisuje mu se da moli Allaha, subhanehu ve te’ala, za svoju djecu i da Ga moli da ih uputi na Pravi put i učini dobrim. Suprug treba savjetovati i upozoravati svoju suprugu na opasnost proklinjanja i vrijeđanja djece i drugih. Ako savjet ne bude od koristi, treba poduzeti drugi korak, a to je ignorisanje supruge u onolikoj mjeri koliko suprug uvidi da je potrebno i korisno. Uz sve to, ne treba zaboraviti odgoj djece, upučujući ih na dobro, sve dok ne postanu moralna i islamski odgojena djeca. (Šejh Ibn Baz, “Kitabud – de’weti”)
ŠEJH IBN BAZ
Kakav je propis za onoga ko nanosi štetu drugima?
Hvala Allaha! Strah koji te zadesio, pa sumnjaš da si nanio štetu nekome drugom, ustvari je samo sumnja i opsesija (šejtansko došaptavanje/vesvesa), jer ti u biti ne znaš kakva je ta voda pored koje si prošao. Po ustaljenoj osnovi, zemlja na ulicama zajedno s vodom je čista osim ako se zna da je uisviše
Hvala Allaha!
Strah koji te zadesio, pa sumnjaš da si nanio štetu nekome drugom, ustvari je samo sumnja i opsesija (šejtansko došaptavanje/vesvesa), jer ti u biti ne znaš kakva je ta voda pored koje si prošao. Po ustaljenoj osnovi, zemlja na ulicama zajedno s vodom je čista osim ako se zna da je uistinu zaprljana.
Gume tvog auta su nakon svega prošle po zemlji koja u većini slučajeva skida i čisti prijašnje naslage s njih.
Bez obzira na sve, prljavština, ako je postojala, bila je vidljiva, tako da ako je postojala nečistoća koju je trebalo otkloniti, taj čovjek bi to uradio. To je u suštini njegov posao, a ono što se desilo tvom auotmobilu uobičajena je pojava u njegovom poslu, i taj čovjek zna da li je neophodno ili nije da se zaštiti u ovakvom slučaju.
Nema nikakve sumnje da je to što se pribojavaš da si nanio štetu automehaničaru samo opsesija i zabluda koju ti šejtan nameće, kako bi bio prisilno zabrinut i tužan bez ikakvog razloga.
Naime, šejtan kada ubacuje sumnju kod ljudi, on ih također pomoću prohtjeva i strasti odvraća od dobrih djela, a također ih udaljava od korisnog rada putem opsesija i tuge koje nameće.
Tuga nastala zbog toga što nešto nije uspio postići ili nadoknaditi propušteno unutar čovjeka formira opsesiju koja ga odvraća od onoga što bi mu koristilo, obuzima ga slabost i klonulost, takva vrsta tuge je negativna, dok se takvo stanje u konačnici smatra pokuđenim.
Zbog toga je Poslanik, ﷺ, tražio utočište od brige i tuge, kako se navodi u hadisu koji prenosi Enes b. Malik, neka je Allah zadovoljan njime, u kojem kaže: „Božiji poslanik, ﷺ, govorio je: ‘Moj Bože, utječem ti se od brige i tuge. I utječem ti se od nemoći i lijenosti. I utječem ti se od kukavičluka i škrtosti. I utječem ti se od pritiskadugova i od tiranije ljudi!’ (‘Allâhumme innî eûzu bike minel-hemmi vel-hazeni, vel adžzi ve-l-keseli vel-džubni vel-buhli ve dale’i d-dejni, ve galbetir-ridžal!’).” (Bilježi Buhari, 6369.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: „Što se tiče tuge, nju ni Allah niti Poslanik nisu naredili, već je zabranjena na više mjesta, pa makar se vezivala i za neko vjersko pitanje, u skladu s ajetom Uzvišenog Allaha: ‘I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.’ (Alu Imran, 139)
Zatim, tu je i ajet: ‘I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.’ (En-Nahl, 127);
ajet: ‘I kada je on rekao drugu svome: ‘Ne brini se, Allah je s nama…’’ (Et-Tevba, 40);
ajet: ‘Neka te ne žaloste besjede njihove!’ (Junus, 65);
“…da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On da.” (El-Hadid, 23), kao i još mnogi drugi primjeri.
