Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koliko Allah ima Svojih najljepših imena ?
Ve alejkumusSelam, Rekao je Uzvišeni Allah: ”Allah ima najljepša imena (el-husna) i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena, kako budu radili, onako će biti kažnjeni!“ (Prijevod značenja El-Earaf, 180) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Uistinu Allah ima devedeviše
Ve alejkumusSelam,
Rekao je Uzvišeni Allah: ”Allah ima najljepša imena (el-husna) i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena, kako budu radili, onako će biti kažnjeni!“ (Prijevod značenja El-Earaf, 180)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Uistinu Allah ima devedeset i devet imena, pa ko ih obuhvati (tj. nauči ih, spozna njihova značenja i bude se vladao po njima), ući će u Džennet“.
U drugom hadisu se navodi: “Molim Te, Allahu sa svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si objavio u Svojoj Knjizi ili kojem si podučio nekoga od Svojih robova, ili koje si ostavio za Sebe u Svome tajnom znanju da učinis Ku’ran Uzvišeni proljećem moga srca“.
Ovaj hadis jasan je dokaz da Allah Uzvišeni ima više od 99 imena i da je neka dostavio kroz Kur’an i Sunnet, a da je neka ostavio kod sebe u svome skrivenom Znanju. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Đanan
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeTrudnoća i ulazak džinna u malu djecu
Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Džinni mogu ući i u djecu. Dokaz ovome su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a svakako nakon toga i iskustvo onih koji su se susretali s ovom pojavom. Ja`la ibn-Murrah kaže: “Vidio sam da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,više
Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. Džinni mogu ući i u djecu. Dokaz ovome su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a svakako nakon toga i iskustvo onih koji su se susretali s ovom pojavom. Ja`la ibn-Murrah kaže: “Vidio sam da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radi tri stvari koje ni prije ni poslije mene niko nije vidio. Krenuo sam s njim na put. Idući, prošli smo pored žene koja je sjedila uz put sa dječakom. Viknula je: “O Allahov Poslaniče, ovaj dječak je pogođen iskušenjem, a i mi smo s njim pogođeni. Ne znam koliko napada u toku dana ima.” Rekao je: ″Dodaj mi ga.″ Pa ga je ona podigla do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, On je onda smjestio dječaka između sebe i sredine sedla, otvorio mu usta i puhnuo u njih tri puta govoreći: ″U ime Allaha; Ja sam Allahov rob. Izlazi, Allahov neprijatelju!″
Zatim joj je vratio dječaka i rekao: ″Sačekaj nas pri povratku na istom mjestu i obavjesti nas o njegovom stanju.″ Zatim smo otišli. Na povratku, našli smo je na istom mjestu sa tri ovce. Kada ju je upitao: ″Kako ti je sin?″, odgovorila je: “Tako mi Onoga ko te je poslao sa istinom, nismo primjetili ništa neobično u njegovom ponašanju do sada.”
Ovdje treba spomenuti i hadis u kome Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista, šejtan kola krvlju Ademovih potomaka.” (Muslim i drugi, osim Tirmizija) Kako god krv kola ljudskim tijelo i gdje god može dospjeti mogu dospjeti i džinni. Podrazumijeva se da ovako mogu imati i uticaj na nerođenu djecu. Ipak smatram da je uticaj na ovakav način neznatan, osim u jednom slučaju. Iz vašeg pitanja se ne vidi da je to i kod vas slučaj, ali ću ipak obrazložiti. Od momenta kada dijete oživi u tijelu, treba izbjegavati učenje rukje trudnici. Džinnima rukja predstavlja veliki napor, često mučenje ili strah. U nastojanju da istu izbjegnu njihovo kretanje kroz tijelo postaje ubrzano, neselektivno, napadno…, izbezumljeno (otuda se dijelom i javljaju reakcije prilikom slušanja rukje). Ako se rukja uči trudnici, džinni mogu pokušati nanijeti štetu plodu kako bi odvratili pažnju od sebe i kako bi se učenje prekinulo ili čak da ubiju plod ako to smatraju jedinim izlazom ili zadnjom mogućom štetom koju će učiniti prije nego napuste tijelo.
Rukja se uči trudnici samo u slučaju kada dolazi do pobačaja u istom vremenu svake trudnoće, a uzrok nije medicinske prirode. Tada se ženi uči i između trudnoća, ali ako se problem ne riješi ili se smatra da problem ponovo može `oživjeti` u trudnoći, uči se i u trudnoći u periodu kada se pobačaj obično dešavao. O nekom drugom uzroku učenja u trudnoći odlučuje onaj koji poznaje ovu tematiku, a nakon što uzme u obzir svu korist i štetu koje bi eventualno učenje ili ne učenje izazvalo.
Nekoliko puta sam se susretao sa djecom koja su iskušavana i čiji su roditelji iskušavani na ovakav način. Osim što džinni mogu ući u djecu ne treba zapostaviti ni džinske napade kao vanjske uticaje. Napad džinna na djecu ili odrasle ne znači istovremeno i boravak džinna u tijelu. Neke vrste epilepsije, a koje su uzrokovane džinnima su odgovarajući primjer vanjskog djelovanja. Odgovor na vaše pitanje će biti pozitivan, uz iznimku vašeg slučaja; da, džinni mogu ući u djecu, ali iz vašeg pitanja ne mogu reći da li je to kod vas slučaj. Ako doktori imaju potpun odgovor na ono što se desilo ili dešava s vašom bebom (dijagnoza uz čvrste argumente) onda poslušajte doktore u onome što vam budu govorili.
Djeci se može učiti rukja, ali uz velike mjere opreza. Ako se procijeni da se učenjem mogu izazvati reakcije koje će uplašiti dijete i tako ostaviti negativne posljedice čak i nakon što problem bude riješen onda se rukja ne uči nego se nauči na vodu kojom će dijeti biti kupano, na ulje kojim će biti masirano, i roditeljima se kaže šta da snime i dijetu puštaju da sluša ili da to sami nad djetetom uče. Za bebe vrijedi isto pravilo. Pametnija je opcija pripremiti prethodno spomenuto i tako Allahovom voljom pokušati djelovati i ostvariti pozitivan efekat.
