Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
LIJEČENJE CRNOM MAGIJOM
Alejkumusselam. Ono što ti nazivaš crnom magijom u islamu se to zove sihr. A sam sihr, bavljenje sihrom, njegovo učenje i liječenje njime islam na poseban način tretira. Naime, sve vrste sihra su zabranjene, kaže Uzvišeni: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Suleviše
Alejkumusselam.
Ono što ti nazivaš crnom magijom u islamu se to zove sihr. A sam sihr, bavljenje sihrom, njegovo učenje i liječenje njime islam na poseban način tretira.
Naime, sve vrste sihra su zabranjene, kaže Uzvišeni: “I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bezAllahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće udjela na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!”. (El-Bekare, 102) Riječi Uzvišenog “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” i “Iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće udjela na onome svijetu imati” ukazuju da je sihr haram i da je bavljenje sihrom kufr.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim ubrojao sihr u sedam upropaštujući grijaha.
Šerijatska kazna za onoga ko se bavi sihrom je ubistvo.
U vjerodostojnim predajama je prenešeno od troje ashaba da su ubili sihrbaza, od Omera, Hafse i Džunduba, radijallahu anhum.
Prema tome, djelo sihra svejedno bilo učenjem, poučavanjem ili bavljenjem je djelo kufra sa kojim se izlazi iz islama jer je sihr zasnovan na činjenju ibadeta nekome drugom mimo Allaha.
Takođe, vadžib je ubiti sihrbaza kada se potvrdi da je sihrbaz jer se njegovo zlo prenosi na čitavu zajednicu.
Imajući u vidu spomenuto, nije dozvoljena upotreba sihra u bilo koju svrhu pa i za liječenje, jer je sihr ništavan u svim njegovim oblicima, predstavlja grijeh i neposlušnost Uzvišenom te ne može biti put i sredstvo koje vodi u hajr.
Onaj ko je opsihren ili hoće da se sačuva od sihra on ne treba da se sa sihrom liječi ili da se sihrom čuva od sihra, jer se zlo ne otklanja sa zlom niti kufr sa kufrom, nego je na njemu da zlo sihra otklanja sa hajrom putem šerijatske rukje ili učenjem zikrova i praktikovanja vjere.
Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o nešretu, tj. liječenju sihra sa sihrom, pa je odgovorio: “To je djelo šejtana”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed od Džabira, radijallahu, a Albani i Šuajb Arnaut su ga ocijenili vjerodostojnim.
Sihr se liječi učenjem Kur'ana, dovama i dozvoljenim lijekovima a ne sa sihrom.
Pravljenje i nošenje bilo kakvih hamajlija sa kojima se ljudi žele čuvati od sihra, uroka i slično, takođe nije dozovljeno. A shodno od čega se prave i šta se na njima piše hamajlije mogu biti kufr sa kojim onaj ko ih pravi izlazi iz islama, ili u najblažem obliku su zabranjene ako se na njima pišu kur'anske sure ili Allahova imena.
Prema tome, islam zabranjuje sihr i crnu magiju u bilo kom obliku svejedno zbog zaštite, radi liječenja ili otklanjanja zla. Onaj ko to pripisuje islamu je lažljivac, šarlatan i nadriljekar od koga je ova vjera čista. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li je dopušteno rukovanje s nevjernicom?
Kada je riječ o rukovanju sa strankinjom, nema razlike između vjernice i nevjernice: zabranjeno je rukovanje sa svim ženama s kojima čovjek može stupiti u bračnu vezu. (U vezi s mahremima više se može saznati u Nevevijevom djelu El-Minhadž, 9/105.) Svevišnji Allah rekao je: “I ne približavajte se neviše
Kada je riječ o rukovanju sa strankinjom, nema razlike između vjernice i nevjernice: zabranjeno je rukovanje sa svim ženama s kojima čovjek može stupiti u bračnu vezu. (U vezi s mahremima više se može saznati u Nevevijevom djelu El-Minhadž, 9/105.) Svevišnji Allah rekao je: “I ne približavajte se nemoralu…” (El-Isra, 32.) I ovaj nam ajet ukazuje na zabranu rukovanja. U ajetu nije rečeno: “Ne činite nemoral”, već: “I ne približavajte se nemoralu…”, a dodir strankinje nužno vodi u nemoral, kao i čatanje, sastajanje itd. Imam Muslim, Ibn Ebu Asim i Tahavi zabilježli su hadis u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “…i ruka čini nemoral, a njezin je nemoral dodir.”
