Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Zahvala pripada Allahu i neka salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i ashabe, a zatim;

Prije konkretnog odgovora na pitanje neophodno je ukratko obraditi pitanje ženske ljubomore shodno onome što je prenešeno u šerijatskim tekstovima.

Prizori i pouke ljubomore žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Imam Buharija u svom Sahihu je naveo nekoliko hadisa koji govore između ostalog o ljubomori žena a u kojima je ujedno došlo i to kako je se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema toj ljubomori njegovih žena.

U narednom tekstu ću navesti, inšaallah, tri situacija i prizora te ljubomore i navesti ono što su komentatori hadisa zaključili iz njih.

Prvi prizor – hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nisam bila ljubomorna na neku ženu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što sam bila ljubomorna na Hatidžu, radijallahu anha, koja je preselila prije nego što je on mene oženio zbog toga što sam ga slušala kako je spominje i kako mu je Allah naredio da je obraduje sa kućom (u Džennetu), a ako bi zaklao ovcu poslao bi njenim prijateljicama mesa od te ovce“.

U ovom kontekstu je došlo nekoliko rivajeta sa malim razlikama, a u jednom od njih ima dodatak gdje Aiša, radijallahu anha, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Kao da nema na dunjaluku žene osim Hatidže“, a on bi joj odgovorio: “Ona je bila takva i takva i od nje se imao dijete“. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

U komentaru hadisa navodi Ibn Hadžer u “Fethul bari“ između ostalog sljedeće zaključke iz hadisa:

– da se u hadisu potvrđuje ljubomora žena kao nešto prirodno i da se ona ne smatra nečim ružnim i odvratnim ako se ispolji od strane cijenjenih i uglednih žena, a da ne govorimo od onih koje su na nižem stepenu od njih.

– da je Aiša, radijallahu anha, bila ljubomorna na ostale žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da je najviše bila ljubomorna na Hatidžu te je i navela i razlog toga.

– osnova ljubomore kod žene je zamišljanje i ubijeđenost da njen muž više voli drugu ženu a da često spominjanje druge žene ukazuje na tu ljubav.

– razlozi ljubomore Aiše na Hatidžu, radijallahu anhuma, su: što je često spominjao, tj.hvalio, što mu je bilo naređeno da je obraduje kućom u Džennetu, kao i zbog njegovog neprestanog davanja hedija njenim prijateljicama, a sve ovo spomenuto ukazuje da ju je zbog toga mnogo volio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je Aiši još više povećavalo ljubomoru.

Od vrijednosi Hatidže, radijallahu anha, kako navode učenjaci, je što je prva povjerovala u njega od žena i što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oženio drugu ženu na nju.

Prenosi Kadi Ijjad od učenjaka Taberija i drugih vrlo bitnu stvar, a to je da se ljubomora žena u koju upadnu toleriše od njih i da se zbog toga ne kažnjavaju dok su u tom stanju jer je to u njihovoj prirodi, zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije korio Aišu, radijallahu anha, zbog njene ljubomore. Učenjak Kadi Ijjad smatra da ovo što se prenosi od ljubomore Aiše, radijallahu anha, da je se to desilo dok je ona bila veoma mlada a da nakon što je postala zrelija da to nije ispoljavala, međutim neki drugi učenjaci se ne slažu potpuno sa ovom tvrdnjom.

Drugi prizor – hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao u i'atikaf u zadnjih deset dana Ramazana i da mu je ona postavila šator unutar mesdžida pa on nakon što bi klanjao sabah namaz ušao bi u njega. A zatim kaže da je Hafsa, radijallahu anha, od nje zatražila dozvolu da i ona sebi napravi šator što joj je ona i dopustila. A čim je to vidjela Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, i ona je sebi postavila šator. Pa nakon što je osvanilo vidio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šatore i pitao šta je to te je obaviješten, pa je rekao:“Zar mislite da sa time činite dobročinstvo?“, pa je ostavio i'atikaf u tom mjesecu a zatim je bio u i'atikafu deset dana od mjeseca Ševvala. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

U komentaru hadisa navodi Ibn Hadžer u “Fethul bari“ da je razlog napuštanja i'atikafa od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio to što se bojao da nije motiv njegovih žena u njihovom ponašanju nije bio natjecanje i hvalisanje koje proizilazi iz ljubomore koja se ogledala u tome da ja svaka od njih htjela da bude što bliže njemu a tim postupkom se izlazi iz smisla i cilja ibadeta i'atikafa.