Ovdje ću odgovoriti i na vaše pitanje o tome jesu li džinni mogli uzrokovati rani porođaj. Da mogli su, ali ne na način kako to ljudi većinom misle – da džinni imaju uticaj na djete ili porod mimo svojom voljom i snagom, a mimo Allahove swt odredbe. Ne, oni to nisu u stanju. Oni mogu da naprave komplikacije koje će rezultirati ranijim porodom, ali sve to se dešava Allahovom swt voljom. Samo Allah swt zna šta je u utrobi majke i samo On swt zna kad će neko dijete biti rođeno.
Ako osjetite potrebu obratite se redakciji, pa ćemo vam napisati mail sa sadržajem onoga što bi trebali uraditi za vašu bebu. Allah swt vas je počastio iskušenjem, a On swt iskušava one koje zavoli. Zahvalite mu i vi ćete i vaša beba biti obradovani dobrom na ovom i boljem svijetu.
Na pitanje odgovorio: Almin Omerasević
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeSnosi li vanbračno dijete grijeh za prijestup svojih roditelja?
Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da ustrajavaju u griješenju. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupniciviše
Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da ustrajavaju u griješenju. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupnici se moraju pokajati, pa tek potom stupiti u bračnu vezu. Nadam se da ste to učinili, i nadam se također da je vaša bračna veza ispravna.
Vaše dijete nema baš ništa s onim što ste vi učinili, ono će biti odgovorno za svoja djela, a vi za svoja. Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu na nekoliko mjesta kaže da niko neće odgovarati za tuđe grijehe niti će snositi posljedice zbog onog što nije uradio. Otac će odgovarati za svoje grijehe, majka za svoje, a dijete (ako umre nakon što postane punoljetno) odgovarat će za svoje prijestupe… Vaše dijete, ako Bog da, neće biti iskušano na ovom svijetu zbog tog vašeg djela. Neka vas to ne brine!
Svoju snagu, nakon što ste se očito ogriješili o Allahov vjerozakon, iskoristite u iskreno kajanje i činjenje što više dobrih djela, ne bi li vam Milostivi Allah ukazao Svoju milost. Neka vaša najveća briga bude zasluživanje Allahove milosti. Život je pred vama, pa nipošto ne dozvolite da Iblis, vaš najveći neprijatelj koji vas je i naveo na zlo, u vaša srca ubaci očaj i navede vas na gubljenje nade u Allahovu milost. Allah, džellešanuhu, kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv’” (ez-Zumer, 53).
Navest ćemo ovdje kratki komentar ovog ajeta: “Poslaniče, obrati se onima koji su pretjerali prema sebi čineći grijehe: ‘Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili goleme, nebrojene grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjeriva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.’ Štaviše, Plemeniti se Allah obraduje čovjekovom pokajanju i preinačuje grijehe u dobra djela.
Da pokajanje Allahu nije bilo drago, ne bi grijehom iskušao Adema, koji u Gospodara uživa visok stepen. Dakle, Allah mnogo oprašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije darove na najbolji mogući način i od njih otklanja neprijatnosti. Musliman se treba radovati ovom ajetu i treba lijepo misliti o Gospodaru svjetova, a nikako ne smije izgubiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Neka se čovjek, ma koliko griješio, vrati dobrom Allahu kajući se i tražeći oprost! O, blago pokajnicima! Blago onima koji se Allahu iskreno obraćaju! Blago monoteistima! Blago sretnicima! Njih u Allaha čeka velika nagrada. Molimo Milostivog Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstva, da nam oprosti i pređe preko naših hrđavih postupaka! Mnogi su učenjaci govorili da ovaj ajet najviše ulijeva nade u Allahov, džellešanuhu, oprost” (Tefsir šejha Aida el-Karnija).
Treba imati na umu i sljedeći hadis-kudsi: “O, čovječe, dok Me budeš molio i dok to budeš želio, Ja ću ti oprostiti ma koliko imao grijeha! O, čovječe, kad bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a ti onda zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti! O, čovječe, kad bi Mi došao s grijesima kolika je Zemlja, a ti se onda sa Mnom susretneš, a nisi Mi nikog i ništa ravnim smatrao, Ja ću ti doći s isto toliko oprosta!” (Et-Tirmizi)
Čovjek bi volio da se nikom više ne dogodi ono što se vama dogodilo! Zašto naša omladina luta po bespućima stranputice i u zabludi traži sreću, a zabludi sreće nema?! Zašto sebi čovjek dozvoljava ono što Allah ne voli?! Zašto su djevojke neoprezne, pa vjeruju svojim momcima koji su ih zaludili?! Molimo dobrog Allaha da sačuva od nemorala nas i društvo u kojem živimo i učimo dovu koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Allahu, molim Ti se za uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi!” (Muslim). A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Kako se sačuvati iskušenja žena
Hvala pripada Allahu. Allah je stvorio čovjeka u svijetu ispita i iskušenja, i učinio je Džennet boravištem Njegovih evlija i onih koje On voli, koji su davali prednost Njegovom zadovoljstvu nad svojim, i koji su više voljeli pokornost Njemu od tjelesnih naslađivanja. I učinio je Džehennem boravišteviše
Hvala pripada Allahu. Allah je stvorio čovjeka u svijetu ispita i iskušenja, i učinio je Džennet boravištem Njegovih evlija i onih koje On voli, koji su davali prednost Njegovom zadovoljstvu nad svojim, i koji su više voljeli pokornost Njemu od tjelesnih naslađivanja. I učinio je Džehennem boravištem Svojih robova koji su Mu bili nepokorni i koji su davali prednost svojim željama i strastima nad Njegovim zadovoljstvom.
Allah kaže, prijevod značenja: “Daćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.” [Mejrem 9:63] “A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao
Džennet će boravište biti sigurno.” [En-Nāzi’āt 79:40-41]
A kaže za stanovnike Džehennema, prijevod značenja: “A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše (tj. ili nisu klanjali, ili nisu klanjali kako treba ili nisu klanjali u propisanim vremenima) i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći;” [Mejrem 9:59]
“Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.” [El-Kehf 18:106]
“…onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio Džehennem prebivalište postati sigurno.” [En-Nāzi’āt 79:37-39]
Tako da se muslimani moraju truditi da obožavaju Allaha i da se klone onoga što izaziva Allahovu srdžbu, jer Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” [El-‘Ankebūt 29:69 – prijevod značenja]
Od iskušenja sa kojima smo iskušani jeste iskušenje žena, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nisam ostavio veće iskušenje za muškarce ovog ummeta od žena.” Sada ćemo navesti neke načine na koje možemo izbjeći ovo iskušenje. Molimo Allaha da popravi stanje muslimana.