Dakle, ovo je sve iz jednostavnog razloga što tuga donosi nikakve koristi niti otklanja ikakve štete, što znači da nema koristi u tome, a ako u nečemu nema koristi, Uzvišeni Allah ne naređuje da se to uradi. Ali, ako to dovodi do slabosti srca tako da se ono zaokupi od onoga što su Uzvišeni Allah i Poslanik, ﷺ, naredili, to bi bilo pokuđeno, s jedne strane, iako u nečemu drugom može biti pohvalno.” (Završen citat iz djela “Medžmu’u el-fetava”, 16-17/10.)
Tebi je obaveza da se posvetiš onome što ti koristi, i da se suprotsaviš i da od sebe odagnaš šejtansko došaptavanje, slutnje, i umišljanja.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeMora li se čovjek odazvati na svadbu bližnjeg ako će na njoj biti služena alkoholna pića?
Većina islamskih učenjaka smatra da se musliman mora odazvati na poziv brata muslimana. Ibn Bettal i kadija Ijad pozivali su se na konsenzus ashaba, tabiina i islamskih učenjaka u vezi s tim da je čovjek obavezan odazvati se na svadbenu proslavu. Kada je riječ o drugih proslavama, o tom pitanju postviše
Većina islamskih učenjaka smatra da se musliman mora odazvati na poziv brata muslimana. Ibn Bettal i kadija Ijad pozivali su se na konsenzus ashaba, tabiina i islamskih učenjaka u vezi s tim da je čovjek obavezan odazvati se na svadbenu proslavu. Kada je riječ o drugih proslavama, o tom pitanju postoje različita mišljenja. (Vidjeti: Šerhul-Buhari, 7/287-289, i El-Minhadž, 9/195.) Obrazlažući taj svoj stav, pozivaju se na hadis koji su zabilježili Buharija i Muslim, a u kojem Poslanik, ﷺ, kaže: “Ko bude pozvan na svadbenu gozbu, neka se odazove.” A Muslim je zabilježio preko Ebu Hurejre da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko se ne odazove na svadbeni poziv, nepokoran je Allahu i Poslaniku.” Imam Buharija u svome Sahihu naslovio je poglavlje: Ko se ne odazove na poziv nepokoran je Allahu i Poslaniku. (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/152.)
Međutim, ako će svadbenu gozbu popratiti muzika, alkohol, miješanje muškaraca i žena i sl., tada se nije dopušteno odazvati, po mišljenju većine pravnika. (Vidjeti: El-Mufhim, 4/152, od imama Kurtubija.) Neki učenjaci smatraju da se ne treba odazivati na svadbenu gozbu ako ima bilo kakva danguba ili beskorisna zabava, pa kako se onda odazivati na svadbu kojom nije zadovoljan Svevišnji Allah, Koji je rekao: “I potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu…” (El-Maide, 2.) Abdullah b. Omer prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Nema pokornosti u griješenju, pokornost je u dobročinstvu.” (Buharija i Muslim.) U drugom hadisu stoji: “Nema pokornosti stvorenju u onome u čemu je nepokornost Stvoritelju.” (Ahmed i Hakim, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/1250/7519-7520.) Također, Džabir pripovijeda da je Vjerovjesnik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka ne sjedi za stolom na kojem se toči alkohol.” (Tirmizi i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 7/6.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKako postupiti kad neko nipodaštava učenjake, kad nema respekta prema učenima?