Treći prizor – hadis kojeg bilježi Enes, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kod jedne od svojih žena (Aiše, radijallahu anha) pa je druga od majki pravovjernih (Zejneb bint Džahš, radijallahu anha) poslala tanjir sa hranom, pa kada je to vidjela ona u čijoj je kući bio udarila je ruku sluge te je ispao tanjir i razbio se. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sakupio razbijene dijelove tanjira te nastojao da sakupi hranu koja je bila u njemu rekavši: “Vaša majka je ljubomorna“. Zatim je zadržao slugu sve dok mu nije dao ispravan tanjir od žene u čijoj je kući bio a razbijeni je ostavio u njenoj kući. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

Ibn Hadžer u “Fethul bari“ u komentaru ovog hadisa prenosi od Kadi Ijada jezičku a koja je ujedno i terminološka definicija ljubomore. On kaže da je riječ ljubomora ( na arapskom ljubomora se kaže GAJRETUN a što u osnovi znači promjena) izvedena iz promjene srca i uzavrelosti srdžbe zbog učešća nekoga drugog u onome što je svojina jedne osobe, a ona najžešća biva među ženama.

Zatim, Ibn Hadžer kaže da je u riječima “Vaša majka je ljubomorna“ gdje se misli na Aišu, radijallahu anha, opravdanje u ljubomornim gestima koji se dešavaju između žena koje su udate za jednog muža. Takođe, u tim riječima je išaret da se ljubomorni ne kažnjavaju za ono što ispolje zbog ljubomore osim u nadoknađivanju materijalne štete.

Na drugom mjestu u „Fethul bariju“ kaže Ibn Hadžer: „Žene koje su udate za jednog muškarca (u poligamijskom braku) se nazivaju DARAIR (množina od DARRA, što znači „ona koja nanosi štetu“ a misli se na štetu drugim ženama od muža) jer svakoj od njih se nanese neka šteta od druge žene zbog ljubomore“.

Ovakvih primjera ljubomore između žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je veoma mnogo, oni su zabilježeni i preneseni u hadiskim zbirkama.

Ono što se može rezimirati iz spomenutih primjera ženske ljubomore i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ophođenja prema ljubomori njegovih žena je sljedeće:

– da je ljubomora među ženama potpuno prirodno stanje žena, ona se ne smatra nečim ružnim i odvratnim ako se ispolji od strane cijenjenih i uglednih žena, a da ne govorimo od onih koje su na nižem stepenu od njih.

– ljubomora žena se toleriše, tj. žene se ne kažnjavaju zbog ispoljene ljubomore sve dok su u tom stanju jer je to u njihovoj prirodi, osim u nanesenoj materijalnoj šteti,

– da se ljubomora najčešće dešava između žena koje su udate za jednog muškarca.

Pravilo o ljubomori koju Šerijat toleriše

Mimo spomenutog o ljubomori žena, u Šerijatu je pojašnjena granica između dozvoljene i opravdane ljubomore koju Allah voli i između pretjerane i bolesne ljubomore žena koju Allah ne voli i prezire.

Kaže Ibn Hadžer u „Ferhul-bari“ (9/326): „U osnovi ljubomora je osobina sa kojom se žene rađaju, međutim kada ona pređe granice normalnog onda se one zbog toga kore. Pravilo po kojem se to razlučuje je ono što je došlo u drugom hadisu od Džabir ibn Atika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ,rekao: „Zaista ima ljubomora koju Allah voli i ona koju ne voli. Ljubomora koju Allah voli je ljubomora u RIBETU (tj. koja je rezultat realnog stanja), a ljubomora koju Allah mrzi je ljubomora u kojoj nema RIBETA (tj. koja je rezultet čistog umišljanja i neosnovanih sumnja) (Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed, Ibn Hibban, Begavi, Bejheki i Taberani, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim).