Buharija, Muslim i četverica zabilježili su da je Aiša, radijallahu anha, izjavila: “Allaha mi, Poslanik, ﷺ, nikada nije dodirnuo strankinju.” Makal b. Jasir prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Da ti probodu glavu željeznim šilom, bolje ti je nego da dotakneš strankinju.” (Taberani, 20/211-212/486, a imam Hejsemi tvrdi da su prenosioci ovog predanja pouzdani. Vidjeti: El-Medžmea, 4/326. Šejh Albani predanje smatra dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/447/226.)
Aklija bintu Ubejd prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Ja ne dotičem ruke strankinja.” (Taberani, u djelu El-Evsat, 6/293/6229, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrdi šejh Albani, u djelu Sahihul-džamia, 2/1205/7177.) U drugom, također vjerodostojnom hadisu stoji: “Ja se ne rukujem sa ženama.” (Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/494/2513.) Ibn Abdulberr u komentaru ove predaje kaže: “U ovome hadisu je dokaz da muškarac ne smije dotaći strankinju niti se s njom rukovati,“ (Vidjeti: Et-Temhid, 12/243.)
Hafiz Iraki je rekao: “Ako Poslanik, ﷺ, pored svoje čistote i nepogrešivosti u vjeri nije se rukovao sa ženama, drugi su preči da se ne rukuju.“ (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 7/43.) Savremeni ekspert hadiskih znanosti šejh Nasiruddin Albani napominje: “Nema nijednog vjerodostojnog hadisa koji ukazuje da se Poslanik, ﷺ, ikada rukovao sa strankinjama.” (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/65.) Imam Ahmed je upitan o rukovanju sa strankinjama pa je to žestoko osudio čak i rukovanje preko odjeće. (Vidjeti: El–Adabuš-šeraijje, 1/693) Poznati hanefijski pravnik Kasani zapisao je: “Ni u kom slučaju nije dopušteno dodirnuti lice ili ruku strankinje.” (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 4/297.)
Većina učenjaka četiri pravne škole smatrali su da je rukovanje muškarca sa ženom strankinjom zabranjeno. (Vidjeti: Keššaful-kina, 2/155.) Štaviše, neki hanefijski autoriteti smatrali su da je rukovanje sa zimmijom (sljedbenik Knjige koji islamskoj državi plaća glavarinu) pokuđeno, pa šta onda reći za rukovanjem sa nevjernicom! (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 6/412.)
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je dopušteno rukovati se sa starom ženom kao što je činio Ebu Bekr?
Argumenti koji zabranjuju rukovanje sa strankinjom općeg su karaktera i vrijede kako za mlađe tako za starije osobe, iako je rukovanje sa mlađom ženom, bez dvojbe, veći grijeh. Što se tiče postupka Ebu Bekra, on se spominje u nekim fikhskim knjigama. (Vidjeti: El-Hidaje, 4/368.) Poznati hadiski ekspviše
Argumenti koji zabranjuju rukovanje sa strankinjom općeg su karaktera i vrijede kako za mlađe tako za starije osobe, iako je rukovanje sa mlađom ženom, bez dvojbe, veći grijeh. Što se tiče postupka Ebu Bekra, on se spominje u nekim fikhskim knjigama. (Vidjeti: El-Hidaje, 4/368.) Poznati hadiski ekspert Ibn Hadžer kaže da nije uspio naći ovo predanje u hadiskim zbirkama. (Vidjeti: Ed-Diraje, 2/225.) Imam Zejleji za ovu predaju koja se pripisuje Ebu Bekru kaže da je “garib“. (Vidjeti: Nasbur-raje, 4/240.) Šejh Albani, kada je pojašnjavao značenje termina “garib“ kod imama Zejleija koji je svojstven izričito njemu u ovom značenju, kaže: “La asle lehu – nema svoje osnove (tj. nema lanca prenosilaca).“ (Vidjeti: Irvaul-galil, 5/103 i Es-Silsiletud-daife, 2/44.) U pojedinim djelima (Vidjeti: El-Mebsut, 10/154, i Bedaeus-sanaia, 5/123.)