Selefijska da’va zasniva se na izvornom tumačenju islama, tj. na Kur’anu i hadisu, a po shvatanju prve generacije ummeta. Stoga, ne može se smatrati selefijom onaj ko izlazi iz tih okvira smatrajući daije i učene nevjernicima, ni više ni manje, samo zato što se s njima razilaze u pogledu nekih sporeviše
Selefijska da’va zasniva se na izvornom tumačenju islama, tj. na Kur’anu i hadisu, a po shvatanju prve generacije ummeta. Stoga, ne može se smatrati selefijom onaj ko izlazi iz tih okvira smatrajući daije i učene nevjernicima, ni više ni manje, samo zato što se s njima razilaze u pogledu nekih sporednih pitanja. To što čine novotarija je koju nisu poznavale prve generacije ovog ummeta. Najpreciznija i najopasnija institucija u islamu jeste proglašavanje nevjernikom osobe koja ispoljava temeljne islamske simbole, ne čini javno velike grijehe niti ono što izvodi iz okvira ove vjere. Ta je opasnost daleko veća ako je osoba koja se proglasi nevjernikom učena, a osoba koja ljude tako etiketira neuka je ili djelimično učena. Kada čovjek proglasi drugog čovjeka nevjernikom, jedan od njih dvojice uistinu je nevjernik, jer je Resulullah, ﷺ, presudio: “Kada neko muslimanu kaže: ’Nevjerniče!’, tada je jedan od njih dvojice uistinu nevjernik.” (Buharija i Muslim.) Po meni, veliki je apsurd raspravljati s ljudima koji proglašavaju ulemu i daije nemuslimanima; oni su novotari i s njima nije dopušteno sjediti pod istim krovom, osim pod džamijskim krovom. Kada je riječ o prihvatanju Kur’ana žene koja je u mjesečnom ciklusu, apsolutna većina islamskih učenjaka (među njima četiri imama) to zabranjuju. A hadiski stručnjaci nisu prihvatali hadis u vezi s tim. U svakom slučaju, preče je da to ne čini; ako žena to ipak učini smatrajući to dopuštenim, nije grješna, ako Bog da.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je titularna prednost mjerodavna u islamu?
Obaveza je pitati onoga ko poznaje islam, ko je bogobojazan, ko poziva Kur’anu, sunnetu i praksi prvih generacija. Kada je riječ o zvanjima: profesor, magistar, doktor itd., ona nisu uvijek mjerodavna, iako je nepisano pravilo da je čovjek sa većim zvanjem znaniji. Nije pokuđeno niti je zabranjeno pviše
Obaveza je pitati onoga ko poznaje islam, ko je bogobojazan, ko poziva Kur’anu, sunnetu i praksi prvih generacija. Kada je riječ o zvanjima: profesor, magistar, doktor itd., ona nisu uvijek mjerodavna, iako je nepisano pravilo da je čovjek sa većim zvanjem znaniji. Nije pokuđeno niti je zabranjeno pitati magistra ili profesora, ako u istoj zemlji postoji doktor. Bitno je da pitani posjeduje prethodno spomenuta svojstva, u protivnom morali bismo sve prosvjetne radnike u medresama i školama koji ne nose zvanje doktora lišiti njihove radne dužnosti, jer u Bosni postoji nekolicina ljudi sa zvanjem doktor. Tako bi se sužilo misionarsko polje, a to svakako ide u prilog din-dušmanima. Dalje, da li doktori u BiH ili drugim zemljama pored svojih obaveza mogu odgovoriti na svako postavljeno pitanje?! Sigurno ne mogu, makar to željeli, jer su ljudske mogućnosti ograničene.
Vidi manjeOd najvećih dokaza za ovu konstataciju jeste slučaj ashaba. Mnogo njih izdavalo je fetve, a nisu svi bili na istom stupnju poznavanja šerijatskoga znanja; svaki od njih isticao se u određenoj oblasti. Isti je slučaj s učenjacima poslije njih. Važno je svoj rad zasnivati na ispravnim principima i raditi s ispravnom namjerom. Imam Muslim bio je učenik imama Buharije, ali nije bio na njegovom stupnju. Jednom prilikom upitao je Buhariju u vezi s dovom za iskupljivanje sijela, pa mu je on naveo lanac prenosilaca, spomenuo skrivene mahane nekih verzija i sve detalje vezane za hadis. Muslim mu je prišao, poljubio ga u čelo i zamolio ga: “Dopusti da poljubim tvoje noge, o najveći učitelju! Tebe mrzi samo onaj čije je srce puno zavisti. Izjavljujem da tebi na ovome svijetu nema ravnog.” (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 12/436-437, Tehzibus-sunen, 13/ 140, i Tarihu-Bagdad, 13/102.) Iako je ovako govorio, imam Muslim za života svog šejha Buharije govorio je o najpreciznijoj oblasti šerijatskog znanja: skrivenim mahanama hadisa, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Kako se postaviti prema razilaženju učenjaka?