1. Vjerovanje u Allaha
Vjerovanje u Allaha i strah od Allaha pružaju zaštitu, štite osobu od činjenja zabranjenih stvari i od slijeđenja njegovih želja i strasti.
Ako vjernik postane svjestan da ga Allah uvjek vidi, i ako razmisli o značenju Njegovih lijepih imena i savršenih svojstava, kao što su: El-‘Alim, Es-Semi’, El-Besir, Er-Rekib, Eš-Šehid, El-Hasib, El-Hafiz, El-Muhit, ako to uradi bojati će se Allaha i kad je sam i kad je u društvu, i to će zaustaviti nepokornost Allahu, i smanjiti će jačinu strasti koje mnoge ljude vode u činjenje zabranjenih djela.
2. Obaranje pogleda i izbjegavanje gledanja u haram
Pogled može biti uzrok loših misli u srcu, koje vode u ideje a one u strasti, a onda volji i odluci, a konačno bez sumnje u činjenje zabranjenog. Razmisli o značenju ovog ajeta koji spaja prvi korak prema haramu i ishod toga (to haram djelo). Allah kaže, prijevod značenja: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje (od gledanja u zabranjene stvari) i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim (od zabranjenih seksulanih radnji); to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.” [En-Nūr 24:30]
Ibn Kesir je rekao: “Ovo je naredba od Allaha vjernicima, da obore svoje poglede i da ne gledaju u ono što im zabranjeno da gledaju i da gledaju samo u ono u što im je dozvoljeno da gledaju. Ako se desi da osoba nenamjerno pogleda u ono što je zabranjeno, trebao bi brzo okrenuti pogled od toga.”
3.Odbijanje loših misli
Loše misli predstavljaju prijetnju za srce… ako se osoba upusti u njih i ne otjera ih odmah, one će prerasti u ideju, a onda u želju i odluku, što bez sumnje vodi u zabranjeno djelo. Budi oprezan da se ne upuštaš u misli koje ti nadolaze; ono što moraš da radiš jeste da ih odbijaš i istjeruješ dobrim mislima. Tretman je, dakle, da odbijaš ove loše misli i da se zaposliš sa dobrim mislima.
4.Brak
Prenosi se da je Abdulah ibn Mesud rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘O skupino mladića, ko god od vas moše da si priušti da se oženi, neka to i uradi, a ko ne može, neka posti, jer će mu to biti štit.‘ ” Buharija, 5065.
5.Post za one koji si ne mogu priuštiti da se ožene
Zbog hadisa koji je naveden iznad, u kojem stoji: “…a ko ne može, neka posti, jer će mu to biti štit.” Buharija, 5065.
El-Kurtubi kaže: “Što manje osoba jede, to su slabije njegove strasti, a što su strasti slabije, to manje grijeha čini.”
6.Udaljivanje od lošeg društva
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek će slijediti put svoga prisnog prijatelja, pa neka svako od vas pogleda koga će uzeti za prisnog prijatelja.” Ebu Davud, 8433; i šejh Albani ga je ocijenio kao hasen u Sahih Ebi Davud, 4046.
7.Udaljavanje od mjesta na kojima se nalazi to iskušenje
Očigledno je da živimo u društvu koje je puno iskušenja – sve vrste medija, novine, flertovanje na pijacama, satelitski kanali, internet, itd.. Tako da ti moraš pobjeći od svega toga da bi tvoje pridržavanje za vjeru ostalo ispravno.
8. Ne činite vaše kuće kaburovima
Neka te tvoja kuća naspominje na pokornost, a ne na grijeh. Ako je neka soba povezana sa nekim grijehom npr., zbog toga će osoba učestalo činiti grijeh, jer svaki puta kada uđe u tu sobu sjetit će se tog grijeha i biće iskušan da ga opet uradi. Pa treba napraviti da ga njegova soba i kuća podsjeća na pokornost Allahu, pa kada uđe vidi Mushaf koji čita, i sjeti se svog noćnog namaza pred Allahom, i redovnih sunneta koje klanja u sobi. Činjenje mnogo dobrih djela u kući će u tvojoj glavi stvoriti vezu između kuće i činjenja dobrih djela, tako da ćeš manje misliti na grijeh, i strasti će se smanjiti.
9.Trudi se da većinu svog vremena provodiš u pokornosti i obožavanju Allaha
Vrijeme je jedno od velikih blagodati koje je Allah podario Svojim robovima, ali ima mnogo onih koji ga ne iskorištavaju. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije blagodati koje većina ljudi ne iskorištava kako treba su: zdravlje i slobodno vrijeme.” Buharija, 6412.
Također pogledajte pitanje pod brojem 3234.
10. Prisjećanje na nagradu na Ahiretu
Posebno prigodno u ovom kontekstu jeste prisjećanje na Hurije i na njihove osobine, koje je Allah pripremio za one koji su strpljivi i ustrajni u udaljavaju od grijeha. To može pomoći muslimanu da se ophodi sa ovim prolaznim zabranjenim zadovoljavanjima koja vode samo u žaljenje i gubitak.
Molimo Allaha da nam pomogne da se sačuvamo iskušenja, i skrivenih i javnih. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Na pitanje odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Ako ne klanjam sunnet-namaze, da li sam time nepokoran Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem?
Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom. Prvo, to što ste spomenuli da ste imviše
Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.
Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica. Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.
Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza? Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.
Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.
Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)
Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza. Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.
Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila). Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”
Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.
Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile. Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Majka traži od njegove supruge da otkrije lice pred njegovim rođacima, kako postupiti?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Obaveza je ženi da pokrije svoje lice pred svim muškarcima koji joj nisu mahrem. Na ovo ukazuje Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to je bila praksa koja je se prenosila sa koljena na koljeno ljudi koji su se držali vjere i stida, od vremena Poslaniviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjePrvo:
Obaveza je ženi da pokrije svoje lice pred svim muškarcima koji joj nisu mahrem. Na ovo ukazuje Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to je bila praksa koja je se prenosila sa koljena na koljeno ljudi koji su se držali vjere i stida, od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gotovo sve do našeg vremena, kada su muslimani postali opterećeni slijeđenjem zapada i kada su se vratili na običaje Džahilijjeta koje je Allah, subhanehu ve te'ala, zabranio riječima:
„U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte.“ (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33)
Dokaz za ovo je prethodno objašnjen u odgovoru pod brojem 11774.