Poslaniku, ﷺ, se pripisuje rukovanje staricama, što je bez sumnje velika greška, jer takva predaja ne postoji u hadiskim zbirkama i jasno oponira vjerodostojnim hadisima. Buharija i Muslim bilježe da je Aiša, radijallahu anha, kazala: “Tako mi Allaha, Poslanik, ﷺ, nikada nije dodirnuo strankinju.” Stalni kolegij je upitan o propisu rukovanja stranca sa staricom, pa je odgovorio: “Nije dozvoljeno starici ni drugim ženama rukovanje sa strancem, jer Poslanik, ﷺ, kaže: ‘Ja se ne rukujem sa ženama’.“ (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 17/47.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li poslije iskrenog pokajanja i obavljenog hadždža mogu očekivati oprost od Allaha?
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.više
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) U hadisi-kudsijju koji je zabilježio imam Tirmizi stoji da je Uzvišeni Allah rekao: “O čovječe, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine pa Me zamolio za oprost, Ja bih ti ih oprostio…” Svevišnji Allah također je rekao: “>Dobra djela zaista poništavaju hrđava..>.” (Hud, 114.)
Imam Muslim zabilježio je da je Amr b. As prenio sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Islam briše ono što je bilo prije njega, hidžra briše ono što je bilo prije nje, a hadždž briše ono što je počinjeno prije njega.” Ne samo to, već će Uzvišeni Allah, ako bude htio, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja, pretvoriti u dobra djela: “…Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti…” (El-Furkan, 70.)
Imam Hakim zabilježio je predanje u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki će ljudi na Sudnjem danu poželjeti da su počinili što više grijeha.” Ashabi začuđeno upitaše: “Ko su oni, Allahov Poslaniče?!” “To su oni kojima će Allah njihova hrđava djela u dobra promijeniti”, odgovori im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šejh Albani tvrdi da je lanac prenosilaca ovog hadisa dobar. Međutim, imam Ibn Redžeb, u djelu El-Džamia, 1/118, radije odabire mogućnost da su to Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, riječi, a ne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem.
Bilo kako bilo, predanje ne podstiče na činjenje loših djela, griješenje je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom muslimana, već samo ukazuje na veličinu Allahove, dželle šanuhu, milosti. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril, alejhis-selam, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da si me samo vidio kako uzimam morski pijesak i trpam ga faraonu u usta bojeći se da ga ne stigne Allahova milost (to je bilo onog trenutka kada se faraon poceo tusiti i Dzibril. a.s., se pobojao da ce mu Allah oprostiti , n. op.)!” (Tirmizi, Taberani i Dija Makdisi.) Imam Tirmizi ovo je predanje ocijenio dobrim.
Nema sumnje da bi Milostivi oprostio i faraonu, najvećem prijestupniku svih vremena, koji se proglasio bogom, da se iskreno pokajao prije nego se počeo utapati. Kako onda Milostivi ne bi oprostio ono što je manji grijeh od toga?! Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, oprosti nam grijehe i dopusti nam džennetska prostranstva, amin!
Pitanje i odgovor preuzeti iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Vidi manjeDa li između vjerenja i braka može proći određeni vremenski?