Realno je i objektivno da učenjaci imaju različita mišljenja o nekim pitanjima. To datira od vremena ashaba i ostat će do Sudnjeg dana. Učeni se razilaze jer se razlikuju u mnogim stvarima: učenosti, načinu prilaska pitanjima, načinu razumijevanja određenih tekstova, prihvatanju, odnosno odbijanju oviše
Realno je i objektivno da učenjaci imaju različita mišljenja o nekim pitanjima. To datira od vremena ashaba i ostat će do Sudnjeg dana. Učeni se razilaze jer se razlikuju u mnogim stvarima: učenosti, načinu prilaska pitanjima, načinu razumijevanja određenih tekstova, prihvatanju, odnosno odbijanju određenog hadisa, postupka ashaba, nepoznavanju određenoga dokaza i sl. Utjecaja na to imaju i drugi faktori: nejasno značenje nekih dokaza, fleksibilnost arapskog jezika, raznolikost pravila islamske jurisprudencije; svojstva argumenata: poznat-nepoznat, opći-poseban, ograničen-neograničen, alegorijski-stvaran, sažet-pojašnjen itd.
Vidi manjeTakođer, neki sporedni šerijatski izvori nisu prihvaćeni kod svih učenjaka: princip pravnog preferiranja (istihsan), praksa Medinjana (amelu ehlil-medina), preventivno sankcioniranje (sedduz-zeria), ostanak na osnovi dok se ne ustanovi suprotno (istishab), običajno pravo (urf), princip suprotnog razumijevanja (mefhumul-muhalefa), propisi prethodnih vjerozakonika koji nisu dokinuti našim vjerozakonikom (šeru men kablena), riječi i postupci ashaba (kavlu ve amelus-sahabi), zdrava logika (aklun selim) itd. Prema tome, neka će se mišljenja podudarati s pravnim argumentima, a neka neće. Tako se razilaženja u mišljenjima moraju razumjeti, ali ne i prihvatiti kao pravna rješenja, jer kod klasičnih (stvarnih) razilaženja samo jedno mišljenje biva ispravno i njega je obaveza slijediti. Međutim, kako znati da li je neko mišljenje jače ili slabije?!
Jedini način kojim se može doći do preferirajućeg mišljenja jeste vaganje stupnja vjerodostojnosti i jasnoće iznesenih argumenata o određenom pitanju. Ponekad Kur’an i sunnet nešto zabranjuju, zatim dođe neki učenjak i da određene olakšice o tom pitanju, postavljajući nekakve uvjete (naprimjer, slušanje muzike). Ovakva olakšica neprihvatljiva je, bez obzira o kojem se učenjaku radilo, jer su pravni argumenti i konsenzus odabranih generacija jasni o ovom pitanju. Slično tome jeste pitanje kamate, miješanje muškaraca i žena, brijanje brade itd. Dakle, ako učenjak ili misionar (daija) kaže suprotno onome što se razumije iz pravnih argumenata, mora ponuditi jasne i vjerodostojne argumente koji podupiru njegov stav, u protivnom neće se prihvatiti. Sljedeća opravdanja: vrijeme, stvarnost, društvo, politička, ekonomska i društvena situacija, tradicija itd., nisu mjerodavna u šerijatu jer je osnova da ljudi prilagođavaju svoje stanje islamu, a ne islam sebi i svom stanju. Nije ispravno tražiti pravno rješenje od misionara koji uvijek uzima lakša, odnosno rigoroznija mišljenja, ne gledajući u argumente, niti je ispravno slijediti učenjaka kada se ispostavi da je pogriješio u idžtihadu.
Ibn Abbas rekao je: “Teško se onome ko slijedi pogrešni idžtihad!” “Zašto”, upitaše prisutni, a on odgovori: “Ponekad učeni kaže na osnovu svog mišljenja, zatim sretne učenijeg od sebe pa mu objasni istinu, pa je on slijedi, a sljedbenik ostaje u pogrešnom uvjerenju.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 2/289, Ibn Abdulberr, u djelu El-Džamia, 2/984, i Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekih, 2/27-28, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Odgovor na ovo pitanje možemo zaključiti konstatacijom da su svi propisi vezani za argumente, i da u većini slučajeva strane ne mogu imati podjednako jake i jasne argumente, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Kada se može smatrati da je gost ugošćen?