Drugo:
Trebaš se zahvaliti Uzvišenom Allahu što ti je podario ženu koja se drži vjere i koja žudi tome da se pokorava svome Gospodaru, i ti joj trebaš pomoći u tome. Ti si prvi koji je dužan da joj pomogneš da se pokorava Allahu i da se suprotstaviš svakome ko traži od nje da bude nepokorna Njemu.
Treće:
Trebaš razumjeti da islam naglašava da je muslimanka obavezna da nosi potpuni hidžab pred rodbinom svoga muža i da se ne smije miješati sa njima. Ako je muslimanka obavezna da nosi potpuni hidžab pred muškarcima koji su joj stranci, naredba da to radi pred rodbinom svoga muža je još veća. Ovo je ono što nas islam uči, da bi tako ispravili ono na čemu je većina ljudi a to je da im supruge ne obraćaju pažnju šta oblače pred njihovom rodbinom.
Mudrost iza toga je više nego očigledna. Muškarac koji joj nije mahrem koji je vidi na ulici, naprimjer, vidjet će je samo jednom i ondah nastaviti svojim putem, i možda je neće više nikad poslije ni vidjeti. Ako se i desi da je vidi opet, prilika da oni porazgovaraju je obično veoma mala i nemoguća.
Što se tiče muževe rodbine, one je viđaju svako malo, pričaju sa njom i sjede sa njom, i tako dalje. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čuvajte se toga da ulazite kod žena.“ Čovjek od ensarija je rekao: „Allahov Poslaniče, šta misliš o djeveru?“ Rekao je: „Djever je smrt.“
Zabilježili su ga Buharija (5232) i Muslim (2172).
Nevevi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
„Što se tiče riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘ Djever je smrt’, ono na što se misli jeste da kada je on u pitanju strah je veći nego u slučaju ostalih, zlo i iskušenje koje se može desiti zbog njega je veće, jer može doći do žene i biti sam sa njom bez da mu iko prigovori, što nije slučaj za stranca.“
Ono na što se misli pod rodbinom muža jesu svi osim oca i djeca (uzlazna loza) i djece i unuka (silazna loza) jer su oni njoj mahremi i dozvoljeno im je da budu sami sa njom; oni nisu opisani kao „smrt“. Nego ono na što se misli ovdje jesu brat, bratić, amidža, amidžić i ostali koji nisu mahremi. Ljudi kroz svoje običaje olahko uzimaju stvari vezane za ove, tako da će često čovjek biti sam sa ženom svoga brata. Zato je on opisan kao smrt.
Četvrto:
Što se tiče tvojih riječi da tvoja majka voli čednost (pokrivanje čitavog tijela sa širokom odjećom) i ostalo, trebaš razumjeti da koncept čednosti mnogi ljudi pogrešno razumiju, na način koji se suprotan ispravnim islamskim temeljima.
Žena koja je čedna u pravom smislu riječi prema islamu je ona koja nosi potpuni hidžab, koja se ne miješa sa muškarcima, i ne priča sa njima osim onoliko koliko je neophodno i koja boravi u svojoj kući iz koje ne izlazi puno.
Što se tiče omaložavanja hidžaba i gledanja na njega kao obični odjevni predmet, to se odnosi na bilo koju odjeću koja pokriva tijelo bilo kod žene ili muškarca; da je to samo komad platna. Hoće li normalna osoba skinuti odjeću i otkriti svoj stidni dio tijela jer je to samo obično platno?!
Peto:
Što se tiče poistovjećivanja ovoga i priče pobožnjaka Durejdža, to nije na mjestu, jer Džurejdžova majka nije od njega tražila da bude nepokoran Allahu. Najviše što se može reći jeste da ga je ona zovnula, a on se nije odazvao. Ali u tvom slučaju, tvoja majka poziva tebe i tvoju suprugu da budete nepokorni Allahu, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.“ Zabilježio ga je Imam Ahmed (1041); Hadis je sahih.
Ako neko kaže nekome da bude nepokoran Allahu, neće ga poslušati, bez obzira o kome se radilo, jer nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju, i nije dozvoljeno nikome da dadne prednost zadovoljstvu ljudi nad zadovoljstvom Allaha, ili da traži njihovo zadovoljstvo u onome što ljuti Allaha. Nego, to je nešto za što je bojati se da će poništiti osobi sva doba djela, a ne onako kako ti majka govori. Uzvišeni Allah kaže:
„To će biti zato što su ono što izaziva Allahovu srdžbu slijedili, a ono čime je On zadovoljan prezirali; On će djela njihova poništiti.“ (Prijevod značenja Muhammed, 28)
Šejh Es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, kaže:
„’To će biti zato što su ono što izaziva Allahovu srdžbu slijedili,‘ od svih vrsta nevjerstva, griješenja i nepokornosti.
‘a ono čime je On zadovoljan prezirali‘ tako da ih nije zanimalo ono što će ih približiti Allahu.
‘On će djela njihova poništiti‘ tj. učinio ih je bezvrijednim. Ovo je suprotno onome ko slijedi i traži ono sa čime je Allah zadovoljan i mrzi ono što Ga ljuti; u tom slučaju, Allah će mu oprostiti grijehe i umnogostručiti nagradu.“
Tefsir Es-Sa'adi, 789.
Međutim treba napomenuti da nema ništa u priči o Džurejdžu da sugeriše da su njegova dobra djela poništena; nego samo da je Allah, subhanehu ve te'ala, uslišao dovu njegove majke kada je dovila protiv njega.
Pogledati: Sahih Buhari (2482); Sahih Muslim (2550); Fethu-l-Bari (6/480)
Na kraju:
Moraš podržati svoju suprugu i pomoći joj u pokornosti Allahu, i podsticati je da bude ustrajna u činjenju svim vrsta dobrih djela.
Istovremeno, moraš biti veoma blag i dobar prema svojoj majci, i objasniti joj da je to islamski propis i da nema mjesta kompromisu po tom pitanju. Svako dobro je u pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala, i svako zlo je u nepokornosti Njemu. Trebaš se ophoditi prema njoj i svojoj supruzi na najbolji i najblaži način, biti joj dobro društvo i biti dobar prema njoj, i možeš izkazati dobročinstvo prema njoj tako što ćeš joj kupiti poklon, govoriti lijepe riječi, i tako dalje.