Prošenja (ar. hitba) je utemeljena Šerijatom, pa je dozvoljeno (mubah) zaprositi djevojku, i to je mišljenje većine islamskih učenjaka. Svoj stav dokazuju Allahovim riječima: “I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235)više
Prošenja (ar. hitba) je utemeljena Šerijatom, pa je dozvoljeno (mubah) zaprositi djevojku, i to je mišljenje većine islamskih učenjaka. Svoj stav dokazuju Allahovim riječima: “I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235). A u šafijskom mezhebu kaže se da je prošenje, to jest, traženje djevojke od njezinih roditelja, odnosno od njezina staratelja, poželjno (mustehab). U tome se oslanjaju na predanja koja je zabilježio imam El-Buhari, a u kojima se kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio Aišu i, kasnije, Hafsu, radijallahu anhum.
Običaj je kod nas, a i kod muslimana u nekim arapskim zemljama da se djevojka zaruči prstenom (takozvanom burmom), koji prosac stavi djevojci na ruku. To je običaj koji su muslimani usvojili od nevjerikâ, i treba ga se kloniti, tim prije jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko oponaša neki narod, i pripada mu.” (Ahmed i Ebu Davud).
Kad je posrijedi prošnja, čovjek treba znati da prošnja nije stupanje u brak, i da su momak i djevojka jedno drugom zabranjeni sve dok ne stupe u brak. Pa bismo mogli konstatirati da je prošnja, zapravo, obećanje da će doći do stupanja u brak. A nije uputno zaprositi djevojku pa zatim čekati dug vremenski period. To je načelno pravilo, a uvijek postoje vanredne, nepredvidive okolnosti.
Kad je posrijedi brak, on mora ispuniti četiri uvjeta da bi bio ispravan. Prvi je uvjet dozvola staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je onaj brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed).
Drugi je uvjet obostrano zadovoljstvo budućih supružnika, pa brak nije ispravan ukoliko se jedno od njih dvoje (pretežno se djevojka prisiljava) prisili na brak.
Treći uvjet jest udadbeni dar (ar. mehr). Sveznajući Allah rekao je: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte…” (En-Nisa, 4).
I, četvrti uvjet je obznana braka, na osnovu navedenog hadisa: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka.” Je li dovoljno da sklapanju braka prisustvuju dva pravedna svjedoka ili se brak mora javno oglasiti, svadbom ili na bilo koji drugi način – pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka kaže da je prisustvo pravednih svjedoka uvjet ispravnosti braka i da se brak ne mora oglasiti, već je to samo poželjno učiniti. Šejhul-islam, Allahu mu se smilovao, pak smatra da se brak mora oglasiti. A Allah najbolje zna.
prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeKakav je stav Šerijata o zapisima sa kur’anskim ajetima, koji se kasnije stavljaju u vodu i piju?
Lječenje oboljelog od ludila kur’anskim ajetima i ljekovima je dozvoljeno, ukoliko je onaj ko to radi, nosilac ispravne akide (vjerovanja) i dosljedan sljedbenik Šerijata. Što se, pak, tiče onih koji za sebe tvrde da znaju nešto od gajba (samo Allahu, subhanehu ve te’ala, poznatog) ili koji prizivaviše
Lječenje oboljelog od ludila kur’anskim ajetima i ljekovima je dozvoljeno, ukoliko je onaj ko to radi, nosilac ispravne akide (vjerovanja) i dosljedan sljedbenik Šerijata.
Što se, pak, tiče onih koji za sebe tvrde da znaju nešto od gajba (samo Allahu, subhanehu ve te’ala, poznatog) ili koji prizivaju džine, kao i nepoznatih i sumnjivih osoba (o kojima se ništa pouzdano ne zna), kao što je i način njihovog “liječenja” nepoznat; svima njima nije dozvoljeno odlaziti, pitati ih nešto, niti se “liječiti” kod njih. Ovo kažem zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je rekao: “Ko ode vračaru i pita ga o nečemu, neće mu se primiti namaz četrdeset dana.” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Selam”, 2230.)