Brojni Poslanikovi, ﷺ, hadisi govore o vrijednostima ugošćavanja gosta. Ovo pitanje vraća se na običajno pravo i mogućnosti domaćina. Nije dopušteno gostu tražiti ono što domaćin nije u stanju ispuniti, niti je u redu da se domaćin opterećuje preko svojih mogućnosti. Šekik b. Seleme došao je s jedniviše
Brojni Poslanikovi, ﷺ, hadisi govore o vrijednostima ugošćavanja gosta. Ovo pitanje vraća se na običajno pravo i mogućnosti domaćina. Nije dopušteno gostu tražiti ono što domaćin nije u stanju ispuniti, niti je u redu da se domaćin opterećuje preko svojih mogućnosti. Šekik b. Seleme došao je s jednim čovjekom kod Selmana Farisija pa ih je ugostio hljebom i solju i rekao: “Da nam Poslanilk, ﷺ, nije zabranio da se opterećujemo preko mogućnosti kada je riječ o gostu, opteretio bih se zbog vas.” Taj je čovjek zatražio za’ter (vrsta lista koji se suši potom melje) s hljebom. Selman je poslao slugu da donese za’ter, a kao zalog trgovcu dao posudu iz koje je uzimao abdest. Kada su završili s jelom, čovjek je rekao: “Hvala Allahu, Koji nas je učinio zadovoljnim s onim čime nas je opskrbio!” “Da si bio zadovoljan opskrbom, ne bi moja posuda bila u zalogu kod prodavca!”, odgovorio mu je Selman. (Hakim, 4/136-137/7146, Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 7/94/9598, i Taberani, 6/235/6085. Imam Hakim, Zehebi i Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/511.)
Vidi manjeOvaj je smisao objašnjen u drugom hadisu u kojem Allahov Poslanik, ﷺ, kaže: “Neka se niko ne opterećuje za gosta onim što nije u mogućnosti ponuditi.” (Hatib, u djelu Tarihu Bagdad, 10/203, i Bejheki – Kenzul-ummal, 9/248/25876.) Šejh Albani ovo predanje smatra ispravnim. (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/568.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Kako postupati prema običaju ulaska u komšijinu kuću bez najave i dopuštenja?
Nema sumnje da kod nekih muslimana današnjice vladaju običaji za koje nisu znali čak ni u pagansko vrijeme. Ružan li je to običaj, dragi moj brate, koji vlada u tvom mjestu! On se suprotstavlja Kur’anu, hadisu, konsenzusu islamskih učenjaka i zdravom razumu. Jedan čovjek je pogledao u Poslanikovu, ﷺviše
Nema sumnje da kod nekih muslimana današnjice vladaju običaji za koje nisu znali čak ni u pagansko vrijeme. Ružan li je to običaj, dragi moj brate, koji vlada u tvom mjestu! On se suprotstavlja Kur’anu, hadisu, konsenzusu islamskih učenjaka i zdravom razumu. Jedan čovjek je pogledao u Poslanikovu, ﷺ, sobu kroz rupu u zidu, a u Poslanikovoj ruci bio je komad željeza kojim je češao svoju glavu. Kada je Poslanik, ﷺ, saznao šta je učinio ovaj čovjek, rekao je: “Da sam znao da gledaš, ovo bih ti zabio u oko; dopuštenje za ulazak traži se zbog pogleda.” (Buharija i Muslim.)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada bi neko zavirio u tvoju kuću bez dopuštenja pa mu kamenčićem izbio oko, ne bi bio grješan.” (Buharija i Muslim.)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ako čovjek pogleda unutar kuće, tada je traženje dopuštenja za ulazak besmisleno.” (Ebu Davud, 4/345/5173, i Ahmed, 2/366/8772. Ibn Hadžer ovo predanje smatra dobrim, a Albani slabim. Vidjeti: Fethul-Bari, 11/26, i Es-Silsiletud-daifa, 6/95-96.)
Sevban je pripovijedao da je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Nije dopušteno nikome pogledati unutar tuđe kuće bez dopuštenja, a ako pogleda, već je ušao u nju.” (Tirmizi, 2/298-299, i ocijenio ga je dobrim.)