Molimo Allaha da nas sve pomogne i uputi.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/224810
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Zašto Allah hvali sam sebe?
Hvala pripada Allahu. Buharija (4631) i Muslim (2760) su zabilježili predaju od Ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema niko da mu je pohvala draža mimo Allaha, i zbog toga On je pohvalio sam Sebe. I nema niko ko je ljubomorniji od Allaha, i zboviše
Hvala pripada Allahu.
Buharija (4631) i Muslim (2760) su zabilježili predaju od Ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema niko da mu je pohvala draža mimo Allaha, i zbog toga On je pohvalio sam Sebe. I nema niko ko je ljubomorniji od Allaha, i zbog toga je zabranio razvrat.“
Uzvišeni Allah nema potrebu za svjetovima, njihovim pohvalama i djelima. Bez obzira kakva dobra ili loša djela oni radili, ne mogu naštetiti Allahu, niti Mu mogu čime koristiti. On Uzvišeni nema nikakve potrebe za njima, ali su oni u potrebi za Njih, kao što On Uzvišeni kaže:
„O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.“ (Prijevod značenja Fātir, 15)
Ali, Uzvišeni Allah, voli od Svojih robova da Mu budu pokorni, da imaju lijepo mišljenje o Njemu i da ga hvale, jer On je toga zaslužan. Voli od Svojih robova da Ga opisuju onako kako on zaslužuje, jer ako to urade, to će ih sačuvati od toga da Mu pripisuju stvari koje Mu ne dolikuju.
Slavljenje i veličanje Njega onako kako On zaslužuje je uspostavljanje istine i rad po njoj. Tako je pravda uspostavljena na nebesima i Zemlji; suprotno tome, ako mu budu nezahvalni i ne budu mu zahvaljivali, neće moći uspostaviti pravdu među sobom.
Slavljenje i veličanje Njega je od najveće koristi ljudima na ovom svijetu i onom. Nevevi, rahimehullahu te'ala, je rekao u komentaru hadisa kojeg smo spomenuli iznad:
„U stvarnosti ovo je od najvećih interesa ljudima, jer Ga oni hvale, i On ih nagrađuje, tako da imaju korist, dok, Uzvišeni Allah nema potrebe za ljudima i njihove pohvale Mu ne koriste, a ako Mu ne budu zahvalni to Mu neće štetiti.“
Kaže Mubarekfuri, rahimehullahu te'ala, u Tuhfetu-l-Ahvezi (9/357):
„On voli pohvale da bi mogao da nagrađuje zbog toga, i zbog toga to ide u korist ljudima; a ne zato jer On ima koristi od zahvale i pohvale. Mi volimo zahvalu jer iz toga imamo neku korist i zato da bi mogli imati visoko mjesto među ljudima. Tako da je jasno da obični narod pravi grešku kada kaže: ‘Ako Allah voli pohvalu, zašto je i mi ne bi volili.'“
Štoviše, hvaljenje Njega je priznavanje Njegovog istinskog stepena. Kada bi bio slučaj da nam to nije naredio, i rekao kako ćemo to raditi, ne bi znali šta to dolikuje Njegovoj veličini i uzvišenosti od pohvale i veličanja, i ne bi upoznali našeg Gospodara preko Njegovih lijepih imena i savršenih svojstava. Znanje o tome je osnova Njegovog hvaljenja i veličanja, i to je osnova preko koje rob poznaje svoga Gospodara.
Hvaljenje Allaha Uzvišenog oslobađa pojedinca od osobina oholosti, umišljenosti i ponosa. Onaj ko ne pripisuje sve blagodati Allahu i zahvaljuje Mu zbog njih pripisati će ih sebi, i tako će se uzoholiti, gledati na ljude sa visoka, kao što je uradio Karun kada su ga opomenuli na Allaha i Njegove blagodati: „'Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim’ – govorio je on.“ (Prijevod značenja El-Kasas, 78). To je zbog njegove umišljenosti prema ljudima i njegove oholosti. Pa je Allah učinio da ga zemlja proguta, zajedno sa njegovom kućom. Onda je Uzvišeni Allah rekao: „Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.“ (Prijevod značenja El-Kasas, 83).
Hvaljenje Uzvišenog Allaha, i poznavanje Njega učenjem Njegovih savršenih svojstava otvara vrata istinskom robovanju Njemu, a što ne možemo učiniti niti do toga doći osim da naučim razloge zbog čega Ga trebamo hvaliti, a što se može postići učenjem značenja Njegovih lijepih imena i savršenih svojstava koja od nas proiziskuju da Ga hvalimo.
Hvaljenje i veličanje Njega Uzvišenog, onako kako zaslužuje, otvara vrata razumijevanja naše slabosti, manjine, poniženosti i potrebe. Tako će osoba postići istinski stepen robovanja Allahu.
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, kaže:
Vidi manje„Dva su oblika siromaštva (potrebe):
Prvi oblik je nasljedno siromaštvo. Ova vrsta se odnosi na sve i niko nije izuzet, pobožan ili griješnik. Ovo je povlači sa sobom hvalu ili kuđenje, nagradu ili kaznu, nego je to kao i činjenica da je stvorenje stvoreno.
Druga vrsta siromaštva je podložna volji (priznavanje svoje nemoći), koja je rezultat dvije vrste znanja: znanje roba o njegovom Gospodaru i njegovo znanje o sebi.
Kada postigne ove dvije vrste znanja, vode ga vrsti potrebe i siromaštva prema Allahu koje je ustvari pravi izvor snage i sreće.“ Tariku-l-Hidžretejn (str. 9)
Međutim, kažemo:
Nije uredu uopšte postavljati ovo pitanje, jer se suprotno ispitu i odgovornosti. Jer nema šerijatske ili razumske osnove za ovo pitanje. Ako je ispravno pitati: „Zašto Allah vali sam sebe i naređuje Svojim robovima da Ga hvale, iako nema potreba za njima?“ Onda je ispravno i ovo pitanje: „Zašto im je naredio da klanjaju, poste, obavljaju Hadždž, da Ga spominju i da čitaju Kur'an? Zar On nije neovisan od svega toga?“ Baš kao što On Uzvišeni nema potreba za ljudskim pohvalama, isto tako nema potrebe za njihovim namazima, postom ili bilo kojim drugim ibadetom. Tako da osoba treba da se fokusira na to da se pokorava Allahu i obožava Ga na osnovu pokornosti i predanosti, ubjeđenja i zadovoljstva. Allah Uzvišeni kaže u hadisu kudsijj:
„O Moji robovi, ne možete mi doći sa nečim što će Mi štetiti, niti možete uraditi nešto što će Mi koristiti O Moji robovi, kada bi prvi i zadnji od vas, i ljudi i džini od vas, imali srce najpobožnijeg čovjeka od vas, ne bi to ništa povećalo Moju vlast.“
Za više informacija pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 181435.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/201651
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Kako se tretira lažno optuživanje muslimana za činjenje grijeha?