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je također rekao: “Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što on govori, počinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3904; Tirmizi, poglavlje: “Čistoća”, 135; Ibn Madže, poglavlje: “Čistoća”, 639. i Ahmed, 2/408.-476.)
Hadisi koji govore o zabrani odlaska i pitanju vračara za savjet su mnogobrojni. Vračari su svi oni koji tvrde da znaju gajb i koji se pomažu džinima, kao i oni iz čijih se postupaka može zaključiti da čine nešto od toga.
Povodom takvih se prenosi poznati hadis kojeg bilježe imam Ahmed i Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca (džejjid) od Džabira – Allah, dželle šanuhu, neka je njime zadovoljan – u kojem kaže: “Upitan je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o nušreti, pa je rekao: ‘To je od šejtanskoga posla.’” (Ahmed, 3/294. i Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3868.)
Učenjaci su za nušret rekli da su predislamski Arapi sihr liječili sihrom. Ovome se pridodaje svako liječenje u kojem se pomoć traži od vračara.
Treba znati da liječenje svih bolesti (kao i sve vrste duševnih bolesti) treba biti na dozvoljen i šerijatski utemeljen način. Kao što je to učenje nad bolesnikom, upućivanjem dove i sl. Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Rukja je dozvoljena ako nije širk.” (Muslim, poglavlje: “Selam”, 2200.)
Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “O Allahovi robovi, liječite se, ali se nemojte liječiti haramom (onim što je zabranjeno).” (Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3874.)
Dozvoljeno je pisanje ajeta i šerijatski utemeljenih dova šafranom po čistom tanjiru ili čistim listovima, koji se zatim saperu, a bolesnik to popije. Onaj koji tako liječi mora biti poznat po svom dobru i ustrajnosti u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri. Ovakav način liječenja se prenosi od velikog broja selefa (ispravnih prethodnika ovog ummeta), kao što to bilježi Ibn – Kajjim – Allah, subhanehu ve te’ala, mu se smilovao – u svome djelu “Zadul mead”. Uspjeh je od Allaha, dželle šanuhu.
Šejh Ibn Baz, “Fetava hejeti kibaril – ulema”
preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeTreba li savjetovati ljude po cijenu verbalnog sukoba?
Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.”(Et – Tevbe, 71.) Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivaviše
Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.”(Et – Tevbe, 71.)
Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivanje dobra i odvraćanje od zla učinio obavezom svakog vjernika i svake vjernice. Kaže Uzvišeni: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran, 110.)
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne može, onda neka to učini srcem; a to je najslabiji iman.” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Iman”, 49.)
Ajeti i hadisi koji govore o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla su mnogobrojni, kao i oni koji upozoravaju onoga ko ovu dužnost ostavi. Tvoja dužnost je, kao i svakog vjernika i vjernice, da naređuješ dobro i sprječavaš zlo, pa makar se oni koje savjetuješ naljutili ili te vrijeđali. Pri opominjanju se trebaš strpiti, ugledajući se na poslanike i one koji su ih u dobru slijedili – Allah, dželle šanuhu, neka je zadovoljan njima. U jednom ajetu Uzvišeni Allah, obraćajući se Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “I strpite se, jer je Allah, zaista, s onima koji su strpljivi.” (El – Enfal, 46.)
Uzvišeni Allah nam prenosi riječi mudrog Lukmana, ‘alejhi selam, koji je rekao svome sinu: “O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupati.” (Lukman, 17.)