Muslim b. Nuzejr govorio je da je neki čovjek došao kod Huzejfe i pogledao unutar kuće pa zatražio dopuštenje da uđe: “Mogu li ući?”, na šta mu je Huzejfe rekao: “Okom si već ušao, ali zadnjicom nećeš sigurno.” (Buharija, u djelu El-Edebul-mufred, str. 421/1090, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)
Preneseno je da je Omer b. Hattab izjavio: “Ko pogleda u unutrašnjost tuđe kuće prije nego što dobije dopuštenje, takav je veliki grješnik.” (Buharija, u djelu El-Edebul-mufred, str. 95/1092, i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 6/444/8828, sa slabim lancem prenosilaca.)
Obavezan si savjetovati komšije i ukazivati im na grešku koju čine, tako će se najbezbolnije prevazići postojeći problem. Ako, ipak, ustraju u tom ružnom običaju, ti zaključavaj vrata i danju, tako ćeš spriječiti sve nepoželjne i nenadane ulaske. Ako se zbog toga poremete odnosi između tebe i njih, oni će biti grješni, a ne ti, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMože li se ustati pred nekim iz poštovanja prema njemu?
Kada je riječ o ustajanju pred ljudima, islamski učenjaci imaju dva mišljenja. Neki to zabranjuju, a neki, opet, dopuštaju. Oni koji to zabranjuju svoj stav dokazuju sljedećim argumentima. 1. Muavija b. Ebu Sufijan prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko priželjkuje da mu ljudi ustaju, neka sebi priprviše
Kada je riječ o ustajanju pred ljudima, islamski učenjaci imaju dva mišljenja. Neki to zabranjuju, a neki, opet, dopuštaju. Oni koji to zabranjuju svoj stav dokazuju sljedećim argumentima.
1. Muavija b. Ebu Sufijan prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko priželjkuje da mu ljudi ustaju, neka sebi pripremi mjesto u Vatri.” (Tirmizi, Ahmed, Begavi, 12/295/3330, i Ibn Nedždžar, u djelu Zejlu tarihi Bagdad, 20/101. Ovo su predanje vjerodostojnim ocijenili: Munziri, Ibnul-Kajjim i Albani, a dobrim sljedeći muhaddisi: Tirmizi i Nevevi. Vidjeti: Šerhus-sunna, 12/295, Mugnil-esfar, 2/256 – El-Ihja, Tehzibus-sunen, 14/85, Tuhfetul-ahvezi, 8/24, i Sahihut-tergib, 3/31.)
2. Enes b. Malik pripovijedao je: “Niko nije bio draži ashabima od Poslanika, ﷺ, ali kada bi ga vidjeli, nisu mu ustajali, znajući da on to prezire.” (Tirmizi, Ahmed, Ebu Ja’la, 3/321-322/3772, i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 6/469/8936. Imam Tirmizi, Ibnul-Kajjim i Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Tehzibus-sunen, 14/85, Tuhfetul-ahvezi, 8/23, i Es-Silsiletus-sahiha, 1/698.)
3. Neposredno pred hidžru, Poslanik, ﷺ, ušao je kod Ebu Bekra dok je sjedio na krevetu, pa se Ebu Bekr pomjerio da bi Poslanik, ﷺ, mogao sjesti. (Vidjeti: Tarihut-Taberi, 1/569.) Ibn Hadždž Maliki napominje: “Pogledaj, Allah nam se smilovao: Ebu Bekr se pomjerio da bi Poslanik, ﷺ, sjeo, a nije mu ustao, mada ga je najviše poštovao, cijenio i volio.” (Vidjeti: El-Medhal, 1/187, i Medžmu’ul-fetava, 1/258.)
Muavija b. Ebu Sufjan govorio je: “Nemoj ustajati nikome kada dođe, a ni mrtvom kada ga pronesu.” (Hinnad, u djelu Ez-Zuhd, 2/428.)
Omer b. Abdulaziz govorio je: “Kada me vidite, ne ustajte, već se sabijte i napravite mi mjesta.” (Ibn Asakir, u djelu Tarihu Dimešk, 19/170/2. Preuzeto iz djela Es-Silsiletus-sahiha, 1/696.)