Hvala Allahu, dž.š. Optuživanje muslimana za neku ružnu i tešku stvar, bez argumenta i dokaza, ubraja se u veliki grijeh koji zaslužuje kaznu i kazneno sankcionisanje – ta’zir. Širenje priče među ljudima o tome spada u ogovaranje koje je Allah zabranio i uporedio sa konzumiranjem mesa svog umrlog brviše
Hvala Allahu, dž.š. Optuživanje muslimana za neku ružnu i tešku stvar, bez argumenta i dokaza, ubraja se u veliki grijeh koji zaslužuje kaznu i kazneno sankcionisanje – ta’zir. Širenje priče među ljudima o tome spada u ogovaranje koje je Allah zabranio i uporedio sa konzumiranjem mesa svog umrlog brata. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga ,- a vama je to odvratno-, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat, 12.)
Vidi manjeU drugom ajetu stoji: “One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu.” (En-Nur, 19.)
Ko bude ukaljao čast i ugled svog brata muslimana ili ga bude nepravedno optužio za ružnu i tešku stvar, treba da se pokaje Uzvišenom Allahu, dž.š., i da zatraži oprosta i halala od njega. Treba se, također, kloniti upuštanja i rasprave o svemu onome što bi na bilo koji način moglo naštetiti muslimanu. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Ko bude vjerovao u Allaha, dž.š., i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka, u protivnom, šuti!” (Buhari u Sahihu, 11/256, i Muslim u Sahihu, hadis br.47.)
Ebu Zerr, r.a., kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ. da kaže: ‘Čovjek ne optuži drugu osobu za nemoral ili nevjerovanje, a da se to ne vrati na njega, ukoliko optužena osoba ne bude takvom kakvom je on optužuje i okrivljuje.'” (Buhari u Sahihu, 10/388.)
Optuživanje osobe da konzumira alkohol je optužba za porok i nemoral. Ko nepravedno optuži svoga brata muslimana za ono što on nije uradio, Allah, dž.š., će ga iskušati sa istom stvari sa kojom je on stavio na kušnju svoga brata.
Došli su, jedne prilike, pred Ibn Abbasa, r.a., sa čovjekom za koga je rečeno: “Ovom čovjeku je alkohol kapao niz bradu.” Ibn Abbas, r.a., tada reče: “Uhođenje i špijuniranje nam je zabranjeno, ali ako nešto postane očito i pokaže nam se, mi ćemo to prihvatiti i uzeti.” (Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 4890, i ocjenjuje ga kao hasenun-sahih.)
Muslimanu nije dozvoljeno da uhodi i špijunira svog brata muslimana, niti da prati njegove sramote i slabe tačke. Ako ga i vidi, slučajno, na nekom sumnjivom mjestu ili uoči u njegovom postupku nešto što izaziva sumnju, on ga neće optužiti sve dotle dok svojim rođenim očima ne bude vidio kako je učinio ružno djelo. U tom slučaju, on treba da ga posavjetuje i upozori, pa ako odbije savjet i upozorenje, i ako se plaši za muslimane od njegovog zla, ili ako ga neko bude upitao o njemu radi neke dobrobiti, tek tada može pojasniti njegovo stanje onima koga se to direktno tiče. Nije dozvoljeno da tu ocjenu javno iznosi, izuzev da on javno i otvoreno čini grijeh. Ako bi se postupilo drugačije, onda bi to pomoglo šejtanu da ga lakše savlada i ispriječilo bi se između njega i pokajanja. Allah, dž.š., najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Da li je nagrada koju primam za špijuniranje i uhođenje dozvoljena ili ne?
Hvala Allahu, dž.š. Nije ti dozvoljeno da obavljaš ovaj zabranjeni posao zbog toga što on obuhvata i podrazumijeva prenošenje tuđih riječi i uhođenje. Nagrada i nadoknada za takvu aktivnost, također, nije dozvoljena. Treba da znaš da je nemimet veliki grijeh, a on podrazumijeva prenošenje riječi odviše
Hvala Allahu, dž.š. Nije ti dozvoljeno da obavljaš ovaj zabranjeni posao zbog toga što on obuhvata i podrazumijeva prenošenje tuđih riječi i uhođenje. Nagrada i nadoknada za takvu aktivnost, također, nije dozvoljena. Treba da znaš da je nemimet veliki grijeh, a on podrazumijeva prenošenje riječi od jednih do drugih kako bi se unio razdor među njima i međusobno ih zavadio. Ovo je poznata definicija nemimeta. Ibn Hadžer Hejtemi je prenio ovu definiciju u svom djelu “Ez-zevadžir an iktirafil-kebair“, a zatim nastavio: “Gazalija je u svom ‘El-Ihjau‘ kazao sljedeće: ‘Nemimet se ne ograničava samo na spomenuto u definiciji, nego je on iznošenje i otkrivanje svega onoga čije se izlaganje ne želi i ne voli, neovisno da li to mrzio onaj od koga se prenosi, kome se prenosi ili treća osoba i neovisno da li otkrivanje bilo verbalnim putem, pisanjem, znakom ili gestikulacijom. Svejedno je u tome da li je predmet nemimeta djelo, govor, mahana ili nedostatak onoga o kome se priča ili nekog drugog. Suština nemimeta je širenje tajne i otkrivanje onoga što se ne voli otkriti. Zbog toga treba šutiti i suzdržati se od prepričavanja svega onoga što se primijeti i vidi kod ljudi, izuzev da u tom prepričavanju bude korist za nekog muslimana ili otklanjanje određene štete. Tako, naprimjer, ako čovjek primijeti i vidi da neka osoba otuđuje imovinu drugog, on treba da posvjedoči o njegovoj aktivnosti. Za razliku od ovoga, ako primijeti da neko sakriva svoj vlastiti imetak, pa to spomene, već je uradio nemimet i odao tajnu. Ako nemimet sadrži mahanu ili nedostatak onoga o kome se priča, onda je to istovremeno i nemimet i gibet, odnosno ogovaranje .'” (Ibn Hadžer El-Hejtemi, Ez-Zevadžir, 252., veliki grijeh: En-nemime.)
Od hafiza Munzirija je prenešeno da je rekao: “Konsenzus ummeta je uspostavljen po pitanju zabrane nemimeta i da je on jedan od najvećih grijeha kod Uzvišenog Allaha, dž.š.”
Iz navedenog se vidi i zna da je tvoje prenošenje govora kolega direktoru otkrivanje tajne i pokušaj sijanja razdora i međusobne zavade. Ovaj postupak se smatra velikim grijehom, a njemu treba pridodati i zabranjeno uhođenje tih ljudi.
Mnoštvo tekstova i argumenata je došlo po pitanju kritičkog osvrta na nemimet, špijuniranje i slijeđenje slabosti i nedostataka ljudi. Njihova uloga se sastoji u tome što se oni brinu i skrbe da vjernika odagnaju i odvrate od činjenja ovih zabranjenih stvari:
1. Od tih dokaza su i riječi Allahovog Poslanika: “U Džennet neće ući nemmam (tj. onaj ko prenosi tuđe riječi kako bi zavadio ljude)!”
U drugom rivajetu ovog hadisa spomenut je ‘kattat‘, tj. onaj koji krivo i lažno prenosi vijesti. (Buhari u Sahihu, hadis br. 6056, i Muslim u Sahihu, hadis br. 105.)
Kattat je po nekima sinonim za nemmama. Međutim, drugi kažu da je nemmam ona osoba koja je prisutna u nekom društvu gdje se vodi razgovor, a nakon toga se bavi svojom aktivnošću prenošenja njihovih riječi, dok je kattat osoba koja krišom i potajno prati razgovor drugih, a zatim ga prenosi.
2. U Buharinom i Muslimovom Sahihu nalazi se hadis koga prenosi Ibn Abbas, r.a., u kome on kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ. izašao iz nekog Medinskog vrta, pa je čuo glas dvije osobe koje su patile i bile kažnjavane u svojim mezarima, te je rekao: “Ova dvojica se sada kažnjavaju, a ne kažnjavaju se, na prvi pogled, zbog velikog grijeha, ali je on, doista, velik kod Allaha, dž.š.! Prvi se nije sakrivao i čuvao kada je obavljao malu nuždu, a drugi je prenosio tuđe riječi.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 216, i Muslim u Sahihu, hadis br. 292.)
3. U “Buhariji” i “Muslimu“, također, se nalazi hadis Ebu Hurejre, r.a., u kome on prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Čuvajte se sumnje! Zaista je sumnja najlažniji govor. Ne prisluškujte jedni druge! Ne uhodite jedni druge! Ne zavidite jedni drugim! Ne okrećite leđa jedni drugim! Ne mrzite se međusobno! Budite, o Allahovi robovi, jedni drugima braća!” (Buhari u Sahihu, hadis br. 5144, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2563.)
Imam Nevevi, r.a., u komentaru ovoga hadisa kaže: “Neki učenjaci kažu da je ‘tehassus‘ prisluškivanje govora drugih ljudi, a ‘tedžessus‘ istraživanje sramota kod njih. Rečeno je još da je ‘tedžessus‘ raspitivanje o skrivenim stvarima i uglavnom se koristi u negativnom kontekstu. Tako se u arapskom jeziku za sahibiju tajne povezane sa zlom kaže ‘džasus’, a za sahibiju tajne povezane sa dobrom kaže ‘namus’ (pouzdanik). Drugi su, pak, kazali da je razlika između ova dva termina u tome da se ‘tedžessus‘ čini za druge, a ‘tehassus‘ za sebe. Ovo je mišljenje Sa’leba. Opet neki misle da se ovdje radi o sinonimima koji znače traženje spoznaje o tajnim stvarima ili stanjima.”
4. Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je kazao: “Allahov poslanik, ﷺ. je rekao: ‘Ko bude pričao lažne snove, bit će mu naloženo da sveže i spoji između dvije dlačice, ali neće biti u stanju. Ko bude slušao razgovor ljudi koji ga ne vole ili ga izbjegavaju, na Sudnjem danu će mu u uši biti sipano rastopljeno olovo. Ko nacrta sliku, bit će kažnjen i naložit će mu se da udahne dušu naslikanim likovima, ali to neće moći.'” (Buhari u Sahihu, hadis br. 7042.)
Od Ebu Berze, r.a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ. je kazao: ‘O skupino onih čiji su jezici povjerovali, ali u čija srca iman još nije ušao, ne ogovarajte muslimane i ne slijedite njihove sramote! Onaj ko bude istraživao njihove sramote, Allah, dž.š., će istraživati njegovu sramotu, a onaj kome Allah, dž.š., bude istraživao sramotu, osramotit će ga i obrukati u njegovom domu.'” (Ahmed u Musnedu, hadis br. 19277, i Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 4880, a Albani ga u Sahihu Ebi Davud ocjenjuje kao sahih, hadis br. 4083.)
Mislimo da nema toga vjernika koji će sebi dopustiti da nakon čitanja ovih divnih hadisa uhodi svoju braću muslimane, istražuje njihove sramote, ili, pak, nastoji da među njima prenosi riječi kako bi ih zavadio. Mi, također, smatramo da si ti, ako Bog da, jedan od onih koji će se okoristiti od ovih hadisa i koji će se odazvati porukama istih. Zbog toga ti kažemo sljedeće: Obavezno moraš prestati sa svojom dosadašnjom praksom, bez obzira na sva navraćanja i prijetnje koje će ti pristići. Pored toga, trebaš savjetovati svoje kolege da ostave ogovaranje svog direktora i da ih, ako to bude potrebno, koriš zbog toga.