Blagostanje društva biva uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć, zatim i kroz “instituciju” naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nasuprot tome, raspad društva i njegovo izlaganje općoj kazni biva zbog ostavljanja ove dužnosti, na što nam je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukazao: “Kada ljudi vide neko loše djelo, pa ga ne spriječe, bliži se vrijeme kada će ih Allah, dželle šanuhu, zahvatiti svojom kaznom.”(Ahmed, 1/2, 5,7,9;Ebu Davud, poglavlje: “Stradanja”, 4338; Tirmizi, poglavlje: “Tefsir”, 3057. i Ibn Madže, poglavlje: “Fitna”, 4005.)
Kako su nekadašnji narodi, koji su slično postupali, završili, govore nam riječi Uzvišenog u kojima stoji: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili neposlušni i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (El – Ma’ide, 78. – 79.)
Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da pomogne sve muslimane u ispunjavanju ovoe obaveze na najbolji način, da njihovo stanje popravi i da ih sačuva onoga što uzrokuje Njegovu srdžbu i osvetu. On je Taj Koji sve čuje i Koji prima dove.
Šejh Ibn Baz, “Fetavel – mar’eti”, str.100-101
preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeZABRANA OPĆENJA SA TRUDNICOM SVE DOK SE NE PORODI
Alejkumusselam. Ako ste ili da ste pročitale početak hadisa onda bi vam trebalo biti jasno o čemu se radi. Naime, hadis prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o SEBAJA EVTAS (ženama koje su zarobljene, tj. robinjama iz plemana Evtas): "Ne općiviše
Alejkumusselam.
Ako ste ili da ste pročitale početak hadisa onda bi vam trebalo biti jasno o čemu se radi.
Naime, hadis prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o SEBAJA EVTAS (ženama koje su zarobljene, tj. robinjama iz plemana Evtas): “Ne opći se sa trudnicom sve dok se ne porodi, niti sa netrudnicom sve dok ne bude imala jednu menstruaciju.”
Prema tome, ovaj hadis govori o iddetu robinja, tj. vremenu koje se mora čekati prije nego bude dozvoljeno da sa njima njihov vlasnik ima intimni odnos. Pa je tako iddet trudne robinje da rodi dijete, a iddet one koja nije trudna da prođe jedan hajz.
Znači, hadis govori o propisima vezanim za robinje i nema veze sa pitanjem polnog općenja muža sa svojom trudnom suprugom.
A što se tiče polnog općenje sa trudnom suprugom, ono je dozvoljeno u bilo kojem mjesecu trudnoće, s tim da je to uslovljeno nenanošenjem štete trudnici.
To jest, ako će intimni odnosi nanositi ili nanijeti njoj ili plodu štetu, naravno na osnovu procjene ljekara a ne bojazni, osjećanja i straha supruge, onda intimni odnos treba izbjegavati ili potpuno ostaviti shodno kako ljekar procjeni. Dokaz da je dozvoljeno je nepostojanje argumenta u šerijatskim tekstovima sa kojim se isto zabranjuje, jer je osnova u međuljudskim postupcima dozvola sve dok nemamo dokaz da je nešto zabranjeno. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeMOJ MUŽ SA MNOM UPRAŽNJAVA ANALNI ODNOS VEĆ 18 GODINA
Alejkumusselam. Što se tiče dozvoljenog u intimnom odnosu među supružnicima, cijelo ženino tijelo je predmet uživanja od strane njenog muža svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično. Takođe i obrnuto, cijelo muževo tijelo je predmet uživanja od strane njegove žene svejedno bviše
Alejkumusselam.
Što se tiče dozvoljenog u intimnom odnosu među supružnicima, cijelo ženino tijelo je predmet uživanja od strane njenog muža svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično.
Takođe i obrnuto, cijelo muževo tijelo je predmet uživanja od strane njegove žene svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično.
Ono što je Šerijat zabranio su dvije stvari: polno općenje u duburu (stražnjicu) žene i polno općenje sa ženom kada je u stanju hajza (sa izuzetkom dozvole uživanja muža u tijelu žene dok je u stanju hajza).