Kada je Mehdi b. Mensur (jedan halifa) ušao u Poslanikovu, ﷺ, džamiju, svi su mu ustali osim Ibn Ebu Zi’ba. Musejjib b. Zuhejr reče mu: “Ustani, ovo je vladar pravovjernih!” Ibn Ebu Zi’b odgovori: “Ljudi ustaju pred Gospodarom svjetova!” Na to Mehdi reče: “Pusti ga, jeza me podilazi od tih njegovih riječi.” (Vidjeti: Tarihu Bagdad, 3/99-100, Tehzibul-kemal, 6/407, i Sijeru ealamin-nubela, 7/143.)
Halifa Ebu Džafer Mensur došao je jašući pa su mu ustali svi ljudi osim Feredža b. Fudale. Halifa se razljutio, pozvao ga i pitao zašto nije ustao kada ga je vidio, a Feredž mu odgovori: “Strahovao sam da će me Allah pitati zašto sam ustao, a tebe zašto si bio zadovoljan mojim ustajanjem; ustajanje je prezirao Poslanik, ﷺ.” Mensur tada zaplaka, postavi Feredža pored sebe i ispuni mu neke njegove potrebe. (Vidjeti: Tarihu Bagdad, 12/390, i Tehzibul-kemal, 6/22-23.)
Halifa Muvekkil pozvao je neke učenjake u goste, a kada se pojavio, svi su ustali osim Ahmeda b. Gajlana Malikija. Muvekkil je pitao prisutne zašto Ahmed nije ustao pa su kazali da ima slab vid i da nije primijetio halifin dolazak. Kada je to čuo Ahmed b. Gajlan, reče: “Nikako, vladaru pravovjernih! Ja dobro vidim, ali sam te htio poštedjeti Allahove kazne. Naime, Poslanik, ﷺ, rekao je: ’Ko priželjkuje da mu ljudi ustaju, neka sebi pripremi mjesto u Vatri.’”Muvekkil tada priđe Ahmedu i sjede pored njega. (Ebu Bekr Dineveri, u djelu El-Mudžalese, 1/176.)
Imam Malik, Ahmed, Ibn Tejmijje i neki drugi učenjaci kažu da je ustajanje pred nekim zabranjeno. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 27/56, El-Medhal, 1/187, i Sijeru ealamin-nubela, 13/140.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Ashabi nisu običavali ustajati pred Poslanikom, ﷺ, kad god ga vide (…) A kada jer riječ o ustajanju putniku kada se vrati s puta s namjerom dočeka, to se smatra pohvalnim djelom.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 1/258.)
Islamski učenjaci koji dopuštaju ustajanje pred ljudima svoj stav dokazuju sljedećim dokazima.
1. Ebu Seid Hudri prenosi da je Poslanik, ﷺ, nakon presude Benu Kurejzi tražio Sa‘da b. Muaza. Kada se pojavio jašući, Poslanik, ﷺ, rekao je ensarijama: “Ustanite vašem velikanu!” (Buharija i Muslim.) Imam Muslim izjavio je: “Ne znam da postoji vjerodostojniji hadis kada se radi o ustajanju pred drugom osobom od ovog hadisa. Ovo je ustajanje iz dobročinstva, a ne iz pretjeranog poštivanja.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 2/202.) Imam Nevevi tvrdi da su Buharija, Muslim i Ebu Davud dokazivali ovim hadisom da je ustajanje pred drugim čovjekom dopušteno. (Vidjeti: Fethul-Bari, 11/54.)
Imam Bejheki na osnovu ovog hadisa naslovio je poglavlje: Ustajanje pred prijateljem iz poštovanja i dobročinstva. (Vidjeti: Šuabul-iman, 6/466. A sličnu je cjelinu naslovio u djelima El-Adab, str. 190, i El-Medhal, 2/200.) Većina islamskih učenjaka smatra da nije pokuđeno ustati pred osobom, ako je motiv ustajanja poštivanje i dobročinstvo. (Vidjeti: El-Minhadž, 12/75.) Ovo mišljenje, između ostalih, odabrali su: Ebu Sulejman Hattabi, Ibn Bettal, Begavi, Nevevi, Ibn Hadžer i kadija Ijad. (Vidjeti: Mealimus-sunen, 4/144, Šerhus-sunna, 12/295, El-Mufhim, 3/592, Šerhu sahihil-Buhari, 9/43, od Ibn Bettala, El-Minhadž, 12/75, Umdetul-Kari, 22/251, i Fethul-Bari, 11/56.)