Svog direktora, također, trebaš savjetovati da napusti uhođenje službenika i da ne sumnja u njih, jer će ih to pokvariti i istrgnuti povjerenje iz njihovih srca. Jedne prilike je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao Muaviji, r.a.: “Ako budeš slijedio sramote ljudi, ti ćeš ih pokvariti ili ćeš biti blizu toga.” (Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 4888, a Albani u Sahihu Ebi Davud, hadis br.4088, za njega kaže da je sahih.)
Da završimo ovaj naš odgovor sa veoma korisnim citatom koji govori o ispravnom stavu vjernika prema nemimetu u momentu kada ga čuje:
Ibn Hadžer Hejtemi u svom djelu “Ez-zevadžir min iktirafi-l-kebair” kaže sljedeće:
Obaveza onoga do koga dođe nemimet, kao naprimjer da čuje: Ta osoba o tebi kaže to i to ili ta osoba je uradila to i to i tako ugrozila tvoje pravo… jeste da učini šest stvari:
1. Da ne povjeruje toj osobi pošto je nemmam (spletkar) veliki griješnik po konsenzusu islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6.)
2. Da ga spriječi da se vrati ovom zlu, iz vjerskih i opće kulturnih razloga!
3. Da ga mrzi u ime Allaha, dž.š., ako se se ne pokaje za svoj postupak!
4. Da ne misli loše o onome od koga se prenosi govor, jer nije potvrđeno da je ono što je preneseno od njega, uistinu, i poteklo od njega!
5. Da ga ne ponese to što je čuo i što je došlo do njega da uhodi i istražuje dok se ne uvjeri u vjerodostojnost iznešenog. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh.” (El-Hudžurat, 12.)
6. Da ne dopusti ni sebi ono što sprječava spletkarošu. Tako on neće dalje prenositi i prepričavati spletku koju je čuo, govoreći: Taj i taj mi je pričao to i to. Sa takvim postupkom će i on sam biti spletkaroš, onaj koji ogovara i učiniti će ono što mu je zabranjeno.
Jednom je prilikom Omer ibn Abdul-Aziz, r.a., rekao osobi koja mu je nešto spletkarila i prenosila tuđe riječi: “Ako želiš, možemo pogledati tvoj slučaj? Ako si slagao, onda se na tebe odnosi ovaj ajet: ‘… Ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest….’
Ako si, pak, rekao istinu, onda se na tebe odnosi ovaj ajet: ‘Klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi.’ (El-Kalem, 11.)
Ako želiš, možemo ti oprostiti?” “Oprost, o vladaru pravovjernih” – odgovori čovjek- “nikada se više neću tome vratiti.”
Sulejman ibn Abdul-Melik je ružio osobu čije su mu riječi prenijeli drugi. To se desilo u prisustvu Imama Zuhrija. Čovjek je negirao optužbe, ali Sulejman reče: “Onaj koji me je obavijestio govori istinu.” Tada Imam Zuhri reče: “Nemmam ne govori istinu.” “Istinu si rekao”- reče Sulejman – ” idi čovječe u miru!”
Hasan Basri, r.a., jedne prilike je rekao: “Onaj ko ti prenosi riječi drugih prenosiće, također, tvoje riječi drugima.” Ovim se želi ukazati na neophodnost mržnje prema nemmamu, kao i na nemogućnost povjerenja u njega i da se ne pouzda i ne oslanja na njegovo prijateljstvo. Kako da se ne mrzi takva osoba koja ne odustaje od laži, ogovaranja, potvaranja, izdaje, zlobe, zavisti, prevare i sijanja razdora među ljudima. On se svrstava među one koji nastoje prekinuti ono što je Allah, dž.š., naredio da se spoji i koji siju razdor na Zemlji. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja.” (Eš-Šura, 42.)
Nemmam je jedan od njih. Allah, dž.š., najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeDa li njena majka ima pravo da onemogući naš brak samo zbog zavičajne razlike?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Allah, dž.š., kaže: “I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi- Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.” (En-Nisa, 29-30.) Jedan musliman, bez obzira pod kakvim psihičkim pritiskom ili žestokviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Allah, dž.š., kaže: “I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi- Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.” (En-Nisa, 29-30.)
Jedan musliman, bez obzira pod kakvim psihičkim pritiskom ili žestokom tugom bio, ne smije, ni jednog trenutka, razmišljati o samoubistvu, pošto je svjestan i zna da je kazna za taj čin vatra i bolna kazna. Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: “Ko se strovali sa neke litice i tako okonča svoj život, vječno, trajno i zauvijek će se strovaljivati u džehennemsku vatru. Ko bude popio otrov, pa na taj način izvrši samoubistvo, vječno, trajno i zauvijek će u džehennemu piti otrov iz svoje ruke. Ko učini samoubistvo metalnim predmetom, vječno, trajno i zauvijek će u džehennemu svojom rukom probadati svoj stomak.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 5778.)
Svjesno gladovanje čovjeka, na taj način što apstinira od konzumiranja hrane, koje dovede do nastupanja smrti, jedan je vid namjernog samoubistva. Kako se jedan musliman koji vjeruje u Allaha, dž.š., i Sudnji dan može osmjeliti da pređe sa dunjalučke patnje na ahiretsku koja je žešća, gora i duža od nje? Pametna i razumna osoba nikada neće tako postupiti. Zatim, zbog čega će počiniti samoubojstvo i taj čin? Da li zbog žene koja se može zamjeniti ženidbom druge žene, a drugih žena sem nje je mnogo. Isto tako, situacija se može iznenada izmijeniti, pa da oni promjene svoje mišljenje nakon perioda odbijanja, te da pristanu na njenu udaju za tebe. Kada bi u svom mjestu potražio fakultet ili školu samo za žene, možda bi pronašao mjesto gdje će se upisati tvoja supruga i na taj način će se riješiti dio problema. Kako god bilo, morat ćeš se strpiti i potražiti utočište kod Uzvišenog Allaha, dž.š.
Allah, dž.š., kaže: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2-3.)
U drugom ajetu se kaže: “Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati.” (Et-Talak, 7.)
Upućujemo te na knjigu Iladžu-l-humum (Lijek i sredstvo protiv briga) objavljenu na našoj stranici u dijelu za knjige. Nadamo se da ćeš primijeniti nešto od navedenog u knjizi što će ti smiriti dušu i vratiti joj sigurnost. Molimo Allaha, dž.š., da ti otkloni brigu i vrati raspoloženje. Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, ﷺ. njegovu porodicu i ashabe.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manje