Prenešeno je mnogo hadisa koji ukazuju na zabranu polnog općenje u duburu (stražnjicu) žene. Od tih hadisa su sljedeći:
– Hadis od Huzejme ibn Sabita, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista se Allah ne stidi istine, ne prilazite ženama u njihove dubure (stražnjice)”, bilježi ga Darimi (2213), Nesai’ u “El-Kubra” (8982), Ahmed (21907), Ibn Madže (1924), Bejheki (13894), Ibn Hibban (4200), Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (2005).
U više rivajeta i različitih tekstova se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
– “Allah neće gledati u čovjeka koji je polno općio sa svojom ženom u njenu duburu (stražnjicu)”, bilježi ga Ahmed (2/344).
– “Proklet je onaj ko priđe svojoj ženi u njenu duburu (stražnicu)”, bilježe ga Ebu Davud (2162), Darimi (1140), Nesai’ u “El-Kubra” (9012), Ibn Madže (1923), Ahmed (2/272) i ostali.
– “Ko ode proroku i povjeruje mu u ono što kaže, ili priđe ženi koja je u stanju hajza, ili priđe ženi u njenu duburu (stražnjicu), on je čist od onoga što je objavljeno Muhammedu”. Ebu Davud (3904), Tirmizi (135), Ibn Madže (639) i Darimi (1136) i Ahmed (10170).
Ovi hadisi jasno i nedvosmisleno ukazuju na zabranu polnog općenja u duburu supruge, te da je to jedan od velikih grijeha.
A što se tiče polnog općenje kada je žena u stanju hajza, pošto nije predmet ovog pitanja nema potrebe da se detaljnije govori o tome.
A konkretan odgovor na tvoj slučaj je sljedeći:
Prvo – pošto je analni intimni odnos haram tebi nije dozvoljeno da se dobrovoljno predaješ i omogućuješ svom mužu takav vid odnosa, u ovome moraš biti jaka i odlučna.
Drugo – na tebi je od momenta kada ti dođe ovaj odgovor da jasno staviš do znanja svom mužu, nakon što ga podsjetiš o veličini i težini grijeha analnog odnosa, da mora sa tim odvratnim i gnusnim djelom odmah prestati, da mu ti nećeš to dozvoliti jer je haram, a ako te prisili na to da ćeš pokrenuti postupak razvoda braka a što ti je sa šerijatske strane dozvoljeno ili preciznije preporučeno (a može biti i vadžib).
Treće – ako nakon što ti obeća da će prestati ipak pri vašem sljedećem prvom ili drugom (trećem) intimnom odnosu pokuša da sa tobom analno opći vadžib ti je da mu se fizički odupriješ, a ako te nasilu savlada grijeh je na njemu.
Četvrto – poslije toga ne dozvoli da imate intimni odnos i pokreni proces razvoda braka. Naravno, osim ako definitivno prekine (obeća i primjeni obećanje) sa tom odvratnom praksom.
Što se tiče vrsta razvoda, kada žena i kako može da pokrene proces razvoda, to poslušaj na sljedećem linku: http://zijadljakic.com/index.php?option=com_allvideoshare&view=video&slg=vrste-i-naini-razvoenja-u-islamu&orderby=latest&limitstart=27
Peto – sa šerijatske strane tebi je dozvoljeno, ako misliš da imaš opravdanje i potrebu da zbog djece i sličnog ipak ostaneš u braku sa njim, da i dalje sa njim živiš u braku ali pod šartom da prilikom svakog intimnog odnosa u kojem on hoće da imate analni odnos da mu se svaki put odupriješ i da mu to ne dozvoliš sve dok te fizički ne savlada.
Savjetujem te da budeš odlučna, uporna i nepokolebljiva u istrajnosti da on prekine sa tom odvratnom praksom koju Islam zabranjuje. Na tom putu koristi odvajanje u postelji, prijetnju da ćeš to razglasiti njegovim i vašim prijateljima, poznanicima i rođacima, stvarnim pokretanjem procesa razvoda, napuštanjem kuće u kojoj živite (ili zabranom da on u njoj boravi ako je kuća tvoja) i slično.