Ovaj detalj u odnosu na muškarce govori o potrebi ustručavanja od sastavljanja dvaju žena (u poligamijskom braku) na halal način (putem šerijstakog braka). A što se tiče žene, ako je ona ljubomorna na svog muža zato što je učinio ono što je haram poput zinaluka ili umanjivanja njenog prava i činenja zuluma prema njoj u korist druge žene (ako joj muž ima drugu ženu) kojoj daje veću prednost, pa ako se to zaista ispolji ili argumenti i indicije ukazuju na to onda je to propisana (opravdana) ljubomora. Međutim, ako se ona ispolji kao rezultat umišljanja bez argumenata, onda je to ljubomora u kojoj nema ribeta (tj. ona je pretjerana i to je ona koju Allah ne voli). A ako je muž pravedan i svakoj od svojih žena daje njihovo pravo, ljubomoru koju njih dvije ispolje je ljubomora koja se oprašta i preko koje se prelazi jer je ona prirodna i od nje nije čista ni jedna žena osim ako to pređe granice i odvede u ono što je haram od riječi i djela. Na ovo se svodi ono što je prenešeno od žena selefa po ovom pitanju“.

Prema tome, propisana i opravdana ljubomora žena koju Allah voli je ona u kojoj je:

– žena ljubomorna na svog muža zato što je učinio ono što je haram poput zinaluka i slično,

– ljubomora žene ako njen muž umanjiva njena prava i čini zulum prema njoj u korist druge žene (ako joj muž ima drugu ženu) kojoj daje veću prednost, i tome slično,

– pod šartom da se spomenuto zaista ispolji ili da argumenti i indicije ukazuju na to.

A ljubomora žena koju Allah ne voli je ona koju žena ispolji kao rezultat umišljanja bez argumenata ili ako je zasnovana na neosnovanim sumnjama, tada ta ljubomora postaje pretjerana i bolesna.

Konkretan odgovor na pitanje

A što se tiče konkretnog odgovora na tvoje pitanje, on je može rezimirati u sljedećem:

– u osnovi ti nemaš stvarnog razloga da budeš ljubomorna na svog muža jer on nema druge žene na koju bi bila ljubomorna zato što recimo njoj više naginje ili što nju više voli ili slično.

– tvoja ljubomora kada on gleda žene na TV-u je normalna, prirodna i opravdana, ali ona ne traba da prelazi granice, tj. da bude pretjerana i bolesna, te da te odvede u činjenje harama riječima i djelom.

Njemu je haram gledati žene kojima on nije mahrem osim prvog nenamjernog pogleda a što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Prema tome, upozoravaj ga i savjetuj da ne gleda druge žene odnosno da obara pogled od onoga što je haram gledati.

– takođe, tvoja ljubomora zbog njegovih slika na facebook-u je normalna i prirodna ako strahuješ da se on sebe time reklamira drugim ženama, međutim ona ne traba da prelazi granice da bude pretjerana i bolesna, te da te odvede u činjenje harama riječima i djelom.

– znači, ti svoju ljubomoru, a koja je sasvim prirodna i normalna kod žena inače, stavi u granice one ljubomore koju Allah subhanehu ve te'ala voli, tj. koja se toleriše i opravdava, što je pojašnjeno u gornjem tekstu,

– svoj strah da zbog tvoje prevelike ljubomore da ne udaljiš svoga muža od sebe i da ne dođe do rastave braka liječi sa samokontrolom u ljubomori, tj. da ona ne bude rezultat umišljanja bez argumenata ili da bude zasnovana na neosnovanim sumnjama a što inače karaktezira pretjeranu i bolesnu ljubomoru.

– sa druge strane, neka tvoj muž pročita kako Islam tretira ljubomoru žena i kako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema ljubomori svojih žena.

Prema tome, najbolji lijek za tvoju ljubomoru je da je svedeš na granice ljubomore koju Šerijat toleriše a što je u prvom dijelu teksta pojašnjeno. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Prije odgovora na pitanje neophodno je nešto ukratko i uopćeno reći o karateu i pojasniti propis treniranja istog.

Naime, karate kao sportska igra zasniva se na izvođenju pokretnih vještina rukama ili stopalima sa ciljem savladavanja protivnika. Osnova japanske riječi karate znači prazna ruka, a to je zbog toga što se karatista uglavnom oslanja na svoje prazne ruke u odbrani i napadu.

Ova sportska igra se izvodi u obliku borbe između dvojice karatista, gdje svaki od njih nastoji da savlada svoga protivnika tako što će ga udariti rukom ili stopalom, osim što su mnogi pokreti ograničeni sa zabranom jakog udarca, nego je dovoljno za dobijanje poena pri borbi da se dodirnu prsa protivnika ili njegovo lice ali da to ne bude bolno za njega. Iz ovoga se izuzima dozvola nekih snažnih udaraca u određene dijelove tijela poput udarca u glavu.

Od stvari koje karakterišu karate je i posebna vrsta pozdrava prilikom koga karatista pozdravlja trenera ili protivnika ili komisiju (žiri) prije početka borbe. Oblik tog pozdrava je takav da se karatista nakloni svojim tijelom poput onoga ko ode na ruku, a smisao tog pozdrava je izražavanje poštovanja prema njima.

Šerijatski status karatea

Prvo: što se tiče same borbe karatista ona je dozvoljena pod šartom da se ne upućuje udarac u lice protivnika pa makar taj udarac bio i lagan, jer je udaranje lica zabranjeno.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Kada neko od vas udara neka ne udara u lice”.

Takođe, karatista treba izbjegavati sve druge šerijatski zabranjene radnje koje se često vežu za ovu igru poput omalovažavanja i vrijeđanje protivnika, klađenja i slično. Pa onaj ko ima namjeru treniranjem karatea da jača svoje tijelo, da se tjelesno osposobljava za samoodbranu ili odbranu drugih, ili za borbu na Allahovom putu kada za to dođe vrijeme i prilika, radeći sve ovo iz pokornosti Allahu, dželle še'nuhu, i tražeći u tome njegovo zadovoljstvo, i ako se sačuva spornih stvari koje prate ovaj sport može se reći da je treniranje karatea u ovim slučajevima mustehab.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jak mu'min je bolji i draži Allahu od slabog mu'mina, a u obojici je hajr …”.

Drugo: što se tiče pozdrava kojeg praktikuju karatisti, a koji se sastoji u poklanjanju i naklanjanju jednih prema drugima,on je šerijatski zabranjen u tom obliku kako ga oni upražnjavaju, jer takav vid pozdravljanja predstavlja poniznost kao vrsta ibadeta nekome mimo Allaha, dželle še'nuhu, pa makar namjera tog pozdrava od strane karatista bila izražavanje poštovanja, jer sam oblik tog naklanjanja je zabranjen.

Kaže šejh Muhammed Usejmin: “Naklanjanje prilikom susreta, kao vid pozdrava i veličanja nije dozvoljeno, jer je ovo naklanjanje nekome drugome mimo Allaha, dželle še'nuhu, a musliman mora biti čist od toga da izražava poniznost nekome mimo Allaha, dželle še'nuhu, poput ovog poniznog naklanjanja” (Fetava menaril-islam, Et-Tajjar, 1/35).

Takođe, upitana je Komisija za fetve u Saudiji o naklanjanju karatista ako bi se izražavalo samo saginjanjem glave, pa je odgovorila sljedećim riječima: “Nije dozvoljeno naklanjanje prilikom pozdravljanja niti prema muslimani niti prema kjafiru, svejedno bilo gornjim dijelom tijela ili samo glavom, jer je naklanjanje pozdrav koji ima oblik ibadeta, a ibadet se ne upućuje osim Allahu …” (Fetava el-ledžneti ed-daimeti, str. 233).

Znači, naklanjanje prilikom pozdrava liči činjenju ibadeta u obliku rukua te je zbog toga i sa te strane zabranjen.

Od hadisa koji se prenose po ovom pitanju je ono što bilježe Tirmizi i Ibn Madže od Enesa, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao: “O Allahov Poslaniče, neko od nas sretne svoga brata ili prijatelja, pa hoće li mu se nakloniti?”, on odgovori: “Ne”, zatim je upitao: “A hoće li ga zagrliti i poljubiti?”, on mu opet odgovori: “Ne”. A onda ga upita: “Hoće li ga uzeti za ruku i rukovati se sa njim?”, a on mu odgovori: “Da”. Ovaj hadis ocjenjuju Tirmizi i Albani dobrim iako u njemu ima slabosti, zbog čega ga drugi ocjenjuju slabim.

Šejhul-islam Ibn Tejmije dokazuje sa ovim hadisom zabranu naklanjanja prilikom pozdrava (Medžmu'ul-fetava 1/377).

Pa tako musliman treba da koristi vrste pozdrava koje su njemu dozvoljene poput rukovanja, pozdrava riječima i slično, jer nisu svi običaji koje praktikuju sportisti šerijatski prihvatljivi, nego je hajr u onome što je propisao Allah i pojasnio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Prema tome, nema nikakve smetnje za bavljenje ovim sportom, čak je poželjan i može biti mustehab shodno okolnostima, uz obavezu da se izbjegava ono što je sporno, poput udaranja u lice i nanošenja tjelesnog bola protivniku kao i naklanjanja prilikom pozdrava.

Ovo sve gore spomenuto je bilo uopćeno o treniranju karatea i odnosi se na muškarce. A što se tiče žena tu postoji dodatni momenat a to je samo bavljenje žene sportom, čime da se bavi, kojim sportovima i tako dalje.

Treniranje karatea od strane žena

U osnovi bavljenje sportom od strane žene je dozvoljeno našto ukazuje vjerodostojan hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježe Ahmed i Ebu Davud, a u kojem ona kaže: “Natjecali smo se ja i vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u trčanju pa sam bila brža. A kada sam se udebljala ponovo smo se natjecali u trčanju pa je on bio brži, rekao mi je: “Ovo je za ono”.

Međutim, da bi ženi bilo dozvoljeno da se bavi sportom treba da se ispune sljedeći uvjeti:

1- da taj sport odgovara prirodi žene,

2- da njeno bavljenje sportom bude povremeno a ne profesija kako je bavljenje sportom ne bi odvratilo od njene osnovne uloge i zadaće u životu,

3- da svoje tjelesne ljepote ne pokazuje i ne ističe u obliku u kojem se to danas čini od strane žena koje se bave sportom,

4- da bavljenje sportom upražnjava među ženama sličnih njoj ili među mahremima (osobama za koje joj je zabranjeno da se uda za sva vremena), daleko od miješanja sa muškarcima strancima (kojima je dozvoljeno da je ožene).

Kada žena ispuni ove uvjete nema smetnje da upražnjava sport, a u protivnom joj je zabranjeno bavljenje sportom.

Takođe, treba dodati da je ženi muslimanki najbolje da upražnjava tjelesne vježbe i sportske aktivnosti unutar svoje kuće daleko od sportskih klubova i sportskih sala kako se ne bi na nju odnosio hadis: “Nijedna žena neće skinuti svoju odjeću van svoje kuće a da neće oskrnaviti ono što je između nje i Allaha”. Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, kaže Tirmizi da je dobar a šejh Alabani ga ocjenjuje vjerodostojnim u “Sahihul-džami'” (5692). Ve billlahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumu selam!

Poštovana sestro u islamu, znaj da onaj ko ostavi nešto radi Allaha On mu to nadoknadi boljim od toga.

Bilježi Veki'a u knjizi “Ez-Zuhd” (2/635) od Ubej ibn K'aba, a Ebu Nu'ajm u “El-Hilje” (1/253) od Ubej ibn K'aba i Ibn Omera, radijallahu anhum, a Ahmed (5/363) i Bejheki (5/335) od Ebu Katade i Ebu El-Dehma’, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha a da mu to Allah neće zamijeniti sa onim što je bolje od njega odakle se ni ne nada”, a u rivajetu: “Ti nećeš nešto ostaviti bojeći se Uzvišenog Allaha a da ti Allah neće dati ono što je bolje od toga”, takođe u rivajetu: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha, ne ostavljajući to osim radi Njega, a da mu Allah to neće nadoknaditi sa onim što je bolje za njega i na dunjaluku i na Ahiretu”. Ovaj hadis sa svim spomenutim rivajetima je ocijenjen vjerodostojnim od strane El-Hejtemija, El-‘Adželunija, Ibn Mufliha i El-Vadi'ija.

Musliman i muslimanka ne smiju radi posla da ostavljaju ono što od njih zahtijeva njihova vjera. Ne prihvataj ni jedan posao na kojem ti ne dozvoljavaju da upražnjavaš svoj vjerski život, svejedno bilo u oblačenju, ibadetima, ostavljanju harama i slično. Čovjek mijenja profesiju i poslove ali ne može mijenjati vjeru i vjerske propise.

Islam jeste fleksibilna vjera ali ta fleksibilnost ne smije dovesti muslimana da ostavlja vadžibe i radi harame.

Pokrivanje punoljetne žene muslimanke (tj.one koja ima mjesečno pranje) je vadžib po idžma'u (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta. Znači oko obaveze pokrivanja stidnog mjesta muslimanke nema razilaženja. A u stidno mjesto žene ulaze između ostalog glava, kosa i vrat, oko čega su složni učenjaci. Razilaze se oko lica žene da li je njegovo pokrivanje sunnet ili vadžib.

Dokazi iz Kur'ana, Sunneta, idžma'a, kijasa (analogije), predaja ashaba i zdravog razuma koji ukazuju na obavezu pokrivanja punoljetne muslimanke su mnogobrojni i što je uglavnom općepoznato svakom muslimanu. Prema tome, nema razilaženja među učenjacima da je muslimanki vadžib da se pokrije na što ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi. A to znači da je žena griješna ako to ne uradi čineći time veliki grijeh prema Allahu.

Pokrivanje žene muslimanke nije stvar želje, sviđanja, mode i dopadanja, nego jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu.

Kćerka je obavezna da bude poslušna svojim roditenjima. S tim da nema poslušnosti u griješenju, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu Muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u griješenju Allahu, poslušnost je samo u dobru”( Buharija (7257) i Muslim (4871)).

Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju” (Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), kaže Ahmed Šakir da mu je sened vjerodostojan (2/248), a šejh Albani da je vjerodostojan u “Sahihul-džami'i” (7520)).

Prema tome, vadžib ti je da se pokriješ jer je to jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu, a ako to ne uradiš bićeš griješna. Ti si obavezna biti poslušna svome ocu, međutim, ta poslušnost je uslovljena da bude u dobru a ne u griješenju. A pošto ti on naređuje ono što je grijeh prema Uzvišenom Allahu (tj. nepokrivanje), nije dozvoljeno da mu budeš u tome pokorna.

Koliko pokrivenih žena (sa pokrivenim ili otkrivenim licem) živi u nemuslimanskim sredinama. Musliman ne smije davati prednost dunjaluku nad izvršavanjem vjerskih obaveza. Strah da ne izgubi posao, strah od provokacija i slično nisu opravdanje za ostavljanje vadžiba.

Tvom ocu je obaveza da ti naredi da se pokriješ, da te podstiče na pokrivanje, odgaja za takvo nešto i da ti da svu podršku i potporu u tome. Na tebi je da ga mudro i na najljepši način pripremiš i ubijediš da je tvoje pokrivanje nužna i neupitna stvar vjere, ili da preko nekog ko ima uticaja na njega to isto uradiš. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

U šerijatskim tekstovima u kojima se govori o ženama koje je dozvoljeno ženiti se navede žene koje je zabranjeno ženiti jer je njihov broj manji od onih koje je dozvoljeno.

Naime, postoje povodi i razlozi zbog kojih su određene žene zabranjene za ženidbu i to stalnom zabranom za sva vremena i privremenom zabranom koja kada nestane žena postaje dozvoljena za ženidbu.

Žene koje je zabranjeno ženiti za sva vremena

Prvo – žene koje su zabranjene zbog rodbinske veze

U ovu skupinu ulazi:

– majka, majka od majke (nena) i njena majka (pranena), majka od oca (nena) i njena majka (pranena), i tako uzlaznom lozom,

– kćerke, kćerke od kćerki (unuke) i kćerke od sinova (unuke), i tako silaznom lozom,

– sestre i polusestre (svejedno od oca ili majke),

– tetke i polutetke (sestre od oca i od majke) i tetke i polutetke oca i majke (sestre od dvije nene i dva djeda),

– kćerke od brata i polubrata,

– kćerke od sestre i polusestre.
(u rodbinu koju je zabranjeno ženiti ne ulaze kćerke tetki po idžmau učenjaka)

Drugo – žene koje su zabranjene zbog taštinske veze

Od njih su žene koje postaju zabranjene samim sklapanjem bračnog ugovora:

– majka supruge i njena nena (svejedno bila od oca ili majke), i tako uzlaznom lozom,

– supruga sina, supruga od unuka tj. od sinovog i od kćerkinog sina, i tako silaznom lozom,

– supruga oca (maćeha).
Žena koja postaje zbaranjena polnim odnosom nakon bračnog ugovora:

– kćerka supruge (pastorka).

Treće – žene koje su zbaranjene zbog dojenja

Sve žene koje su zabranjene zbog rodbinskih veza, tj. sedam žena, zabranjene su i zbog dojenja (majka, kćerka, sestra i polusestre, tetke i polutetke, kćerke od brata i polubrata i kćerke od sestre i polusestre). Dokaz za ovo je hadis mutefekun alejhi: “Zabranjeno je zbog dojenja ono što je zabranjeno zbog rodbinstva”.

Četvrto – žena zabranjena zbog proklinjanja

Kada muž izvrši proklinjanje svoje žene pred kadijom nakon što je optuži da je učinila zinaluk a nema četiri svjedoka a ona to ne prizna (ovo je propisano u suri En-Nur 6-9), kadija ih razvede i ona mu time postaje zabranjena za sva vremena. A ako je trudna i on zanegira da je dijete od njega ono se pripisuje majci a nikome nije dozvoljeno da je naziva zinalučarkom.

Žene koje je zabranjeno privremeno oženiti

Kada nestane razlog zabrane dozovljeno ih je ženiti.

Prvo – da spoji između dvije sestre (po rodbinskoj vezi ili po mlijeku), tj. nije mu dozovljeno da oženi kao drugu ženu sestru ili polusestru od svoje prve žene, kaže Uzvišeni: “I da spojite između dvije sestre” (En-Nisa 23).

Drugo – da spoji između žene i njene tetke od oca ili majke (po rodbinskoj vezi ili po mlijeku), tj. nije mu dozovljeno da oženi kao drugu tetku ili polutetku njegove prve žene svejedno od oca ili majke, jer je došlo u hadisu mutefekun alejhi: “Ne spaja se između žene i njene tetke od oca niti tetke od majke”.

S tim da je dozovljeno spojiti između dvije kćerke (kao prvu i drugu ženu) od amidže ili dvije kćerke od daidže.

Treće – udate žene, jer kaže Uzvišeni: “I udate žene osim one koje su u vašem posjedu (robinje)” (En-Nisa 24).

Četvrto – žena koja je puštena tri puta nije dozovljena prvom mužu sve dok je ne oženi neko drugi i ima sa njom polni odnos te se nakon toga razvede onda je tek dozovoljena prvom mužu.

Peto – ženidba mušrikinje mimo kitabijke (Židovke i kršćanke), zbog riječi Uzvišenog: “Ne ženite mušrikinje sve dok ne postanu vjernice” (El-Bekare 221).

Šesto – zabranjeno je muslimanu da ima više od četiri žene odjednom (sura En-Nisa 3).

Sedmo – zabranjeno je onome ko je pod ihramima (u toku obreda Hadždža ili Umre) da se oženi, a ako to uradi brak je ništavan.

Osmo – zabranjeno je poštenom muslimanu da oženi muslimanku koja je počinila zinaluk osim ako se pokajala, a tako isto zabranjeno je poštenoj muslimanki da se uda za muslimana koji je učinio zinaluk osim ako se pokajao, jer

Uzvišeni kaže: “Zinalučar ne ženi osim zinalučarku ili mušrikinju, a zinalučarku ne ženi osim zinalučar ili mušrik” (En-Nur 3). Oko ovog pitanja se učenjaci razilaze.

Napomena: žene koje su nekome privremeno zabranjene on njima nije mahrem.
Sve žene mimo spomenutih je dozovljeno ženiti.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuh.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim.

U osnovi ženi muslimanki nije dozvoljeno da putuje na putovanje koje nije vadžib (poput Hadždža, vraćanja iz zarobljeništva, odlaska do kadije zbog parnice i slično) bez mahrema na udaljenost u kojoj se broji da je musafir. A nema sumnje da je putovanje iz Zavidovića do Sarajeva, čija udaljenost je oko 150 km, po stavu svečetiri mezheba putovanje na kojem se koriste olakšice musafira, od kraćenja i spajanja namaza, ostavljanja posta Ramazana i slično.

Dokaz ove zabrane je idžamu učenjaka koji je zasnovan na mnoštvu hadisa u tom kontekstu. Poput hadisa mutefekun alejhi: “Ne putuje žena na udaljenost tri dana i tri noći (devinog hoda) bez mahrema”. U drugim rivajetima je došlo “udaljenost dva dana i dvije noći” i “jedan dan i jednu noć”.

Izuzetak ovog propisa zabrane putovanja ženi bez mahrema je nužda, tj. da je žena prinuđena na to putovanje, te ako ne bi obavila to putovanje bez mahrema njen materijalni, porodični ili lični život bi bio poremećen i nenormalan.

Razlog tvog putovanja nije nužan niti prinudan, razlog prezentacije nije opravdanje da putuješ bez mahrema. Nađi neki ubjedljiv i istinit razlog sa kojim ćeš ubijediti profesoricu da ne možeš putovati. Ovo za ubjedljiv razlog kažem zato što profesorica vjerovatno ne bi razumjela pitanje zabrane putovanja muslimanki bez mahrema.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com