Neki učenjaci tvrde da ashabi nisu ustali iz poštivanja, već da pomognu Sa‘du da sjaše, a to jasno stoji u drugoj verziji hadisa: ”Ustanite vašem velikanu i pomozite mu da sjaše!” (Ibn Hibban i Ahmed, 6/141/25140. Ibn Hadžer i Albani ovu verziju smatraju dobrom. Vidjeti: Fethul-Bari, 11/53, Medžmeuz-zevaid, 6/138 i Es-Silsiletus-sahiha, 1/143-145.)
2. Prenosi se da je Poslanik, ﷺ, ustajao Fatimi, radijallahu anha, kada bi došla kod njega, i da bi ona ustajala Poslaniku, ﷺ, kada bi došao kod nje. (Tirmizi i Ebu Davud, 4/356-357/5217, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Imam Šafija prošao je jašući pored imama Ahmeda, a kada ga je vidio, imam Ahmed pohrlio mu je u susret i pratio ga sve dok se nije udaljio. Kada se nakon izvjesnog vremena vratio, rekao je: “Ko želi naučiti pravo neka slijedi Šafiju, makar hodao iza njegove mazge.” (Vidjeti: Hil’ijetul-evlija, 9/99, Sijeru ealamin-nubela, 10/86-87, i Bejheki, u djelu Menakibuš-Šafi, 2/252-253.)
Ebu Bekr Mervezi vidio je Hadždžadža b. Šaira, a Hadždžadž je služio imama Ahmeda i poštivao ga. Ustao mu je i rekao: “Neka je mir na slugu iskrenih robova.” (Ebu Nuajm, u djelu Hil’ijetul-evlija, 9/173.)
Postoje brojni drugi argumenti koji ukazuju da je ustajanje pred drugim ljudima dopušteno, ali je njihova autentičnost diskutabilna, pa ih nećemo ni spomenuti na ovom mjestu.
Prioritetnije mišljenje
Imamo vjerodostojne, ali naoko oprečne dokaze koje moramo uskladiti. Ta je oprečnost, kako rekosmo, prividna, jer nemoguće je da vjerodostojni hadisi budu u koliziji jedni s drugima. Naime, kada je riječ o zabrani ustajanja pred drugim ljudima, ona se odnosi na sljedeće slučajeve:
a) Kada osoba voli da joj neko ustaje iz počasti, takvoj osobi nije dopušteno ustati po mišljenju svih učenjaka, jer se taj postupak jasno kosi s Muavijinim i Enesovim predanjem;
b) da ne postoji nikakva potreba za ustajanjem;
c) ustajanje oholnicima i tiranima;
d) ako se ustajanje shvati kao obaveza; i
e) ustajanje nevjerniku ili velikom grješniku.
Ako postoji opravdan razlog za ustajanjem pred osobom kao poštivanje učenog ili pobožnog, iz dobročinstva ili uvažavanja, tada nema smetnje.
Ebu Velid b. Rušd ustajanje pred drugim ljudima dijeli na četiri vrste: prvo, ustanje nekome zbog njegove oholosti, i ova vrsta ustajanja je strogo zabranjena; drugo, ustajanje ne zbog njegove oholosti, ali postoji bojazan da bi se vremenom mogao uzoholiti zbog toga; i ustajanje u ovom slučaju pokuđeno je; treće, ustajanje iz dobročinstva i poštivanja, a on ne očekuje niti voli da mu se ustaje, i to je u ovom slučaju dopušteno; i, četvrto, ustajanje putniku kada se vrati s puta, odnosno ustajanje u nekakvom veselju zbog čestitanja, odnosno u žalosti zbog izražavanja saučešća, i ovo ustajanje je pohvalno (mendub). (Vidjeti: Fethul-Bari, 11/54, i Umdetul-kari, 22/252.)
Prema tome, nema smetnje ustati učenom čovjeku iz poštovanja prema materiji koju posjeduje, starijoj osobi, žena mužu i sl., uzimajući u obzir prethodno spomenuta pravila. Ako čovjek zna da će u određenim situacijama neustajanjem izazvati veće zlo, tada nema problema u tome da ustane. (Vidjeti: Fethul-Bari, 11/56.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manje