Pošto on sa ovim nemoralnim činom prelazeći granice Šerijata (čineći haram i veliki grijeh) nanosi tebi fizičku štetu i bol, ako i dalje bude ustrajan na njemu ti imaš potpuno pravo, ili preciznije to ti je preporučeno, da se razvedeš od njega.
A u slučaju grubljeg i oholijeg ponašanja od strane muža u toku tvog nastojanja da ga odvratiš od analnog odnosa (što je potpuno suprotna reakcija tvojim nastojanjima), tebi razvod sa njim može prerasti u šerijatsku obavezu.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeBRIJENJE GLAVE ŽENSKOG DJETETA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Brijanje glave novorođenčeta, svejedno bilo muško ili žensko, je sunet prilikom klanja akike po ispravnom stavu učenjaka a nije vadžib. Korist brijanja novorođenčeta, kako navode stručnjaci medicine je u tome da se jača koža glave. Dokaz da je sunet novoviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Brijanje glave novorođenčeta, svejedno bilo muško ili žensko, je sunet prilikom klanja akike po ispravnom stavu učenjaka a nije vadžib.
Korist brijanja novorođenčeta, kako navode stručnjaci medicine je u tome da se jača koža glave.
Dokaz da je sunet novorođenčetu prilikom klanja akike obrijati glavu je hadis kojeg bilježe Tirmizi i Ahmed od Semurete, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dijete je vezano za svoju akiku koja se kolje za njega sedmi dan, obrije mu se glava i nadije mu se ime”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi i Albani.
Prema tome, sunet je da se zakolje akika novorođenom djetetu sedmi dan od rođenja i da mu se taj dan obrije glava i nadije ime. A ako ne uradi taj dan mustehab je to uraditi 14. dan, ili 21. dan od rođenja, pa ako ni tada ne uradi mustehab je da to uradi poslije toga u bilo koje vrijeme.
Hanabile smatraju da se novorođeno žensko dijete ne brije i da se izuzima iz ovog propisa jer ženi nije dozvoljeno da brije glavu, dok su ostali učenjaci na gore spomenutom stavu, a što je i ispravno.
A što se tiče brijanja glave ženske djece ili žena uopćeno nevezano za akiku, većina učenjaka je na stavu da je ženi mekruh brijati glavu.
To navode šafijski učenjak Er-Remli i hanbelijski učenjaci Ibn Kudame i El-Behuti, pri čemu izuzimaju iz ove pokuđenosti neki opravdani razlog zbog kojeg ima potrebu da obrije glavu. Ova pokuđenost brijanja glave žene se zasniva na hadisu kojeg bilježi Tirmizi od Alije, radijelalhu anhu, da je rekao: “Zabranio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da žena brije svoju glavu”. Ovaj hadis je šejh Albani ocijenio slabim.
Skupina učenjaka smatra da je ženi haram brijeti glavu bez šerijatski opravdanog razloga. Ovu zabranu temelje mimo spomenutog hadisa u kojem ima slabosti na zabrani ženama da oponašaju muškarce, a što je došlo u vjerodostojnom hadisu u Buharijinom Sahihu. Šišanje žene naćelavo je oponašanje muškaraca u onome što je svojstveno samo njima. Argument zabrane oponašanja muškaraca je po ovom pitanju veoma jak i ukazuje u najmanju ruku na pokuđenost brijenja glave ženama ako za isto nema prihvatljiv razlog i opravdanje.
Takođe, treba naglasiti da su učenjaci složni da je ženi zabranjeno brijati glavu prilikom nekog musibeta, naricanja i slično kao vid žalosti, što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim.
Prema tome, ako nisi zaklao akiku sunet ti je da zakolješ akiku i da obriješ glavu djeteta, a ako si zaklao nema smetnje da obriješ glavu djeteta zbog spomenutog razloga. Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje